Petnjica je juča osvanula sa izlijepljenim plakatima sa porukom “Bihor poručuje izdajnicima SDA u Bosni, Osman Hrastoder nije fašista”. Poruka je postavljena na svim udarnim mjestima u centru čaršije.
Autor poruka nije poznat kao što nije poznat ni organizator ove akcije.
Poruke su inspirisane, najvjerovatnije, zato što je Zastupnički dom državnog parlamenta Bosne i Hercegovine usvojio inicijativu kojom traži od opština i gradova u BiH da budu zamijenjeni fašistički nazivi ličnosti ulica, među kojima je Osman Rastoder.
Snijeg, koji je u poslijepodnevnim časovima napadao skoro 10 centimetara uz poledice na putevima, otežavaju vozačima saobraćaja na putevima u opštini Petnjica.
“Ne može se bez lanaca”, kaže jedan od učesnika saobraćaja.
Da je otežana vožnja na putevima, uvjerila se ekipa portala Radija Petnjica.
Na putnom pravcu prema Johovicama i Godočelju iznad Zdravstvene stanice, snijeg je utaban i vozači ne mogu savladati tu dinocu bez lanaca na gumama.
Nakon prvog pokušaja, kada se utegnu lanci, automobil izlazi bez problema.
Izložba fotografija u organizaciji Turističke organizacije Petnjica pod sloganom „Fotografijom kroz Bihor“ biće upriličena sjutra u holu JU Centru za kulturu u Petnjici sa početkom od 13:00 časova.
Na izložbi će biti predstavljene 34 fotografije od 19 autora, koji su učestvovali na nedavno završenom nagradnom foto konkursu koji je organizovala TO Petnjica.
Žiri koji je odabirao fotografije, koje će biti sjutra izložene činili su: Mehdija Adrović, Selma Adrović i Dijana Tiganj
Prvo mjesto na ovom konkursu podijelila su dva učesnika, Tufo Muratović i Almir Ličina, a riječ je o Bihorcima koji žive u dijaspori, drugo mjesto je pripalo Arminu Muratoviću, dok je treće mjesto pripalo Almiru Šabotiću.
Dobitnicima će nagrade biti uručene na izložbi, a nagrade će uručiti predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.
Povodom izjava i optužbi mještanina Javorove Mersada Škrijelja i njegove kritike na održavanje putne dionice Javorova – Poroče – Murovac, reagovao je direktor Komunalnog preduzeća, Mithad Mita Cikotić koji je istako da je nerealno očekivati da mašine komunalnog budu prisutne svakog dana na pomenutom pravcu.
Mithad Cikotić
„Podsjećamo da od prvih sniježnih padavina, više puta su mašine komunalnog intervenisale, dva puta sa ICB mašinom i dva puta sa Unimagom. Takođe, u želji da što prije pomognemo mještanima, u dogovoru sa Eskom Škrijeljom, uz nadoknadu u vidu goriva, očistili smo putni pravac Javorova – Golubovac – Savin Bor.
Više puta smo intervenisali na telefonski poziv, kako u ranim tako i u kasnim satima, i shodno toj činjenici bilo je za očekivati riječi pohvale. Sigurno smo da ovom prilikom nije bilo mjesta kritici. Podsjetili bi da sa tri mašine sa koliko raspolaže komunalno preduzeće, nijesmo u mogućnosti da istovremeno pošaljemo na sve putne pravce ali, čini nas zadovoljnim činjenica da niti jedan glavni lokalni put u našoj opštini, zahvaljujući intervencijama kako od strane lokalne uprave i strane komunalnog preuzeća, nije bio zatvoren duže od 24 časa.
Poređenja radi, svjedoci smo da jedini regionalni put, Berane – Trpezi – Kalače, i danas je zatvoren za saobraćaj. Iskoristio bih priliku da se zahvalim portalu Radija Petnjica na izdvojenom vremenu i naporu koji su učinili da proprate jedan radni dan komunalnog preuzeća i tako svim građanima približe naše djelovanje na terenu“, istakao je direktor komunalnog, Mita Cikotić, za portal radija.
Radnici komunalnog preduzeća su uklonili kvar na vodovodu Popča.
Usljed nalijeganja tla kod Srednje mješovite škole u Petnjici, došlo je do pucanja vodovodne cijevi.
Dodatni problem je bio što je do pucanja došlo ispod garaža srednje škole koje su napravljene nad vodovodnom mrežom. Vodovod je napravljen davne 1978.godine. Radnici su bili prinuđeni da ručno kopaju kako bi došli do mjesta pucanja na dubini od oko 2.5 metra.
