IMENA KOJA VJEČITO TREBA PISATI VELIKIM SLOVIMA

Radio Petnjica
-
0
IMENA KOJA VJEČITO TREBA PISATI VELIKIM SLOVIMA

Da, oni istinski zaslužuju da se njihova imena do sudnjeg dana pišu velikim slovima.

A kako i ne bi?!

Nije ovo prvina, već po kazna koji put oni svoju kesu odvezuju i nude pomoć tamo gdje treba, ne piatjući ni ko je koje vjere, ni nacije ni za koga je glasao u ovom prevrtljivom vremenu u kojemu se ni vještice sa svim svojim magijama ne bi snašle.

Ali, oni su tu! Oni, dobri ljudi!

Tu su da pomognu, da svoju ruku pruže nemoćnima.

Ostaće zapisano da su u jednom vremenu i na jednom prosoru živjeli i radili takvi ljudi, ostaće njihova imena pred kojima smo se dužni s posebnim poštovanjem odnositi.

Pa krenimo redom:

Naime, nedavno je na adresu Zavičajnog kluba „Bihor“ iz Luksemburga stigao zahtjev za pomoć upućen ispred Medžlisa IZ u Petnjici, koji potpisuje predsjednik ove institucije Rifat Agović, aktivista i čovjek koji je vazda tu da i sam pomogne tamo gdje zatreba.

Oni su u svom zahtjevu naveli da je kotao peći za zagrijavanje džamijskih prostorija dotrajao i da ga je neophodno čim prije zamijeniti, te su zatražili pomoć udruženju „ZK Bihor“ i ljudima dobre volje.

Nije prošlo ni dvadesetčetiri sata od pristizanja zahtjeva, a pomenuto udruženje, članovi i prijatelji udruženja su se organizovali i sakupili cjelokupan iznos koji je firma „Mikromont“ iz Bijelog Polja ponudila kako bi u cijelosti završila posao oko nabavke, postavljanja i puštanja u promet novog modernog kotla.

Evo njihovih imena:
1. Udruženje „ZK Bihor“

2. „Met“ Sarl , vlasnik Ernad Ero Muhović

3. „Bihor“ Sarl vl. Edin Medo Latić

4. „EHH LUX“ vl. Braća Halilović: Esko, Harun i Hajro

5. „EMK Elekticite“, vl. Ermin Halilović, Meris Palamar, Kemal Rastoder

6. „Palamar Peinture“, vl. Faik Matko Palamar

7. „Inter-pieces“ sarl, vl. Elvir i Sadat Ramdedović

8. „Denis Peinture“, vl. Semin Čivović

9. „Enstal“ Sarl, vl. Sanel Škrijelj

10. FK „Union 5“ Kayl/Tetange dir. Mersudin Mita Ličina

11. “ECO Construction”, vlasnika Elvisa Durakovića

Zahvaljujući njima džematlije će spremno dočekati narednu i naredne zime u petnjičkoj džamiji.

Ugledni bihorski preduzetnik Esko Latić stavio se na raspolaganje po pitanju koordinacije između isporučioca firme „Mikromont“, džamije u Petnjici i donatora, što će umnogome olakšati realizaciju ovog važnog projekta.

F. S.

BIHORSKI PLANINARI OSVOJILI OLIMP I MUSALU (FOTO)

Radio Petnjica
-
0
BIHORSKI PLANINARI OSVOJILI OLIMP I MUSALU (FOTO)
U proteklih nekoliko dana, bihorski planinari Rejhan Ramčilović, Esmira Ramčilović, Nino Skenderović i Emir Ećo ostvarili su veliki uspjeh za Petnjicu i rezultat za poštovanja.
Ova četvoročlana ekspedicija u razmaku od samo pet dana, uspjela je da osvoji najveći vrh Prokletija, Maja Jezerce 2694m.n.v i dvije planine sa najvećim nadmorskom visinom na Balkanu, planinu Olimp u Grčkoj i Musalu u Bugarskoj.
Kako su nam kazali, pohod na mitsku planinu Olimp u Grčkoj trajao je pet sati i 25 minuta hoda, čiji vrh Mitikas 2918 mnv je drugi najveći vrh na Balkanu, posle Musale. Radi se o vrlo zahtjevnom i teško osvojivom vrhu, ali nošeni iskustvom, željom uspjeli su u toj namjeri.
Musala je najveći vrh Bugarske ujedno i Balkanskog poluostrva. Vrh je visok 2.925 metara nadmorske visine, pa samim tim uspjeh koji su postigli bihorski planinari je vrijedan pažnje.
Takođe oni su osvojili brojne vrhove Crne Gore, a Rejhan Ramčilović nam je kazao da je ovo tek početak i da planiraju u skorije vrijeme osnovati Planinarsko-sportski klub u Petnjici.
On je član planinarskog sportskog kluba ,,Vojo Maslovarić” Berane, sa kojim je takođe osvajao brojne vrhove u Austriji i Sloveniji.
Ramčilović je istakao i jako dobru saradnju sa Planinarsko-sportskim klubom ,,Ahmica” Rožaje. Ovi planinari su osvajali vrhove i zemalja regiona. Osvojeni najveći vrhovi Crne Gore, Kosova, Albanije, Makedonije, Grčke, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Slovenije… a plan ove godine je osvojiti Grossglockner, najveći vrh Austrije sa 3978 metara nadmorske visine.
ERIS BABAČIĆ

