Zbog radova na petnjičkom dalekovodu na području Petnjice u terminu od 08:30 do 14:30 sati neće imati struje Petnjica, Radmanci, Lagatori, Bor, Savin Bor, Ponor, Dašča Rijeka, Kruščica, Murovac, Javorova, Tucanje, Azane, Vrševo, Lješnica i Orahovo.
Kako su nam saopštili iz CEDISA danas se završavaju radovi na ovoj lokaciji.
Sjutra su najavljena isključenja zbog radova na trpeškom dalekovodu,struje neće biti u Trpezima, Vrbici, Kalica, Laze i Fabrici košulja La Vista.
Zemljotres koji se desio jutros rano, snažno se osjetio i u Petnjici. Osim uznemirenja građana zemljotres nije napravio drugu štetu u bihorskom centru.
“Sektor za seizmologiju Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju je 26. novembra u 3 časa i 54 minuta registrovao razoran zemljotres koji se osjetio u Petnjici sa epicentrom na 12 km jugoistočno od Drača (Albanija)”, saopšteno je iz te službe.
Novi zemljotres osjetio se u Petnjici u 7:10 časova. I ovog puta epicentar je bio u Albaniji, a prema informacijama Seizmološkog zavoda Crne Gore bio je jačine 6,5 Rihtera.
JU Centar za kulturu Petnjica je za učenike osnovnih i srednje škole sa područja opštine, raspisao likovni konkurs na temu “Sve boje jeseni”.
Stručni žiri će odabrati najbolje radove za izlaganje na izložbi i dodijeliti nagrade u tri starosne kategorije.
I kategorija – od I do V razreda
II kategorija – od VI do IX razreda
III kategorija – učenici srednje škole.
Krajnji rok za prijem radova je 6.decembar. Izložba radova biće otvorena 18.decembra na kojoj će biti uručene nagrade za najuspješnije učenike. Prema propozicijama, na konkursu mogu učestvovati pojedinci, osnovne i srednje škole, izbor tehnike je slobodan, format radova je A3 ( 297x420mm ) blok broj 5, radovi moraju biti originalni i rađeni samostalno nastali u 2019.godini a na poleđini rada čitko ispisati ime i prezime, razred, naziv škole, mentora i ostaviti kontakt telefon.
Radove slati na adresu: JU Centar za kulturu Petnjica ( sa naznakom za likovni konkurs ).
Sa puštanjem u promet novog magistralnog puta od Petnjice prema Beranama, Bihorci su dobili još jedan novitet.
Naime, u mjestu Duljkova stanica postavljen je panoramski okvir koji će služiti za fotografisanje prolaznika sa panoramskim pogledom na petnjičku kotlinu.
Nedavno je Šahovski klub Bihor aplicirao sa projektom izgradnje i uređenja vidikovca Đuđ. U sklopu projekta, urađen je i panoramski okvir na lokalitetu Duljkova stanica. Nacionalna turistička organizacije novčano je podržala projekat kao i opština Petnjica i TO Petnjica.
Ovih dana se očekuje konačna realizacija ovog projekta.
“Pored sportskih aktivnosti, želja nam je bila da potencirmao značaj društvene odgovornosti koju smo na neki način pokazali kroz ovaj projekat. Ovim putem pozivam ostale organizicije da slijede naš primjer kako bi naša opština bila bogatija u sadržajnom smislu. Naša sledeća akcija jeste pod nazivom – Matirajmo otpad, koju treba da realizujemo u decembru mjesecu a želja nam je da kod najmlađe populacije istaknemo problem koji imamo sa otpadom”, istakao je Denis Šabotić, predsjednik ŠK Bihor.
Sinoć je u prostorijama BKC “Sandžak” pod pokroviteljstvom Muftijstva sandžačkog i udruženje žena “Merjem” u Petnjici profesorica Ammara Šabić održala predavanje “Put u bolje sutra”
Inspirativan govor koji je imao za cilj da se ženama u Petnjici predstave principi na kojima će one biti bolje majke, bolje sestre, bolje žene i sve ostale vrijednosti koje krase ženu.
“Bihorska žena je uvijek bila simbol borbe i opstanka u najtežim vremenima uz odgajanje djece kao neprikosnoveni cilj.
Plodovi se poznaju, toliko je uspješnih i poznatih ljudi iz ovog kraja ali sve zahvaljući majkama, zato majke budite ponosne na sebe i sve ono što ste uradile.
Apel mladim djevojkama da što prije formiraju porodicu, jer je porodica centar iz kojeg proizilaze svi uspjesi i pobjede”, rekla je Šabić..
Ona je poručila da se odgovornosti moraju svjesno i dostojanstveno preuzeti i posvetiti se veliku pažnju odgoju novih generacija kojim će se svi jednog dana ponositi.
