GRUPA GRAĐANA PETNJICE NAJAVILA SVOG KANDIDATA NA PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA

Radio Petnjica
-
0
GRUPA GRAĐANA PETNJICE NAJAVILA SVOG KANDIDATA NA PREDSJEDNIČKIM IZBORIMA

Grupa građana Petnjice imaće svog predsjedničkog kandidata na izborima koji će biti održani 19. marta ove godine. Kako stoji u dopisu grupe građana, koji potpisuje njih 30, ime kandidata će biti objavljeno u narednih desetak dana.

“S obzirom na to da Bošnjaci, očigledno, neće imati svog kandidata na predsjedničkim izborima, a zbog sveopšte institucionalne, društveno-ekonomske i političke krize, grupa građana iz Petnjice ponudiće rješenje sa kandidatom koji će objediniti i ujediniti bošnjački glas za dobro građana Sandžaka i Crne Gore svih vjera i nacija”, piše u dopisu grupe građana Petnjice.

Oni su takođe istakli da je sazrelo vrijeme da Crna Gora konačno ima predsjednika iz grupe manje brojnih naroda koji će svojim djelovanjem na terenu, a ne samo retorikom pokazati riješenost da Crnu Goru vrati osnovnim mjerilima vrijednosti i da bude predsjednik svih njenih građana.

Predsjednica Skupštine Gordana Đurović raspisala je predsjedničke izbore za 19. mart 2023. godine.

Za kandidaturu na predsjedničkim izborima 2018. godine bilo je potrebno 7993 potpisa.

 

 

OBNOVU KUĆE RAMIZA AGOVIĆA POMOĆI ĆE I FONDACIJA “BRATSTVO AGOVIĆA”

Radio Petnjica
-
0
OBNOVU KUĆE RAMIZA AGOVIĆA POMOĆI ĆE I FONDACIJA “BRATSTVO AGOVIĆA”

Fondacija Bratstvo Agovića priključila se akciji i pomoći će uz podršku lokalne samouprave Petnjica, renoviranju kuće Ramiza Agovića, na kojoj je prije nekoliko izbio požar.

Oni su zajedničkim snagama, za svega nekoliko dana, uspjeli da prikupe značajnu svotu novca.

Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović je u petak ugostio predstavnike fondacije  ,,Bratstvo Agovića“,  a glavna tema sastanka bila požar na kući Ramiza Agovića.

,,Zahvaljujući dobrim ljudima, prije svega predstavnicima fondacija ,,Bratstva Agovića“ kao i rođaka i prijatelja ove porodice, uz učešće Opštine Petnjica smatram da ćemo ovaj problem brzo riješiti i sredstvima dijaspore, ljudi dobre volje i sredstvima lokalne uprave pomoći Razmizu Agoviću da rijesi problem koji se desio njemu prije nekoliko dana. Takođe želim da se zahvalim fondaciji ,,Bratstvo Agović“ koji se uvijek odazovu i pomognu, kada je pomoć potrebna bez obzira o kome se radilo i kako se prezivao. “ zaključio je Agović.

ERIS BABAČIĆ

“DIVAN” U KIC BUDO TOMOVIĆ: “HASANAGINICA” U ČETVRTAK U 19 ČASOVA

Radio Petnjica
-
0
“DIVAN” U KIC BUDO TOMOVIĆ: “HASANAGINICA” U ČETVRTAK U 19 ČASOVA

Pozorišno društvo ,,Divan“ premijerno će odigrati predstavu pod nazivom ,,Hasanaginica“ prvi put u KIC-u ,,Budo Tomović“ Podgorica i na ovaj način nastavljaju turneju po crnogorskim gradovima, što predstavlja veliki uspjeh za ovo Pozorišno društvo na čijem je čelu Reho Ramčilović.

Predstava će se odigrati u četvrtak 19.01.2023. sa početkom od 19.00h.

Predsjednik Pozorišnog društva ,,Divan“ Reho Ramičilović poziva sve sugrađane koji žive u Podgorici i okolini da dodju I podrže mlade glumce, talente iz Petnjice.

ERIS BABAČIĆ

 

PETNJICA: “FARMERI SA BIHORA” PODIJELILI NAGRADE ZA NAJBOLJI VIDEO

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA: “FARMERI SA BIHORA” PODIJELILI NAGRADE ZA NAJBOLJI VIDEO

Klaster “Farmeri Sa Bihora”, u saradnji sa fondacijom “Čovjek ne umire”  organizovali su takmičenje za članove vajber grupe ,,Farmeri sa Bihora”, a najbolji video je nagrađen radnom bušilicom.

