Veliki prijatelji Radija Petnjica Hotel & Camping Etno selo ,,Vrelo” Trpezi smješteno na samo par kilometara od Petnjice svojevrsni raj u Petnjici i prvo etno selo, koje je registrovano i koje traje već 14. godina. Nudi odmor za dušu Vas i vaše porodice.
Pored brojne ponude i otvorenog bazane za sve goste i posjetioce, tu su i tradicionalna jela. U ponudi je takođe i svježa riba iz ribnjaka koji se nalazi u sklopu ovog kompleksa, a za sve one kojima je potreban odmor, okružen pejzažom prirode tu su i klimatizovane smještajne jedinice, tačnije 12 apartmana, Vaš odmor će upotpuniti bazen na otvorenom, koji je na raspolaganju kako za goste, tako I za sve posjetioce i ljubitelje plivanja. Takođe posjeduje i Camping Centar.
Da se radi o kompleksu koji zaslužuje da se nađe na turističkoj mapi Petnjice, kao broj jedan uvjerila se i ekipa Radija Petnjica.
Ono što vlasnik ovog Elis Skenderović velelepnog kompleksa ističe kao problem to je nedovoljna podrška Opštine Petnjica i TO jer kako je naveo, čak ne postoje ni adekvatni putokazi koji bi uputili turiste i goste, koji dolaze iz različitih krajeva svijeta baš da odmore i dopune baterije u ovom etno selu, a oni koji su bili u prilici da jednom posjete ovo mjesto rado mu se opet vraćaju, pored toga ovo je prvo i jedino etno selo u Petnjici.
Iako, ovo etno selo ima i sada veoma bogat sadržaj, planovi u bliskoj budućnosti jesu upotpunjavanje sadržaja dnevnim aktivnostima, kroz ponudu aktivnog odmora za turiste i goste spadaju dnevne aktivnosti kao što su: pješačenje, vožnja kvada, vožnja bicikla, jahanje konja i mnoge druge aktivnosti koje će upotpuniti sadržaj koji pruža Hotel&Camping Etno selo ,,Vrelo” Trpezi.
Ostali sadržaji Etno sela ,,Vrelo” Trpezi uključuju sadržaje za sastanke i dečije igralište. Osoblje objekta za vas može organizovati planinarske izlete i panoramsko razgledanje.
Za dodatne informacije i rezervacije možete pozvati na sledeći broj telefona: +38269085167
Refadija Abdić osvojila je prvu nagradu na XVI Festivalu priče „Zavičajne staze Bihor 2023“ za priču pod nazivom „Reza“. To je saopšteno u petak na dodjeli nagrada u Divan bašči u Petnjici, u okviru prigodnog programa.
Druga nagrada za priču inspirisanu Bihorom i zavičajem je pripala Hafizi Džanković za priču „Sabitovica“, a treća književniku i publicisti Božidaru Proročiću za priču „Gost je ovdje svetinja”. Žiri u sastavu Adisa Bašić (Sarajevo), dr Naka Nikšić (Novi Pazar) i dr Aleksandar Radoman (Podgorica) i ove je godine dodijelio i specijalno priznanje za autentičnost pripovijedanja priči „Kako se udala strina Hatka, luda zafrkantka“ autora Safeta Sijarića.
U većini priča povezani su prošlost i sadašnjost, imaginacija i realnost, smješteni u različitim geografskim koordinatama i vremenima, ali i obilježeni atmosferom bihorskog prostora, navodi se u obrazloženju žirija.
– Očigledna je rukopisna raznolikost koja svjedoči da su autori s različitih adresa iz regiona pokazali bliskost i želju da kroz literarni fokus istaknu težnju ka multietničkom skladu, toleranciji i njegovanju vrijednosti karakterističnih za naznačeni socio-kulturni ambijent. Posebnu pažnju privlače fascinantni likovi žena, junakinja brojnih priča, čije su sudbine, obilježene krutim uzusima patrijarhalne sredine, dobile literarno uvjerljivu formu saopštio je žiri.
