NAJMANJE PLATE I PENZIJE U PETNJICI, NAJVEĆE U TIVTU

Radio Petnjica
-
0
NAJMANJE PLATE I PENZIJE U PETNJICI, NAJVEĆE U TIVTU

Najveće prosječne plate i penzije imaju građani Tivta, a ta primanja najmanja su u Petnjici, pokazuju posljednji podaci Monstata i Fonda penzijsko-invlidskog osiguranja (PIO) za decembar prošle godine.

Prosječna decembarska plata u Tivtu bila je 693 eura i za 33 odsto ili 173 eura je veća od državnog prosjeka. Za četiri godine prosječna plata u Tivtu povećana je za 100 eura. Tivat je i jedina opština u kojoj je prosječna plata veća od minimalne potrošačke korpe od 647 eura.

Uzrok za rast prosječnih zarada u Tivtu su investicioni projekti gdje su dijelu zaposlenih u građevinarstvu i nautici, a naročito u menadžmentu, plate značajno veće od državnog prosjeka od 520 eura.

Prosječna penzija u ovom gradu iznosi 354 i za 23 odsto ili 65 eura je veća od prosječne na nivou države. Razlog za veće penzije u Tivtu su brojni vojni penzioneri, penzionisani radnici bivšeg Arsenala koji su nekada imali visoke zarade kao i penzionisani pomorci.

Najniža prosječna zarada je u Petnjici, novoj opštini koje se odvojila od Berana prije šest godina. Ona je u decembru iznosila 420 eura i bila je za 100 eura manja od državnog prosjeka, a za 273 eura manja nego u Tivtu. Penzioneri Petnjice imaju i najnižu prosječnu penziju u Crnoj Gori od svega 165 eura. Ona je za 124 eura manja od državnog prosjeka i čini četvrtinu minimalne potrošačke korpe.

Razlog niskih plata i penzija u ovoj opštini je nerazvijena privreda i propast bivših preduzeća, tako da su mnogi radnici ostali bez godina staža ili im je staž povezivan na minimalac, što je uticalo na koeficijente za penziju. Monstat u podacima ne navodi koliko ima zaposlenih u Petnjici, dok je, prema podacima fonda PIO, penziju u decembru primilo 511 penzionera.

Sljedeći grad na niskim penzijama je Gusinje gdje 369 penzionera prima prosječnu od 188 eura. Nema podataka kolika je prosječna plata u ovoj opštini,kao ni koliko ima zaposlenih.

U svih 13 opština na sjeveru penzije su niže od državnog prosjeka. Najbliže toj cifri su Pljevlja gdje je prosječna penzija 284 eura i za samo četiri eura je niža od državnog prosjeka. Razlog za veće penzije u ovom gradu u odnosu na ostale na sjeveru su ranije veće plate u Rudniku uglja i Termoelektrani. Prosječna plata u Pljevljima sada iznosi 533 eura i za samo 13 eura je veća od državnog prosjeka.

Na sjeveru Mojkovac sa 519 eura i Kolašin sa 513 eura su tek nešto ispod državne prosječne zarade. Međutim, mali broj zaposlenih, 1.210 u Mojkovcu i 1.317 u Kolašinu, pokazuje da je značajan broj njih zaposlen u javnom sektoru gdje su zarade veće što je i razlog višeg prosjeka. Zbog uništene privrede u ovim gradovima, i izgubljenih godina staža,penzije su značajno niže od državnog prosjeka, pa je u Kolašinu 241 eura a u Mojkovcu 229 eura.

Prosječna penzija je dokaz uništene privrede u mnogim gradovima, zbog čega je vrlo malo penzionera sa punim stažom. Penzioneri u Andrijevici preživljavaju sa 208 eura, u Rožajama sa 209, Plavu sa 217…

U glavnog gradu živi 28 odsto ukupnog broja penzionera što je 33 hiljade, a njihov prosjek penzije je 325 eura i za 36 eura je veća od prosjeka. Prosječna plata u Podgorici je 546 eura i za 26 eura je veća od prosjeka.

U prijestonici Cetinje i u Danilovgradu prosječne plate i penzije su ispod državnog prosjeka. Prosječna plata na Cetinju je 495 eura, a penzija

259 eura, dok su u Danilovgradu plate 453 eura a penzije 261 euro.

U najmlađoj opštini Tuzima, koje su se prije dvije godine odvojile od Podgorice, prosječna penzija je 218 eura, dok podataka o prosječnoj plati još nema.

