PETNJICA: PREDLOŽITE NAJBOLJE U SPORTU ZA 2017.

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA: PREDLOŽITE NAJBOLJE U SPORTU ZA 2017.

Petnjička opštinska administracija je i ove godine raspisala oglas i pozvala sve zainteresovane da predlože kandidate za najboljih sportista u 2017. U protekle dvije godine Bihorci su pokazali veliko interesovanje za svaku kategoriju, tako da se i ove godine očekuje veliki odziv sa kvalitetnim predlozima.

Nagrade će biti dodijeljene u tri kategorije – najbolji sportski kolektiv, najbolji sportista i najbolji sportista u dijaspori.

Vaše predloge možete dostaviti na šalteru pisarnice opštine Petnjica ili putem e-maila, [email protected] sa obaveznom naznakom, predlog za najboljeg sportistu ili klub u Petnjici. Predlozi se dostavljaju do petka 22.12.2017. godine.

Za izbor na lokalnom području  zadužen je petočlani žiri, dok se za glasanje sportiste dijaspore predlozi mogu slati Radiju Petnjica do petka na e-mail [email protected]. Glasanje će se obaviti za vikend na osnovu poslatih predloga gdje svi mogu glasati za svog favorita na sajtu Radija Petnjica. Rezultati glasanja se očekuju u ponedeljak 25.12.2017.

Potrebno je u predlogu zahtjeva dostaviti biografiju kandidata sa ostvarenim rezultatima na sportskom planu u 2017. godini.

“Nagrade iz ove oblasti pokazuju da opština vodi brigu o najboljima iz svog kraja kako bi ih stimulisala i na taj način podstakla nove mlade ljude da se bave sportom.  Na osnovu svih tih predloga u protekle dvije godine može se zaključiti da mladi sportisti imaju potencijala i da će naš kraj biti prepoznatljiv po njima”, rekli su iz Opštine.

ALDIJANA NOVALIĆ

KONSTITUTIVNA SJEDNICA SO PETNJICA U 25. DECEMBRA

Radio Petnjica
-
0
KONSTITUTIVNA SJEDNICA SO PETNJICA U 25. DECEMBRA

Konstitutivna sjednica Skupštine opštine Petnjica održaće se 25. decembra 2017.

Sjednica će se održati u novoj administrativnoj zgradi Opštine Petnjica (sala Skupštine opštine), sa početkom u 11,00 časova.

Na dnevnom redu sjednice je podnošenje Izvještaja Opštinske izborne komisije o sprovedenim izborima za izbor odbornika u Skupštinu opštine Petnjica održanim 26. novembra 2017. godine, potvrđivanje mandata odbornika Skupštine opštine Petnjica i izbor predsjednika SO Petnjica

 

NA ILIDŽI PREDSTAVLJENA KNJIGA “RODNO MJESTO U PET DJELOVA” AUTORA ZUMBERA MURATOVIĆA

Radio Petnjica
-
0
NA ILIDŽI PREDSTAVLJENA KNJIGA “RODNO MJESTO U PET DJELOVA” AUTORA ZUMBERA MURATOVIĆA

U sala Centra za kulturu Igman na Ilidži 9.decembra održana je promocija knjige Zumbera Muratovića “Rodno mjesto u pet djelova“. Na promociji, pored književnika Fehima Kajevića i Esme Muratović, bila je i Dijana Tiganj, mlada književnica iz Bihora koja je izdala dvije knjige, zbirku pjesama “Ulica starih koraka” i roman “A vrijeme ide dalje”.

Ona je na promociji, poseban osvrt imala na pripovjetku “Stubalj”.

Dijana Tiganj je rekla da knjiga priča „ Rodno mjesto u pet dijelova“ sadrži 19 životnih ispovjesti, i isto toliko životnih priča, koje se vezuju za toponim autorovog zavičaja, Bihora. “Sve ove priče isprepletene su sličnim radnjama, motivima, jezikom i načinom pripovijedanja, ispričane u stilu uzora svih bihorskih pisaca, čuvenog i svjetski priznatog Ćamila Sijarića.  Naslovna sintagma „Rodno mjesto u pet dijelova“ predstavlja toponim,  rodno mjesto pisca Zumbera Muratovića. Petnjica, centar Gornjeg Bihora jeste taj zavičaj od pet djelova. Simboliku naslova trebamo tražiti u etimologiji naziva ovog mjesta, kako i sam autor navodi – naziv Petnjica potiče od pet njivica koje su se vidjele u dolini, ali istovremeno upućuje i na emigraciju ljudi ovog zavičaja”, rekla je Tiganj.