Priča „Reza“ premda donosi poznati motiv o zabranjenoj ljubavi, vješto je uklopljena u socio-kulturni kontekst bihorske sredine.
– Priča o ljubavi dvoje mladih koje razdvajaju klasne razlike, poslužila je kao osnova za kompleksnu studiju mentaliteta patrijarhalne zajednice, u kojoj su i ljubav i život podređeni strogim normama sredine, a svako kršenje tih normi izaziva teške porodične traume, društvenu izolaciju i tragične posljedice. Centralni likovi ove priče su dvije žene majka i kćerka, čiji su dijametralni životni izbori obilježili njihove sudbine. Posebna vrijednost priče je razuđen stil koji donosi bogatstvo autentične leksike bihorskoga govora, vješto uklopljene u skladnu strukturu priče naveo je žiri. Priča „Sabitovica“ izdvojila se uvjerljivošću likova, čvrstom kompozicijom i dobro odabranim (dramski napetim) trenutkom samrtnog časa jednog od aktera, navodi žiri.
– Govorna karakterizacija likova je vrlo uspjela, jezik dočarava sandžački kraj. Priča afirmiše univerzalne ljudske vrijednosti kao što su poštenje, marljivost i slobodoljubivost i stavlja ih iznad fizičkog izgleda ili etničkog porijekla. Ljubavni odnos između dvoje ljudi prikazan je afirmativno, kao kompleksan, ravnopravan, pun nježnosti i razumijevanja navodi se u obrazloženju. Proročićev tekst „Gost je ovdje svetinja“ u maniru klasične, linearne realističke priče, govori o bivšem oficiru osmanske vojske Omerbegu, koji, slijedeći moralne uzuse sredine u kojoj je ponikao, „otvara vrata“ progonjenom neznancu Dervišu Skopljaku, pokazuje mu bezbjedan prolaz pred potjerom i gine, štiteći mu odstupnicu.
– Svedene naracije, jednostavnoga stila, uz istaknuti moto „Musafir je svetinja“, ova priča osvjetljavajući jednu od ključnih etičkih normi bihorske sredine, u čije je ime dostojanstveni Omerbeg spreman da žrtvuje i vlastiti život. Ali fizički onemoćali Omerbeg ne djeluje samo u ime opštih etičkih principa on u odmetnutom mladiću vidi nekadašnjeg sebe i spašavajući njega, oživljava svoju herojsku prošlost navodi žiri.
U Sijarićevoj priči pripovjednom tehnikom skaza data je duhovita, vrcava ispovijest strine Hatke o prosidbi i udaji za njezina Halka, stoj i u obrazloženju.
– Strina Hatka je živopisna junakinja prikazana u prvom licu raskošnim narodnim jezikom i komičkim prosedeom
– ova duhovita starica rekapitulira svoje ljubavno iskustvo i opisuje izbor životnog saputnika. O muškarcu kojeg voli junakinja govori sa rableovskim smijehom ona ga u isto vrijeme skida sa trona, prikazuje u neugodnim situacijama, ali i osjeća jaku privlačnost prema njemu objasnio je žiri.
Veče je obilježila besjeda muzikološkinje Nake Nikšić o sevdahu i trajanju sevdalinke kao jednog od zaštitnih znakova bošnjačkog identiteta. Ona je upozorila da tom blagu treba posvetiti mnogo više pažnje u pogledu stručnog vrednovanja i savremenog približavanja mladima. Braho Adrović je kazao da su alhemičari probali da naprave zlato od raznih metala, ali nijesu uspjeli. A narod je od riječi stvorio „suho zlato“ sevdalinku, i to potkrijepio svojim pjesmama o ljubavi. Veče su uljepšale četiri mlade pjesnikinje: Minea Kožar, Dalila Agović, Elvisa Latić i Samra Ličina.
U organizaciji Bošnjačkog kulturnog centra “Sandžak” iz Petnjice danas će biti organizovana tribina pod nazivom “Lijepo mišljenje o ALAHU” na kojoj će govoriti Mithad R. Ćeman.
