Adnan Muhović, rođen 17.12.2004.godine, porijeklom iz Trpezi, živi u Njemačkoj. Igra fudbal i ostvario je zapažene rezultate, prvenstveno u futsalu, uzrast do 13 godina, gdje je sa svojim klubom osvojio titulu prvaka sjeverne Njemačke. Na kraju sezone potpisao je ugovor za SC Freiburg koji je član prve Bundeslige. Adnan Muhović je rođen u Trpezima.
Sve ovo ga preporučuje za najsportistu u dijaspori za 2017.
U akciji Radija Petnjice i Opštine Petnjica biramo najboljeg bihorskog sportistu u inostranstvu na adresu našeg medija stigle su dvije nominacije, Merisa Skenderovića i Alena Agovića.
Povodom objave na portalu Radio Petnjica da Opstina Petnjica u saradnji sa “Radio Petnjica” bira najbolji sportski kolektiv, najboljeg sportistu i najboljeg sportistu u inostranstvu, za najboljeg sportistu u inostranstvu za 2017. godinu predlazem Merisa Skenderovića, fudbalera TSG Hoffenheim i mladog reprezentativca Crne Gore.
Meris Skenderović je rođen 28. marta 1998. godine u Manhajmu. Visok je 1,82 m, igra na poziciji napadača i jača mu je lijeva noga.
Profesionalni ugovor sa TSG Hoffenheim potpisao je 01. jula 2017. godine, a da se na njega ozbiljno računa u narednom periodu (u konkurenciji reprezentativaca Wagnera i Kramarića), dokazuje i podatak da važeći ugovor traje do sredine 2021. godine.
Da se radi o velikom igraču prepoznali su i u Fudbalskom savezu Crne Gore, pa je od tekuće godine Meris Skenderović prvi napadač reprezentacije Crne Gore do 21 godine. Statistika pokazuje da je u 3 odigrana meča za reprezentaciju Crne Gore Meris postigao 2 gola.
Smatram da je Meris najbolji sportski predstavnik Petnjice u inostranstvu, te da iz gore navedenih razloga zaslužuje priznanje za najboljeg sportistu Petnjice u dijaspori.
************
Šaljem kandidaturu Alena Agovića za najboljeg sportistu iz inostranstva. Alen je sin Šaipa Agovića i Zehre Agović-Muhović od sredine devedesetih prošlog vijeka žive u Luksembourg. Alen je član fudbalskog kluba Uniona 05 Kayl/Tetange dje većinu u upravnom odboru čine naši ljudi iz Bihora. Alen je vrlo talentovan igrač i najzasluzni je što je Union ove godine izborio povratak u drugu Luksemburšku ligu. U toku cijele prošle sezone mnogi golovi Uniona su postignuti na njegove asistencije a i sam je postigao nekoliko važnih golova za svoju ekipu ali jedan je bio poseban po svemu postignut je u baražnom meču protiv Mondercanga i to je bio pravi evrogol. Izuzev gola na njegovu asistenciju postignut je i drugi gol i Alen je od strane fudbalske federacije Luksemburga proglašen za najboljeg igrača baražnog meča. Dobre partije Alena su preporučile crnogorskoj mlodoj reprezentaciji gde bi po obećanju ljudi iz saveza CG trebao da zaigra u kvalifikacionim mečevima na proleće 2018.
S poštovanjem
Presednik fudbalskog kluba Union 05 Kayl/Tetange
Licina Mersudin – Mita
***************
Sanacija “Koraćkog potoka” u centru Petnjice prekinuta je nedavno zbog vremenskih neprilika.
“Izvođač radova, kompanija “Fineko”, se povukao i to zbog niskih temperatura i loših vremenskih prilika. Čim to vrijeme dozvoli, radnici firme “Fineko” će se vratiti i nastaviti sa radom”, ističe za Radio Petnjica predsjednik opštine Samir Agović.
