TVRĐAVA

Opet je ponedjeljak i jedan vaš omiljeni, dežurni krivac se opet javlja sa novom kolumnom. Na mene se stvarno možete osloniti.

Sedmica sa puno interesantnih događanja je iza nas. Na žalost, sedmica u kojoj se ponovo diskutuje ko smo, šta smo, čiji smo…. Zar se nijesmo prošle nedjelje složili, da nećemo više ovako? Da nećemo više da mislimo o problemima nego o solucijama?

Komentari su pokazali, da većini ljudi, koji su pročitali moj tekst, nije stalo do riješavanja nekih problema u vezi sa našim krajem. Oni su samo tu, da izređaju iste, već dosadne komentare. A poslije toga dolazi jedno veliko ništa.

Kad ćemo sa komentara na djela? Gdje su prijedlozi za napredak našeg kraja? U prošlom tekstu sam vas pozvala da se pridružite u razvijanju dobronamjernih ideja. NIJEDNA osoba nije učestvovala u tome. Opet je puno interesantnije komentarisati šta drugi pišu.  Meni to prelazi u dosadu. Sve isto, ništa se ne mijenja, samo žestina retorike. Koliko „pametnih“, a mi i dalje tapkamo u mjestu. I dajem predloge – nećete. Hoću da se poštujemo – nećete. Hoću da se volimo – nećete.

Pa šta hoćete?

Da gradimo gradove sa velikim zidovima, preko kojih će se čuti glasovi, ali mi nećemo moći da se vidimo?

Da učimo našu djecu da su ti „neki drugi“ tamo drugačiji i da se ne smije sa njima?

Da se međusobno napadamo i ograničavamo od onih koji nam ne govore po ćejfu?

Da se grupišemo, jer smo tako jači?

Da pijemo kafu danas jedni sa drugima, a da smo već sutra ljuti neprijatelji?

To nije moj Bihor!

Slučajno sam pronašla izjavu Meše Selimovića u okviru jednog interviju-a za magazin NIN iz 1970-te godine, koja odgovara trenutnoj situaciji u Bihoru i njihovim građanima:

„Tvrđava je jedan širi simbol. To je sve što odvaja ljude, religija, nacije, države, ubjeđenja, predrasude, sve u šta se zatvara pojedinac i zajednica prema drugome.

U odnosu na knjigu „Derviš i smrt“ , gdje je data dimenzija mržnje, strasti, u „Tvrđavi“ sam htio da pokažem izlaz iz te zatvorenosti u kojoj žive ljudi odavno, pa i danas. Može li se izaći iz tvrđave i tvrđava, mogu li ljudi drugačije razgovarati među sobom nego kroz puškarnice? Moj glavni junak ima sve uslove da bude ogorčen i zatvoren u sebe, a on ipak pokušava da nađe put do drugih ljudi.

Za njega je neprihvatljiv ikakav drugi put osim puta ljubavi.“

Vi svi, koji i dalje pišete zlonamjerne komentare, puni mržnje i bez ikakvog značaja za naš kraj, živite u toj tvrđavi.

Kad ćete više izaći iz nje?

ZAVIČAJNA ZASTAVA

Dvojica članova ZK „BIHOR“ Hamid Rastoder i Ferid Muratović nisu mogli odoljeti a da se, usred Luksemburga,  ne uslikaju sa zastavom svoje matične opštine – Petnjica.
I na ovaj način oni izražavau ljubav prema zavičaju i svojoj opštini.
Napomene radi zastavu je, nedavno, Zavičajnom klubu „Bihor“ , prilikom posjete ovom udruženju, uručio predsjednik opštine – Samir Agović.
Hvala mu!