Nakon tribine biće promovisana i podijeljena knjiga “Tragom istine” autora Šaćira Hajdarpašića.
Tribina je zakazana za 18:30 časova u BKC “Sandžak” u Petnjici.
Juče je oko 18 časova u Petnjici u požaru izgorio krov i sijeno na štali Feka Muratovića
Požar je u kratkom vremenu uništio krov i 1.500 bala sijena, koje je ovaj poljoprivrednik skladištio u ovom pomoćnom objektu.
Na svu sreću nije bilo povrijeđenih, a kako nezvanično saznaje portal Radio Petnjica razlog požara su elektro instalacije.
Muratović nam je kazao da su se u tom momentu u štali nalazile tri junice, koje su brzom reakcijom spasili. Takođe nam je kazao da će nastojati da u narednih nekoliko dana sanira posljedice
Služba zaštite i spašavanja Petnjica i Berane su brzo reagovale, ali nijesu mogle suzbiti požar koji je već bio dovoljno jak u tom trenutku. Ono što su uspjeli, to je da ga lokalizuju kako se ne bi proširio na objekat koji se nalazio pored štale.
Istoričar i akademik dr Šerbo Rastoder je u razzgovoru za portal Standard rekao da veličanje četnika i četništva nije nije novina već samo beskrupulozno veličanje “zla” i potreba da se ideološki rehabilituje zlo, kao način života.
“Mnogi misle da se veličanje tog zla primarno tiče Bošnjaka. Zbog toga, što četnička ideologija nije sakrivala zločine počinjene nad “Turcima”. Zato je nepotrebno bilo šta istraživati u vezi sa tim, dovoljno je citirati samo ono čime se četnici hvale. U tom smislu, Pavle Djurišić ne laže kada obavještava koliko je i gdje pobio i protjerao “Turaka”. Uradio je to svugdje gdje nije bilo organizovanog otpora, poput sela u Donjem Bihoru, Foči, Čajniču i brojnim drugim stratištima.. Tamo,gdje su ljudi odbili da budu pobijeni uzevši oružje u ruke ,tamo četnici nijesu mogli vršiti zločine. Istorija ima svoju analogiju, koja nije ponavljanje, nego služi za pouku. “Ništa nijesmo izgubili što smo organizovano branili “. I to se ne tiče samo Bošnjaka, nego i Crnogoraca, antifašista, jer se njemački okupator zgražavao nad četnjičkim zlodjelima (slučaj u Bjelopavlićima) i opominjali ih da su pretjerali u revnosti prema antifašistima..”, rekao je Rastoder.
Dakle, kaže sagovornik Standarda, nakon svega je “partizanska” (1941) potom “četnička” (1942-1943) Crna Gora, i na kraju “partizanska” (1943-1945) “Crna Gora detektovala promjenu ideološke paradigme na ovom području, koja je očigledno “ukorijenjena “ u narodu.
STANDARD: Kako se oduprijeti reviziji istorije?
RASTODER: Ako bi se tako posmatrao proces onda bi period od 1989-1997 bio period “ rehabilitacije “četničke” Crne Gore, period od 2006-2020 “ partizanske” Crne Gore i nakon tzv “ tridestoavgustovskog oslobodjenja” ponovo imamo rehabilitaciju “ četničke” Crne Gore. Jednostavno, ovo je pitanje za čitavu Crnu Goru. Ne mogu da vjerujem da je njena partizanska i antifašistička tradicija poražena od retrogradne, nazadne i profašističke ideologije, ali uočavam da se partizanska Crna Gora ućutala. Možda neko ponovo očekuje da će četnici, poput onoga iz septembra 1944, ponovo masovno preći u “partizane,” uzeti boračke penzije i privilegije, ali to ne znači da su promijenili i ideologiju.