Mještani koji se snabdijevaju sa ovog vodovoda su dobili vodu.
Zbog snijega koji je padao juče i tokom noći i usljed niskih temperatura, zaleđene su ulice i saobraćajnice, pa su radnici Komunalnog preduzeća nasipali rizlu po petnjičkim ulicama, kao i na ostalim putnim pravcima.
Prema riječima zaposlenih, led je okovao sve putne pravce i saobraćaj je otežan. Od ranih jutarnjih časova ekipe komunalnog su na terenu sa svojom mehanizacijom.
Savjetuje se oprezna vožnja i dodatna obazrivost prilikom upravljanja motornim vozilom.
Problemi mještana sela Javorova se i dalje nastavljaju kada je u pitanju prohodnost puteva koji vode prema centru opštine.
Mještanin Javorove, Mersad Škrijelj je kazao da nadležni neće da pošalju adekvatnu mašinu da očisti putne pravce prema Javorovoj.
“Opština i nadležni neće da pošalju adekvatnu mašinu koja može da očisti put, ako nemaju oni mašinu, ima privatnika koje mogu da plate.
Mjestani Javorove starije osobe, djeca i ostali kada moraju kod doktora, ili kada idu zbog drugih obaveza, mogu samo traktorom. Neka ova situacija služi na čast lokalnoj upravi”, kaže Mersad.
“To što nam šalju onaj mali kamiončić koji nije u stanju da ide prazan, a kamoli da čisti i što kasne sa čišćenjem pa čekaju da snijeg napada toliko da ga je onda teško čistit, krivica je nadležnih, neodgovorno i neozbiljno ponašanje prema mjestanima ovih sela.
Mersad Škrijelj se nadovezao na pisanje portal o čišćenju putnog pravca prema Javorovoj i kritike koje upućuju mještani Komunalnom.
“Kao prvo, kritike ne stižu iz vrućih soba i kafana već od ljudi koji su od šestog januara pa i dan danas odsječeni od centra i svega ostalog i kako sam kazao, jedino prevozno sredstvo koje može da prodje jeste traktor”, kaže Mersad.
Mersad kaže da govori o problemima u Javorovoj, bez Murovca i Poroča.
“Mjestani Javorove su dva dana sa deset ljudi traktorima, lopatama i vozama čistili put i na taj način pomagali Komunalnom. Jedan dan je došla mašina Komunalnog (kamion) i samo još više oštetila put”, tvrdi Mersad.
“Obišli smo cijelu elektro mrežu u našem selu i uklonili sve kvarove na njima.
Odgovorno tvrdim da je put od Javorove u oba pravca neprohodan i prema Murovcu i prema Poroču”, kaže Škrijelj.
“Pozivam sve koji ne vjeruju da se u to lično uvjere. Uz veliku zahvalnost radnicima Komunalnog preduzeća, mislim da oni nisu krivi ni odgovorni već njihovi nadležni. Zato što su u startu zakasnili sa čišćenjem snijega, kada u Opštini nije ni bilo snijega, već je kiša padala, a kod nas je napadao toliko da njihov kamion ne može ni sam, podignutog noža da prodje, a kamoli da očisti. Takodje ni traktori i volja mještana da svim raspoloživim sredstvima pomognu lokalnoj upravi, nisu dovoljni”, navodi Mersad.
“Apelujem da nadležni ukoliko nemaju adekvatnu mašinu, plate privatniku i udostoje bar jedan putni pravac do sela Javorova. Inače, ako ovako nastave da šalju mašine samo da bi se pisalo da su prošle, a put i dalje neprohodan, dok najavljuju nove padavine, selo Javorova sigirno neće biti prohodno ni narednih pola mjeseca. U tom slučaju za sve ćemo kriviti lokalnu upravu u Petnjici”, zaključio je mještatin sela Javorove, Mersad Škrijelj.
Kroz maglu, snijeg i grane – najbolji je opis radnog dana radnika komunalnog preduzeća u vrijeme zime i sniježnih padavina.
Mirsad Skenderović
Da je tako, uvjerila se ekipa portala radija koja je provela osam časova, koliko je trebalo Mirsadu Miku Skenderoviću, radniku Komunalnog preduzeća, da iz Petnjice stigne do Javorove i nazad sve vrijeme čisteći snijeg.