Cilj ovog takmičenja jeste promocija rada mještana Bihora. Najbolji snimci su ocjenjeni na osnovu broja lajkova, pa je tako onaj video sa najviše lajkova u vajber grupi ,,Farmeri sa Bihora” zauzeo prvu poziciju.

,,Takmičenje je održano u našoj Vajber grupi “Farmeri sa Bihora” koja broji oko 100 članova. Pravo učešća u igri su imali svi članovi, a uslov je bio da se pošalje video zapis i prikaz rada farmera sa poljoprivrednim mašinama. Nagrada za najbolji video zapis je radna bušilica koja može koristiti za razne namjene I potrebe farmera. U toku trajanja takmičenja, uspjeli smo da obezbijedimo tri dodatne mašine. Svi članovi grupe su imali pravo da biraju omiljeni snimak tako što bi isti lajkovali” kazao je Koordinator grupe ,,Farmeri sa Bihora” Eldin Muratović.

Dobitnici ove vrijedne nagrade su:

1.Ermin Muratović
2. Zamir Kočan
3. Izet Kočan
4. Alsad Kočan

,,Iskoristio bih priliku da u ime Uprave Klastera ,,Farmeri sa Bihora” ,dobitnicima čestitam, a ostalim članovima da se zahvalim na učešću. Želio bih da pozovem sve Bihorce da se pridruže Viber grupi i zajedno sa farmerima sudjeluju u nagradnim igrama kojih će biti u naredom periodu“” zaključio je Muratović.

ERIS BABAČIĆ

Petnjica: Za 40 domaćinstava vodovod grade 13 godina

Radio Petnjica
-
0
Petnjica: Za 40 domaćinstava vodovod grade 13 godina

Nakon što je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović za “Dan” izjavio da će se u ovoj godini posebna pažnja usmjeriti ka konačanom završetku izgradnje vodovoda sa vodoizvorišta Murovsko vrelo, reagovali su mještani bihorskog sela Pecko, apelujući da se njegove riječi pretvore u djelo. Stanovnici ovog sela, koje pripada Mjesnoj zajednici Radmanci i broji četrdesetak domaćinstva, insistiraju da se, uz podršku Vlade Crne Gore i lokalne uprave, čim to vremenske prilike dozvole, krene sa nastavkom radova na izgradnji vodovodnog sistema do njihovih domova. Podsjetili su da još uvijek muku muče kako da obezbijede vodu za osnovne životne potrebe, iako je, prema prvobitnom planu, odavno trebalo da budu priključeni na vodovod koji se sa Murovskog vrela za potrebe više sela i zaselaka gradi punih 13 godina.

– Zna se da je glavni vod stigao iznad sela Radmanci gdje su izgrađeni crpna stanica i razdjelne komore, ali je ostalo da se u nekoliko pravaca instaliraju cjevovodi ka domaćinstvima i odrade dodatni poslovi na postrojenjima. Potrebno je da se ugrade i pumpe koje će pumpati vodu ka našem selu, jer, zbog visinske razlike, ona ne može da dođe slobodnim padom. Sve to zahtijeva dodatne napore i ozbiljnost nadležnih organa, jer dosad su napravljeni broji propusti prilikom realizacije projekta izgradnje vodovoda sa Murovskog vrela. Zato očekujemo da se našim zahtjevima što prije udovolji, kako bismo prestali da vodu za osnovne životne potrebe nosimo u kofama i flašama, kao prije sto godina. Čelnici lokalne uprave ponovo su obećali da će ovi radovi biti završeni čim to vremenske prilike dozvole – ističe mještanin sela Pecko Reka Ličina.

Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović nedavno je izjavio da se iskreno nada da će voda sa vodovoda Murovsko vrelo ove godine doći i do poslednjeg domaćinstva.

– Dosad je voda sa Murovskog vrela došla do većine potrošača i to u nekoliko sela. Ostali su nam još Radmanci, odnosno zaseok Pecko gdje treba da se odradi dosta posla. Sredstva su obezbijeđena od strane Ministarstva poljoprivrede i lokalne uprave, tako da nam preostaje da se, kad počne građevinska sezona, prijene na posao. To znači da bi u ovoj godini trebalo da stavimo tačku na izgradnju vodovoda sa Murovskog vrela koji predstavlja najveći vodovod u Crnoj Gori na ruralnom području – naglasio je Agović u razgovoru za “Dan”.

Raspoloživa dokumentacija ukazuje da na vodovod sa Murovskog vrela, čija kompletna izgradnja zahtijeva novčana ulaganja od preko milion eura, treba da se priključi blizu 600 korisnika. Navodi se da primarni vod prelazi dužini od 15 kilometara, a sekundarni još više.