RADIO PETNJICA I SIMON VOYAGES SPAJAJU LJUDE

0

Radio Petnjica će u narednih 10 dana u okviru akcije “Spajamo ljude” emitovati dio programa iz Luksemburga uporedo sa programom iz studija u Petnjici uz pomoć prijatelja iz firme Simon voyages koji su obezbijedili prevoz za novinara Radija Petnjica. S obzirom da je jedan od slogana Radija Petnjica “Okupimo se svi na jednom mjestu”, posredstvom zavičajnog radija slušaoci će u narednih 10 dana moći da slušaju priče o životu bihorskih iseljenika u Luksemburgu kroz intervjue, anegdote, zanimljivosti.
Iz firme Simon voyages, koja se bavi prevozom putnika ističu da je i njihov rad koncipiran na sličnom sloganu, i da se kroz svoj višegodišnji rad trude da udobno, profesionalno i prije svega sigurno prevoze putnike i povezuju ljude sa svih merdijana.
“Iseljenici iz Bihora pretezno žive udaljeni preko hiljadu kilometara od svog zavičaja te je putniku koji putuje našom kompanijom prije svega bitno obezbijediti udobnost, ljubaznost i sigurnost prilikom putovanja. Ističemo sigurnost i to je ono što nas rangira stepen više od ostalih kompanija jer naši putnici su osigurani prilikom kompletnog putovanja. Pored toga naša kompanija posjeduje najnovije autobuse najviše klase koji garantuju udobno putovanje.
Nastavićemo da radimo kao do sada, jer puni autobusi već niz godina su garancija da nudimo kvalitet nasim putnicima. Uz to pripremamo niz novih aktuelnosti i povoljnosti na naše putnike a uz to ćemo uvijek podržavati akcije slične akciji Radija Petnjica koji ima za cilj da okupi Bihorce rasute po svijetu, kao i sve druge akcije koje su od dobrobiti za Bihorce”, kažu iz Simon vojaža.

DINO RAČIĆ

PREDRAMAZANSKI SASTANAK MEŠIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE U CRNOJ GORI

2
Danas je održana sjednica Mešihata Islamske zajednice u Crnog Gori u Medžlisu IZ Petnjica-džemat Vrševo. Bio je predramazanski sastanak sa imamima sa sjevera CG i predsjednicima medžlisa gdje su dogovoreni planovi rada i aktivnosti za vrijeme mjeseca Ramazana i druge aktivnosti na unapređenju vjerskog života i jačanju jedinstva IZuCG. Zahvaljujemo se reisu Rifatu ef. Fejziću što je izabrao naš medžlis za sastanak na ovom visokom nivou i imamima iz čitavog sjevernog regiona što su došli i uveličali ovaj za sve muslimane važan skup.
Poslije održanog sastanka priređen je ručak u organizaciji Enisa ef. Klimente, koji je po ko zna koji put pokazao marljivost i upornost na polju organizovanja vjerskog života u medžlisu Petnjica-džematu Vrševo.
Takodje, posebno naglašavam da je na sjednici Mešihata najoštrije osuđen rječnik crnogorskog jezika koji u sebi sadrži elemente mržnje i uvreda na račun Bošnjaka i drugih muslimana a koji je izdala CANU.
Adnan Muhovic, predsjednik medžlisa IZ Petnjica

ŠKOLSKI ČAS POLICIJE U OŠ “MAHMUT ADROVIĆ”

0

Službenici uprave policije centra bezbjednosti Berane su posjetili četvrti razred osnovne škole „Mahmut Adrović“ u Petnjici, gdje su u saradnji sa ovom javnom ustanovom, održali školski čas na temu „Bezbejdnost u saobraćaju“. Tom prilikom su upoznali učenike za pravilima u saobaćaju, a učenici su imali priliku da se upoznaju sa opremom sa kojom raspolaže saobraćajna policija.

„U narednom periodu će biti još ovakvih i sličnih aktivnosti. Službenici stanice policije u Petnjici će uspostaviti kontakt sa građanima, napraviti obavještajnu bazu a sve u cilju stvaranja i funkcionisanja boljeg ambijenta u opštini Petnjica kako bi podigli nivo bejzbednosti u saobraćaju, kako individualne tako i kolektivne sigurnosti, a sve u cilju zaštite građana, imovine i sve ono što je definisano ustavom i zakonom Crne Gore“ izjavio ja portal Radija Petnjica Alen Kočan, komandir stanice policije u Petnjici.

Priliku da se upoznaju sa radom saobraćajne policije su imala i učenici iz područnog odjeljenja osnovne škole iz Godočelja, za koju je bio organizovan prevoz do škole u Petnjici.

D.B.