On je dodao da je vrijednost radova oko 150.000 eura, a finansijer je Vlada Crne Gore preko Direkcije javnih radova.
Na pitanje kada se očekuje završetak radova na ovom značajnom projektu, Agović je rekao da je to nemoguće predvidjeti.
Tenderom je predviđeno da će za 30-50 radnih dana projekat biti završen, u zavisnosti od toga kad vremenski uslovi dozvole realzaciju ovog posla”, zaključio je predsjednik opštine.
ALDIJANA JAVOROVAC
Poljoprivrednik i stočar, Bajram Rastoder iz Savin Bora, sela udaljenog 12 kilometara od Petnjice, kaže da u Bihoru od rada može da se živi.
Bajram se posvetio stočarstvu, trenutno ima oko 200 ovaca i 20 krava, od čega izdržava sedmočlanu porodicu.
,,Na selu može da se živi, ali takođe mora i da se radi puno. Za obrađivanje zemlje i bavljenje poljoprivredom imam mehanizaciju. Od Ministarstva poljoprivrede sam dobio pomoć za neke neophodne mašine za obradjivanje zemljišta i sakupljanja hrane za stada. Imam dobro saradnju i sa opštinom”, kazao je Bajram Rastoder za portal Radia Petnjica.
Ovaj vrijedni domaćin je spremno dočekao zimu i obezbijedio dovoljno hrane za stoku. On na proljeće svoja stada izdiže na “Pločnik”, planinu udaljenu par kilometara od mjesta gdje živi.
,,U ljetnjem periodu ima puno posla jer su ovce i krave u punoj muži. Supruga i snaha mazu i prave sir i kajmak’’, kaže Bajram i dodaje da do sada nije imao problema sa prodajom svojih proizvoda.
O širenju stočnog fonda trenutno ne razmišlja, jer mu je i ovo dovoljno, a zadovoljan je i prodajom jagnjadi i teladi iako bi, kako kaže, cijena mogla biti veća.
ILHAD RASTODER
Na portalu Radija Petnjica nedavno smo objavili tekst pod imenom “Petnjička trgovina kroz vrijeme u priči Faika Adrovića”. Na našu adresu stiglo je reagovanje porodice Kršić na neke navode iz te priče. Reagovanje objavljujemo u cjelosti.
******
Na vašem radiju 18.12 2017 godine objavljena je priča sa naslovom „ Petnjička trgovina kroz vrijeme“ u priči Faika Adrovića.
Kao potomci predaka koji su se bavili poslovima iz pomenute priče s obzirom da se radi o netačnim podacima, a prvenstveno u cilju tačnog prezentiranja istine vašim slušaocima i široj javnosti iskazujemo neku vrstu reagovanja sa tačnim dokazima i istinom iz tog vremena.
Ne želeći da komentarišemo da li je sagovornik pomenute priče neke činjenice namjerno ili nenamjerno izbjegao da saopšti ali smo ubijeđeni da on te podatke iz toga vremena itekako poznaje pa ne znamo zbog čega je nešto preskočio, a neke podatke netačno saopštio.
Kao prvo pojašnjenja radi priče koja počinje o dućanima i hanovima treba pojasniti posebno mlađim slušaocima i čitaocima da je dućan trgovina mješovitom robom a han je svratilište, odmaralište i prenoćište za putnika da li pješaka ili jahaćeg, tovarećeg konja pa je u hanovima bila obezbijeđena vrsta usluge kako čovjeka tako i domaće životinje koja je bila uz čovjeka da se odmori ili prenoći.
Kada smo kod priče o dućanima vrlo je malo pomenuto onih koji su se bavili tim poslom, a kako vaš sagovornik kaže: “Samo ugledni i dobro stojeći ljudi i domaćini su bili u prilici da se bave trgovinom”.