Mještani Pecka ističu da su brojna domaćinstva u drugim selima dobila vodu sa Murovskog vrela, ali da oni zbog odugovlačenja radova i nedostaka sredstava još uvijek moraju da čekaju da voda potekne na njihovim česmama.

– Zbog specifične situacije u kojoj se nalazimo, mi smo prvi trebali da dobijemo vodu sa Murovskog vrela jer u našem selu uopšte nema vode, odnosno izvora. Međutim, mi još uvijek, zbog nečijih propusta, čekamo da se od glavne komore, koja se nalazi iznad Radmanaca, krene sa postavljanjem cjevovovoda i ostale opreme prema našem selu. Zato bi bio red da se našim zahtjevima konačno izađe u susret na pravi način – poručili su mještani sela Pecko.

Teški uslovi za život iseljavaju narod

Mještani navode da neriješeni infranstukturni problemi u njihovom selu pospješuju masovno iseljavanje stanovništva.

– Zbog teških uslova života i neriješenih infrastrukturnih problema narod konstantno odlazi iz sela Pecko. Neće niko više da živi tamo dje nema vode i gdje su putevi loši. Neki bi se rado vratili da žive ovdje, ali kako da se vrate kad se država nije potrudila da ovdje konačno stvori pristojne uslove života. Dovoljno je reći da su mještani prinuđeni da putuju po kilometar i više kako bi sa Radmanske rijeke zahvatili vodu za potrebe svojih domaćinstva. Takođe, dešava se ljeti da i ta rijeka presuši i da se poslije toga narod snalazi kako sam umije i zna. To bi nadležni konačno trebalo da imaju u vidu – ističu mještani.

Darko Jovović/DAN

DŽEKO SKENDEROVIĆ- PUT OD TRPEZI DO RUMELANŽA

Radio Petnjica
-
0
DŽEKO SKENDEROVIĆ- PUT OD TRPEZI DO RUMELANŽA

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Izuzetnog, tihog i skromnog Džeka Skenderovića, sam upoznao na XII Danima bošnjačke kulture u Luksemburgu. Ličio mi je na one stare Bihorce, koje je Ćamil Sijarić opisivao u svojim knjigama. Predan, posvećen prijateljima i gostima nosi u sebi duh onih gorštaka koji će vas uvijek susresti sa toplim osmjehom, pažnjom i gostoprimstvom. Božji poslanik Muhammed a.s. jednom je rekao: ,,Dobrota je znak vjere i ko god nema dobrote nema ni vjere.” Džeko Skenderović odrastao na vrlinama i moralnim postulatima svojih predaka itekako je posvećen dobrim djelima. I zaista u tom mom kratkom boravku u Luksemburgu, imao sam tu čast a mogu reći i privilegiju da upoznam ovakve gorostase plemenitosti i humanosti.


Džeko Skenedrović se rodio 1964. godine u Trpezima. Osnovnu školu je završio u Tpezima. Srednju školu je učio u Rožajama. U Trpezima su Husein i Emira Skenderović njegovi roditelji bavili poljoprivredom da bi othranili, školovali i vaspitali svoju djecu. Džekov otac Husein je bio veliki radnik pored posla na svom posjedu trudio se da dodatno radi. Pa je shodno ondašnjim prilikama često bio i terenski radnik koji je boravio u drugim krajevima kako bi dodatno zaradio. Skenderović o svom djetinjstvu i odrastanju kaže sljedeće: ,,Radio sam i pomagao svojim roditeljima u svim seoskim poslovima još od najranije mladosti. Najviše sam o svim poljskim radovima naučio uz svog deda Haćima koji je bio ugledni domaćin koji je znao zbog obima posla da angažuje i druge radnike na našim posjedima. Kosio sam orao, sijao, brao drva ništa mi nije bilo teško, uvijek sa nadom u novo i bolje sjutra. Bihorci su jako pomagali jedni drugima koliko se moglo najviše na mobama. Kao vrlo mlad doživio sam svu ljepotu ali i gorčinu života pa sam se trudio da i sam doprinesem koliko god sam mogao. Radio jsam povremeno na različitim poslovima u Sloveniji i u ciglani koja je bila u Beranama. Ispunjao sam normu u ciglanu prije mnogih ali ja nisam dobio državni posao i to je bilo za mene veliko razočarenje. Međutim već tada sam vidio da moji Bihorci koji odu u inostrantvo imaju i bolji standard i bolje zarade i o tome sam često razmišljao.”
Kako to često biva životni točak se okrene više puta i donese i mnogobrojne radosti. Džeko Skenderović se oženio sa 17 godina a supruga Esma je imala samo 16 godina po rodu je Osmanović iz Kalice susjednog sela. Njihov zajednički dosadašnji život predstavlja jednu od mnogbrojnih priča naših iseljenika. Zapravo, Skenderović ne voli taj izraz (iseljenik) on kaže:

,,Ja sam ovdje samo na privremenom radu. Ja pripadam sunčanim bregovima i rosnim jutrima mog Bihora i sve moje je tamo od kuće, posjeda, rođaka, običaja, jezika i mezara mojih predaka. I koliko god da sam ovamo prisutan ja sam i rodom i domom Bihorac iz Trpeza a zar mogu nešto drugo biti? To je moja odrednica moja najljepša misao sa kojom zaspem i sa kojom se budim. ”

Kao vrlo mlad čovjek Džeko dobija dva sina Hasim i Seid, i ćerku Muamera a Luksemburgu su se rodile ćerke bliznakinje, Dženeta i Džejla. Intresantno je da se mlađi sin Seid rodio na dan njegovog odlaska u vojsku. Nakon odsluženja vojnog roka Džeko je bio svjestan svoje uloge i brige za svoju porodicu pa o tome kaže sljedeće: ,,Bio sam bez posla i kao odgovoran roditelj sam se morao potruditi da svojoj porodici obezbijedim bolju egzistenciju.

U Luksemburgu je već bio određeni broj ljudi iz Trpeza, koji su odlučili da mi pomognu da nađem posao i odlazim sam za Luksemburg 13. januara. 1979. godine. Rastanak od porodice mi je veoma teško pao. Tuđa zemlja drugi narod nisam znao jezik ali sam bio duboko svjestan da se moram boriti. Luksemburg mi se na samim počecima nije dopadao. Luksemurg je tek bio počeo da se razvija kao ozbiljna država i bili su na tom nekom (razvojnom) nivou daleko ispod ondašnje naše države. Nisam poznavao jezik i to je bio svojevrsni hendikep prvi posao sam dobio u Rumelanžu u građevinskoj firmi. Radio sam na majstorskim poslovima zidara imao sam sreću da sam neke stvari naučio od mog oca. Sa vremenom sam sticao sve više iskustva i dodjeljivani su mi sve više preciznji poslovi. Svake subote smo išli na poseban kurs o trošku firme đe smo usavršavali naš zanat i inovativne metode u građevinarstvu. Supruga i djeca su bila sa mojim roditeljima koji su bili veoma vezani za njih. Do početka kriznih i lomnih devedestih godina u Crnoj Gori moja porodica je bila u Trpezima a onda 1990/1991 dolaze da mi se pridruže u Luksemburgu.”

Porodica sa sobom nosi brojne radosti ma koliko da je Džeku bilo teško dok je bio sam u tuđini uvijek je razmišljao o svojoj porodici a o svemu kaže: ,,Dolaskom u Luksemburg djeca su se odmah upisala u školu a prošli su kurs luksemburškog jezika i nastavili školovanje. Škola znači napredak znači razvoj i uspjeh ne samo naše već svake iseljeničle porodice odnosno porodice na privremenom radu. Moja djeca su završila srednje škole. Sinovi su oženjeni i ćerke su udate imam 12 unučadi oni su naša zajednička radost. Imaju svoje kuće i stanove ovdje i vrlo su uspješni u svojim poslovima. Moja djeca i unučad ovdje imaju sigurnu budućnost često dolaze u Crnu Goru tokom godišnjih odmora i raspusta. Mlađe generacije moje porodice to jest unučad govore kako bi oni rekli (naškim) maternjim jezikom u kući jedino tako razgovaramo zapravo to je jedan od načina da sačuvamo naš identitet. ”

Rodni kraj svakom čovjeku predstavlja nešto za čem je duboko vezan kao što se drvo veže korijenom za tlo na kom raste. O rodnom kraju, mladima, i asimilaciji Skenderović kaže: ,,Nostalgija je sa godinama sve veća prema rodnom kraju, rado bih se sjutra vratio. Prošle godine sam proveo četri mjeseca u rodnom kraju. Rodni kraj je mjesto koje ne možete nikada zaboraviti i izbrisati. U Trpezima bih se vratio po sve da nisam toliko vezan za porodicu koja mi puno znači u životu. Kda odlazim za Bihor prate me: enrgija, volja i elan čak tokom vožnje nemam ni minut predaha ili sna samo da što prije stignjem. Dok je povratak sasvim druga priča osjeća se i tuga i sjeta. Borio sam se za Crnu Goru, borio svim srcem i dan danas se borim. Uvijek sam znao ko sam što sam i kome pripadam. Sandžak je najljepša riječ koja nas sve zajedno veže i davala nam je snagu kroz brojne istorijske procese i često nepravedne sudbine. Svi po malo brinemo za sve buduće generacije da ih sačuvamo od asimilacije tu treba da bude dobro osmišljen program naših iseljenika kako onaj koji je vezan za jezik tako i za religiju i jezik. Ne smijemo dozvoliti kao što se dešavalo drugim zajednicama da izgubimo svoje ime, prezime, vjeru i jezik. ”