EDIN MEDO LATIĆ: OTIŠAO JE NAŠ DRAGI FERID

Radio Petnjica
-
0
EDIN MEDO LATIĆ: OTIŠAO JE NAŠ DRAGI FERID

Ovih dana ostali smo bez još jednog divnog čovjeka, mog dragog prijatelja Ferida Muratovića. Teško mi je bilo povjerovati u tu strašnu vijest od koje se srce zaledi i riječi umuknu!


Drugovali smo od malih nogu, znao sam za njegov usud, preživljavao sa njim sve njegove boli i tegobe koji su ga pritiskali, pokušavao da mu pomognem, ali, nažalost, postoje situacije u kojima se ne može pomoći.

 

Agresivnost njegove bolesti bila je jača od dobre volje njegovih prijatelja i porodice da mu pomognu.
I u takvom teškom stanju nije ga napuštao smisao za humor, za šalu za lijepu toplu ljudsku riječ.
I zato smo ga voljeli.
I zato smo žalili što mu ne možemo pomoći.
Oduševljavao nas je svojim pjesmama, a, eto, meni je i knjigu posvetio „Bihorski soko“. Hvala, dragi moj i nikad prežaljeni Feride.
Dobro znam koliko si volio naš zajednički zavičaj, našu Petnjicu, naš Bihor i našu Crnu Goru. Sve dok te bolest nije totalno obhrvala žurio si rodnom kraju, žurio si ljudima koji su te voljeli i koje si ti volio, kao da si se nadao da će ti zavičajna toplina i bliskost zavičajaca pomoći u tvojoj bolesti, da će zavičaj ublažiti muke od teške bolesti. Kada nisi mogao otići – pisao si pjesme zavičaju prošivajući ih zlatnim poetskim nitima i upisivao sebe u vrhove bihorskih voćnjaka, čije lišće će početi da žuti sa prvim jesenjim mrazovima. Tvojim odlaskom, ostaje jedna velika praznina i žal i u Bihoru i u Luxemburgu i ostaće još dosta neispisanih bijelih listova, tužnih bez tvojih stihova.
U svemu si bio poseban, tih, nenametljiv. Još dugo će u nama odzvanjati ljubav i toplina tvojih pitomih riječi, koje si svima nama nesebično davao.
O, Veliki Bože, tako ti Tvoje milosti, smiluj se našem dragom Feridu.

Tvoj Edin Medo Latić

ZBOGOM, FERIDE MURATOVIĆU,  ZBOGOM PRIJATELJU

Radio Petnjica
-
0
ZBOGOM, FERIDE MURATOVIĆU,  ZBOGOM PRIJATELJU

Danas je prvi dan mjeseca septembra ljeta 2023. Cijeli dan kiša zaliva Luksemburška sela i gradove.

Uz kišu, vuče se i nekakva rijetko kad viđena sumaglica ko pramenje vune koje se drži za zrelu jesenju travu. Sve je mokro. I sumorno.

S bolom i tugom započinjem ovaj tekst o mom dugogodišnjem, jednom od najiskrenijih prijatelja – Feridu Muratoviću. On je juče poslije podne okončao svoj tegobni život. Unatoč beskrajnoj brizi i pažnji njegove porodice i nas – njegovih prijatelja, te medicinskih radnika – nije izdržao; pokleknuo je pod teretom bolesti koju vuče još od rane mladosti.

Ne znam kakvo je vrijeme danas u njegovoj Petnjici s kojom je bio neraskidivo vezan. To je bio njegov mikrokosmos za koji je živio i gdje je svaku pojavu na svoj zanesenjačko-pjesnički način opjevao. Pretpostavljam da danas i u Bihoru i njegovoj Petnjici nebo plače. Plače nebo nad Bihorom, plače Bihor; vode, putevi i bašte, koje je volio iznad svega i koje je, u posebnom zavežljaju, ponio u svijet.

Skoro svi koji su ga poznavali – znali su da je prošao pakao života od ranih sirotinjskih dana, bez oca i majke, do bolesti koja je proizašla poslije operacionog zahvata, gdje je, u njegovom slučaju, izostala hirurška preciznost čiju je grešku preskupo plaćao punih trideset godina.

Svoju životnu patnju iz zavičaja i kasnije iz Luksemburga pomiješao je sa ljubavlju prema zavičaju i ljudima iz zavičaja, spravljajući tako poetsku leguru iz koje je izlivao stihove i priče. Kroz svoj poetski, kao i prozni rukopis, skoro hronološki ispisao je izrastanje Petnjice od obične začmale sredine prema urbanom centru Bihora.