Predstavljajući priču „Stublja“, ona je rekla ona nosi posebnu semantičku vrijednost. Tema priče jeste odlazak jedne porodice iz zaseoka Briješće u Njemačku radi obezbeđivanja egzistencije. Amir i Hanka sa svojom maloljetnjom djecom napuštaju svoje ognjište u Briješću i odlaze u hladnu, tajnovitu Njemačku, idu u susret boljem, ali nepoznatom, neizvjesnom životu u tuđini. Za sobom ostavljaju svoj topli dom, kuću, zemlju, rođake, ostavljaju uspomene, mirise, grobove roditelja i predaka…

“Priča započinje opisom zavičaja, „Zaseok Briješće bijaše na iznešenom pristanku, ispod prostrane planinske kose. pored koje se prostiralo selo Bor. Kuće niske i zbijene jer su stanovnici bližnjike. Negdje pri kraju zaseoka, nadaleko od dobro očuvane kuće, izdvojene od ostalih, nalazi se jedina voda u ovom kraju, koju zovu Stublja. Žitelji ovog mjesta sa zadovoljstvom je piju, a kad odu daleko plaho čeznu za njom.“ Već ovim opisom uvodi se u narativnu strukturu motiv vode, Stublje, koja je i naslov, pa samim tim je jedna vrsta interpretativnog ključa za tumačenje narativne paradigme”, smatra mlada spisateljica iz Bihora.

Analizirajući dalje prvu priču iz knjige, Tiganj je rekla da autor kroz sudbinu Bihoraca, Amira i Hanke, koji odlaze u dijasporu, tetke Dževe koja ih prati, komsije Kala ostaje da čuva kuću, vozača koji ih vodi u tu daleku, tuđu, nepoznatu zemlju i tuđe ljude, prikazuje stvarnost Bihora.

“Svi mi poznajemo nekog Amira. Poznajemo na desetine žena koje sa tugom gledaju u svoje zatvorene domove i koje prate u stopu teške korake svojih muževa. Poznajemo toliko djece koja su otrgnuta od svog zavičaja i odvedena da sreću traže na tuđoj zemlji i među tuđim licima”, rekla je Dijana.

Priča STUBLJA  na Festivalu priče „Zavičajne staze Bihor 2014“ osvojila je specijalnu nagradu za autentično pripovijedanje, pa se Tiganj osvrnula i na taj aspekt ovog djela.

“Pripovijedanje u ovoj priči odvija se u trećem licu, u tzv. ER FORMI, dakle uspostavljena je auktorijalna pripovjedačka situacija koju odlikuje to da se autor povlači u pozadinu pripovijedanja, nalazi se na marginama između narativne strukture i stvarnosti, karakteriše ga ozbiljnost, precizna misao i objektivnost u pripovijedanju. Ono što autor na maestralan način uradio jeste oklijevanje Amirovo prenosi i na pripovijedanje, pa se stalno iščekuje polazak, ali ga nema, pripovijedanje je razvučeno i vodi čitaoce u iščekivanje.  Prava blagodet ove knjige svakako je arhaičan i autentičan  jezik, koji poput pravog dragulja odlikuje ovo djelo i po čemu je cijenjeni autor pravi zavičajni pisac. Tekst obiluje pravim bihorskim izrazima, iz svake rečenice izbija pravi bihorski duh. Zapravo, ovom pričom autor je napravio presjek bihorskog sociokulturnog koda tako da svakom, pa čak i onom ko ne zna gdje je Bihor ni na mapi, odmah bude jasno kakvi su to ljudi i kakav je to duh.

 Priča nosi naziv vode, „Stublja“, hladne vode Amirovog zavičaja. Grčki i neki indijski filozofi smatrali su da je mjesto postanka svijeta voda, da sve u njoj niče i sve se u nju vraća. Voda je jedan od najčešćih arhetipova u književnosti, koristili su ga mnogi pisci u Bihoru, čak i Ćamil Sijarić, a u narativnoj strukturi „Stublje“ ovaj motiv ima posebno mjesto i posebnu funkciju. Na prološkoj granici javlja se motiv stublje u opisu mjesta. Kasnije, Amir šalje dijete da naspe vode za puta, ali i da odnesu u tuđinu. Dakle, ova voda je simbol onog dijela zavičaja koji Amir želi da odnese sa sobom, kako bi mu bilo lakše. U kapima vode Stublje Amir odnosi i Bihor, i jabuke koje će uzreti, i livadu koju će Bihorci kositi, i vrata kuće koja će se zatvoriti. Stublja je sinonim za zavičaj, a Amir želi makar dio sačuvatu i odnijeti sa sobom. Voda je i suza u Hankinom i Amirovom oku, voda koja nosi u sebu svu gorčinu odlaska.  Tekst priče završava se takođe motivom vode koja teče, Popče koaj se uliva u Lješnicu, Lješnica u Lim…, što simbolizuje odlazak, ali i proticanje života”, zaključila je Dijana Tiganj i dodala da je ova priča samo jedna od mnogih fantastičnih priča u ovom djelu.