Pa nas je ovo kao naslednike naših predaka i dotaklo jer posebno generacije vašeg sagovornika su znale koliko su bili ugledni, dobrostojeći ljudi i domaćini naši preci Galjen, Šefkija, Muslija i drugi i da su imali u prošlom vijeku od dvadestih godina do kraja drugog rata najveći i najbolje snadbjeveni dućan, ne u ovom kraju, već na širem prostoru Crne Gore. A kad se kaže ugledni ili dobrostojeći nije grijeh da napomenemo da je Galjan dugi niz godina, dok nije izvršen atentat na njega, bio predsjednik Opštine i narodni poslanik. A posle njegove smrti njegov sinovac Šefkija je izabran za predsjednika opštine sve do kraja drugog rata.
Stoga smatramo da imamo obavezu da vašeg sagovornika pitamo, a široj javnosti prezentiramo pravu istinu kada je u to vrijeme trgovine koja se zvala dućan.
U daljoj priči o seljačkim radnim zadrugama nemamo komentar jer nam je taj dio nepoznat.
Što se tiće priče izgradnje stanova u Petnjici tačno je to što se navodi da je izgrađeno kao i zadružni dom ali nisu tačni podaci ko su bili prvi stanari u tim novo izgrađenim stanovima.Tačno je da su u zgradi pored rijeke prvi stanari bili: Reko Adrović, Feho Šabotić i Božo Jokanović.
Prva zgrada kod Doma kulture na dva sprata u kojoj su bili prvi stanari: Šeko Adrović, Džibo Ćeman, Dušan Folić i Vukašin Bagaš.
Treća zgrada: Radonja Prelević i Mio Pantović
Četvrta zgrada: Dušan Ćetković i Stanoje Marsenić
Peta zgrada: Zito Šabotić i Bajram Ramčilović
Šesta zgrada: Bićo Šabotić i Reho Šabotić, a u prizemlju te zgrade se nalazila pekara i kafana.
Šezdesetih godina prošlog vijeka medicinski centar iz Berana sagradio je zgradu sa četiri stana koja se nalazi ispod zdrastvene stanice u Petnjici. Izgradnjom tih stanova podigli su se uslovi na poboljšanju zdravstvene zaštite ovog područja, jer je od tog vremena Petnjica dobila stalnog ljekara koji je radio i stanovao u Petnjici kao i ostalo medicinsko osoblje. Uz veliku zahvalnost tadašnjeg direktora medicinskog centra Berane, čuvenog hirurga Branka Zogovića. U toj novo sagrađenoj zgradi sjećamo se da prvi doktor koji je stanovao bio je doktor Veljko Kadijević koji je došao iz Hrvatske vjerovatno privučen stambenim obezbjeđenjem da bi došao u Petnjici da započne svoj ljekarski rad.
Neka slušaoci i čitaoci vide da iz tog vremana prvi stanari su bili oni koje smo nabrojali, a iz priče ova druga imena se odnose na sadašnje stanare odnosno vlasnike tih stanova.
Što se tiče priče o zemljoradničkoj zadruzi i otvaranja prvih prodavnica i tu se baš podaci ne slažu.
Zadruga je u prvim godinama otvorila pet prodavnica i jedan magacin za prodaju brašna pa su prvi trgovci u tim prodavnicama bili: Bićo Šabotić, Tahir Korać, Raif Kršić, Faik Adrović, Simo Vukajlović, Radonja Prelević, Haćim Duraković, Hamdija Rujović i drugi. Neki od njih su vrlo kratko radili u tim prodavnicama tu mislimo na Haćima Durakovića, Reka Adrovića, obojica su počeli rad u prodavnici u Trpezima, ali su ubrzo promijenili radno mjesto i nastavili rad u administraciji dok ovi ostali su svoj radni vijek skoro svi proveli u trgovini do odlaska u penziju.