Petnjica izgovorena iz njegovih ustiju imala je posebnu boju i toplinu.

Kako u Crnoj Gori, tako i u Luksemburgu, imao je bezbroj prijatelja; njegova dobrota i duh bili su magnet za ljude koji su ga okruživali.

Svoj pjesnički opus završio je nadavno izašlom stihozbirkom „BIHORSKI SOKO“, koju je u cijelosti posvetio prijatelju i čovjeku iz svog zavičaja – Edinu Medu Latiću. Imao je vrlo izoštren detektor kada je u pitanju prepoznavanje ljudskog karaktera. Volio je i cijenio Meda Latića: što brine o svom zavičaju, što na sve strane pomaže i pokušava da svoj zavičaj učini boljim… Zato mu je i posvetio knjigu poezije, neveliku ali iz srca njegova iskapalu.

Pišući pjesme i priče znao se često konsultovati sa jednim brojem prijatelja. Nije imao sujetu koja bi ga sputavala da to pokaže meni, Seadu Ramdedoviću, Mulu Šabotiću, Raifu Adroviću… jer je njegov poetski nerv uglavnom pulsirao u tom krugu.

Pamtim sve njegove pjesme, prolazile su kroz moju uređivačku ruku, a neki stihovi su zbiljski nezaboravni; pišući o Hamovoj kuli koja je nicala i izrastala na kamenoj kosi iznad sela Johovice u Bihoru, Ferid kaže:

“Na kamenu od kamena
Ko za nebo obješena”…

Eto kako se, onom ko istinski voli zavičaj, priviđa ono što raste u njemu i čini ga ljepšim. Ferid Muratović je kamenu građevinu na vrhu brda svojim stihovima svezao za nebo.

Takvi i slični stihovi, tako jaki motivi u pričama koji su često prožeti humorom i satirom, mogu se sresti u mnogim njegovim pjesmama i knjizi kratkih priča „Čovjek u vodi“.

Ne miješajući se u božje odluke i njegovu volju, ipak se usuđujem reći da je Ferid Muratović zasluživao da živi mnogo bolje i mnogo duže.

Ako se dobro sjećam on bi negdje u oktobru napunio pedeset godina svoga hoda po ovom svijetu; premalo za onoga kome je sreća bila naklonjena, a predugo za onoga ko se zadnjih trideset godina zlopatio od svoje bolesti kojoj nije bilo lijeka i koja ga je ubila.

Još jednom, zbogom Ferko, prijatelju moj…

Rahmet tvojoj plemenitoj duši.

Danas u Luksemburgu i nebo plače za tobom!

FAIZ SOFTIĆ

PRIČA IZ GODOČELJA: NA MOBU KOD ŽUĆA ZA ČETIRI DANA PRIKUPLJENO 1.200 BALIRANOG SIJENA (video)

Radio Petnjica
-
0
PRIČA IZ GODOČELJA: NA MOBU KOD ŽUĆA ZA ČETIRI DANA PRIKUPLJENO 1.200 BALIRANOG SIJENA (video)
Da sloga i prijateljstvo umnogome može pomoći, kada su u pitanju seoski radovi dokaz je i radna akcija  koju je predvodio ugledni poljoprivrednik iz Vrševa Mehmed Mele Ajdarpašić.
Naime, ovi ugledi poljoprivrednici iz Petnjice su na trenutak oživjeli jedan važan dio tradicije Bihora i Petnjice, koji se iz godine u godinu postepeno zaboravlja, a u pitanju je moba.
Moba je stari narodni običaj da komšije, prijatelji pomažu pri većim seoskim radovima, besplatno ili po principu uzajamne pomoći, gdje je tom prilikom domaćinu Alsadu Žuću Kočanu za samo četiri dana uspješno pokošeno, balirano i prevezeno sijeno sa planine Pločnik do njegove kuće u Godočelju uz pomoć prijatelja poljoprivrednika.
POGLEDAJTE VIDEO: https://youtu.be/oo9IHOh6WGI
Mehmed Ajdarpašić kao jedan od inicijatora je kazao za naš portal da je veoma važno očuvati tradiciju i ono što su naši preci praktikovali kada su u pitanju ovakvi ili slični seoski radovi. Takođe istakao je zahvalnost svim učesnicima u ovoj mobi i najavio da će ovakvih i sličnih akcija biti još u budućnosti.
ERIS BABAČIĆ

IN MEMORIAM: FERID MURATOVIĆ – KNJIŽEVNIK  (1973-2023)

Radio Petnjica
-
0
IN MEMORIAM: FERID MURATOVIĆ – KNJIŽEVNIK  (1973-2023)