Danas se oko 13 časova na putu Petnjica – Kalače, desila saobraćajna nezgoda u kojoj niko nije stradao, niti je zadobio povrede.
Vozač kombija stranih regisatrskih oznaka je u jednoj od krivina u Turijaku izgubio kontrolu i prevrnuo se.
U istom trenutku, sa druge strane naišao je Bihorac Semir Semko Ličina i zbunjenog vozača, kojem ne znamo ime, prevezao do Rožaja.
“Vozač ima oko 60 godina i imaše neku vojničku šubaru na glavi. Slomio je staklo i izašao kroz prozor. Malo se bješe posjekao na ruci, ali ništa ozbiljnije. Odvezao sam ga svojim autom do Rožaja i ostavio ga tamo. Kada me je pitao za ime i naknadu za pomoć na putu nisam mu ništa naplatio, niti sam mu kazao svoje ime”, rekao je Semir Semko Ličina.
Sinoc je u Petnjici održan sastanak omladine Socijaldemokrata u Crnoj Gori.
“Odličan sastanak sa članovima omladine Socijaldemokrata Petnjice. Raduje me veliki broj mladih ljudi u ovom odboru, kao i novi mladi članovi koji su tek postali punoljetni. Oni su najbolji dokaz da Socijaldemokrate, ali i Petnjica kao opština, imaju perspektivu. Govorili smo o aktuelnoj političkoj situaciji, planirali aktivnosti za period koji je pred nama, a posebno mjesto zauzela je tema odlaska mladih iz Crne Gore, koji najviše pogađa upravo ovaj kraj. Večeras smo se sreli i sa našim omladincima u Petnjici i u odličnoj atmosferi razgovarali o aktuelnoj političkoj situaciji i od naših mladih čuli ideje i predloge za nove aktivnosti u predstojećem periodu. Novi, mladi ljudi pristupaju našem odboru u Petnjici, što nas uvjerava da imamo najbolje promotere socijaldemokratije u ovom dijelu naše države i da će entuzijazam i predan rad i dalje biti jedan od sinonima za omladinu SD Petnjica”, saopšteno je iz te partije.
Sadrija Rastoder bio je jedan od rijetkih Bihoraca koji je video dalje od mednjika svoga imanja.
Sadrija Rastoder, rođen 1925. godine u Radmancima od oca Suta i majke Muškije (Hajdarpašić), bio je istaknuti aktivista za opšte dobro, napredak i humanost, čime je zaslužio epitet, narodni čovjek.
Inicirao je i vodio akcije za izgradnju mostova, škola, puteva, vodovoda za kućne potrebe i elektrifikaciju sela. Bavio se unapređenjem poljoprivredne proizvodnje kroz primjenu
agro saznaja za razvoj stočarstva, voćarstva, žitarica, povrća, pčelarstva. Prvi je na području petnjičke opštine imao traktor, vršalicu i druge mašine neophodne za domaćinske i seoske poslove.
Tekst o Sadriji Rastoderu u reviji “Bihor”
Od 1948. do 1957. godine bio je odbornik Mjesnog narodnog odbora(MNO) Petnjica, i odbornik Skupštine opštine Petnjica. U decenijama poslije ukidanja opštine Petnjica više puta je biran za delegata SO Berane, i člana Opštinskog komiteta. Bio je član mirovnih vijeća. Dobitnik je opštinskih priznanja i pohvala. Ukazom Predsjedništava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, broj 28, od 22.05.1980. godine, odlikovan je Medaljom rada.
Preselio je 1985. godine, sahranjen u bratstveničkom mezarju u Radmancima.
Crtice o životu
Odgajan u porodici efendije Suta, učenika Prizrenske ruždije, Sadrija Rastoder završio je osnovnu školu u Petnjici kod učitelja Alekse Delevića i mejtep kod Mula Osmana Rastodera.
Kao jedvaček familije, poslije pomora od španske groznice, tzv. “španjolke”, (1918/19.) od koje je stradalo 12 članova porodice, oženjen je takođe maloljetnom Fatimom Kožar iz
Radmanaca, tik pred početak Drugog svjetskog rata, 1941.godine.
Slobodarske ideje i ratne godine ponukale su ga da postane simpatizer komunista i SKOJ- evac. Sa punoljetstvom, 1943. mobilisan je u partizanske jedinice, Komski odred i Bokešku brigadu. Ova brigada, pored ostalog, dala je značajan doprinos u oslobađanju Kosova i Metohije, a On je govorio da je najteže ratne dane preživio u okolini Đakovice. Kao partizanski vojnik, sa odabranim drugovima, boravio je nekoliko mjeseci u Berlinu, 1946. godine sa jugoslovenskom Komisijom za naplatu ratne štete. Demobilisan je 1947.godine.