Na primorju, od pet preostalih opština, plate iznad prosjeka imaju Budva sa 561 euro, Kotor sa 546 i Bar sa 533 eura, dok su ispod prosjeka Ulcinj sa 426 i Herceg Novi sa 437 eura. Slično je i sa penzijama, iznad prosjeka su Kotor sa 328 eura, Herceg Novi sa 308 eura i Budva sa 300, dok su ova primanja ispod prosjeka u Baru sa 273 eura i Ulcinju sa 243 eura.

U svih 13 opština na sjeveru penzije su niže od državnog prosjeka

Nikšić primjer da je nekada bilo bolje

Podaci za Nikšić pokazuju da se u tom gradu nekada mnogo bolje živjelo, jer su penzije iznad državnog prosjeka, što znači da su nekadašnje plate tih penzionera u njihovo vrijeme bile znatno iznad tadašnjeg prosjeka na državnom nivou.

Plate u Nikšiću sada su znatno ispod državnog prosjeka. Prosječna penzija ovom gradu za decembar je iznosila 301 euro, odnosno za 12 eura je iznad prosjeka. Ona je nastala kao obračun nekadašnjih visokih zarada u Željezari, Boksitima i drugim kolektivima ovog bivšeg industrijskog centra. Sadašnja prosječna zarada u Nikšiću iznosi 476 eura i za 44 eura je ispod državnog prosjeka.

Penzije veće za 0,53 odsto

Fond PIO juče je isplatio januarske penzije, sa godišnjim povećanjem od 0,53 odsto, na osnovu usklađivanja sa kretanjem potrošačkih cijena i prosječnih zarada zaposlenih u 2019. godini u odnosu na 2018.

Iz Fonda PIO nijesu odgovorili na osnovu kojih podataka su izračunali ovakvo povećanje.

“Vijesti” su ranije objavile da bi, prema nezvaničnoj procjeni, penzije mogle porasti do 0,95 odsto Prosječna januarska penzija sa ovogodišnjim usklađivanjem

PREUZETO: VIJESTI

PROČITAJTE JOŠ:

RADIO PETNJICA U POSJETI KOD FADILA KOŽARA: KO HOĆE DA RADI MOŽE DA ŽIVI, ALI MORA DA RADI DAN-NOĆ

 

PROMOCIJA AGROBUDŽETA U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
PROMOCIJA AGROBUDŽETA U PETNJICI

Odaljenje za poljoprivredu opšine Petnjica obavijestilo je poljoprivredne proizvođače sa teritorije opštine Petnjica da će se u petak 21.02.2020 u prostorijama Opstine sa početkom u 14 h održati promocija Agrobudzeta za 2020 godinu.

“Pozivaju se svi poljoprivrednici da prisustvuju promociji”, saopšteno je iz tog resora.

“OKUPIRAN” CENTAR PETNJICE: SA MOTKOM U RUCI DO RADNOG MJESTA

Radio Petnjica
-
0
“OKUPIRAN” CENTAR PETNJICE: SA MOTKOM U RUCI DO RADNOG MJESTA

Broj pasa lutalica u centru Petnjice sve je veći.

Međutim, ako se uzme u obzir da nemali broj njih nosi ogrlicu oko vrata, onda je upitno da li se radi o psima lutalicama.

Činjenica je da za vrijeme loših vremenskih prilika spas potraže na terasi prostorija Radija Petnjica, ispod nastrešnice.

Dok nadležne službe traže rješenje za ovaj problem, zaposleni u radiju će morati sa „motkom“ da prilaze službenim prostorijama.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

KAD TE NA PUT SA PONORA ISPRATI AJKA KOŽAR SA PAROM VUNENIH ČARAPA

VODA IZ VODOVODA “POPČA” NIJE ZA PIĆE

Radio Petnjica
-
0
VODA IZ VODOVODA “POPČA” NIJE ZA PIĆE

Komunalno preduzeće Petnjica obavijestilo je građane Petnjice da voda sa vodovoda „Popča“ trenutno nije mikrobiološki ispravna, i nije za piće.

“Analize Instituta za javno zdravlje, čiji su rezultati nama stigli dana 19.02.2020.godine, na osnovu labaratorijskih ispitivanja, pokazuju da analizirani uzorak vode za piće NE ODGOVARA sa zdravstvenog aspekta, zbog mikrobiloške neispravnosti i povećane mutnoće. DOO „Komunala djelatnost“ Petnjica će uraditi sve da vodu dovede u ispravno stanje, o čemu ćemo blagovremeno obavijestiti građane”, stoji u saopštenju Komunalne djelatnosti u Petnjici.