DANAS SJEDNICA PETNJIČKOG PARLAMENTA

0

Predjesnik Skupštine opštine Petnjica Adnan Muhović, zakazao je za danas u 11 časova nastavak 15 zasijedanja skupštine na kojoj je jedna tačka dnevnog reda a odnosi se na Odluku o preuzimanju radnika iz opštine Berane.

Nakon završetka rada po tom pitanju, započeće sa radom šesnaesta  redovna sjednica Skupštine opštine Petnjica sa sledećim dnevnim redom:

  1.   Odbornička pitanja i odgovori
  2. Predlog Odluke o završnom računu Budžeta opštine Petnjica za 2015. godinu
  3. Predlog izvještaja o radu predjsednika Opštine i radu organa lokalne uprave i službi za 2015. godinu
  4. Predlog Odluke o imenovanju člana OIK Petnjica
  5. Predlog rješenja o imenovanju člana Odbora za Statut i propise
  6. Predlog rješenja o imenovanju članova žirija za dodjelu nagrade „4 avgust“
  7. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Program rada DOO „Komunalne djelatnosti“ Petnjica za 2016 godinu
  8. Predlog Odluke o izmjenama i dopunama odluke o naknadi za komunalno opremanje građevinskog zemljišta
  9. Program uređenja prostora za 2016 godinu
  10. Predlog Odluke o oslobađanju obaveze plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta
  11. Predlog Odluke o određivanju nekategorisanih puteva na području Opštine Petnjica
  12. Predlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o gradskom i prigradskom linijskom prevozu putnika
  13. Predlog Odluke o finansiranju projekata NVO
  14. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o osnivanju MZ Vrševo-Azane
  15. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o osnivanju MZ „Radmance“
  16. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o osnivanju MZ „Lagatore“
  17. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o osnivanju MZ „Johovice“
  18. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o osnivanju MZ „Godočelje“
  19. Predlog Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o promjeni naziva MZ „Petnjica“ u naziv MZ „CENTAR“

Radio Petnjica će uživo pratiti i prenositi rad šesnaestog zaijedanja lokalnog parlamenta Skupštine opštine Petnjica.

D.B.

FERID MURATOVIĆ: MOJ ZAVIČAJ PETNJICA

Ima dosta lijepih mjesta u Crnoj Gori, ali bih posebno izdvojio moj zavičaj Petnjicu. Ona se nalazi dvadesetak kilometara od Berana, četrdesetak od Rožaja. U mom zavičaju se ljudi bave raznim poslovima kao što su:stočarstvo, voćarstvo, pčelarstvo, zemljoradnja.. Moj zavičaj je dolina okružena blagim uzvišenjima i šumovitim brdima i prelijepim pejzažima.
Sa obližnjeg uzvišenja moje mjesto se vidi kao na razglednici.

Petnjičani vole svoj zavičaj i onda kad je mnogo šta u njemu nesređeno i slabo, kad mnogo šta treba popravljati, liječiti, kad su dani i život u njemu ledeni i gorki. I u takvim prilikama oni će dobro razlikovati zavičaj i datu ljubav prema njemu od svih onih loših pojava i postupaka, koji su nemili, nepravedni i bolni. Pitanje je koliko smo spremni uložiti svoj ljudski, materijalni, intelektualni, graditeljski i drugi doprinos u izgradnji zavičaja. Na žalost, moramo priznati da danas skoro preovladava stav da je važno koliko će pojedivac dobiti od zajedničkog interesa a ne obratno.

U proljeće se lagano budi priroda iz zimskog sna, čuje se žubor potočića, ptičje pjesme čine pravi orkestar, dok na livadama i pašnjacima pleše prvo livadsko cvijeće sa sočnom zelenom travom. Volim svoje mesto zato što je ono, po meni, najlepše na svijetu.
Kada se ta ljubav prema zavičaju poveća i uzdigne na visoke stepene upoznajemo želju ili rodoljublje. Patriotizam potiče iz svijesti da je zavičaj bitan uslov samoodržanja jednog naroda. Ova ljubav je slična ljubavi prema svojim roditeljima. Mi njih ne volimo zato što su oni bolji od drugih roditelja, već zato što su naši roditelji.