Piše: Božidar Proročić književnik i publicista

             Daleko od svog rodnog Bihora i voljene Crne Gore, pod suncem tuđeg neba i svjetlima Luksemburga sklopio je zauvijek svoje pjesničke ruke moj dragi prijatelj i časni insan-čovjek Ferid Muratović. Ostaće brojni ispisani ali i nezavršeni stihovi posvećeni Crnoj Gori, Bihoru i Petnjici  prijateljima i sudbini koju svi nosimo sa sobom makar i na tom posljednjem putu. Odrastajući i provodeći svoje djetinjstvo i mladost na brojnim obroncima i planinskim vrletima gorovitog Bihora đe planinske trave, izvori, vjetrovi i gromovi grade ljude a proza i poezija zavičajnih pisaca te opije i sam postaneš pisac. Ti zvuci, mirisi, prijateljstva, književnost. Planinske staze i sofra rodnog kraja zauvijek će u Feridu utkati i postati dio njega samog. Nosio je u svojem srcu tu ljudsku njit i osjećaj pažnje za sve drage prijatelje za sve one koje je doživljavao svojima. Jedina sentenca kojom se kroz svoj život vodio Ferid bila je kako mi je govorio: ,, Budi čovjek ma koliko da je život velika i teška borba. Budi plemenit i čini dobro ljudima jer samo jedan život na ovom dunjaluku imamo.” Bio je borac i kada mu je bilo teško i kada i kada je klonuo svaki put je iznova znao da ustane i da kaže: ,,Moram dalje što je život ako u njemu nema bola.”

            Odlučio je da svoj trenutak i parče sreće potraži na dalekim muhadžirskim-iseljeničkim putevima Luksemburga. Otišao je i ponio iz svog rodnog kraja neljepše vrline koje su ga pratile u životu. Blagog osmjeha, vedrine i topline gradio je svoj poetsko-prozni svijet i kome se najbolje osjećao u kome je gradio svoj Bihor, Petnjicu i Crnu Goru. U Luksemburgu se posvetio mlađim generacijama želeći da na njih prenese svu ljepotu pisane riječi ali i sportski duh da život uvijek gledaju kao jednu veliku borbu. Ferid je kao insan tišine, ispisao svoje najintimističkije stihove i prozu koja je sazrijevala u njemu kao da je bljesak trenutka izvan istorije. Njegovi protagonisti od mjesta rođenja pa do dalekog Luksemburga, govore riječima, sudbinama, vremenima.  Tihi, i nježni insan postao je poetski gorostas, koji će skromnošću i ljepotom stihova govoriti o Bošnjacima o svemu onom što ga veže za rodni kraj i Crnu Goru. I bošnjački i crnogorski i luksemburški poeta koji je znao mjeru u i među ljudima, svojim kulturološkim doprinosm od danas postaje dio našeg kulturnog nasljeđa jer njegov  spiritus movens vječito lebđeti nad nama. U svemu tome uspijevao je da bude poseban i jednostavan da ne optereti druge a njegova jednostavnost rezultat je velikog majstorstva u stvaranju poezije i poroze. On nije pisao on je samo prenosio svoja najdublja osjećana na perganment ne papira već života. Feridov život ma koliko na momente bio težak ali i u isto vrijeme predstavlja jednu od ljepših etičkih i etničkih dimenzija. Gradio je svjetove kulture i multikulture među narodima, takvi su Bihorci ni on nije mogao a ni želio da bude drugi i drugačiji.

Ponosan sam što sam poznavao Ferida Muratovića kontaktirao sa njim dijelili smo zajedno teške trenutke kada smo braneći dostojanstvo drugih uvijek ukazivali na pogubnost ideologija i politike mnogo toga nas je povezivalo a najviše ljudska i snažna riječ. Ferid je bio samo to – INSAN ili ti Veliki Čovjek jedan u plejadi naše malene zemlje kojoj smo dali najbolji dio sebe.

Znam da bi kao i svi pjesnici u ovom trenutku volio da se oprostim od njega njegovom poezijom zato to i činim jer iza nas ma koliko kratko ili dugo živjeli na ovom dunjaluku-svijetu ostaju naše knjige, riječi i djela.

 

CRNA ME GORA ZOVE

  

Crna me Gora zove

 

I iz sna zov me budi

 

Puni mi snovi Crne Gore

 

Pune mi čežnje grudi.

 

 

O, domovino mila,

 

Kakve su ovo sudbine naše

 

Ona koja ti u sred srca bila

 

Njome te neki danas plaše.

 

 

A ti si meni dio srca

 

I dio misli svake

 

Ljubim sva tvoja sela

 

gradove i palanke.

 

 

A čujem dan se provlači mio

 

Kroz polja moga Bihora

 

U tebi i s tobom srećan sam bio,

 

Samo je jedna Crna Gora.

 

 

 Proći će huke i galame

 

A ti ćeš malena i sva od zlata

 

Ponovo djeci svojoj  iz daleka

 

Širom otvorit vrata.