U ime izdavača, Centra za kulturu Petnjica, prisutnima se obratio direktor Sinan Tiganj.

OPREZ: KLIZAVO NA BIHORSKIM PUTEVIMA

Radio Petnjica
-
1
OPREZ: KLIZAVO NA BIHORSKIM PUTEVIMA

Putevi u Bihoru su i dalje klizavi pa se savjetuje vozačima da povećaju opreznost u vožnji. Prohodno je u većem dijelu Bihora. Komunalno preduzeće je spremno dočekalo ovakve uslove na putu pa su radnici na kritičnim pozicijama posuli određenu količinu šljake kako bi se postigla veće bazbjednost učesnika u saobraćaju.

Koliko je klizavo najbolje se vidi na forografijama. Srećom Petnjičani su navikli na ovakve uslove pa nije bilo sabraćajnih nezgoda. Mještani u šali, glavne puteve u Bihoru, nazivaju “bob stazama”.

Iz Komunalnog poručuju vozačima da bez pune zimske opreme ne kreću put Petnjice.

I.R.

DEBATA: UDRUŽENJE CLM O ZAKONU O SARADNJI SA ISELJENICIMA

Radio Petnjica
-
1
DEBATA: UDRUŽENJE CLM O ZAKONU O SARADNJI SA ISELJENICIMA

Kroz postojeći Zakon o saradnji sa iseljenicima iz 2015. godine, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o saradnji sa iseljenicima, kao i usvojenu Strategiju vlade za saradnju sa dijasporom, prilagođavanje drugih normativnih i zakonodavnih okvira i jačanje administrativnih kapaciteta Vlada Crne Gore, stvara povoljne uslove i ambijent, iskazuje volju i napore za uspostavljanje dobrih veza i saradnje sa dijasporom, imajući u vidu njene brojne resurse i potencijale, kao i ekonomski i svaki drugi značaj za državu Crnu Goru, njenu privredu i ugled u svijetu.
Postojeći zakon, njegove izmjene i dopune treba da omoguće dijaspori da bude aktivnije uključena u zakonodavna tijela i odbore, kako bi planovi i aktivnosti vlade, skupštine, lokalnih samouprava i institucija na svim nivoima koji se bave ili tiču dijaspore bili u korespondenciji sa njenim stvarnim potrebama i dugoročnim interesimam. Na taj način bi se stvorili povoljni uslovi i ambijent za njeno proaktivno uključivanje u društveni, ekonomski i politički život Crne Gore. Takođe, treba da doprinese kvalitetnijem servisiranju potreba građana dijaspore, ostvarivanju i jačanju njihovih prava u Crnoj Gori, zemljama boravka, kao i očuvanju njihovog identiteta.
Predložene izmjene i dopune aktuelnog Zakon o saradnji sa iseljenicima Crne Gore od strane predlagača u ponuđenom obliku ne odgovaraju u potpunosti trenutnim i dugoročnim potrebama i interesima dijaspore, niti države Crne Gore. Isti ne bi ostvario pravi cilj i svrhu ako se u proceduri javne rasprave ne uvaže zahtjevi, primjedbe i stavovi brojnih predstavnika udruženja i organizacija dijaspore (istaknuti na organizovanim raspravama od strane uprave za dijasporu), kao i stavovi, predlozi, mišljenja i sugestije udruzenja Cooperation Luxembourg-Montenegro koje sam u raspravi iznio kao aktuelni predsjednik udruženja.
Termin iseljenici kojim se nastoji zamijeniti dosadašnji termin dijaspora, neprihvatljiv je za dijasporu i može proizvesti brojne posledice u pravcu redukcije, umjesto unapređenja i povećanja obima naših prava u Crnoj Gori. Želimo da vjerujemo da to nije tendencija predlagača zakona da naginje u tom pravcu i ako se jasno zna da su pojmovi iseljenik i dijaspora dva razlicita pojma, koji asociraju i ukazuju na različit obim prava za ove dvije različite kategorije.
Iseljenikom se ne bi mogao nazivati neko ko ima državljanstvo matične drzave, ko ostvaruje biračko parvo, posjeduje imovinu i plaća porez, upisuje djecu i unučad poslije rodjenja u svoju matičnu državu i doprinosi znatno punjenju njenog budžeta. Dok termin dijaspora asocira na nešto aktuelno, živo, postojano, nešto što je povezano, što nije strano niti otpisano, na tkivo koje se ne može i ne treba odstraniti, i kao takvo ima brojna ili ista prava u matičnoj drzavi kao i njeni ostali građani, te parvo na zaštitu matične države.
Iseljenikom bi se mogao nazivati neko ko vuče samo korijene neke države, ne uživa niti ostvaruje nikakva prava po tom osnovu i ne podliježe zaštiti te države. Njihove uzajamne emotivne veze i odnosi mogu, ali ne moraju rezultirati uspostavljanju dobrih veza i saradnje u obostranom interesu, a sve to u zavisnosti od političke volje države, istorijskih i drugih brojnih okolnosti.