Zavičajni klub-,,Bihor” predstavlja jedno od najljepših mjesta naših iseljenika. To je mjesto đe se slivaju sve one emocije satkane u dalekim tuđinama. Tu su svi oni dragi ljudi ne samo iz Bihora već i iz čitave Crne Gore. Zaista želim da se moja država Crna Gora u pravom smislu riječi se posveti njima posebno Uprava za dijasporu. O svom aktivizmu u ZK-Bihor Skenderović kaže: ,,U samom klubu sam aktivan punih desetak godina. On je mjesto okupljanja svih naših iseljenika i dijaspore. Krasi nas humanistička crta, počeci nisu bili jaki ali smo uvijek istrajali. Mnogobrojnim akcijama humanog karaktera dali smo puni doprinos svim građanima Crne Gore bez obzira na vjeru, religiju, ime i godine. Zavičajni klub-,,Bihor” je jedan od najboljih klubova u Evropi sa najvećim brojem članova i članstvom. Veoma je važno da mladi ljudi budu uključeni u aktivnosti ZK-,,Bihor” trudimo se da im pružimo svu podršku ali i imamo želju da nastave našim stopama što se tiče okupljanja, humanosti i čuvanja svojih korijena ali i da se više uključe u našim aktivnostima. Mladi ljudi i jesu progresivni nosioci brojnih lijepih ideja. Imamo mlade u svim segmentima i sferama društva koji se nalaze na visokim pozicijama i daju doprinos.

Za razliku od nas koji smo na samim našim počecima prihvatali najteže i najgore poslove naša djeca biraju poslove na kojima će raditi. Mi smo bili ti neimari koji smo iskrčili te trnovite puteve a dolazili smo sa jednim omanjim koferom ili malom torbom to nam je bila tada jedina imovina. Kada ispričam priče našoj unučadi njima bude to sve neobično. Mladima bih poručio da se obrazuju i da maksimalno napreduju u životu da se edukuju.

Najviše bih volio da svako živi tamo đe je rođen jer kratka je (materijalna) sreća a velika je nostalgija za mjestom đe ste prvi put otvorili oči.”

Na samom kraju ovog prijatnog razgovora sjetih se romana australijskog pisca Ričard Flangana (1961). ,,Uskim putom duboko na sjever” koji je opisao ljudske sudbine kroz prizmu borbe za život. Zato nek i ova moja priča bude svjedok jednog vremena i borbe jednog u nizu časnih Bihoraca čije ime na arapskom znači: plemenit, darežljiv i velikodušan. On zaista i jeste takav sa svim svojim vrlinama.

 

PREDSTAVLJANJE POETSKOG STVARALAŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE (I)

Radio Petnjica
-
0
PREDSTAVLJANJE POETSKOG STVARALAŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE (I)

Priredio: Božidar Proročič, književnik i publicista

 U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame ,,Lirske hedije” predstavljamo vam Dijanu Tiganj.

Dijana Tiganj rođena je 06.02.1995. godine u Prizrenu. Osnovnu školu je završila u Trpezima, a srednjoškolsko obrazovanje stekla je u Gimnaziji „Panto Mališić“ u Beranama. Diplomirala 2017. godine na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti u Nikšiću i time stekla zvanje profesora književnosti, a 2020. godine na istom fakultetu odbranila magistarsku tezu ,,Interkulturalni prostori u djelu ,,Bihorci“ Ćamila Sijarića“ i stekla zvanje magistra književnih nauka. Objavila je zbirku poezije „Ulica starih koraka“ i roman „A vrijeme ide dalje“. Koautor je panorame pjesništva Bošnjakinja Crne Gore ,,Lirski zinet“ i knjige ,,Istaknute ličnosti Azerbejdžana“. Osim pisanjem, bavi se i književnom kritikom i naučnim radom, ali i recenzijom i lekturom. Učesnik je i moderator brojnih festivala književnosti, među kojima se posebno ističe: Festival multirkulturalnosti u Luksemburgu 2016. godine, tribina ,, Afirmacija crnogorske književnosti” na Filološkom fakultetu u Nikšiću, tribina ,, Savremeno žensko pismo u bošnjačkoj književnosti” u Petnjici, književni susreti u Petnjici i festival ,,Riječ u kamenu” na Pagu u Hrvatskoj.   Dio je brojnih antologija koje promovišu crnogorsko ženskog pisma, a njena poezija prevođena je na albanski i mađarski jezik.  Trenutno radi kao profesor crnogorskog, srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj mješovitoj školi u Petnjici (Crna Gora).