 

Iz biografije Ferida Muratovića izdvajam:

 

Ferid Muratović, rođen je 1973. godine u Petnjici, Crna Gora. Godine 1991. Došao u Luksemburg. Napisao je tri knjige poezije: ,,Spremište za moju tugu” (2012), ,,Pjesma noći” (2014);  ,,Jorgan od kamena” (2016); ,,Bihorski soko” (2023) i knjigu proze ,,Čovjek u vodi” (2017).Sve njegove knjige objavio je Literarni klub ,,Husein Bašić” – Luksemburg. Bio je saradnik revije ,,Bihor” đe vodio rubriku za sport koja je promovisala mlade talente u Luksemburgu porijeklom iz Crne Gore.

PETNJIČKA POLICIJA RASVIJETLILA TEŠKU KRAĐU – KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV E.Č.

Radio Petnjica
-
0
PETNJIČKA POLICIJA RASVIJETLILA TEŠKU KRAĐU – KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV E.Č.

Službenici Regionalnog centra bezbjednosti “Sjever”, Stanice policije Petnjica rasvijetlili su krivično djelo teška krađa, saopštemo je iz Uprave policije.

Naime, sprovodeći intenzivne aktivnosti iz svoje nadležnosti pripadnici petnjičke policije rasvijetlili su krivično djelo teška krađa izvršeno na štetu jednog fizičkog lica od kojeg je otuđen materijal iz pomoćnog objekta kuće.

Identifikovan je počinilac – E.Ć. (18) iz Petnjice i protiv njega je Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teška krađa.

FERID MURATOVIĆ VIŠE NIJE SA NAMA – NEĆEMO TE ZABORAVITI

Radio Petnjica
-
0
FERID MURATOVIĆ VIŠE NIJE SA NAMA – NEĆEMO TE ZABORAVITI
Juče je u Luksemburgu u pedesetoj godini umro Ferid Muratović, Bihorac koji je cijeli svoj život posvetio porodici i zavičaju.
“Moj dragi prijatelj Ferid Muratović od danas više nije sa nama. Slomila ga bolest.
Dragi moj Ferko, nećemo te zaboraviti”, napisao je književnik Faiz Softić na svom FB profilu.
Prenosimo tekst koji smo objavili prošle godine a koji je pisao književnik i publicista Božidar Proročić.

Ferid Muratović, rođen 1973. godine u Petnjici, Crna Gora. Godine 1991. Došao u Luksemburg gdje i sada živi.Napisao je tri knjige poezije: ,,Spremište za moju tugu” (2012), ,,Pjesma noći” (2014), ,,Jorgan od kamena (2016) i knjigu proze ,,Čovjek u vodi” (2017).Sve njegove knjige objavio je Literarni klub ,,Husein Bašić” – Luksemburg. Saradnik je revije ,,Bihor” gdje vodi rubriku za sport koja tretira mlade talente u Luksemburgu porijeklom iz Crne Gore.

Ferid Muratović predstavlja pisca koji je daleko od svoje rodne Petnjice otisnuo se na daleke a često i neizvjesne muhadžirske (iseljeničke) puteve. Noseći sa sobom onu jaku ličnu crtu Crne Gore u kojoj je ponikao. Godine se polako nižu a sa godinama nastale su i zbirke poezije koje odslikavaju njegovu ličnost.

Poezija Ferida Muratovića, predstavljao snovne poetske teme koje suzapravo samoosvješćivanje bića, pokušaj osvjetljavanja čovjekove biti kroz rečeno,kroz dodire u duhu i vrijednovanje čovjeka i života spram ljubavi i humanih životnih vrijednosti. Mnogistihovi su, gotovo, sentence mudrosti, definicije o mudrosti, riječima, kroz koje putuju misli, u poeziji, osjećanjima, životu i smrti. Kroz svoju poeziju i odabrane pjesme autor neophodnosjedinjuje afirmativno i degradirajuće u ovom vremenu kroz kontakte sa drugima, kroz upućivanje ka vječnimvrijednostima života (u nekim tuđim i dalekim daljinama) koje ne zastarijevaju te na taj način oživljava ljepotu mudrosti prethodnih generacija koje su otišle van svog rodnog kraja. Dok sam čitao Feridovu poeziju, proživljavate svojevrsni veliki napor ljudskog duha koji teži ka imenovanju, kovanju metafora, ispredanju iseljeničkih priča i nostalgija. Poezija i strah su njene forme. Mitovi pokušavaju da preobraze užase u priče, da bi sapele strah kao što imamo u pjesmi ,,Srebrenica.” Muratovićeve suptilne poetske teme pratihod na marginama između literature i filozofije, tematski iskazujući egzistencijalna pitanja. Poezija kao izraz čiste ljubavi, duševnih i duhovnim senzacijabitna je karakteristika Muratovićevog bića koje je potpuno okrenuto drugimai koje tu svjetlosnu (iseljeničku) supstancu neprekidno i nesebično emanira i literarno oživljava kako u poeziji, tako i u prozi i ukupnomsvom aktivizmu. Ima pjesnika koji veruju u nadahnuće i onih koji ga poriču, kod Muratovića je ono očigledno jer ga otkrivaju lirskusnagu obeliska kada je njegovduh najproduktivniji i đe je najintimnji literarni iskaz. Ferid Muratović je jedan od onih budnih pjesnika koji osluškuju treptaje svog rodnog kraja kaootkucaje sopstvenog srca, ali koji svjesna ustrojstva civilizacije i neophodnosti suprotstavljanja zlu, šire svjetlost svog poetskog bića na sve strane pokušavajući da bar djelimično rasvijetle taj sveopšti mrak ljudskog posrnuća u koji često svijet zagazi. Poezija je oduvjek bila sinonim svjetlosti i filozofi su je uvjekizjednačavali sa svjetlošću čega je i Muratović svjestan. On, zapravo, svo vrijeme podsjeća na arhetip, na ono fundamentalno u insanu (čovjeku) a to je idejadobra koja se mora vrlo svjesno sprovoditi i njome treba podsticatidruge da se osvijeste.