U brojnim slučajevima u svijetu građani koji privremeno ili trajno napuštaju svoju matičnu državu bivaju gradjani manjinskih naroda. Tako većina nekih država nastoji da što prije legalizuje ili podstakne etničko čišćenje, uskraćujući ili otežavajuci ostvarivanje brojnih prava i eventualni povratak dijela svojih gradjana. U poslednje vrijeme od strane brojnih država svesno se manipulise terminologijom i umjesto termina dijaspora uvodi termin iseljenici, iz politickih i drugih razloga i motiva.
Za nas u dijaspori ovo pitanje naziva dugoročno je jako važno u pravnom, političkom, istorijskom i svakom drugom kontekstu, posebno imajući u vidu našu privrženost i potrebu da se ne odričemo države Crne Gore, kao i činjenicu da su vlasti promenljiva kategorija i da na ova pitanja mogu da gledaju sa više ili manje razumijevanja i senzibiliteta.
Praksu upisivanja naše novorođene djece i unucadi u Crnu Goru treba nastavljati u kontinuitetu, kako bi za naše potomke očuvali status maticne drzave, a ne samo države porijekla.
Ono što bi bila druga velika primjedba na pomenuti Zakon i njegove predložene izmjene i dopune odnosi se na način kandidovanja predstavnika dijaspore u skupštinski savjet Crne Gore za saradnju sa dijasporom, uslove koje trebaju da ispunjavaju kandidati i nedostatak valjanih kriterijuma za njihov izbor.
Udruženje Cooperation Luxembourg-Montenegro je čvrstog stava i uvjerenja da kandidati koji se predlažu i biraju za funkciju člana savjeta po bilo kom osnovu moraju biti osobe od znanja, kapaciteta i integriteta, da posjeduju minimalno višu školsku spremu. Osim za kandidate udruženja, srednju stručnu spremu, koji su se svojim radom znanjem i aktivnostima posebno istakli i zadobili povjerenje i podršku drugih klubova, udruženja i građana dijaspore. S tim što bi se ovakva mogućnost koristila kao izuzetak, a ne kao ustaljena praksa, i sve to u cilju obezbijeđivanja uslova i pretpostavke da će izabrani kandidat moći sa uspjehom da obavlja ovu vrlo važnu funkciju, i opravda očekivanja građana dijaspore.
Takođe, mišljenja smo i stava da zakonom treba predvidjeti mogućnost samostalnog kandidovanja istaknutih pojedinaca i da se pri izboru u povlašćenom položaju ne uzimaju kandidati udruženja, već da prednost imaju lična biografija kandidata, njegova školska sprema, njegovo viđenje funkcije, očekivanja, motivi, lični planovi, kao i drugi kriterijumi.. Sve ove kao i druge neophodne kriterijume predlagač zakona treba utvrditi po značaju i važnosti za vrednovanje i izbor članova savjeta.
Predlogom izmjena Zakona predviđeno je da uprava za dijasporu u savjet bira pet istaknutih ličnosti iz redova dijaspore. Naš predlog je da je nephodno predvidjeti da osobe koje se imenuju na ovaj način ispunjavaju takodje uslove i kriterijume koji će se predvidjeti za sve ostale kandidate, kao i poseban uslov da su se istakli i afirmisali u oblasti: nauke, culture, umjetnosti i sporta.
Dijaspora Crne Gore je vrlo moćna i obrazovana, ona zaslužuje da bude partner u saradnji sa svojom matičnom drzavom i da doprinosi njenom ukupnom razvoju i ugledu u svijetu. Ugled dijaspore ne treba srozavati onemogućavanjem da se njeni visokoobrazovani, sposobni, kredibilni kadrovi i istaknuti pojedinci inkorporiraju u institucije Crne Gore favorizovanjem podobnih pojedinaca ili udruženja. Od članova savjeta se očekuje da zastupaju interese čitave dijaspore, a ne samo uske interese udruženja koje ga je delegiralo.
Predlagač zakona ponuđenim zakonskim rješenjima za izbor članova skupštinskog savjeta, kroz stroge i visoke kriterijume za vrednovanje, treba da predvidi takve uslove koji će davati isključivu prednost kvalitetu u odnosu na formalnost, površnost i kvantitet čime će spriječiti mogućnost da ove značajne funkcije dobijaju isključivo podobni na racun obrazovanih, sposobnih ljudi koji će znati na pravi način da zastupaju interese Crne Gore, njenih građana i dijaspore.