Pitamo sagovornika Adrovića dali je u svojoj priči trebao objaviti kada je u pitanju početak izgradnje tadašnje Opštine Petnjica na čijem je to zemljištu započeto i na kakav je način to zemljište oteto (konfiskovano) iz vlasništva familije Kršić. Jer gospodin Adrović je u to vrijeme bio punoljetna osoba i možda se bavio društveno političkim radom u tom režimu kojem je pripadao i kako je ta imovina našoj familiji opljačkana, pa je zbog istine koja ide u javnost trebao saopštiti da zemljište na kojem je počela gradnja u tadašnjoj Opštini Petnjca konfiskovano ( opljačkano ) našim precima.
Uz ovo nazovi reagovanje, a kako smo saopštili u cilju istine redakciji radija prilažemo i spisak oduzete robe iz dućana Kršića kao i dokaz da je zemljište koje smo pomenuli prilažemo i rešenje o oduzimanju (konfiskaciji) od strane tadašnjeg režima nakon drugog rata pa neka slušaoci i čitaovci vašeg radija imaju uvid i procijene šta je istina a što je možda nečija priča napamet ispričana ili kako nekom možda odgovara.
S poštovanjem,
za familiju Kršić
Remzo Kršić
Muzafer Kršić
Nihad Kršić
Mensur Kršić
Komisija za dodjelu studentske nagrade Glavnog grada Podgorice je za 2017. godinu dodijelila značajnu nagradu i priznanje mladoj umjetnici iz Petnjice, Almi Rastoder. Riječ je o diplomi koju je naša slikarka, studentkinja treće godine Fakulteta za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica dobila, jer je u studentskoj 2016/2017 godini položila sve ispite sa druge godine studija sa srednjom ocjenom 9,73.
Alma se trenutno nalazi u Zagrebu gdje na Arhitektonskom fakultetu na Sveučilištu i smjeru dizajna i multimedije nastavlja svoje studije.
Ova mlada Bihorka je u septembru ove godine imala prvu samostalnu izložbu slika pod nazivom ,,Između zvijezda i blata” koja je održana u Bijelom Polju. Pored toga, bila je učesnica i mnogih drugih izložbi i jedna je od učesnika na međunarodnom projektu ambasade Njemačke, Buddy Bear-oslikavanje skulptura.
SELMA ADROVIĆ
Petnjička opštinska administracija je i ove godine raspisala oglas i pozvala sve zainteresovane da predlože kandidate za najboljih sportista u 2017. U protekle dvije godine Bihorci su pokazali veliko interesovanje za svaku kategoriju, tako da se i ove godine očekuje veliki odziv sa kvalitetnim predlozima.
Nagrade će biti dodijeljene u tri kategorije – najbolji sportski kolektiv, najbolji sportista i najbolji sportista u dijaspori.
Vaše predloge možete dostaviti na šalteru pisarnice opštine Petnjica ili putem e-maila, [email protected] sa obaveznom naznakom, predlog za najboljeg sportistu ili klub u Petnjici. Predlozi se dostavljaju do petka 22.12.2017. godine.
Za izbor na lokalnom području zadužen je petočlani žiri, dok se za glasanje sportiste dijaspore predlozi mogu slati Radiju Petnjica do petka na e-mail [email protected]. Glasanje će se obaviti za vikend na osnovu poslatih predloga gdje svi mogu glasati za svog favorita na sajtu Radija Petnjica. Rezultati glasanja se očekuju u ponedeljak 25.12.2017.
Potrebno je u predlogu zahtjeva dostaviti biografiju kandidata sa ostvarenim rezultatima na sportskom planu u 2017. godini.
“Nagrade iz ove oblasti pokazuju da opština vodi brigu o najboljima iz svog kraja kako bi ih stimulisala i na taj način podstakla nove mlade ljude da se bave sportom. Na osnovu svih tih predloga u protekle dvije godine može se zaključiti da mladi sportisti imaju potencijala i da će naš kraj biti prepoznatljiv po njima”, rekli su iz Opštine.
ALDIJANA NOVALIĆ
Konstitutivna sjednica Skupštine opštine Petnjica održaće se 25. decembra 2017.