Poetski ali i prozno postignuta sazrelostemocija Ferida Muratovića i vizija u ovom jednom i jedinom, a prolaznom zemaljskom, životu čine ga posebnim i izdvajaju od mnogih drugih autora. Jednostavnost nizanja slika u stihu je predominantna, pjesnik jegospodar svojih riječi, dozvoljavajući im često i slobodu, da se nađu uneobično lijepim i zanimljivim sintagmama. Upravo u ovakvim vremenima trebaju nam pisci poput Muratovića ali i na desetine takvih pjesnika i književnika koji se neće stidjeti svoje lijepe i duhom bogate istorije Bošnjaka ali istorije, Crne Gore. Već će duboko zaroniti u sebe i svoje nacionalno nasleđe,sačuvati ga, od zaborava i asimilacije. Okrenuti se već rođenima mladima i onima (koji će se tek roditi!); podstaći ih dagledaju na stranu na kojoj sunce izlazi, a ne na stranu sa koje dolazi tama. I podsjetiti ih uvjek da su najljepše boje Bihora i Crne Gore. Preplitanjem hronološkog i retrospektivnog nizanja stihova Muratovića poezije je odslikana u kratkim crtama životna priča. Zato sam siguran da je vrijeme poezije i proze tek pred njim u svim narednim godinama koje će ispuniti duhom nadahnute stihove i brojne prozne elemente.

 

 

LIJEK ZA DUŠU

 

Bol u duš nikad ne prolazi

Već se samo godinama slaže

Ako ima neko da zna lijeka

Molio bih neka mi pokaže.

 

Duša me boli, ne mogu više –

Više od rana sa moje kože

Ima li lijeka, ima li spasa

Pokaži jedini Bože.

 

Ako za dušu lijeka nema

Bolje da nema ni života

Jer ovaj život nije život

Ovo je bolna strahota.

 

Doktori kažu duša ne postoji

Ali to znaju soamo oni koje boli,

Boli i steže disaiti ne da

I tjera čovjeka da dušu

Bogu preda.

 

 

GRUMEN ZEMLJE

 

Grumen zemlje – grumen hljeba

Grumen sebe ozemljenog

Luta svijetom zaboravljen

Pa i nisam možda čovjek.

Prije bit će da sam posto

Pismonoša – golub ranjen.

 

Kud i kome da se krene

Gdje i kada da se stigne

Grumen zemlje pod pazuhom

Ispod zemlje – zemlja zove.

 

Kada krenem da predahnem

I kad ne znam gdje ću leći

Uzmem grumen svoje zemlje

Postavim ga ispod glave

Otvreno gledam nebo

I nebeske njive plave.

 

Dok pod glavom grumen šuti,

Što je zelen jastuk moj,

Čujem gluhi povik Neba,

I umilni ptica poj.

 

Kako znati šta je java,

Od umora šta je san,

Kako saznat šta noć jeste

Kako znati šta je dan?

 

 

CRNA ME GORA ZOVE

 

Crna me Gora zove

I iz sna zov me budi

Puni mi snovi Crne Gore

Pune mi čežnje grudi.

 

O, domovino mila,

Kakve su ovo sudbine naše

Ona koja ti u sred srca bila

Njome te neki danas plaše.

 

A ti si meni dio srca

I dio misli svake

Ljubim sva tvoja sela

gradove i palanke.

 

A čujem dan se provlači mio

Kroz polja moga Bihora

U tebi i s tobom srećan sam bio,

Samo je jedna Crna Gora.

 

Proći će huke i galame

A ti ćeš malena i sva od zlata

Ponovo djeci svojoj iz daleka

Širom otvorit vrata.

 

 

NEMOĆ

 

Teška li si noći crna u nemoći

Čekam nadu koje nema

Koja kroz noć posustaje

Te mi dušek od nemoći crne sprema.