Predsjednik udruženja CLM,
Alija Sijarić

U NEDJELJU PRVENSTVO PETNJICE U ŠAHU

Radio Petnjica
-
0
U NEDJELJU PRVENSTVO PETNJICE U ŠAHU

U organizaciji ŠK “Bihor” u Petnjici se organizuje “Prvenstvo Petnjice u šahu”. Turnir će se održati u nedjelju, 24.decembra 2017.godine, a početak je zakazan za 11 časova.

Ovoj turnir se održava u prostorijama šahovskog kluba a organizovan je u saradnji sa opštinom Petnjica. Igra se po švajcarskom sistemu 9 kola, tempo igre je 15 minuta po igraču. Kako su kazali organizatori turnira, obezbijeđene su brojne nagrade a osim pehara, medalja i diploma, organizator je obezbijedio i prigodne novčane nagrade. Kotizacija za učešće na turniru je pet eura, a za više informacija svi zainteresovani se mogu obratiti na broj telefona 069/ 525 – 292

D.B.

Šahovsko prvenstvo Petnjice

 

PETNJICA: GLASAJTE ZA NAJBOLJE U 2017. GODINI

Radio Petnjica
-
2
PETNJICA: GLASAJTE ZA NAJBOLJE U 2017. GODINI

Opština Petnjica uputila je poziv građanima da glasaju za godišnje nagrade u tri kategorije.

“Opština Petnjica će i ove godine na svečanosti povodom novogodišnjih praznika nagraditi najbolje sportiste u 2017.god.  Nagrade će biti u 3 kategorije:

–          Najbolji sportski kolektiv,

–          Najbolji sportista i

–          Najbolji sportista u dijaspori.

Pozivamo Vas da šaljete svoje predloge sa obrazloženjima na e-mail: mladi@petnjica.co.me ili na šalteru pisarnice, sa naznakom: predlog za najboljeg sportistu ili klub u Petnjici.

Za najboljeg sportistu u dijaspori predloge šaljite Radiju Petnjica na kom ćete moći i da glasate za te predloge. Predloge slati do petka, 22.12.2017.godine.

PETNJIČKA TRGOVINA KROZ VRIJEME U PRIČI FAIKA ADROVIĆA

Radio Petnjica
-
0
PETNJIČKA TRGOVINA KROZ VRIJEME U PRIČI FAIKA ADROVIĆA

S obzirom na to da je područje petnjičkog kraja bilo odsječeno od gradova u Crnoj Gori, zbog otežanog prevoza, roba se sve do 1940. godine prenosila na konja. Samo ugledni i dobrostojeći ljudi i domaćini su bili u prilici da se bave trgovinom. Tako je prvi otvoreni han i dućan na ovom terenu bio smješten u Donjoj Vrbici a vlasnik je bio Zahto Hadrović. Drugi dućan je bio smješten u Trpezima, a vlasnik je bio Šefto Duraković, i treći je bio na Boru i u vlasništvu Abida Stanića. U Tucanjama je prvi trgovac bio Bićo Šabotić, a na Polici je bio smješten Todorov han u kojem su ćiradžije redovno svarćale.