STRANCU POZNANIKU

( umjesto zbogom)

 

Koloseum.

Stojimo kao dva rimska ratnika,

učaureni u oklope sopstenih misli,

egoizma,

jedno naspram drugog,

i gledamo kako krvare rane od naših riječi

po našim tijelima,

čekajući ko će da zada posljednji udarac.

 

Neće niko.

U ljubavnim igrama naći ćemo zadovoljstvo.

I okrenućemo se. Otići.

Ponosni. Ranjeni.

Kao da nikada ništa nije bilo

( A možda i nije).

 

ČEŽNJA

 

Skrivena u mastilu

čekam te.

 

Obavijena čežnjom

tražim te.

 

Posljednje krike ponosa

u sebi sam uspavala.

Uđi i ne pitaj ništa.

Sve što će se dogoditi

ne, nije slučajno.

 

Godinama su naše puti

planirale ovaj susret.

 

Zoveš me tuđim imenom…

Zoveš me ćutanjem.

Ili mi se samo čini da me zoveš?

 

Umišljam.

Zovem te.

A ćutim…

Osluškujem.

Čekam.

 

Svila na mojim njedrima drhti.

Koža mojih usana se ježi.

Srca nemam.

Glava mi je u stomaku.

 

Skrivena požuda u meni cvili

k'o ostavljeno pseto.

Sanjam te.

Zovem te ćutanjem.

Zovem te tuđim imenom…

A nema te…

 

CIFRE

 

Nulom se hrani pijani otac.

Jedno. Ne, dvoje djece.

Dva sina čuče u uglu

i igraju se sa četiri crna klikera.

Trudna žena u stomaku osjeća

treće dijete.

Bezlični trup biće sa pet udova.

Šest godina trpi batine,

svaka joj je zla maćeha.

Sedam dana krije svoja stidna mjesta

i gleda djecu.

Svakom na licu osam rana.

Osam sestara.

U glavi misli :

 

Još mjeseci devet.

 

 

URGENTNI CENTAR KOŠEVO

 

Dimom cigarete varam bol,

um mi pomračuje.

Tamni ugrušci se kidaju,

Svježa krv niz nogu kaplje.

Sestra sa crvenimkarminom

Rukom znak pokazuje:

Zabranjeno pušenje.

 

Bacam cigaretu, zdravom nogom

Je gnječim.

Ostaci njeni miješaju se sa mojom krvlju.

Liče mi nazgnječeno tijelo i zamalo

Izgovorih molitvu.

 

Red ispred praznog šaltera sve je duži.

Pauza, šapuću.

Dva sata?!

Bio je to vapaj umjesto pitanja.

 

Žena Ispredmene bebu smiruje.

Dječak je, deset mjeseci.

Temperatura već treći dan ga mori.

Rukama ga ljulja u dronjcima,

pjeva mu uspavanku na čudnom jeziku.

Poljakinja je, kaže.

Njena uspavanka kao da je posmrtna himna,

A plač djeteta je kida.

Pticu zloslutnicu.

 

Ispred je čovjek u radničkomo dijelju,

U rukama prljavim od maltera drži knjižicu.

Bolna grimasa mu je nalicu, a rame u zavoju.

Probilo mu željezo mišić.

Zašili mu bez anestezije.

Zaboravila sestra kaže, sad čeka potvrdu za bolovanje.

A zna da mu gazda neće dozvoliti.

Sjeća se kući sirotinje koju treba da nahrani

I rukom sivom briše oči.

Malter peče sluznicu oka.

 

Pored mene sjede žena sa maramom.

Modre oči sanjivo gledaju prema šalteru.

Usne se pomjeraju. Broji ljude u redu.

Dolazi već treći dan zaneku potvrdu.

Mršavim rukama skida maramu sa ćelaveg lave.

Tumor. Poslednji stadijum.

Rukom mi pokazuje na uvele dojke,

A pogledom broji ljude.

Jedan manje, uzviknu sa nadom,

A njen glas me opeče.

 

Konačno se otvori šalter.

Hodnicima se razli metež, graja i miris uvele nade.

Dva policajca dovedoše nekog sa rasječenom rukom.