 

I planine snijega pune

Zaleđene staze strme

Sve ih grlim da podignem

Da pomognem iz nemoći.

 

 

Ubijaju strah i slutnja

Preteške su ove noći

Kada ne znam kud i kako

ili poći ili doći.

 

Maglovita noć se spušta

Bog to svojom mišlju kroji

I nikako de me s nadom

Od djetinjstva moje spoji.

 

Teško se je uzbraniti

Sve bih boli uzo sebi

Umjesto njih patio bih

Zažalio nikad ne bih.

 

Noć se spušta neprolazna

Prisvojio ja bi sebi crne noći

No je došlo vrijeme boli

predajem se u nemoći.

 

 

 

SREBRENICA

 

Nigdje i nigdje dana

A noć je crna i kroz nju plač

To vuci pali žedni gladni

Vrebaju preplasenu nejac.

 

Sve gori od plača

Djeca se u naručja zbila

Pokraj njih majka

koja ih nije ni zadojila.

 

Ječe poljane i brda

I brat se drži brata

Za ocem i majkom svojom

U džehenemska nahrupiše vrata.

 

Mi vama nećemo ništa

Govori general mlad

A samo minut kasnije:

Sve ih koljite sad!

 

Iz vrha neba u nebo

Orlovski kljuni krvavi

Po zemlji srebrenoj caruju

Iz daleka stigli varvari.

 

 

STRAH OD NALAZA

 

Omerčić, kako su ga ponekad zvali, nabaviodnekud staro biciklo bez guma, pa ga očisti i podmaza kolamastom iz Rahmanove vlačare, nađe tvrdo vodeno kablo i njime obloži felgebicikla. Bio je to sada njegov mercedes. Tako ga je zvao, tako su ga zvali i drugi. Stizao je na njemudo u treće selo, čak do Bioče. Djeca su se diviladok je špartao bihorskim putevima, a on likovao.

Malo što bješe dijete bez roditelja, malo zbognjegovih šerluka – voljelo ga je cijelo selo. I nijebilo djeteta, i nije bilo žene, niti čovjeka da nisupoznavali Omera Jasiku i njegovog mercedesa.

 

Ali, majstor Tule, pronalazač kakvog nemaše cijeliBihor, niti preko Lima, napravi mu malu radiostanicu kojom se uključivao na kanale radija. Doduše, to je moglo samo kada je bio u bliziniradio aparata, ali njemu je to bilo dovoljno da pravizbrke od kojih se narodu dizala kosa na glavi.

Hvala majstor-Tulu, ali – ne lezi vraže…

Porani on tako jednog proljećnog jutra kod tetkeNaile u Studeni Do, a tih dana nekakvamalaksalost bješe oborila muža joj i tetka njegovogVehbiju Sokolovića, te bješe davao nalaze u Domuzdravlja u Bijelom Polju, te je sad, onako bolešljiv, Vehbija više ležao kući nego što je išta drugoradio.

Ode Omer iza kuće, sjede na kladu i sačeka da završe vijesti koje je Vehbija bez daha slušao, pakad završiše – Omer uključi svoju spravu : – Pažnja, pažnja ! – odjeknu iz crnog duguljastogradija pored Vehbijine glave. On se prenu : – Šta li je sad, za Boga miloga ? – kao da je slutio da se o njemu radi. – Vehbiji Sokoloviću iz bihorskog selaStudenii Do, ne valjaju nalazu, ni hič… Odmah da se javi u Dom zdravlja u Bijelo Polje ili ni zoru nećeiščekat.

– Aiiih… – skoči Vehbija kao oparen.

– Ženo, đeco, kamo vas ?… – kao bez glave jurioje po sobi i skupljao odjeću. – Kaiš, kamo mi kaiš, juče sam s njim bio Haruna, đe ga ostavih ?

– Šta bi, Vehbija, za Boga miloga, šta bi ?

– Gotov sam, gotovo je sa mnom, Boga mi samsanj’o đe propadam u neki mutan jaz, obistini se… Sve meni san kaže, sve… I ne trebaju mi doktori… Radio javlja da su mi nalazi katastrofalni i da se hitno javim. O, Naila… U koliko ono ima autobus sa Glavice ? Koliko je to sati ? Valja li mi ovaj kaput ?Đe su mi one crne pantole ?… Vehbija je unezvijereno trčao po kući. Omerčić ostavi spravupod strehom i uđe u sobu : – Šta je tetak ? – Upitaga kroz smijeh, a on ga tako prostrijeli pogledomda se ovaj umalo ne prevrnu na leđa. – Tebi do smijeha, a meni život o koncu visi, je li ? – razderase Vehbija i Omer umuknu.