ENKO KORAĆ

 

PROČITAJTE JOŠ:

VIDEO: BIHORSKA NACIONALNA KLASA U TRPEZIMA

KAD TE NA PUT SA PONORA ISPRATI AJKA KOŽAR SA PAROM VUNENIH ČARAPA

Radio Petnjica
-
0
KAD TE NA PUT SA PONORA ISPRATI AJKA KOŽAR SA PAROM VUNENIH ČARAPA

Mlađi Bihorci nijesu spoznali i osjetili čari “starih vremena” kada je sve povezivala mreža žive ljudske riječi, vrijeme bez interneta, androida i društvenih mreža.

Još manje su doživjeli osjećaj topline po izlasku iz nečijeg doma kada ga stara nana/domaćica isprati preko praga sa parom vunenih čarapa.

Taj osjećaj dobronamjernosti i gostoljubivosti. Ekipa portala radija je to doživjela posjetivši kuću Kožara u selu Ponor.

Ajka Kožar, sa svojih 63 godine života, još uvijek je ne možemo uvrstiti u staru nanu ali, broj unučadi koja je okružuju čini da laskavo i sa zadovoljstvom nosi tu titulu. Svoje dane provodi u kući u tradicionalnoj proizvodnji, tačnije pletenju, vunenih rukotvorina.

Ima tu prsluka, džempera, a ono što je dominantno to su čarape od prirodne vune, ovčije naravno.  Nakon boravka u njenom domu, po izlasku, nijesmo mogli da izbjegnemo tradicionalni poklon – vunene čarape. U tom trenutku, dok sam ih uzimao uz zahvalnost, nijesam mogao da se otmem osjećanju blage krivice i sjete što se polako sa našim nanama/bakama gubi ova tradicija kada je ovakav gest značio prijateljstvo i gostoprimstvo.

Vjerovatno bi današnja generacija digitalnog i modernog doba, na ovaj poklon gledala sa određenom dozom prezrenja. Moramo se zapitati da li nas je moderno vrijeme svojim pogodnostima i komforom odvelo u apatiju i narcisoidnost, gdje se zahvalnost temelji samo na uzajamno-povratnoj koristi. Izabrali smo vrijeme slobode, ali smo zaboravili ono vrijeme gdje nije bilo toliko egoizma i narcisoidnosti kao danas, već je bilo na čast “učiniti” drugome ne očekujući za uzvrat neku korist od toga.

Valjda je takvo to moderno doba, doba koje odnosi stare načine života, generacije se smjenjuju a sa njima i tradicija.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

ESMANA ADROVIĆ, JOŠ DVIJE GODINE DO STOTE: “DANAS JE SINKO NAROD NERVOZAN, SVEGA IMA, A OPET SU SVI NERVOZNI”

RADIO PETNJICA – KONJEVIĆ: CRNA GORA MOŽE OPSTATI SAMO KAO GRAĐANSKA, MULTIETNIČKA I MULTIKONFENSIONALNA DRŽAVA

Radio Petnjica
-
0
RADIO PETNJICA – KONJEVIĆ: CRNA GORA MOŽE OPSTATI SAMO KAO GRAĐANSKA, MULTIETNIČKA I MULTIKONFENSIONALNA DRŽAVA

Zamjenik predsjednice SDP i poslanik te partije u crnogorskom parlamentu Raško Konjević je u razgovoru za Radio Petnjicu rekao da je SDP za Petnjicu uradio puno. On je podsjetio da je za vrijeme njegovog mandata na mjestu prvog čovjeka crnogorskog MUP-a Petnjica dobila status opštine.

“Puno smo uradili u mjeri u kojoj smo mogli da uradimo. Danas smo u opoziciji, jer smo se protivili mnogim ekonomskim greškama koje je napravila DPS”, rekao je Konjević.

On je podsjetio da danas u Petnjici živi mnogo manje ljudi nego 2013.godine, te da se DPS od 2013. pa do danas ne može pohvaliti boljim životnim standardom građana.

“Svake sedmice jedan mladi Petnjičanin napusti rodni kraj, s dobar dio građana se izdržava kroz donacije i pomoći iz inostranstva. Tu se postavlja pitanje čemu služi vlast u Petnjici. Da li služi da bi ljudi odlazili ili da bi se ljudi okupljali”, pita zamjenik predsjednice SDP-a.