Ideologija se nažalost, ne može poraziti, ali njeno pojačano prisutstvo u javnom prostoru, ne znači da je na sceni revizija istorije, nego samo da je promijenjena ideološka paradigma njenog tumačenja. Jer istorija se ne može promijeniti (ono što je bilo, je nepromjenljivo) moguće je samo mijenjati mišljenje o njoj. Ako je slavljenje zločina i zločinaca nova politička kultura političkih i duhovnih ellita, samo je pitanje vremena ,kada će njihovi nosioci preći na stranu pobjednika (antifašizma i demokratije). Za razliku od mnogih, za mene je jedino iznenadjujući ideološki transfer tzv “lažnih partizana”, koji ne misle da ovo nije prolazno i da je pitanje vremena, kada će se ponovo desiti ideološka konverzija “četnika“ u “partizane”.
Umješnost je znati to preživjeti i odoljeti raznim iskušenjima i provokacijama. Četnička ideologija je autistična, objektivno poraŽena u ratovima devedesetih, intelektualno svedena na tvorce bajki koji misle da se danas od toga može živjeti, bez saveznika i u regionu i u svijetu, te je pitanje dana kada će ponovo zapjevati – “Mi za kralja, oni za Tita, šta je ovo,Bog te pita”. Uostalom, niko drugi do glavni ideolog četničkog pokreta dr Stevan Moljević, član Centralnog komiteta četničkog pokreta Jugoslavije, novembra 1944. kaže: “ Što smo mi u ovom ratu pokazali srpskom narodu? Svoje kame, brade i pijane komandante koji štipaju snaše. Krv, seks i gibanice, to je bio naš program, to je bila naša zastava…Rulje koje zaudaraju na rakiju, to smo bili i ostali”!
Kada govorimo o karakteru četničkog pokreta, dovoljno je samo citirati ono što oni kažu o sebi. Ako je to nekome na čast i ponos, to je već problem za medicinu. Treba biti strpljiv i shvatiti da ni četnici, a ni partizani nijesu bili “andjeli“ u istoriji, te da je skrivanje njihovih “grijehova“, bez obzira što ih ne možemo izjednačavati, dovelo do ideološke konfuzije, koja se dnevnopolitički ekspolatiše na najprimitivniji način unutar tzv “kulture pamćenja“ koju treba ostaviti istoriji.
STANDARD:U posljednjih par godina raste netrpeljivost prema drugačijem, a usta vladajućih struktura puna su priče o pomirenju. Što više pričaju o tome sve je dublji jaz. Komentar?
RASTODER: Netrpeljivost prema drugačijem je stvar opšte kulture i ne bih to politizovao. Medjutim, to postaje stvar politike onda kada ona to prepozna.
Priča o pomirenju je klasična politička priča. Zašto? Zato što ne moźeš pomiriti ono što je bilo. Dokaz tome su komunisti koji su skoro 50 godina mirili i na kraju doživjeli da ih protjeraju pomireni. Zašto? Zato što su mirili na ideologiji, a ne na istini. Pomirenje je moguće samo istinom, a to nije posao političara. Afirmacijom načela da je ubistvo svakog nevinog čovjeka zločin, da ne postoje moji i tvoji zločini, niti moji i tvoji zločinci. Da veličanjem zla i zločina, društvo ide ka animalizaciji kulture i negaciji civilizacije. Nije Vili Brant kleknuo ,pošto se predhodno sa nekim pomirio, nego je kleknuo shvativši da se samo istinom moźe doći do pomirenja. I najvažnije, politika nema interesa da miri ljude, jer bi za mnoge izgubila smisao, politika u biti teži proizvodnji razlika i kao takva je vid društvene destrukcije. Pomirenje je moguće samo afirmacijom istine i principa koji su superiorni u odnosu na političku svijest koja se proizvodi na suprotnom od toga.
STANDARD: Zašto država ćuti na ove pojave i smatra ih izolovanim incidentima?
RASTODER: Prvo, država i treba da ćuti. Ali je država dužna da prepozna govor mržnje kao krivično djelo koje vodi destrukciji društva. U komunističkoj Jugoslaviji imali ste sličan zakon, koji je sankcionisao nacionalnu i vjersku netrpeljivost ali je odbijanje države u primjeni tog zakona na kraju završilo u brlogu ratova, kojih se danas stide ili bi bar trebali da se stide i njegovi akteri.