Sjednica će se održati u novoj administrativnoj zgradi Opštine Petnjica (sala Skupštine opštine), sa početkom u 11,00 časova.
Na dnevnom redu sjednice je podnošenje Izvještaja Opštinske izborne komisije o sprovedenim izborima za izbor odbornika u Skupštinu opštine Petnjica održanim 26. novembra 2017. godine, potvrđivanje mandata odbornika Skupštine opštine Petnjica i izbor predsjednika SO Petnjica
U sala Centra za kulturu Igman na Ilidži 9.decembra održana je promocija knjige Zumbera Muratovića “Rodno mjesto u pet djelova“. Na promociji, pored književnika Fehima Kajevića i Esme Muratović, bila je i Dijana Tiganj, mlada književnica iz Bihora koja je izdala dvije knjige, zbirku pjesama “Ulica starih koraka” i roman “A vrijeme ide dalje”.
Ona je na promociji, poseban osvrt imala na pripovjetku “Stubalj”.
Dijana Tiganj je rekla da knjiga priča „ Rodno mjesto u pet dijelova“ sadrži 19 životnih ispovjesti, i isto toliko životnih priča, koje se vezuju za toponim autorovog zavičaja, Bihora. “Sve ove priče isprepletene su sličnim radnjama, motivima, jezikom i načinom pripovijedanja, ispričane u stilu uzora svih bihorskih pisaca, čuvenog i svjetski priznatog Ćamila Sijarića. Naslovna sintagma „Rodno mjesto u pet dijelova“ predstavlja toponim, rodno mjesto pisca Zumbera Muratovića. Petnjica, centar Gornjeg Bihora jeste taj zavičaj od pet djelova. Simboliku naslova trebamo tražiti u etimologiji naziva ovog mjesta, kako i sam autor navodi – naziv Petnjica potiče od pet njivica koje su se vidjele u dolini, ali istovremeno upućuje i na emigraciju ljudi ovog zavičaja”, rekla je Tiganj.
Predstavljajući priču „Stublja“, ona je rekla ona nosi posebnu semantičku vrijednost. Tema priče jeste odlazak jedne porodice iz zaseoka Briješće u Njemačku radi obezbeđivanja egzistencije. Amir i Hanka sa svojom maloljetnjom djecom napuštaju svoje ognjište u Briješću i odlaze u hladnu, tajnovitu Njemačku, idu u susret boljem, ali nepoznatom, neizvjesnom životu u tuđini. Za sobom ostavljaju svoj topli dom, kuću, zemlju, rođake, ostavljaju uspomene, mirise, grobove roditelja i predaka…
“Priča započinje opisom zavičaja, „Zaseok Briješće bijaše na iznešenom pristanku, ispod prostrane planinske kose. pored koje se prostiralo selo Bor. Kuće niske i zbijene jer su stanovnici bližnjike. Negdje pri kraju zaseoka, nadaleko od dobro očuvane kuće, izdvojene od ostalih, nalazi se jedina voda u ovom kraju, koju zovu Stublja. Žitelji ovog mjesta sa zadovoljstvom je piju, a kad odu daleko plaho čeznu za njom.“ Već ovim opisom uvodi se u narativnu strukturu motiv vode, Stublje, koja je i naslov, pa samim tim je jedna vrsta interpretativnog ključa za tumačenje narativne paradigme”, smatra mlada spisateljica iz Bihora.
Analizirajući dalje prvu priču iz knjige, Tiganj je rekla da autor kroz sudbinu Bihoraca, Amira i Hanke, koji odlaze u dijasporu, tetke Dževe koja ih prati, komsije Kala ostaje da čuva kuću, vozača koji ih vodi u tu daleku, tuđu, nepoznatu zemlju i tuđe ljude, prikazuje stvarnost Bihora.
“Svi mi poznajemo nekog Amira. Poznajemo na desetine žena koje sa tugom gledaju u svoje zatvorene domove i koje prate u stopu teške korake svojih muževa. Poznajemo toliko djece koja su otrgnuta od svog zavičaja i odvedena da sreću traže na tuđoj zemlji i među tuđim licima”, rekla je Dijana.