Loš izbornih rezultat SDP na poslednjim lokalnim izborima Konjević pravda činjenicom da dvije trećine ljudi sa odborničke liste ne živi više u Petnjici, ali i negativnom kampanjom DPS-a.

„Imali smo listu mladih ljudi na čelu sa dr Almirom Rebronjom koji je danas istaknuti urolog u KBC. Ti naši mladi ljudi više ne žive u Petnjici. Lošijem rezultatu doprinijela je i kampanja koju je DPS sprovodio kroz priču da je SDP izdao neka svoj ključna opredjeljenja i navodno izdala Crnu Goru u tom segmentu. Sada je jasno i ljudi to ovdje vide da se radilo o klasičnoj političkoj manipulaciji”, tvrdi Konjević.

Govoreći o aktuelnom trenutku u Crnoj Gori i protestnim litijama zbog Zakona o slobodi vjeroispovjesti Konjević je rekao da je Crna Gora sekularna država i da se ne smije dozvoliti da bilo koja vjerska zajednica utiče na postupanje države.

„Značajan broj ljudi je na litijama iz revolta prema socio-ekonomskom stanju u CG, zbog nepravde i zloupotreba. Političke i druge strukture svako nezadovoljstvo naroda žele politički kanalisati. Tu leži opasnost zloupotrebe građana koji, za sada mirno iskazuju svoj stav. O različitim stavovima treba da se vodi dijalog, ali moramo čuvati tekovine koje smo do sada mi, SDP i LSCG, razvijali još 90-tih godina, a kasnije se pridružile i druge strukture, a to je da Crna Gora može da opstane samo kao građansko, multietničko i multikonfesionalno društvo”, rekao je Konjević.

Rješenje trenutne situacije Konjević vidi u razgovoru, dijalogu.

„Vlada je predložila zakon i na njoj je da vodi dijalog i nađe rješenje sa što većim stepenom saglasnosti. Zakon o slobodi vjeropispovjesti je dobio pozitivno mišljenje Venecijanske komisije kao ključnog espertskog tijela Savjeta Evrope i niko do sada nije imao ozbiljnije primjedbe na druge članove zakona osim na član 62,62 i 64. Ne mislim da bi ikome u CG trebalo da smeta da ta imovina pripadne državi jer, ako pripada državi, onda pripada svima. U svakoj evropskoj državni spomenici kulture su državno vlasništvo. Vjerovatno su su pojedine odredbe pomenutih članova zakona mogle pravno drugačije biti napisane. Važno je da se u svim tim procedurama obezbijedi pravna zaštita u Crnoj Gori i jasna pravna zaštita kod međunarodnih sudova, odnosno kod suda u Strazburu. Nažalost, kod ovakvih stvari politika se više umiješa nego što bi trebalo i političke partije se umiješaju više nego što je trebalo. Mi smo svoj stav saopštili i glasali smo za taj zakon, vjerujući da on na bilo koji način ne ugrožava ničija prava, već daje mogućnost da se kroz određenu upravnu i sudsku proceduru, određena sporna pitanja riješe“, istakao je između ostalog zamjenik predsjednice SDP.

On smatra da je DPS državne institucije pretvorio u partijske i koristi ih od izbora do izbora “zastrašujući i ucjenjujući ljude”.

“Takve institucije su onda zarobljene i ne mogu da reaguju u duhu zakona bez diktata političkih ćelija”, kaže on i dodaje da je od nepravde gora selektivna pravda.

“Selektivne pravde u Crnoj Gori ima dosta, a imamo najbolji primjer iz BiH. U sektoru drvne industrije radi 30 hiljada ljudi. Nekoliko ključnih firmi u BiH su otvorila nova tržišta. Iz države koja je ratom porušena i mnoge zločine koji su se tamo dešavali, na drvnoj industriji se razvija. Šta se dešava kod nas u CG. DPS je cijelu drvnu industriju i cijelo šumsko bogatstvo dao jednom ili dvojici DPS tajkuna od kojih je jedan Vektra Jakić. Zato ni poslije 14 godina nijesmo uspjeli da drvnu industriju stavimo na noge. Institucije nijesu reagovale i otuda se javlja nezadovoljstvo. Najbolji primjer je da, recimo ako neko danas ovdje posiječe drva za ogrijev, dobiće šest mjeseci zatvora, a Svetozar Marović je pokrao milione i sjedi u Beogradu”, rekao je Raško Konjević, zamjenik predsjednice SDP gostujući u programu Radija Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