STANDARD: Da li su to uopšte izolovani incidenti ili Crna Gora trasira put ka krajnjoj destruktivnoj desnici?
RASTODER: Prvo incidenti ne mogu biti izolovani, jer je njena ideološka matrica regionalno prisutna. Drugo, desnica jača širom Evrope. Ali ne zato, što nudi prosperitet i nešto bolje, nego zbog toga što je ljevica pokazala brojne slabosti u kriznim situacijama i otvorila put desnici. Desnica ne mora a priori biti destruktivna iako je njena istorijska percepcija takva, ali mora imati na umu istorijsko iskustvo o tome, kuda su vodili pojedini procesi.
STANDARD: Ima li CG snage da se odupre tome?
RASTODER: Ne da ima snage, nego je iznenadjući njen potencijal. Trenutno vidljivi defetizam nije samo njena prolazna slabost, nego je nužan intermeco u promišljanju smisla. Dakle, duboko vjerujem da se antifašistička, multietnička, demokratska i tolerantna Crna Gora mora probuditi, a ko će biti njen budilnik to ne mogu da predvidim, osim što sam siguran da je u pitanju i nova ideologija i nova politička elita.
STANDARD: Čini se da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori neko ko u najmanju ruku ima veliki doprinos u razijanju netrpeljivosti?
RASTODER: I crkva i politika se bore za duše glasača (vjernika). Nekada je to u savezu nekada u rovovima. Dok postoji saglasnost, društvo je u opasnosti (tako govori istorija). Ali nije ni pravo rješenje u nesaglasnosti. Rješenje je kada svako radi svoj posao. Crkva, da se zanima, duhovnim angažmanom i vjerom, politika političkom stranom źivota. Ako u tome nema konflikta onda i jedni i drugi izvorno imaju interes da se bore za sve ono, suprotno od netrpeljivosti. U protivnom, niti je to vjera, niti politika.
STANDARD: U Vašem Baru djevojci sa hidžabom zabranjeno je da se kupa tamo gdje i ostali. Nedavno je, takodje u Baru pretučen maloljetnik iz BiH, a čule su se i najšovinističkije izjave na društvenim mreŽama od visokopozicioniranih javnih radnika. Šta se dešava, zašto Bar?
RASTODER: U jednom ste u pravu. Da Bar je moj. Crnogorska prestolnica multikulture, jedina opština u bivšoj Jugoslaviji kojom nije mogao da ovlada Milošević, jedina opština u kojoj su mlade, lijepe i pametne satrape Miloševića, pobijedili reformisti i ako hoćete jedino slobodno crnogorsko intelektualno ostrvo u Crnoj Gori početkom devedesetih. Takav je Bar i danas, u to sam čvrsto uvjeren. Nijesam siguran da takvu sliku o Baru, mogu narušiti incidenti koje pominjete. Prvo, mislim da je priča o devojčici s hidžabom malo pretjerana, jer lično poznajem tu porodicu (vlasnika bazena) više od 50 godina i siguran sam da navodno izgovorene riječi Meda Đurovića nijesu onakve (u kontekstu) kakvim su prikazane. Drugo, veoma je bilo uvredljivo čitati u medijima, zamjerke na reagovanje reisa IZ, usporedbom sa popovima i topovima, a posebno optužbom da nikada nije reagovao na slične stvari dok je neko drugi bio na vlasti.
Tu ima jedan mali, ali bitan detalj: reagovao je uvijek dok je ta vlast ličila na ovu danas, a istina je da se ćutalo kada se promijenila. No priča o djevojčici i hidžabu zaslužuje da se izvede iz prizemnih odaja politike i situira u sferu ozbiljnih pitanja kulture u jednom dijelu naroda. Da se reazumijemo, u startu, pitanje hidžaba spada u domen ličnih prava i sloboda i isključivo je pravo izbora. Ovo zbog toga, da mi neko ne bi spočitao da ne znam i ne štitim slobode vjere i ličnosti. Ali je za mene zaista ostala dilema, da li je pogrešno korišćenje slobode ili pravo na izbor djevojčice od 12 godine pravo izbora ili nametnuta obaveza?