Ovi dućani su se snabdijevali robom koju su dobavljali iz Dubrovnika (gas, petrolej za osvjetljenje), Kotora (šećer), Ulcinj (so)…Najpoznatiji trgovački dobavljači iz tog vremena su bili Jupo Adrović, Malja Adrović i Šećo Adrović, a sa terena Rožaja Desto Kalač i Tahir Matović, koji je pričao o dobro uspostavljenom redu i ravnopravnosti građana u Crnoj Gori, gdje su mogli robu nesmetano prenositi, pa makar to bilo i zlato, a da ih niko ne bi mogao zaustaviti niti nasilno oduzeti istu. Trgovci i dobavljači su sa sobom nosili pokrovac (prekrivač) napravljen od kozje dlake kojim su se u toku noći pokrivali, a konačiste bi im najčešće bilo na Cetinju. Tako je funkcionisalo sve do kapitulacije bivše Kraljevine Jugoslavije, odnosno do 1940. godine.
Od 1940-1945 godine je nastupilo bezvlašće i ratno stanje, te je trgovina bila onemogućena i obustavljena. Nakon 1945. na ovom terenu započinje formiranje zemljoradničkih radnih zadruga.
U Donjoj Vrbici se formira prva seljačka radna zadruga ,,Vrbica” na čijem čelu se nalazio Tufo Adrović.
U Gornjoj Vrbici je formirana druga seljačka radna zadruga ,,Napredak” na čijem čelu se nalazio Hadro Agović.
Treća zadruga je formirana u Trpezima pod nazivom ,,Golubovac” a predsjednik je bio Nazif Skenderović.
Četvrta je formirana u Javorovi i Murovcu pod nazivom ,,Novo doba” a na njenom čelu se nalazio Ćamil Škrijelj.
Peta je formirana u Daščoj rijeci i zvala se ,,Gradina”, predsjednik je bio Suljo Agović.
Zatim zemljoradnička zadruga Petnjica koja se zvala ,,Mahmut Adrović”, a na čijem čelu se nalazio Ljutvija Muratović.
Seljačka radna zadruga Radmanci se zvala ,,Sloga” i na njenom čelu se nalazio Šemso Ličina.
Seljačka radna zadruga Tucanje pod nazivom ,,Bolji život”, predsjednik je bio Zito Šabotić.
Zemljoradnička zadruga u Lagatorima se zvala ,,Popča” i na njenom čelu je bio Hasan Ramdedović.
Seljačka radna zadruga Godočelje koja se zvala ,,Gradina” a na čijem čelu je bio Hajradin Palamar.
Zemljoradnička radna zadruga Lješnica pod nazivom ,,Partizan” kojom je upravljao Radonja Prelević.
Ove seljačke radne zadruge trajale su sve do 12.05.1952. godine nakon čega su ukinute.
Zemljoradnička zadruga Petnjica formirana je od 12.05.1952. godine, odnosno odmah po ukidanju seljačkih radnih zadruga, pri čemu je naslijedila izvjesnu imovinsku vrijednost (Agovske bare, zemljište u Gusarama, dom u Donjoj Vrbici, Godočelju i dio zemljišta u Mrtvici-planinskom dijelu Petnjice…).

Inicirana je izgradnja stanova za radnike koji su zaposleni u Opštini Petnjica. Tako je prvo izgrađen zadružni dom za upravu i Dom kulture sa velikom salom u kojoj su se odvijala sva kulturna dešavanja. U njemu su bili smješteni i ugostiteljski objekat, pekara, magacini za smještaj mješovite robe i kancelarije za administrativne poslove i rad osoblja zemljoradničke zadruge i minicentrala za osvjetljenje, koja je mogla da napaja centar Petnjice i obližnja domaćinstva sa električnom energijom. Istovremeno je i pošta izmještena iz Trpezi u Petnjici.
Stambene zgrade su izgrađene u samom centru Petnjce. Stambena zgrada na obali rijeke u kojoj su stanovali Reko Adrović, Feho Šabotić i Božo Jokanović. Prva zgrada kod Doma kulture koja je napravljena je imala dva sprata i u njoj su stanovali Šeko Adrović, Milan Todorović, Dušan Folić i Dušan Ćetković. Treća zgrada je imala dva stana i u njoj su stanovali Ibro Pačariz i Dragan Mihajlović. Četvrta zgrada je, takođe imala dva stana i u njoj su stanovali Feho Ajdarpašić i Jonuz Muratović. Peta zgrada je imala dva stana i u njima su stanovali Misina Ličina i Bajram Ramčilović. Šesta zgrada sa dva sprata, pa su na gornjem spratu stanovali Rizvan Kočan i Reho Šabotić, a na donjem spartu je bilo smješteno skladišta za ljekovito bilje (mjesto gdje se sada nalazi Radio Petnjica).
Ovi stanovi su bili dodjeljivani službenicima i radnicima opštine, medicinskog centra, narodne milicije i prosvjetnim radnicima.
Zadruga je finansijski značajno ojačala i dobila je pomoć od strane Vlade Crne Gore i sreza Berana te je uslijedilo otvaranje zadružnih prodavnica u svim selima na teritoriji opštine Petnjica.
Prvo su u Petnjici otvorene četiri prodavnice, zatim u Trpezima dvije, u Azanama jedna, na Boru jedna, u Radmancima dvije, u Vrbici tri, u Tucanjama dvije, u Godočelju jedna, U Beranama dvije, u Peći jedna i u Banjama jedna, na Murovcu jedna, u Vrševu jedna, na Talumu jedna, na Lugama jedna, u Lohoru jedna i u Lagatorima jedna. U njima su radili Faik Adrović, Mehmed Adrović, Šerifa Adrović, Rafet Adrović, Šemso Adrović, Azema Adrović, Haćim Duraković, Bećir Duraković, Hazbija Duraković, Smajo Skenderović, Šeko Babačić, Hajro Babačić, Mujo Kočan, Tahir Korać, Raif Kršić, Bisa Kršić, Hilmo Latić, Šemso Ličina, Medo Ličina, Selim Huremović, Simo Vukailović, Delija Rastoder, Đule Ramdedović, Fadil Škrijelj, Numan Škrijelj, Hamza Šabotić, Refik Muratović, Jonmuz Muratović, Hasim Muratović, Danica Celić i Mahija Ćeman.
Takođe je značajno napomenuti da su formirane i dvije pijace, pijaca za prodaju smočnih i prehrambenih proizvoda i stočna pijaca. Pazarni dan je bio petak i to je bio dan masovnog okupljanja Bihoraca u Petnjici.
Na stočnoj pijaci bi se za jedan dan otkupilo do 500 jagnjadi i ovaca, od 50-70 grla govedi i veći dio trgovine bi se odvijao prema južnom dijelu Crne Gore. Na drugoj pijaci su se prodavali prehrambeni i smočni proizvodi, voće, povrće, mliječni i drugi proizvodi.
Danas ni jedna od ove dvije pijace nije u funkciji.