PROČITAJTE JOŠ:

RASTODER: NIKO NEMA PRAVO DA BILO KOME USKRAĆUJE AUTOHTONOST I DRŽAVNOST ZBOG VJERE ILI NACIJE

FOLKORAŠI ODRŽALI SKUPŠTINU, PREDSJEDAVAO SINAN TIGANJ

Radio Petnjica
-
0
FOLKORAŠI ODRŽALI SKUPŠTINU, PREDSJEDAVAO SINAN TIGANJ

Proteklog vikenda u multumedijalnoj Sali KIC-a “Budo  Tomović “ u Podgorici  održana je Skupština UFACG (Udruženje folklornih ansambala Crne Gore).

U svečanom dijelu sjednice  UFACG upriličena je dodjela plaketa čuvarima kulturno –istorijskog nasleđa Crne Gore, a plakete je uručio Lazar Božović.

Dobitnici su:

  1. Shtjefen Ivezaj – Tuzi
  2. Zoran Radimiri – Kotor,
  3. Miljan Živković – Kuči,
  4. Kuća Pepića – Rožaje
  5. Marina Radović – Nikšić

U ime nagrađenih obratio se najmalađi lauret Miljan Živković.

“Kao što rekoše antički  mislioci istorija je svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomena, vjesnik davnina i učiteljica života. Iako sam mlad, većinu svog života sam posvetio sakupljanju i očuvanju starina, priča iz prošlosti života, koji svakim danom sve više pada u zaborav. Počeo sam sa osam godina a već punih 15 ljeta zalaganja za očuvanje prošlog a samim tim I vrijednog. Tu veliku ljubav prema porodici i plemenu krunisao sam Monografijom i istorijom Živkovića, a cijelu tu priču je ukrasio zvucima gusala i pjesme etno grupe.

Vjerujem da će za naše etno zbirke ubuduće biti sve više zainteresovani etnolozi ,ali I turistički poslenici  uz pomoć kojih očekujemo još veću valorizaciju naših etno potencijala jer samo tako možemo  očuvati našu etnološku raznolikost u procesu globalizacije .Ova nagrada je za sve nas velika čast I obaveza I mi ćemo  glas   Crne  Gore na najljepši moguči način pronositina sve meridijane zemljine kugle”, rekao je Živković

Najstariji laureat Shtjefen Ivezaj, iako je zašao u devetu deceniju, zahvalio se UFACG na dodjeli plakete i kazao da će svoju etnološku građu čuvati i na onom svijetu.

Na sjednici su takođe dodijeljeni sertifikati – licence  koje je uručio član Savjeta  Emin Đečević .

Zvanje i licencu  Umjetnički rukovodioc stekli su  :

  • Danijela Ćosović  – FA “ Nikola Đurković “ Kotor i Vlado Vuksanović  FA “ Naliovgrad “

Dobitnici licence i zvanje Učitelj su:

  1. Biljana Pićurić –  A.KIC “ Budo  Tomović  “
  2. Draško Pejović –  KUD “Njegoš “,
  3. Nikola Vujović  –   KUD ” Zahumlje “
  4. Radule Petrušić – KUD “ Zahumlje “

Licence za Demonstratora dobili su :

  1. Bojana Radonjić –   FA “ Nikola Đurković “
  2. Maja Agrijević –   KUD “ Boka “
  3. Nemanja Madžgalj –   ACNIP “ Iskra “ 
  4. Nikola Mrvaljević –   FA “ Nikola Đurković”

Na sjednici kojom je predjsedavao predsjednik Skupštine Sinan Tiganj  nakon iscrpnog  podnošenja izvještaja o radu u protekloj godini u kojoj je obilježen jubilej  10 godina rada i postojanja UFACG koji je podnijela izvršna direktorica Danijela Bokan . Ona je istakla da je UFACG tokom protekle godine  realizovala  15 aktivnosti od kojih izdvajamo :XIII Seminar foklora na temu “ Igre I instrumenti Malesije” u Tuzima, Polaganje licenci za rad ,okrugli sto na temu” Gusle I diple u Crnoj Gori” na Cetinju  , Kolo prijateljstva u Tivtu, Festival folklora Skoči kolo da skočimo u Podgorici, VI Internacionalni festival izvornog stvaralaštva u Petnjici, II susrete veterana u Nikšiću, Veče horskog I klapskog pjevanja “ Biserom je okićena moja mila Crna Gora”, veliki koncert na Cetinju povodom Jubileja UFACG koje su izvele članice i Veče fokloraša U Podgorici I dr.