Ovo zbog toga, što čitam da porodica živi u Belgiji slobodnoj zemlji, a da joj majka navodno nije pod hidžabom? Dakle, iz iskustva znam, a i bio sam u prilici da se mnogo puta uvjerim da pravo slobodnog izbora naših ljudi koji žive u zapadnoevropskim državama, nekada zna biti korišćeno, bar za mene, na vrlo sporan način. To ne znači da opravdavam, po meni prenagljeno reagovanje, vlasnika bazena, ali mislim da nikuda ne vodi, ni svodjenje ovog incidenta na medjunacionalni i vjerski problem. Drugi problem koji navodite, je takodje sociološki fenomen koji zahtijeva ozbiljniju raspravu. On je posljedica indoktrinacije najmladjeg uzrasta kulturom mržnje i zločina i za takav incident, pored djece, krivicu snose i promotori ovakvih vrijednosti iz redova duhovne i političke elite. Djeca samo kopiraju obrazac ponašanja, nas starijih, da li iz porodice ili javnog prostora, to je manje bitno.To što se to desilo u Baru, govori samo o tome, da to nijesu Barani pri tome ne mislim na mjesto rodjenja, nego na kulturni obrazac koji nije svojstven ovom gradu.
STANDARD: Veličanje četništva, ratnih zločinaca sa prosrpskih portala je postao meinstrim. Sloboda govora ili krivično djelo?
RASTODER: Mislim da nije ni jedno ni drugo. Posebno, nije sloboda govora koliko potraga za samim sobom u prošlom i izbora najgorega iz nje. To što se ljudima nudi ono najgore je politika, a oni koji to biraju nemaju potencijal da to prepoznaju kao problematičan izbor. Dok god to bude tako, politika će nuditi zločin, zločince, netrpeljivost kao izbor i uslov opstanka sebe, kao društveno bitnog činioca. Sloboda govora ne postoji u jednoumlju portala, koje pominjenete izuzev ambicije da političkom propagandom ubijede konzumente da su oni vlasnici istine. Ponavljam, taj govor, danas u regionu svi ozbiljni ljudi posmatraju kao politički folklor i ostatak taloga objektivno poražene ali ne i pobijedjene politike.
STANDARD: Gdje je bivša vlast pogriješila u periodu kada je vladao DPS jer su se klice ovih pojava rađale u tom periodu a činilo se da imamo tolerantno društvo?
RASTODER: Najveća greška bivše, a i svake vlasti je neshvatanje da je sve prolazno. U tom neshvatanju je odsutstvo neodgovornosti, bahatosti i mnogo toga o čemu se može raspravljati. Lično, najveća greška te vlasti je porazna činjenica da narodu nije ostavila ništa, što će je nadŽivjeti (ovdje ne mislim na materijalna dobra) u ideološkom smislu, što samo dokazuje da je ta vlast samo gradila sebe ali ne i institucije koje će svjedočiti o tome da je nekad postojala. Ako institucije nijesu osposobljene da brane pozitivne tekovine neke vlasti to je samo dokaz da jalove priče ne proizvode trajne vrijednosti.
STANDARD: Zašto ćute takozvane građanske partije, poput GP URA, Demokrate….
RASTODER:To vjerovatno, najbolje oni znaju i njih treba pitati. Ono što ja mogu reći je da ne ćute kada se njih tiče, iz čega izvodim zaključak da ih se ovo možda ne tiče ili smatraju perifernim pojavama. Ima jedan problematičan stav u tome, a to je onaj, po kome navodno donijeta “sloboda” je omogućila svakome da kaže ono što misli. To je u načelu dobar stav, ali za ova društva poguban, iz razloga što se zloupotreba tog stava brani demokratijom, a odsustvo reakcije potrebom odbrane slobode. Nevidjena glupost koju je Hitler iskoristio da dodje na vlast.