SELMA ADROVIĆ

 

IZ ISTORIJE PROSVJETE BIHORA: SLOVO O UČITELJU ĆAZIMU

Radio Petnjica
-
0
IZ ISTORIJE PROSVJETE BIHORA: SLOVO O UČITELJU ĆAZIMU

Među imenima prosvjetara koji su svojim radom zadužili Bihorski kraj, dostojno mjesto pripada i Ćazimu Crnovršaninu, učitelju i upravitelju narodnih osnovnih škola, te prvom i jedinom muslimanu iz Berana koji je završio potpunu učiteljsku školu u međuratnom periodu,kao I rezervnom oficiru Vojske Kraljevine Jugoslavije.

Rođen je 30. maja 1907. u Haremima-predgrađu Berana, od oca Redžepa Crnovršanina, uglednog činovnika beranske poreske uprave, kuma Kralja Aleksandra I Karađorđevića i majke Have Pečurice. Osnovnu školu pohađao je u Haremima, četiri razreda Mješovite učiteljske škole završio je u Beranama školske 1927/28. Dobrim uspjehom i primjernim vladanjem, a na učiteljskom ispitu zrelosti maja i jula 1928. pokazao dobru sposobnost za učitelja. Zakletvu na vjernost u službi položio je maja 1929. a praktični stručni učiteljski ispit pri Državnoj učiteljskoj školi na Cetinju u aprilskom roku 1933. dobrim uspjehom.

Na stalnost u službi preveden je februara 1936. Vojni đački rok započet avgusta 1928. u Školi rezervnih pješadijskih oficira u Bileći prekinut iz zdravstvenih razloga, nastavio je i uspješno završio (oktobar 1934 – jul 1935) sa položenim ispitom za čin rezervnog potporučnika.
Tokom čitavog međuratnog perioda službovao je u osnovnim školama beranskog sreza. Prosvjetnu službu zasnovao je 1. septembra 1928. kao učitelj osnovne škole u Rožajama, odakle je po molbi 20. avgusta 1930. premješten za Tutin, a otuda po molbi 4. decembra 1930. U Savin Bor, odakle je otpušten 15. oktobra 1934. Zbog odlaska u vojsku, a po odsluženju nastavio u istom mjestu 1. februara 1936. Naredne godine premješten je u Zagorje kod Berana, (9. okt.1937 – 21. februar 1941) gdje je ujedno bio upravitelj škole.
Neposredno pred početak rata po molbi postavljen je u beranskoj osnovnoj školi.
Poslije oslobođenja službovao je u: Savinom Boru, Petnjici kod Berana gdje je ujedno bio upravitelj osnovne škole (1951) odakle se preselio u Peć (1957). Radio je najprije kao učitelj a potom nastavnik Osnovne škole „Ramiz Sadiku“ u Belom Polju kod Peći. Septembra 1937. vjenčao se u Beranama sa Zinkom Redžepagić iz kojeg braka su obrodili sinove: Nijaza (1938), Suada (1940), Muja (1947) i Skendera (1949) diplomiranog pravnika-sudiju. Preminuo je 1978. u Belom Polju i tamo pokopan.