Izvršna direktorica Danijela Bokan je predložila plan rada  za tekuću godinu koji će takođe biti veoma  sadržajan  i pozvala sve da daju konstruktivne ideje  Upravnom odboru kako bi ramatrane  na sjednicma .

Skupština je jednoglasno usvojila :

– Izvještaj  o realizovanim aktivnostima u protekloj godini

– finansijski izvještaj  za period 08.02.2019 do 08.02.2020 godine .

– Plan rada za 2020 godinu

SINAN TIGANJ

 

SLOBODAN SIMOVIĆ PORUČIO IZ PETNJICE: SPC HOĆE SRPSKU CRNU GORU, ALI CG NEMA BEZ SVIH NARODA

 

 

POLOŽENI VIJENCI NA SPOMENIK PALIM BORCIMA NA GNILICI

Radio Petnjica
-
0
POLOŽENI VIJENCI NA SPOMENIK PALIM BORCIMA NA GNILICI

Predstavnici Udruženja saveza boraca Petnjica, na čelu sa predsjednikom Faikom Adrovićem, položili su vijenac na spomenik palim borcima na Gnilici povodom 15. februara 1943. godine stradanja borca u Kaludri u Drugom svjetskom ratu.

ENKO KORAĆ

PROČITAJTE JOŠ:

HRONIKA PETNJICE – SAMIR AGOVIĆ: OD DRŽAVE U 2020. JOŠ 520.000 EURA ZA PUTEVE U PETNJICI

FERID MURATOVIĆ MEĐU PISCIMA

Radio Petnjica
-
0
FERID MURATOVIĆ MEĐU PISCIMA

Piše: Faiz Softić

Ferid Muratović je dijete poniklo u Petnjici na sjeveru Crne Gore, pa, iako je rano ostao bez roditelja, zahvaljujući brizi svoje nane Hanife – očeve majke, ni on ni njegova dva mlađa brata, nisu izostajala za djecom toga kraja.

Dobroćudan i druželjubiv, pun šala i dosjetki, omiljen u krugu prijatelja, od prije desetak godina počeo je svoja iskustva pretakati u stihove. Njegovo ime počelo se pojavljivati na stranicama novina i raznih portala, a onda je, u relativno kratkom roku, objavio tri stihozbirke i knjiga kratkih priča. U početku je bilo zapliatanja, ali je iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu – sve više napredovao, pa se, poslije zbirki poezije:  Spremište za moju tugu, Pjesme noći i Jorgan od kamena, pojavio i njegov prozni prvijenac – knjiga kratkih priča „Čovjek u vodi“.

To su neposredno ispričani događaji iz njegovog djetinjstva sa svim potrebnim elemntima dobre književne priče. U svakoj od njih sve, naprosto, vrvi odi života sela, i života seljaka u bihorskim bespućima gdje se, da bi se preživjelo, moralo dovijati na razne načine. I to je priča, pa ako je poduzme istinski taletovan pisac – ona se pretvara u filigranski izvezenu pripovijest, koja, na originalan način svjedoči i čuva prošlost od zaborava, čineći je ljepšom.
Imao sam možda i nezahvlnu ulogu u nastajanju i književnom sazrijevanju Ferida Muratovića. Uređujući njegove priče valjalo ih je stislski dograditi, a u isto vrijeme sačuvati njihovu originalnost, i ne okrnjiti slikovitost kojima obiluju Feridovi iskazi.
Mnogo puta sam ponovio, a to činim i sada:

Bio bih jako sretan da sam se sa Feridom susreo još prije tridesetak godina, kada sam i sam počinjao, i kada mu ne bi bilo kasno da još mnogo šta iščita i da još spremniji uđe u, za njega, očito je, književnu avanturu.

No, bilo kako bilo, Ferid Muratović ostaje kao neobično spisateljsko ime svoga zavičaja – Bihora i Petnjice o kojoj je mnogo puta pisao sa izrazima ljubavi, čežnje i topline.
Kao ilustarciju svega rečenog objavljujemo njegovu priču „Strah od nalaza“.