Kriminalac,

Kriminalac ima prednost, govore

I pomjeriše Poljakinju sa bebom,

Povrijeđenog građevinskog radnika sa malterom na rukama

I ženu koju jede rak.

 

Gledam lokvu krvi i razmišljam

Koga je potrebno ubiti da bih konačno

Došao na red?

 

JELOVNIK ZA LJUBAVNIKE

 

Vještica sam.

Spremam ti večeru.

Zavešću te.

Poješću ti srce.

 

Uzimam nož

i režem bilje

kojim ću tu utrobu u

požudu pretvoriti.

 

Jezikom oštricu kušam.

Kašikom miješam smjesu.

Tučkom ti ponos mrvim

i muški ego gnječim.

Ostaće od tebe samo mrve.

Krpom obrisane

 

U vrelim tiganju

jezik ću ti ispeći.

Oklagijom ću ti riječi

u tijesto pretvoriti.

Sve će ići glatko.

 

Viljuškom ću ti oči probosti.

Vidjećeš samo mene

 

U zarđalom tanjiru serviraću

drugima sliku

naizgled

srećnog para.

 

KONKURS: Predlaganje kandidata za člana Komisije za raspodjelu sredstava NVO

Radio Petnjica
-
0
KONKURS: Predlaganje kandidata za člana Komisije za raspodjelu sredstava NVO

Opština Petnjica raspisala je Javni poziv za predlaganje kandidata za člana Komisije za raspodjelu sredstava nevladinim organizacija, koji je predstavnik nevladine organizacije

  1. Predsjednik Opštine upućuje Javni poziv za predlaganje kandidata za člana Komisije za raspodjelu sredstava nevladinim organizacija (u daljem tekstu: Komisija), koji su predstavnici nevladinih organizacija.
  2. Kandidata za člana Komisije može da predloži nevladina organizacija koja ispunjava sljedeće uslove:

– da je upisana u registar nevladinih organizacija, najmanje godinu dana prije objavljivanja javnog poziva;

– da ima sjedište na teritoriji opštine Petnjica;

– da je u prethodnoj godini realizovala jedan ili više projekata, ili učestvovala u najmanje jednoj kampanji ili realizovala najmanje dvije jednokratne akcije;

– da više od polovine organa upravljanja nevladine organizacije nijesu članovi organa političkih partija, javni funkcioneri, državni ili lokalni službenici ili namještenici, rukovodioci ili zaposleni u javnim ustanovama i privrednim društvima čiji je osnivač država ili opština.

  1. Nevladina organizacija dužna je da, uz prijedlog kandidata dostavi sljedeće dokaze:

1) kopiju rješenja o upisu u registar organa državne uprave nadležnog za registraciju i vođenje

evidencije o nevladinim organizacijama;

2) kopiju statuta i kopiju osnivačkog akta organizacije;

3) dokaz o realizovanim projektima ili aktivnostima u prethodnoj godini: ugovor o finansiranju, brošure, flajeri, lifleti, novinski članci i slično;

4) izjava ovlašćenog lica za zastupanje i predstavljanje nevladine organizacije da u organu upravljanja nevladine organizacije većinu ne čine članovi organa političkih partija, javni funkcioneri, državni ili lokalni službenici ili namještenici, rukovodioci ili zaposleni u javnim ustanovama i privrednim društvima čiji je osnivač država ili opština.

  1. Kandidat nevladine organizacije za člana Komisije može biti lice koje:

– je crnogorski državljanin i ima prebivalište na teritoriji Opštine Petnjica,

– posjeduje iskustvo u pisanju i realizaciji projekata;

– nije član organa političkih partija, javni funkcioner, državni ili lokalni službenik ili namještenik, rukovodilac ili zaposleni u javnoj ustanovi ili privrednom, društvu čiji je osnivač država ili opština.

  1. Nevladina organizacija koja predlaže kandidata za člana Komisije, dužna je da za kandidata

dostavi i sljedeće:

– ovjerenu fotokopiju lične karte;

– biografiju kandidata sa podacima o posjedovanju iskustva u pisanju i realizaciji projekata;

– izjavu kandidata da nije član organa političkih partija, javni funkcioner, državni ili lokalni službenik ili namještenik, rukovodilac ili zaposleni u javnoj ustanovi ili privrednom društvu čiji je osnivač država ili opština i

– izjavu kandidata da prihvata kandidaturu za člana Komisije.