Z.Zečević (KOMUNA)

PISMA IZ DIJASPORE: NIJE VAŽNO KO VLADA, VEĆ KAKO VLADA I KAKVU KORIST GRAĐANI IMAJU

Radio Petnjica
-
0
PISMA IZ DIJASPORE: NIJE VAŽNO KO VLADA, VEĆ KAKO VLADA I KAKVU KORIST GRAĐANI IMAJU

Inicijatori smjene Adnana Muhovića sa mjesta predsjednika SO Petnjica, ili ne znaju ili su na sjednici opštinškog vijeća zaboravili da upoznaju građane Bihora da će isti platit ceh u finansisjkom smislu poreski obaveznici, a u ovom slučaju građani Bihora.

Polazeći od činjenice da svako smjenjivanje presjedavajućeg opštine povlači korištenje datih privilegija u zakonskim rješenjima pa tako i gospodina Muhovica na korištenje benefita takozvanog bijelog hljeba, gdje predsjedavajući ima pravo na dodatna primanja najmanje godinu dana poslije završetka mandata ili prekida mandata .Pitamo se šta nam donosi smjena Muhovića u finansijskom smislu, a činjenice su sljedeće. Ako je predsjedavajući opštine imao mjesečna primanja u bruto iznosu cirka 1.200eura, znači da u narednih 12 mjeseci ista ga pripadaju, što cirka iznosi 13.200 eura bruto. Na njegovom mjestu postavlja se drugi predsjedavajući sa identičnim primanjima koja iznose takođe 1.200 eura na mjesečnom nivou i ako znamo da desetak mjeseci isti će primiti cirka 12.000 eura. A poslije izbora dolazi novi predsjedavajući koji, takođe nasljeđuje ista primanja cirka na godišnjem nivou 13.200eura. Predsjedavajući koi je obavljao funkciju do novih izbora takođe će sa njegovom smjenom aktivirati takozvani bijeli hljeb i ostvariti mjesečna primanja i ako ne bude radio u istom iznosu kako je imao platu, a to je oko 13.200 eura bruto na godišnjem nivou. Postavlja se pitanje šta su građani od smjene Muhovica dobili. Jasno se vidi da građani će platiti ceh političara koi su pokazivali mišice da mogu nekoga smijeniti makar to bilo i u samom završetku isteka mandata Muhovića. A pričinjena šteta za budžet opštine mjeri se cirka 30-40hiljada eura. Pa neko će reći ništa opasno. Za Petnjicu koja raspolaže sa jako malim novčanim sredstvima u budžetu jako su velika ova sredstva koja će se izdvojiti zbog bahatog ponašanja pojedinaca koi su u smjeni učestvovali, koja bi se i onako desila za par mjeseci redovnim putem na izborima. Zar se ova sredstva građani Bihora nijeu mogla upotrijebiti za izgradnju mosta ili našim poljoprivrednim proizvođačima koih nije mali broj na našoj opštini i koji muku muče usljed suša i loših vemenskih neprilika. Molimo stalno našu dijasporu da pomogne, ali kako kada se sami bahato ponašamo. Kao čovjek koji potiče iz opštine Petnjica imam pravo iskazati zabrinutost ko nas to predstavlja u opštinskoj administraciji i da li mu je cilj štednja ili rasipništvo. Očekivao sam da sve naredne sjednice opštinskog vijeća budu usmjerene na pričanje o ekonomskim prilikama, a ne smjenama koje će i dalje biti top tema u Bihoru i koje se mogu očekivati u narednom periodu kako bi novoformirana većina uhljebila svoje stranačke kadrove na opštinski budzet. Izgleda da je gospodin Muhović bio jedini problem. Imamo mi puno većih problema kako zadržati građane na Bihorskim prostorima da nam sela ne ostaju prazna i da nam građani ne dolaze samo kada neko umre ili na odmor po desetak dana. Nama je preči Njegoš, da raspravljamo da li ga volimo ili ne, kada u sebi svi znamo bolnu istinu o njemu i sličnim, ali je krijemo od samog sebe. Trasiramo puteve kako pojedinac, zamisli bez javne rasprave sa građanima i sve nam to prolazi, a narod i dalje ćuti. Dokle više? Zato gospodo građani nije važno ko vlada Bihorom, nego kako vlada i koji su efekti vladavine. Nadam se da ćete ovo moje pismo svatiti kao nezadovoljstvo građanina na vlast koju obnašaju vladajuće stranke u Petnjici i da ćete ga objaviti na vašem portalu. S poštovanjem Enver Muratovic BIH.

1...673674675...944Stranica 674 of 944