 STRAH OD NALAZA

Omerčić, kako su ga ponekad zvali, nabavi odnekud staro bisiklo bez guma, pa ga očisti i podmaza kolamastom iz Rahmanove vlačare, nađe tvrdo vodeno kablo i njime obloži felme bicikla. Bio je to sada njegov mercedes. Tako ga je zvao, tako su ga zvali i drugi. Stizao je na njemu do u treće selo, čak do Bioče. Djeca su se divila dok je špartao biorskim putevima, a on likovao.
Malo što bješe dijete bez roditelja, malo zbog njegovih šerluka – voljelo ga je cijelo selo. I nije bilo djeteta, i nije bilo žene, niti čovjeka da nisu poznavali Omera Jasiku i njegovog mercedesa.
Ali, majstor Tule, pronalazač kakvog nemaše cijeli Bihor, niti preko Lima, napravi mu malu radiostanicu kojom se uključivao na kanale radija. Doduše to je moglo samo kada je bio u blizini radio aparata, ali njemu je to bilo dovoljno da pravi zbrke od kojih se narodu dizala kosa na glavi.
Hvala majstor-Tulu, ali – ne lezi vraže…
Podrani on tako jednog proljećnog jutra kod tetke Naile u Studeni Do, a tih dana nekakva malaksalost bješe oborila muža joj, i tetka njegovog Vehbiju Sokolovića, te bješe davao nalaze u Dom zdravlja u Bijelo Polje, i sad, onako bolešljiv, Vehbija je više ležao kući nego je išta drugo radio.
Ode Omer iza kuće, sjede na kladu i sačeka da završe vijesti koje je Vehbija bez daha slušao, pa kad završiše – Omer uključi svoju spravu: – Pažnja, pažnja! – odjeknu iz crnog duguljastog radija pored Vehbijine glave. On se prenu:  – Šta li je sad, za Boga miloga? – kao da je slutio da se o njemu radi. – Vehbiji Sokoloviću iz bihorskog sela Studenii Do ne valjaju nalazu, ni hič… Odmah da se javi u Dom zdravlja u Bijelo Polje ili ni zoru neće iščekat.
– Aiiih… – skoči Vehbija kao oparen.

– Ženo, đeco, kamo vas?… – kao bez glave jurio je po sobi i skupljao odjeću. – Kaiš, kamo mi kaiš, juče sam s njim bio haruna, đe ga ostavih?…
– Šta bi, Vehbija, za Boga miloga, šta bi?…
– Gotov sam, gotovo je sa mnom, Boga mi sam sanjo đe propadam u neki mutan jaz, obistini se… Sve meni san kaže, sve… I ne trebaju mi doktori… Radio javlja da su mi nalazi katastrofalni i da se hitno javim, o Naila… U koliko ono ima autobus sa Glavice? Koliko je to sati? Valja li mi ovaj kaput, đe su mi one crne pantole?… Vehbija je unezvijereno trčao po kući. Omerčić ostavi spravu pod strehom i uđe u sobu: – Šta je tetak? – Upita ga kroz smijeh, a on ga tako ošinu pogledom da se ovaj umalo prevrnu na leđa. – Tebi do smijeha, a meni život o koncu, je li?! – razdera se Vehbija i Omer umuknu.
I dok je krupnim koracima gabio niz baštu, Omer je dozivao:
– Tetak, ja sam se šalio! – ali se Vehbija nije obazirao; ni lijevo ni desno, grabio je naprijed i ponavljao:  – Aiiih, Aiiih….
Poče i kiša, nekoliko puta Vehbiji se poklizaše cipele ali se on održa. Omer je trčao za njim i ponavlja: To sam se ja šalio, o tetak… On se ni dalje nije obazirao. Ono što je čuo na radiju za njega je bilo svetinja, a ovo što Omer trčkara za njim i pominje nekakvu šalu nije ni čuo. Došao je do rijeke Grnčarke koja u proljeće toliko zna podivljati da zajmi nositi sve mostike. I sada je bila mutna i nadošla. Mostika je čvrsto stajala, a i utvrđivao je bješe baš i Vehbija ni hefta ne bješe sastavila. Bijelele su se glatke podnice iznad mutne vode. Vehvija zakorači na mostiku. Napravi nekoliko koraka i pokliza se. I dok mu je u glavi odzvanjalo: da se hitno javi u Dom zdravlja u Bijelo Polje, obje mu noge poletješe na desnu stranu, on krenu da se uhvati za dugačku letvu za koju bi se prolaznici pridržavali, ali je bilo isuviše kasno, samo je uprazno mlatarao rukama dok su ga bukovi mutne vode preuzimali u svoja njedra. Omer Jasika dječak tek zauzeo četrnaestu, vrištao je iz glasa, trčeći nizvodno. Nekoliko puta je i pokušao da uskoči u mutne bukove Grnčarke, da ga spašava, ali se nije usuđivao.