Mjesto svog rođenja čovjek ne može birati, a dok sve druge odluke u životu donosi na osnovu svojih potreba, želja ili zbog spleta okolnosti. Dakle, nisam izabrao da budem rođen u Petnjici ali do kraja svog života sam čvrsto odlučan da budem Petnjičanin gdje god boravio ili živio.
Moj zavičaj je najlepši na svijetu. Možda nije najbolji za život, ali je toliko lijepih stvari koje posjeduje i koje mu je priroda dala da je sigurno jedan od najljepših.
Kad pitate nekog da li bi se vratio i ponovo posjetio moj zavičaj, možete čuti samo potvrdne odgovore i samo najbolje utiske.

Sam položaj mog zavičaja je takav da je klima uvijek bila dobra, okarakterisan srednjom temperaturom, umjerenim padavinama i lijepo razgraničenim godišnjim dobima, koja su mu uvijek omogućavala da ga krase lijepa priroda, šume i livade, kao i plodno zemljište zasijano različitim usjevima i povrćem. Ljepoti mog zavičaja doprinose i njegovi stanovnici, koji daju dušu i karakter veseljaka koji voli popiti i pojesti. Kad izgovorite ime mog zavičaja, zamislite brkatog čovjeka sa šubarom ili šeširom na glavi koji pred vas iznosi čašicu rakije i tanjir sira pripremljene na domaći način.
Svi pamte domaćinske kuće koje mirišu na suvo meso i sir. A sve što pričam vežano je za selo, jer gradove vole mladi ljudi i oni se rado sjećaju kafića i klubova gde izlazi omladina i zabavlja se.
Teško je sve opisati u par rieči, jedino vas mogu pozvati kao gosta da vidite kako izgleda moj zavičaj i uživate u njegovim ljepotama kao što i ja uživam svaki put kada mu se vraćam

Ferid Muratović

ŠABOTIĆ: ZBOG POLITIČKIH POTREBA MNOGE STVARI SE ZABORAVLJAJU

Kada sam odlučio da budem provincijski ljekar, razmišljao sam kako se takmičiti u svijetu, ali bez uslova, bez laboratorija. Moja prednost je bila ta što sam imao prirodni eksperimet: pravoslavno i muslimansko stanovništvo koje je trajalo stotinama godina. Pravoslavno i muslimansko stanovništvo iste krvi, a različitih psihosocijalnih karakteristika koji proističu iz običaja, vjere itd. Recimo Šabotići – Bubanje, Adrovići – Đuraškovići, Babačići – Obradovići, Novalići – Popovići, Ličine – Šekularci, Račići nijesu ni mijenjali prezime, i da ne govorim o Koraćima. Praktično, svako pleme u Bihoru zna svoje pravoslavne rođake. Kasnije, za neke političke potrebe, počeli su to javno da zaboravljaju, a ja recimo znam da ono što im je rekao njihov deda neće nikada zaboraviti. Kada sam razmišljao šta istraživati, onda sam zaključio da je to hipertenzija koja se mjeri aparatom koji svaka kuća ima. Kada sam razmišljao koju metodu da upotrijebim, odlučio sam da to budu psihotestovi koji su svuda isti, i u Americi, Londonu, Beogradu, Podgorici, Beranama. Ovdje je autohtono stanovništvo gdje se slabo ko doseljava. Time sam definisao istraživačku grupu i prirodni ekesperiment. Hipertenzija je izuzetan problem. Došao sam do rezultata gdje sam definisao novi tip psihološkog reagovanja, i taj moj rad je u Instambulu i prihvaćen 2005. godine na Svjetskom kongresu zdravstva. Radi se o tipu za infarkt miokarda i to su teorijske novosti u medicni. Nije suva teorija, jer mi testiranjem možemo da vidimo da li postoji opasnost da se neko razboli od tumora, psihosomatskih bolesti, depresije, mentalnih bolesti, bolesti zavisnosti, ili pripada zdravom tipu i da ne može oboljeti. Možemo da osobe iz ovih rizičnih tipova prevedemo u osobe koje pripadaju zdravom tipu.