Odmah po izlasku iz vojske pridružio se omladinskim brigadama koje su gradile prugu Nikšić -Podgorica, u periodu 1947-1948.
Učestvovao je i u drugim akcijama od državne važnosti a posebno u stvaranju perspektiva za petnjički kraj. Vjerovao je u poljoprivredni preporod bihorskih sela, pa se intenzivno trudio da novim sortama voća, povrća, žitarica…, pasminom domaćih životinja, oplemeni ne samo svoje imanje nego i drugima pomogne da imaju više i bolje. Kad god su mu drugovi nudili neki državni posao on je odgovarao predlogom za nekoga ko nije imao
kvalitetnu zemlju, uz riječi “preče je da njega zaposlimo”. Učesnik je i organizator akcija za izgradnju matične škole u Petnjici, kao i osnovnih škola u Radmnacima i na Ponoru.
Inicirao je i vodio akciju za izgradnu elektromreže u Radmancima 1965. godine i za taj poduhvat poklonio je dobar dio hrastovih stubova iz porodičnog gaja- šume. Njegovo
požrtvovanje za opšte dobro prepričava se i kroz anegdotu da su mu tog proljeća ostale njive neuzorane zbog izvlačenja stubova za struju volovima koje je gajio za domaćinske
poslove. “Umjesto da sije kukuruz u svoju njivu, Sadrija sadi bandere po selu”- govorkali su maliciozni. Pamti se i to da se kao delegat u SO Berane borio i izborio za izgradnju dalekovoda za struju do planinskih sela Ponor, Bor, Savin Bor i Kruščica. Imao je strpljenja,
mudrosti i upornosti pa su ga ljudi u gradu razumjeli i uvažavali.
Posebna priča mogla bi se napisati i o proboju puteva kroz Radmance, gdje su neki seljani kamenjem i psovkama branili izorke i truhle plotove,granu od oraha ili samonikle divljake, a drugi tražili zemlju za svaku stopu proširenja puta. Sadrija se nije obazirao na njihove pogrdne riječi i prijetnje, tražio je i okupljao ljude koji su ga razumjeli i sa njima ugovarao angažovanje buldožera za otvaranje puteva i lijevom i desnom stranom sela. Postoji i nekoliko primjera da je od svog imanja dao odgovarajuću kvadraturu njive mještanima koji su kočili izgradnju puta od Pecka prema Petnjici. Pamte to mnogi Rastoderi, Kršići, Ličine, Kožari, Muratovići, Koraći i drugi. Otvoren za nova saznanja i iskustva, čitao je i Primjenjivao savremene metode u poljoprivredi kao što su prihranjivanje žitarica, podrezivanje, zaštita i kalemljenje voća, a znao je i dosta veterinarskih postupaka za liječenje hajvana, što je koristilo mnogim domaćinstvima. Od Turijaka do Goduše i Šipovica ima dosta porodičnih vodovoda za koje je Sadrija bio dobrovoljni konsultant i projektant, čime se bavio kako bi ljudi u njegovom kraju ugodnije živjeli.
Njegova kuća bila je dom za učenike iz udaljenih sela. Putnici od Pešteri i sa drugih strana zanali su da je Sadrijin dom, musafirska kuća. I svraćali su. Znali su da tu imaju konak,poštovanje musafira kao da je rod rođeni i muhabet od naka.
Danas, u eri sebičnosti, ovo priča može zazvučati nadrealno ali treba imati u vidu da je svaka žrtva za opšte dobro plemeniti čin ili kurban. Za sve što je činio u svom kratkom životu Allah ga je nagradio time što je sa suprugom Fatimom odgajio desetoro djece, od kojih je nastalo deset porodica koje se šire. Svi ljudi koji su poznavali Sadriju Rastodera po dobru ga pominju. Zaslužio je da se bar jedan od puteva kroz Radmance nazove njegovim imenom.
Mještani sela Laze, koje pripada MZ Centar, apeluju na lokalnu upravu Opštine Petnjica da riješi problem na putnom pravcu Podvade-Lazansko brdo.
Mještani su u dopisu naveli da je lokalna uprava obećala sanaciju ali da još to nije uradila.
“Oni su izlazili i kazali da je u njihovoj nadležnosti samo sanacija zemljanim materijalom.
Taj put takođe vodi do repetitora na kojem dolaze televizijske i radio ekipe, a jedna od njih je i ekipa Radija Petnjica. Zbog bolesnih mještana, ekipe patronažnih bolničkih auta kažu da nemaju adekvatne putne uslove za izlazak na lice mjesta”, stoji u dopisu dvadesetak mještana koji je upućen lokalnoj upravi.