***

Ima Boga. Tvrdim i svjedočim. Njegovom naredbom Salem Dolovac i brat mu Ešef kojega zovahu Gomila, nađe se kraj nabujale Grnčarke, pružiše dugački kolac za koji se uhvati Vehbija Sokolović i izvukoše ga na obalu, ali onako mokar i isprepadan nije mogao na lijevu nogu. Nekako ga dovukoše do svojih kola, smjestiše na zadnje sjedište i – pravac bolnica. Tamo su mu ustanovili iščaš noge i napuklinu desne podlaktice. Tu, u bolnici, provede cijelo veče i sutradan sav u zavojima, bi pušten na kućno liječenje. Nalaze niti on, niti bilo ko drugi nije pominjao. Poštom su mu dostavljeni sedam dana kasnije i medicinska sestra Joka Svirala koja je obilazila bihorska sela i ponekom, ko je onemoćao, udarala injekcije u debelo meso, reče da su mu nalazi kao u momka. Vehbija se osmjehnu, odzvanjale  mu jesu riječi sa radija, ali je se ipak osmjehivao…
– Ako već pravite radiostanice – veli mi neki dan, sada već odrastao i jedan kroz jedan domaćin Omer Jasika, onda sa njih ne širite šale koje čovjeku mogu glave doći. Reče to, pa se duboko zamisli…
Kajao se. I smijao se…

PROČITAJTE JOŠ:

RASTODER: NIKO NEMA PRAVO DA BILO KOME USKRAĆUJE AUTOHTONOST I DRŽAVNOST ZBOG VJERE ILI NACIJE

 

RASPISAN JAVNI POZIV: 11.000 EURA ZA SPORTSKE ORGANIZACIJE U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
RASPISAN JAVNI POZIV: 11.000 EURA ZA SPORTSKE ORGANIZACIJE U PETNJICI

Sekretarijat za lokalnu upravu raspisao je Javni oglas za sufinansiranje progama rada sportskih organizacija za 2020.godinu

Pravo na sufinansiranje mogu ostvariti klubovi koji su registrovani na teritoriji opštine Petnjica, u skladu sa Zakonom i takmiče se u okviru zvaničnog matičnog sportskog saveza.

Sredstva planirana Budžetom Opštine Petnjica u iznosu od 11.000 € raspodjeljuju se sportskim organizacijama na osnovu dobijenih bodova za svaki klub posebno.

Sportska organizacija podnosi prijavu na Oglas na propisanom obrascu prijave koji se mogu dobiti na pisarnici Opštine, radnim danom od 09 do 15 časova i na web sajtu Opštine.

Uz prijavu, u zatvorenoj koverti, se prilaže:

– dokaz da je sportska organizacija registrovana u Crnoj Gori i da ima sjedište u opštini Petnjica (Rješenje o registraciji);

– akt o osnivanju i važeći statut;

– narativni izvještaj za prethodne dvije godine;

– finansijski izvještaj za prethodnu godinu sa dokazom da je dostavljen Poreskoj upravi (završni račun);

– potvrdu Saveza da sportska organizacija učestvuje u takmičarskoj sezoni, broj članova, postojanje škole sporta, uspjeh u prethodnoj takmičarskoj godini;

– program rada za period od godinu dana sa procjenom iznosa sredstava koji je potreban za sprovođenje programa;

– ispunjen prijavni obrazac.

Prijave na Oglas sa pratećom dokumentacijom podnose se u zatvorenoj koverti  neposredno  na pisarnici Opštine Petnjica  ili  putem pošte, na adresu: Opština Petnjica, Sekretarijat za lokalnu upravu, sa naznakom: za Oglas za sufinansiranje programa rada sportskih organizacija za 2020.godinu.

Rok za podnošenje prijava na Oglas je 20 dana, od 15. februara 2020. godine do 05. marta 2020. godine.

Neblagovremene i nepotpune prijave neće se razmatrati.

PROČITAJTE JOŠ:

SAČUVAJMO STARE BIHORSKE KUĆE

 

1...458459460...943Stranica 459 of 943