(Cijeli razgovor možete čuti na You tube kanalu Radija Petnjica)

RAMAZANSKI PROGRAM

3

Povodom nastupajućeg islamskog mjeseca posta Ramazana, Radio Petnjica će  u saradnji i pod pokroviteljstvom Muftijstva sandžačkog emitovati prigodni ramazanski program. U sklopu programa za slušaoce smo pripremili učenje Kur’ana, ilahije i kaside, sehurske i iftarske besjede islamskih učenjaka, predavanja za žene.
Za sve slušaoce koji nisu imali priliku da pročitaju Kur’an ideja Radija Petnjica i Muftijstva sandžačkoj je da se prouči cijeli Kuran i da se na taj način slušaoci bolje upoznaju sa Kur’anom. Takođe kroz besjede islamskih učenjaka slušaoci će se bliže upoznati sa islamskom praksom i primjerom Islama kroz svakodnevicu.
Ramazanski program se emituje u jutarnjem(sehurskom) i večernjem(iftarskom) terminu. Sehurski program počinje sat vremena prije nastupanja posta, a iftarski 15 minuta prije nastupanja iftara.

Radio Petnjica i Muftijstvo sandžačko žele svim slušaocima muslimanske vjeroispovjesti srećne nastupajuće ramazanske dane.

DINO RAČIĆ

FEKO LIČINA: U PETNJICI NIJESAM USPIO NIŠTA DA URADIM ZBOG OPSTRUKCIJE

Feko Ličina, biznismen koji radi i živi u Luksemburgu je bio gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća”

DJETINJSTVO

Moje djetinjstvo je bilo idealno, razmišljao sam samo o fudbalu, o igri. Završio sam osnovnu školu na Brodu, i rado se vraćam tamo. Nažalost, koliko vidim, sve je manje i manje djece. Nastavio sam školovanje u osnovnoj školi u Petnjici, u onoj školi koju su porušili, na žalost. Prava je šteta što se demolirao objekat, jer je trebao da ostane, to je ipak istorijski objekat. Sa lijeve i desne strane je imalo prostora da se doradi objekat koji god hoćete. Naravno, administracija mora imati svoju zgradu, ali mene boli, jer zgrada škole nije trebala da bude srušena. Mogla je, uz pomoć dobrih arhitekata, biti spolja sređena bez pravljenja ikakvih promjena na njenom izgledu, a unutrašnjost se mogla renovirati i dovesti u stanje koje odgovara potrebama opštinske administracije. Greška je što je porušena i sa tim se nikada ne mogu složiti, ali se slažem da opština mora i treba da ima svoju zgradu.

U LUKSEMBURG NIJESAM DOŠAO TURISTIČKI
Elektrotehničar sam po zanimanju, služio sam vojsku 18 mjeseci u ratnoj mornarici Jugoslavije, i nakon toga sam se zaposlio u brodogradilištu Bijela. Imao sam tada mnogo ponuda da idem za Švajcarsku, ali nikada mi nije padalo napamet da to uradim, bio sam zadovoljan u tada Jugoslaviji, kao i u Crnoj Gori. Radio sam svuda, od Beograda pa redom, ali, uvijek sam se vraćao Crnoj Gori, uvijek mi je želja bilad da nešto uradim za Crnu Goru, za našu državu.
Došao sam u Luksemburg pod stresom, pod panikom – nijesam došao turistički. Politički sam proganjan i ako tome dodamo da je nastupila jaka ekonomska kriza, onda tamo čovjek nije mogao da opstane. Za Luksemburg smo se opredijelili, ne zbog toga što je on bio razvijen, već zbog toga što smo već tada imali par rođaka i komšija i onda je to presudilo. Kada smo došli ovdje, to je bilo jedno selo, i mogu slobodno da kažem da smo ga mi izgradili. Ali, ovo je država koja funkcioniše. Ovdje je takav sistem da bi opstali da živite, vi morate da radite. A za svoj rad ste jako fino nagrađeni. Luksemburžani ne vole toliko strance, ali moraju poštovati rad, cijene se ljudska prava. Nijesu oni zadovoljni i ne vole da vide nas uspješne ovdje, bilo ko da vam kaže da nije tako, to je pogrešno. To je neka vrsta ljubomore. Luksemburžani se osjećaju ugroženim, jer oni misle da mi sve što je njihovo ponijesmo. Ali, oni ne vide da smo im mi izgradili državu. Nemoj da se niko zavarava. Luksemburg nije naša država, na kraju će sve to ovdje da ostane, sve što smo stekli, ovo je tuđa zemlja, a naša je zemlja Crna Gora.