Opština Petnjica obavještava građane da će se dana 14.08.2023. godine sa početkom u 20:00h u okviru sprovođenja preventivne dezinsekcije vršiti uništavanje odraslih formi komaraca metodom zamagljivanja iz dimnog generatora.
Tretman će vršiti izabrani ponuđač ” PREDUZEĆE ZA SANITARNO-EKOLOŠKU ZAŠTITU DEZINFEKCIJU I DERATIZACIJU ‚‚EKO SANITEKO MD“ D.O.O., “ d.o.o.
U slučaju lošeg vremana ( kiša ili jak vjetar) najavljena aktivnost će se odložiti za prve naredne dane.
Ovim putem, pozivamo vlasnike pčelinjih društava da preduzmu mjere zaštite i obezbijede pčelinja društva, jer se tretman vrši duž lokalnih puteva kroz naseljena mjesta. Za dodatne informacije, građani mogu kontaktirati službu Opštine Petnjica na telefon 069/483-109.
U okviru X Bihorskog kulturnog ljeta, Centar za kulturu u Petnjici organizovao je književni susret sa prvom počasnom građankom Petnjice Brankom Bogavac, pod sloganom „Branka i mi“.
Bila je to prilika da petnjička publika ugosti viteza umjetnosti, nekadašnju profesoricu na Univerzitetu u Sorboni, gradu svjetlosti Parizu, ženu iz koje cvjeta ljubav prema rodnoj Crnoj Gori i svojoj Petnjici.
Dama, kulturni i prosvjetni uposlenik, promoter duha otmjenosti Pariza, koja zagovara i vrijednosti koje su vanvremenske, a uvijek u svojim riječima ističe svoj Bihor, zbog toga što je svoje djetinstvo provela na selu Bor.
Tokom proteklih decenija, Branku su zvali ambasadorom jugoslovenske a potom crnogorske kulture. Stvarala je i radila u velikoj prijestonici kulture, kakav je Pariz.
Pariski dekor je nije spriječio da na svom putu dođe do zacrtanog cilja i očuva sve ono što je ponijela iz Crne Gore sa sobom. Prezetovala je svim velikanima sa kojima je razgovarala našu kulturu, bilo da su pisci, ili slikari, ili pak neko iz druge oblasti. Te stoga, možemo kazati dok je slušamo kako govori o njenim uspjesima diljem svijeta, intervjuima sa poznatima, počevši od Pariza, Londona, Moskve, Budimpešte, Kanade, da je ostala naša, bez obzira kako će neko tu riječ danas protumačiti.
Šifra apsolutnog uspjeha, kojeg Branka numorno izgovara i svojim pisanim i usmenim djelima promoviše je riječ susret, koja sadrži moć razumijevanja i veliki senzibilitet koji trasira put zajedništvu i promociji zajedničkih vrijednosti.
Objavila je 14 knjiga u svojoj karijeri, pisac, prevodilac, novinar, publicista koja je decenijama objavljivala intervjue sa velikanima pisane riječi, zatim poznatim slikarima a posebno osobama koji su dobitnici Nobelove nagrade. Branka u svojoj arhivi posjeduje preko 4000 stranica, na kojima se nalaze intervjui sa slavnim ličnostima iz cijelog svijeta.
Selo Bor pomno čuva u svom srcu i sjećanja koja je rado vraćaju na djetinstvo koje zauvijek, neraskidivo čuva u njoj. U svoje biće, sjećanja iz djetinstva su utkana kroz vrijednosti koje ona baštini i promoviše, kao što su: skromnost, posvećenost, marljivost, upornost, merhamet.
Vrijednosti koje nosi sa sobom, trasirale su njen put od Bora do Pariza, te stoga možemo reći da je Branka ambasador kulture, svjetska a naša.
Branka je ostala skromna i mislila o svom zavičaju i dok je držala predavanja na Sorboni i kada je imala intervjue sa Borhesom, Ioneskom, Ekom, Diras, Kadere, Marison, Pamuk, zatim sa tim fascinantnim Sioranom, kojeg je izazvala na duhovni dvoboj i mnogim drugima.