U jutarnjim satima, nakon što je svoj snjegočistač opskrbio sa gorivom, popritegao lance i dobio uputstva od direktora da se mora potruditi da što bolje očisti snijeg, Miko Skenderović je sjeo za volan i krenuo u ovu, iz ugla novinara/pratioca, avanturu.
Za Mika je to sasvim običan zimski radni dan na koji je navikao. Penjući se uz Lagatore, preko Kutnjeg Brda ka Đuđu, srećemo prolaznike koji čestitaju na ažurnosti radnika komunalnog preduzeća. Mada, ima i onih koji sugerišu gdje bi to trebalo očistiti – tamo, do kraja našeg zaseoka, tamo se nalazi starija osoba, zlu ne trebalo, valjalo bi pročistiti.
Uz osmijeh, Miko saopštava svoju dnevnu maršutu uz obećanje da će, eto, koliko sjutra doći da se i taj krak završi. Vještom ljevicom na volanu, dok desnica poskakuje po komandim palicama za „nož“, napredujemo prema Đuđu.
A komandi ima za deset ruku. Novinaru sve to izgleda poprilično teško i naporno. Miko se samo blago nasmije i mudro odbije da komentariše težinu svog posla u tom dijelu. Kao da je želio da kaže – polako, brate, ne žuri, tek ćeš da vidiš šta su muke i problemi.
Ubrzo smo se i uvjerili. Tek što smo prošli Đuđ, a asfaltnu površinu zamijenili makadamom, eto problema. Desetak metara naprijed, pa nazad, u rikverc. I sve tako. Naprijed – nazad. Više naprijed, nego li nazad, stižemo do prevoja Poroče – Murovac.
Pravimo kratki predah gdje Miko koristi priliku da saopšti, ispostaviće se ubrzo, surovu činjenicu.
„Tek sada nastaju problemi. Sve ovo do sada je bilo i neke jadi, a sada ćeš da vidiš“, saopštava Miko Skenderović bez imalo straha i brige. Naprotiv, osmijeh se ne skida sa lica. Krećemo dalje, prema Javorovoj.
I bio je Miko u pravu. Problemi su tek tada počeli. Desetak metara naprijed, a skoro isto toliko nazad. Osvaja se metar po metar. Da se proširi može jedino tamo gdje se nalaze krivine i to Miko vješto radi, naravno, koliko mu to sniježni nameti dozvoljavaju.
A snijega, kako nam je saopštio jedan od mještana Murovca, ne pamti grđeg da je napadalo – em ga ima dosta, em pun vode. Čistimo put prema Javorovoj, sa ove murovske strane, a najveći problem je što je taj put i u ljetnjim sučnanim danima u lošem stanju.
Bilo je dionica gdje se osvoji par metara naprijed a vratimo se u rikverc tri puta duže. Ovdje ne važi ono pravilo – uvijek može bolje. Ne, naprotiv, bolje od ovoga ne može, jer je takav teren. I tako, metar po metar, stižemo do Javorove. Kratki predah, uz kafu i čaj kod gazde Škrijelja i onda, što bi se reklo – nalijevo krug, po istom tragu i opet sa spuštenim „nožem“.
Povratak do prevoja Murovac se ne razlikuje od dolaska. Makadamski put, pun rupa i prevoja, sa dosta kamenja, kojim je teško i traktorom prolazit u ljetnjim uslovima. Zahvaljujući Mikovom strpljenju, vještini i upornošću, prelazimo najgoru dionicu, od Javorove do Murovca i nastavljamo prema početnoj i polaznoj destinaciji, Petnjici.
Imali smo sreće, kako kaže Miko pa smo imali samo jedan manji kvar koji je očas posla riješio. A da je bio veći, zabrinuto smo postavili pitanje – ništa, pokušamo da ga popravimo na licu mjesta, ako znamo i umijemo, a ako ne, onda pješke nazad – šeretski dodaje Miko nakon popravke sitnog kvara dok pere snijegom i otresa ruke o svoje radno odijelo.
Dolazak do Đuđa, za novinara je bio kao da se stiglo u centar Petnjice. Spuštajući se prema Petnjici, uzevši u obzir šta smo sve prošli, pitamo Mika šta smo radili ako opet večeras napada snijeg.
„Ništa, sjutra opet po istom tragu. Ništa strašno, navikli smo mi iz Komunalnog tako. Radno vrijeme nam je od jutra pa do iza ponoći. Tačnije, sve dok ne završimo. Nas trojica na tri mašine, opština razuđena, a treba stići sa jednog kraja na drugi. Nije lako, ali, navikli smo“, ističe Miko dok vješto i sigurno spusta čistač niz Lagatore.