DRŽAVA NEMA SLUHA ZA NAS
Ako mogu slobodno da se izrazim, mi smo na neki način prokleti narod, mi imamo državu Crnu Goru, mi smo je stvarali, ali država nema sluha za nas, mi još uvijek lutamo. To potkrepljujem činjenicama od iseljavanja za Kosovo, pa za Bosnu, pa evo gdje smo došli. Mogu da kažem da Luksemburg nije naša zemlja, ali jeste zemlja koja nam je pružila da radimo, da stvaramo i da živimo dok živimo. Ovdje su mnoga djeca izgubljena, izgubili su kontakte sa našom maticom, izgubili su kontakte sa Crnom Gorom.

SPRIJEČILI SU ME DA INVESTIRAM

Ljudi danas zaobilze istinu, a ja sam sve radio da pomognem Crnoj Gori, da investiram, ali, uglavnom budem prevaren. Dolje imam firmu od 2011. godine, a nijesam uspio da zabodem nijedan ekser. Ako ovjde imam četiri firme, a dolje nijesam uspio ništa da uradim, mislim da ćete dobiti odgovor na mnoga pitanja. Ja sam među prvima probao da investiram kroz nekoliko projekata, konkretno na naše Pecko. Ja dolazim i sa primorja, i želio sam da, ovo što radim ovdje, zapravo radim i izgrađujem dolje. Da moje školske drugove, komšije pomognem, da pomognem razvoju sjevera i Petnjice i moj prvi projekat je Pecko. Želja mi je da to nastavim, ali ukoliko nemaju sluha, ni opština, kao ni zakoni, onda će moj porod znati šta je njihov babo htio i nadam se da će oni nastaviti da rade na tome. Radi se o motelu koji je i danas u izgradnji, mada je povezan sa probijanjem jako teškog puta da bi se došlo do Pecka. Ali, sa tim projektom, ono što ljudi ne znaju, otvorio bih naš najljepši dio klisure Radmanaca. Ptice na grani znaju koliko sam uložio u put i most, ali sve je to, na žalost, sabotirano.

OBEĆANJA BEZ POKRIĆA

Odabrao sam najtežu stazu upravo zbog toga da ne bih nikog oštetio, a ljudi su ležali ispred buldožera. Nikome nismo smetali i već je trebalo do sada da krene sa turizmom, da turizam odavde prenesem dolje. U Petnjici su uvijek samo obećanja i tu se završava. Ispada da za Petnjicu ni dobro ne pomaže. Projekat na Kutnje brdo- zbog jednog metra kabla vode, ne radi deset ljudi već šest-sedam godina. Prekinuta je velika investicija. Projekat na Polici gdje je trebalo da se otvori benzinska stanica, savremenan objekat, a uz bezinsku stanicu zna se šta sve još ide, ali i tu sam stopiran. Onda sam uvezao jedan patent koji ne postoji u bivšoj Jugoslaviji, gdje bi se odmah moglo zaposliti četvoro ljudi. Do sada sam mogao da zaposlim minimum 50 ljudi. Platu koju bih ja davao je od 700 do 1000 eura. Dolazili bi ljudi i sa juga da rade. Oni su mi tražili da zaposlim dva čovjeka, a ja sam na njihova dva tražio da zaposlim još 20. Gdje je odgovor, gdje su obećanja. Radna snaga u Petnjici nije cijenjena. Ljudi rade u uslovima gdje su im životi ugroženi, zarade 150 – 200 eura, a isplate im se posle 6 mjeseci. Potpuno je opravdano zašto ne rade.

HOĆU RADIO I TV DUEL ZA OPŠTINARIMA

Ko me sabotira? Meni je drago što imamo opštinu, ali na žalost moram da pomenem i predsjednika oštine i administraciju. Pitaćemo se za koju godinu kome će biti predsjednik u Petnjici kada bude sve iselilo. Novoosnovanoj opštini Petnjica treba jak čovjek, ne fizički- da može da nosi balvane, već jak finansijski, jak moralom, koji ima svoje „ja“. Petnjica je jako delikatna i teško je to uspjeti, a još ako se služimo neistinom i predstavljamo ono što ne možemo ljudima da obezbijedimo, onda je to katastrofa. Uz dužno poštovanje predsjednika opštine, ali ja ne pričam ništa napamet. Nudim da zaposlim ljude, kojima će biti dobre plate, uplaćeni doprinosi, ali oni neće i tu nema nikakve logike. Pristajem da snosim troškove, da organizujete i radio i televizijski prenos, da grupa koja je dolje na vlasti sjedne preko puta, da otvorimo karte i da otvoreno porazgovaramo.