  1. Član Komisije iz reda nevladinih organizacija ne može biti odbornik, poslanik ili član organa upravljanja političke partije, javni funkcioner, državni ili lokalni službenik ili namještenik,  rukovodilac ili zaposleni u javnim ustanovama i privrednim društvima čiji je osnivač država ili opština.
  2. Član Komisije iz reda nevladinih organizacija, ne može učestvovati u odlučivanju o prijavi na javni konkurs, koju je podnijela nevladina organizacija koja ga je predložila za predstavnika nevladinih organizacija u Komisiji.
  3. Mandat Komisije traje dvije godine.
  4. Rok za predlaganje kandidata je 10 dana od dana objavljivanja javnog poziva. Javni poziv se objavljuje na web sajtu opštine, oglasnoj tabli opštine i preko lokalnog javnog emitera.
  5. Prijava se podnosi svakog radnog dana od 08h do 16h na pisarnici opštine u zatvorenoj koverti sa naznakom: ,,Predlog za članove komisije za raspodjelu sredstava nevladinim organizacija, koji su predstavnici nevladinih organizacija“.

 

 

PROTESTU ZDRAVSTVENIH RADNIKA PRIDRUŽILE SE I KOLEGE IZ PETNJICE

Radio Petnjica
-
0
PROTESTU ZDRAVSTVENIH RADNIKA PRIDRUŽILE SE I KOLEGE IZ PETNJICE

Suočeni sa konstantnim pritiscima na zdravstvene radnike i nemilim događajima kojima su izloženi ljekari, medicinski tehničari i zdravstveno osoblje a koje je kulminiralo fizičkim napadom na ljekara Hitne pomoći – zdravstveni radnici Hitne pomoći uputili su apel javnosti kako bi se zaustavilo maltretiranje zdravstvenih radnika koji su posvećeni spašavanju života u svakom trenutku i na svakom mjestu.

“Pozivamo na razumijevanje najodgovornijeg posla i prestanak linča zaposlenih Hitne pomoći koji su 24 časa dnevno 365 dana u godini na usluzi svim građanima kojima je medicinska pomoć potrebna.

Mi nijesmo heroji, već u svim uslovima i okolnostima samo obavljamo svoj posao. Ovim putem i na ovaj način želimo da podignemo glas jer minut znači spašen život i svaki atak znači ugrožavanje kako naših, tako i ugrožavanje života naših pacijenata.

Bavljenje najodgovornijom profesijom u najmanju ruku zaslužuje makar minimum uvažavanja od strane građana, a ne maltretiranja i poniženja. U Hitnoj pomoći nema odlaganja i zaustavljanja procesa rada jer vrijeme ne čeka. I sada smo na svojim radnim mjestima i tražimo jedino da nam se omogući da radimo svoj posao s punom sviješću o odgovornosti koju imamo prema pacijentima”, saopšteno je iz te organizacije.

Zaposleni u HMP Petnjica su takodje podržali svoje kolege time što su u 12 časova upalili signalizaciju na trideset sekundi i ukazali na to da se ponižavanje zdravstvenih radnika mora zaustaviti.

A.Ć.

Viši sud potvrdio presudu: Isljam Ćeman nezakonito razriješen funkcije direktora škole ,,25 Maj”

Radio Petnjica
-
0
Viši sud potvrdio presudu: Isljam Ćeman nezakonito razriješen funkcije direktora škole ,,25 Maj”

Još jedna presuda drugostepena, donešena je u korist smijenjenog direktora škole. Viši sud u Podgorici ocijenio  da je bivši direktoru JUOŠ ,,25 Maj“ Vrbica u Vrbici Isljamu Ćemanu nezakonito oduzeta ta rukovodeća pozicija.

Isljam Ćeman je nakon dvije godine vršenja funkcije direktora JU OŠ ,,25 Maj” Vrbica na nezakonit način razriješen te funkcije stoji u presudi Višeg suda u Podgorici.

Naime, on je u namjeri da dođe do istine zbog čega je smijenjen tužio Minstarstvo prosvjete, nauke i kulture Crne Gore,  te presudu koju je donio Osnovni sud u Podgorici (24.06.2022.g) konačno potvrdio i Viši sud u  korist Ćemana i potvrdio da za njegovu smjenu nije imalo nikakvih pravnih uslova. Ćeman očekuje da će bivša ministarka koja će ostati upamćena kao sramota jednog društva biti adekvatno sankcionisana

,,Istog dana 2021. godine nezakonito, po jednom šablonu smijenila sve direktore i  pomoćnike škola u Crnoj Gori što će naši sudovi potvrditi. Materijalna sredstva koja ćemo dobiti nijesu nam bitna koliko nam je  bitno da javnost sazna da smo razriješni nepravedno“ kazao je Ćeman i nada sw da se ovakva pošast nikad i nikome više neće dogoditi.

ERIS BABAČIĆ

 

1...154155156...944Stranica 155 of 944