Priča STUBLJA na Festivalu priče „Zavičajne staze Bihor 2014“ osvojila je specijalnu nagradu za autentično pripovijedanje, pa se Tiganj osvrnula i na taj aspekt ovog djela.
“Pripovijedanje u ovoj priči odvija se u trećem licu, u tzv. ER FORMI, dakle uspostavljena je auktorijalna pripovjedačka situacija koju odlikuje to da se autor povlači u pozadinu pripovijedanja, nalazi se na marginama između narativne strukture i stvarnosti, karakteriše ga ozbiljnost, precizna misao i objektivnost u pripovijedanju. Ono što autor na maestralan način uradio jeste oklijevanje Amirovo prenosi i na pripovijedanje, pa se stalno iščekuje polazak, ali ga nema, pripovijedanje je razvučeno i vodi čitaoce u iščekivanje. Prava blagodet ove knjige svakako je arhaičan i autentičan jezik, koji poput pravog dragulja odlikuje ovo djelo i po čemu je cijenjeni autor pravi zavičajni pisac. Tekst obiluje pravim bihorskim izrazima, iz svake rečenice izbija pravi bihorski duh. Zapravo, ovom pričom autor je napravio presjek bihorskog sociokulturnog koda tako da svakom, pa čak i onom ko ne zna gdje je Bihor ni na mapi, odmah bude jasno kakvi su to ljudi i kakav je to duh.
Priča nosi naziv vode, „Stublja“, hladne vode Amirovog zavičaja. Grčki i neki indijski filozofi smatrali su da je mjesto postanka svijeta voda, da sve u njoj niče i sve se u nju vraća. Voda je jedan od najčešćih arhetipova u književnosti, koristili su ga mnogi pisci u Bihoru, čak i Ćamil Sijarić, a u narativnoj strukturi „Stublje“ ovaj motiv ima posebno mjesto i posebnu funkciju. Na prološkoj granici javlja se motiv stublje u opisu mjesta. Kasnije, Amir šalje dijete da naspe vode za puta, ali i da odnesu u tuđinu. Dakle, ova voda je simbol onog dijela zavičaja koji Amir želi da odnese sa sobom, kako bi mu bilo lakše. U kapima vode Stublje Amir odnosi i Bihor, i jabuke koje će uzreti, i livadu koju će Bihorci kositi, i vrata kuće koja će se zatvoriti. Stublja je sinonim za zavičaj, a Amir želi makar dio sačuvatu i odnijeti sa sobom. Voda je i suza u Hankinom i Amirovom oku, voda koja nosi u sebu svu gorčinu odlaska. Tekst priče završava se takođe motivom vode koja teče, Popče koaj se uliva u Lješnicu, Lješnica u Lim…, što simbolizuje odlazak, ali i proticanje života”, zaključila je Dijana Tiganj i dodala da je ova priča samo jedna od mnogih fantastičnih priča u ovom djelu.
U ime izdavača, Centra za kulturu Petnjica, prisutnima se obratio direktor Sinan Tiganj.
Putevi u Bihoru su i dalje klizavi pa se savjetuje vozačima da povećaju opreznost u vožnji. Prohodno je u većem dijelu Bihora. Komunalno preduzeće je spremno dočekalo ovakve uslove na putu pa su radnici na kritičnim pozicijama posuli određenu količinu šljake kako bi se postigla veće bazbjednost učesnika u saobraćaju.
Koliko je klizavo najbolje se vidi na forografijama. Srećom Petnjičani su navikli na ovakve uslove pa nije bilo sabraćajnih nezgoda. Mještani u šali, glavne puteve u Bihoru, nazivaju “bob stazama”.
Iz Komunalnog poručuju vozačima da bez pune zimske opreme ne kreću put Petnjice.
I.R.