„Naš narod je čudan. Niko srećan niko zadovoljan. Uvijek ima kritike. Evo, pozivam da budu sa nama kao ovo ti danas pa da se i sami uvjere kakav je ovo posao“, kaže Miko Skenderović.
Da nije lako, uvjerila se ekipa portala radija. Najlakše je kritikovati. Iz tople sobe ili udobne kafanske stolice, „dojč“ kritizeri su uvijek prisutni i spremni da nađu manu na rad Komunalnog preduzeća i njenih zaposlenih. Portal radija se uvjerio o kakvom se poslu radi i ono što ostaje to je da se svi nadamo da će ovi momci biti adekvatno nagrađeni kako od lokalne uprave tako i od građana.
Ako ništa drugo, dovoljno je da ih barem građani poštede kritike i pritiska sa nekim svojim prioritetima. Stići će ovi momci svuda, samo treba imati strpljenja. Piscu ovih redova bilo bi teško da piše isti tekst dva puta a kamoli Miku i njegovim kolegama već u nekoliko navrata, za kratko vrijeme, istim putem do Javorove i nazad.
Na nešto više od 1200 metara nadmorske visine, nalaze se tri najudaljenija sela petnjičke opštine, Poroče, Murovac i Javorovoa.
To što ova tri sela, u zimskim danima, nemaju više dana električnu energiju no što je imaju, manje više je normalno. Kada je riječ o struji, mještani se sami organizuju i popravljju porušene stubove.
Jedan od njih, koji je iskusio njemački sistem rada i vrednovanja, Fehmo Škrijelj, ističe da samo kod nas ima da mještani rade na saniranju elektro mreže.
“Ovo da se uradilo u Njemačku, pa to bi se sjatila i policija i vojska, došla da hapsi. Rekli bi da smo ludi i da za to postoji nadležna služba da radi”, kroz šalu priča Škrijelj.
Putna infrastruktura je dosta lošem stanju. I za taj segment možemo naći „opravdanje“. Međutim, ono za šta ne možemo da nađemo izgovor to je voda.
Naime, mještani ova tri sela i dan danas, kao da nije 21 vijek, vodu za piće a i ostale potrebe, koriste iz bunara/bistijerni.
Svako domaćinstvo ima bunar, a iz njega, hidroforom crpe vodu za potrebe domaćinstva. Jedino u ova tri sela, putnik namjernik, neće se napiti svježe vode sa česme pored puta, a svoju žeć može ugasiti tako što će spustiti kantu u bunar i izvaditi vodu.
Raduje me što se naš festival kulture uprkos svemu održava. Jer kad se jednom prekine, mučno se to poveza. I ostaju neke petlje i čvorovi pa bude i nekako traljavo. A što je najgore, gubi se princip pa se poslije i u lakšim situacijama nađe izgovor i opravdanje da se odgodi, pomjeri, i tako se to jednog dana smetne s pameti i zamre.
Čestitam munjevitim organizatorima i pozdravljam sve ovogodišnje učesnike!
***
Kao zakleti prozaist, Safet Sijarić je računao da stiha neće nikad imati. Ali s godinama se „nešto raznježio“ pa… „neiskusan i mlad pjesnik na pragu sedamdesetih“ moli da mu se oprosti ako nije napisao dobru pjesmu.
Ja vjerujem da jeste:
Dok korona uokolo kola
(Marta 2020.)
Dok korona uokolo kola,
susjedi mi se neki tamo, bože,
oko međa svojih spornih
glože.
Dok korona uokolo kola,
stampeda ljudstva već markete prazne,
grabeći u panici potrepštine
razne.
Dok korona uokolo kola,
lažni pretiču časne humanitarce
da „poslušaju“ do granapa
starce.
Dok korona uokolo kola,
„operativci“ s one prve liste
stanove nam u bijelom
„čiste“.
Dok korona uokolo kola,
opkopati trešnju pred kućom hitim,
iako ne znam hoće l’ me, kad uzri,
biti.
Safet Sijarić je rođen 1952. godine u Godijevu, Bijelo Polje, Crna Gora. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Godijevu, na Sipanju i u Loznoj, a srednju u Novom Pazaru i Peći. Filozofski fakultet – odsjek za opštu i komparativnu književnost završio je u Sarajevu.
Autor je više romana i pripovjedaka. Nagrađivan je i prevođen na strane jezike.