PETNJICA JE MOGLA U EVROPU PRIJE CRNE GORE

Ne dajem intervjue po nečijem nalogu, progovorim zato što javnost treba da zna, a nikada nećemo krenuti naprijed ako jednom ne otvorimo sve karte i ne progovorimo istinu. Istina je da neko nema sluha da se otvaraju radna mjesta. Svako ko otvori radno mjesto, ne može držati radnike kao robijaše. Moja je ideja bila da opština Petnjica ne mora da čeka Crnu Goru na ulaz u Evropu, dijaspora je trebala da Petnjicu uvede u Evropu. Nije to nikakvo odvajanje i cijepanje, Petnjica je u Crnoj Gori i tako treba da bude. Ali, postoji bratimljenje, ili Luksemburga sa opšitnom Petnjica ili sa Crnom Gorom, da se bratimimo ekonomski.

ISTINA O ULAGANJU

Mi odavde hoćemo da uložimo, ali da znamo svoja prava, da znamo da je ono što uložimo sigurno. Mi smo mogli iz dijaspore da uradimo da Petnjica već postiže evropske standarde, ali nema sluha. Zasmilite da moja firma, koja postoji u CG od 2011. godine, nije uspjela da pokrenem tu firmu. Zašto? Pa zamislite šta bi zančilo da radnik koji radi u toj firmi primi platu od 1000 eura, šta bi to značilo za ostale firme jer niko ne bi želio da radi u njima. Oni se plaše moje firme, ti je očigledno. Ja sam bio spreman da izgradim objekat i da zaposlim 80% Bihoraca koji će da rade. Ako se vade na tendere, ja postavljam pitanje zašto mi nijesmo bili obaviješteni? Zašto onda, izvođaču radova nijesu postavljeni uslovi da 80% upošljenih bude iz opštine Petnjica? To su prave istine.

PROBLEM ADMINISTRACIJA

Dolje je problem administracija. Treba vodeći čovjek da ima hrabrost. Treba imati jedan program i treba znati šta treba raditi sa ljudima. Potrebni su dogovori, a ono što ja vidim je da se pumpa i zapošljava administracija koja je na budžetu. Hajde da vidimo da li je za protekli period zapošljen bar jedan radnik osim onih u opštini. Administracija ne funkcioniše. Da li im je lako – nije im lako. Da li znaju – ne znaju. Imali smo sastanke sa njima, ali se to samo završava na obećanju.

STRANCI I U CRNOJ GORI I U LUKSEMBURGU
Na žalost, mi iz dijaspore smo svuda stranci. Ima pored mene još ljudi koji su finansijski jaki i koji bi da ulože u zavičaj. Mi nijesmo dužni nikom ništa. Dužni su opština i rukovodioci da prepozanju nas i da nas „iskoriste“, da nam daju uslove da se vratimo i da uložimo tamo novac. To im je zadnji voz od naše generacije. U narednih, par ljetnjih mjeseci ako se nešto ne promijeni, onda će se pitati za godinu kome će biti predsjednik. Svi će se iseliti. Ne ulazim u to što je tamo više stranaka na vlasti, ali da li iko od njih nas posjeti preko godine da nam prezentuje i predstavi program, pa da možemo u toku godine da razgovaramo, da znamo koga da podržimo. Ne, samo pred izbore 5-10 dana se pojave ovdje, da se organizuje prevoz, ko će koga da glasa, ko će koga da nadmudri, a preko godine nigdje ih nema. Mi smo lutali i za DPS i za Bošnjačke a sada ih sve pozivam, gdje su sada, što ne dođu tokom godine? Sa kim sada da uđemo u projekte, ništa nam nije zagarantovano. Godina je velika, trebali su da nas posjete, da dođu da razgovaramo, a ne samo pred izbore.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.)