Branka je objavila 14 knjiga i dobitnica brojih priznaja i nagrada a jedna od najvećih, pored posljenje počasne građanke Opštine Petnjica, je nagrada Ordena viteza umjetnosti i književnosti Republike Francuske.
Na večeri posvećenoj prvoj počasnoj građanki opštine Petnjica Branki Bogavac, govorili su: moderator i direktor JU Centar za kulturu Petnjica Sinan Tiganj, Amer Ramusović, Gordan Čampar, Jovana Došljak, Mirsad Rastoder i Ado Softić.
Emisiju posvećenu prvoj počasnoj građanki Petnjice Branki Bogavac, pogledjate na youtube kanalu.
Da u Petnjici postoje još uvijek ljudi kojima je stalo do životne okoline, govori činjenica da nakon reagovanja i pisanja portala Radio Petnjica o devastiranju i uništavaju javnog dobra, NVO aktivista Mirsad ef. Hadrović se samoinicijativno uključio i popravio nastalu štetu.
Prvo je uništena tabla na hajratu koji je podigla i sagradila Hajrija Adrivić svojoj majici u mjestu Borići na putnom pravcu prema Trpezima a onda je na red došla i tabla sa turističkom mapom Turjaka.
Da se radi o slučajevima koji su vrijedni pažnje nadležnih organa u prilog tome ide i činjenica da je na tabli koju su vandali položili na Turjaku u istu pucano i nekoliko puta iz vatrenog oružja. Primitivizam ili šenlučenje u svakom slučaju je ono što treba da nas brine ali i to da su su ovakve pojave u zadnjih nekoliko dana učestale na prostoru Petnjice.
Jedan od neumornih NVO aktivista Mirsrad ef. Hadrović je po ko zna koji put sanirao štetu. Riječ je o čoveku koji je veliki borac za očuvanje životne sredine u Petnjici. Da podsjetimo prije nekoliko dana je uz pomoć Vajber grupe ,,Dobro djelo” čije je administrator sanirao deponiju koja se nalazila u srcu prirode na putnom pravcu Vrbica-Trpezi.
On je na svom fejsbuk profilu podijelio objavu kako su izgledale polomljene table prije i poslije sanacije.
,,Dva dana i sklanjam objavu, da ne bih širio negativnu energiju. Samo da se skrene pažnja na to da nas “ima svakakvih” kako i reče Radio Petnjica. Polomljena je tabla sa turističkom mapom na Turijaku. U istu je nekoliko puta pucano iz vatrenog oružija.
Polomljena je i tabla na hajratu Hajrije Adrović u Borićima. I sve to u par dana.
Aktivisti viber grupe “Dobro djelo” će popraviti nastalu štetu. I za nas je ovo sitnica i zadovoljstvo da popravimo ali me zabrinjava insan/čovjek koji ne voli lijepo, koji puca u korisno, njemu je potrebna pomoc. Bog da ga uputi na dobro” kazao je Mirsad Hadrović.
U organizaciji Festivala Zavičajne staze i Kazivarta u Petnjici će se u petak 11. avgusta u Divan bašči održati promotivno-edukativna tribina “Alhemija sevdaha i veče nagrađenih pisaca”.
Organizatori su najavili učešće prof. dr Naka NIkšića, Braha Adrovića, hafiza Džankovića, Božidara Proročića, Safeta Sijarića, Refadije Abdić, Rebeke Čilović i mladih pjesnika.
Manifestacija je dio Bihorskog kulturnog ljeta a njen početak zakazan je za 20 časova.
Na Konkurs za upis u I razred srednje škole prijavljuju se kandidati koji su završili osnovnu školu i koji u vrijeme podnošenja prijave nijesu stariji od 17 godina.
Prijava na Konkurs podnosi se 14, 15. i 16. avgusta 2023. godine (od 0 do 24 časa) i 17. avgusta 2023. godine (do 15 časova).
Prijava na Konkurs podnosi se elektronski na adresu www.upisi.edu.me. Učenik koji prvi put koristi aplikaciju za upis potrebno je da se prethodno registruje.