I dok je krupnim koracima Vehbija koračao nizbaštu, Omer ga je dozivao :

– Tetak, ja sam se šalio ? – ali se Vehbija nijeobazirao ; ni lijevo ni desno, grabio je naprijed i ponavljao : – Aiiih, Aiiih…. Poče i kiša, nekolikoputa Vehbiji se poklizaše cipele

FERID MURATOVIĆ: ŽIVOT MI NIJE BIO NAKLONJEN ALI JA I DALJE PJEVAM

NOVA KNJIGA POEZIJE FERIDA MURATOVIĆA „BIHORSKI SOKO“

Ferid MURATOVIĆ: Poezija je esencijalna potreba svakog čovjeka

FERID MURATOVIĆ MEĐU PISCIMA

FERID MURATOVIĆ: NAPRIJED PETNJICA, OSTALI STOJ

FERID MURATOVIĆ: ČOVJEK

 

TIVĆANI OVACIJAMA NAGRADILI MLADE FOLKLORAŠE KUD­­-A “ BIHOR “

Radio Petnjica
-
0
TIVĆANI OVACIJAMA NAGRADILI MLADE FOLKLORAŠE KUD­­-A “ BIHOR “

U Tivtu je svečanim gala koncertom na rivi Pine završen III Međunarodni dječiji festival folklora „KOlO BEZ GRANICA TIVAT 2023.“

Na koncertu je nastupilo 10 dječijih folklornih ansambala iz Bugarske, Slovačke, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Djeca starosti do 14 godina su svojom igrom uprkos velikoj temperaturi uspjela da od mnogobrojne publike izmame gromoglasne aplauze.

Dobri domaćini članovi i rukovodstvo KUD-a „Boka“ iz Tivta su se trudili da svima pruže maksimalnu pažnju tokom boravka učesnika festivala  a sakom djetetu poklonili po majicu sa logom festivala.

Gala koncertu je prethodio defile svih 10 učesnika od Centra za kulturu, pa pored zgrade opštine sve do bine na rivi Pine gdje se održao program  pored koje je bio usidren nekadašnji školski brod Jadran. Uoči samog početka koncerta djeca su zaigrala jedno veliko KOLO  njih preko 400 u raznobojnim nošnjama i još jednom dokazali da kolo ne zna za granice.

Na ovom Festivalu su nastupila 4 predstavnika UFACG : KUD „ Boka „, KUD „ Njegoš“ , KUD „ Bihor“ I KUD „ Sloga „a na završnoj večeri su prisustvovali članovi Skupštine udruženja na čelu sa predsjednikom  Sinanom  Tiganjem.

Na gala koncertu su nastupili:

  1. KUD „BOKA“ Tivat
  2. FA „LJUPČO SANTOV“ iz Kočana – Makedonija,
  3. KUD „BIHOR“ Petnjica,
  4. KUD „PREPOROD“ Dugo selo – Hrvatska,
  5. KUD “Njegoš“ Cetinje,
  6. FA „PODPOLANČEK“ DETVA – Slovačka,
  7. KUD „ LOLA“ Sarajevo- BiH,
  8. KUD „SLOGA“ Đenovići,
  9. KUD „ŠTUDENT“ Maribor – Slovenija i
  10. FA ,,ISKRITZA“ Sofija – Bugarska

 

Svi učesnicima festivala dirtektor istog Vidak Božović je u ime organizatora uručio zahvalnice i poklone.

– Na ovom festivalu je nastupilo18 naše djece od kojih su mnogi po prvi put putovali i igrali. Takođe smo u popodnevnim satima obišli rivu  i PORTO novi . Ovom prilikom se zahvaljujemo domaćinima i organizatorima na zaista divnoj pažnji i našim sponzorima putovanja Ameru Muriću vlasniku „MURIĆ COMPANI “ iz Podgorice i Ziki Šabotiću koji živi i radi u Tivtu i koji je i ovaj put bio uz naše članove kao i prethodnih godina kad god smo nastupali bilo u Tivtu ili Kotoru. istakli su iz KUD-a  ,,Bihor“ i najavili da ih i tokom septembra očekuju brojni nastupi.

 

KUD “BIHOR” NA FESTIVALU FOLKLORA NA KOSOVU

ČLANOVI VAJBER GRUPE “DOBRO DJELO” DALI KRV

Radio Petnjica
-
0
ČLANOVI VAJBER GRUPE “DOBRO DJELO” DALI KRV

Članovi Vajber grupe “Dobro djelo” u prostorijama Zavoda za transfuziji krvi u Beranama dali su krv.

Neki od članova su već godinama dobrovoljni davaoci krvi, ali žele da ostanu anonimni.
Dr Budimir Ivanović, doktor na odjeljenju za transfuzijiu krvi za portal Radio Petnjica je rekao da su Petnjičani poznati kao humani ljudi i ljudi koji redovno doniraju krv.
“Naš zajednički cilj je da unaprijedimo zdravlje naših građana”, rekao je Ivanović.
Kako su saopštili iz vajber grupe “Dobro djelo”, doktor Ivanović je dao punu podršku grupi koja se duži niz godina bavi humanitarnim radom.
1...118119120...949Stranica 119 of 949