Juče je u organizaiji šahovskog kluba „Bihor“ a pod pokroviteljstvom opštine Petnjica u okviru Bihorskog kulturnog ljeta, održan šahovski turnir – III opštinski turnior Petnjica 2016. Ono što se može istaći za ovaj turnir to je da on nosi epitet i internacionalni, jer su na njemu uzeli učešće i takmičari iz evropskih država. Turnir je bio za rejting a turnir je otvorio predsjednik šahovskog saveza Crne Gore, Radojica Grba koji je istakao da mu je čast i zadovoljstvo što je u Petnjici i što se jedan, ovako kvalitetan turnir igra u ovoj najmlađoj opštini i sve pohvale uputio šahovskom klubu „Bihor“ i organizatorima.

Turnir je održan u prostorijama motela „Montenegro“ u Petnjici, a učešće je uzelo 37 igrača.

O kvalitetu turnira najbolje govori podatak da je među učesnicima bilo i takmičara koji će predstavljat Crnu Goru na Olimpijadi. Prvo mjesto je zauzeo poznati crnogorski velemajstor Milan Draško, drugo njegov kolega iz reprezentacije Blažo Kalezić, dok je na trećem mjestu, mladi bjelopoljac Armin Mušović. Najbolje plasirani petnjičanin jeste Selim Rastoder koji je zauzeo jedanaesto mjesto.

„Kada danas pogledam sve ove igrače i njihov kako kvantitet tako i kvalitet, moram da budem zadovoljan i slobodno mogu reći presrećan. Broj učesnika i to ovakvog kalibra, nam daje postrek da Petnjica polako ali sigurno zauzima vidno mjesto u šahovskom svijetu barem što se okruženja tiče. Moram da se zahvalim opštini Petnjica, koja je i ovaj put podržala aktivnosti šahovskog kluba „Bihor“ i održavanje ovog turnira. Da je njegovo održavanje pravi potez, najbolje govori učešće ljudi iz evropskih država koji su nosioci tutula od internacionalnih majstora, fida majstora i velemajstora.  Zahvaljujem se predsjedniku šahovskog saveza Crne Gore Radojici Grbi koji je našao vremena da dođe i otvori turnir, menadžeru šahovskog saveza CG Maji Dakić koja je nesebično pomogla u organizaciji ovog turnira, zatim  predsjedniku opštine Samiru Agoviću koji je našao slobodno vrijeme da prisustvuje i da uruči nagrade dobitnicima nagrada, i predsjedniku skupštine Adnanu Muhoviću, kao i podpredsjedniku opštine Musliji Kaliću koji su prepoznali značaj turnira i uveličali svojim prisustvom“ kazao je za portal Radija Petnjica Denis Šabotić predjsednik šahovskog kluba „Bihor“ i dodao da veliku zahvalnost duguje vlasniku motela „Montenegro“ Zeću Šabotiću, koji je ustupio prostorije za održavnje turnira i omogućio da organizator dostojanstveno dočeka učesnike i opravda epitet dobrog domaćina. Predsjednik šahovskog kluba „Bihor“ je istakao da će u toku sedmice organizovati prijateljski meč šahovskog kluba „Bihor“ sa igračima iz dijaspore koji svoje odmore provode u opštini Petnjica. 

DENIS BOŽOVIĆ

1 of 10

U subotu je u Petnjici u sali Centra za kulturu u okviru Bihorskog kulturnog ljeta, promovisana knjiga Hakije Muratovića „Ja sam opet živ“, knjiga, kako je moderatorka Azemina Cikotić u uvodnoj riječi kazala “čitajući odlomak iz knjige u kojoj san postaje java i java postaje san, iz vremena kada je ljudski um pomračen a ljudski život postao ništa”.
Profesor dr Isad Skenderović je istakao da mu je posebna čast što prisustvuje promociji knjige Hakije Muratovića ističući da u poslednjih nekoliko dana u Bihoru i u Petnjici se prisustvuje promociji tužnih knjiga. Govoreći o sadržaju knjige, on je istakao da svi oni koji su prošli torturu toga vremena bi više voljeli da su mrtvi nego li da se prođe kroz isti put. „Knjiga Hakije Muratovića predstavlja originalno svedočanstvo o društvenim procesima koji su se odigrali krajem prošlog i početkom ovog vijeka na teritoriji Bihora i šire. 90-te godine prošlog vijeka biće po mnogo čemu zapamćen, od početka viššestranačkog života, raspada zajedničke države, ratovi koji su vođeni, hapšenja i torture u Sandžaku. Kao svedok toga vremena, Hakija Muratović nam pruža istinu toga vremena koja je značajna za sadašnje i buduće generacije“, kazao je profesor Skenderović, dodajući da značaj knjige jeste taj što je izašla u pravo vrijeme i pored toga što je teško govoriti bez emocija o njoj.

„Hakiji Muratoviću hoću da čestitam na snazi koju je prikupio prilikom pisanja ove knjige, o svedočanstvu jednog vremena o Gornjem Bihoru i njegovom narodu, kao i svedocima toga vremena koji će upamtiti da je to vrijeme upamćeno po dobru i zlu“, kazao je između ostalog prof. Dr Skenderović, ističući doprinos autora knjige od inicijative za vraćanje statusa opštini Petnjica, ulogu SDA u tom vremenu, kao i o inicijativi za političku autonomiju Sandžakam nabrajajući sve nevolje i torture nad Bošnjacima 90-tih godine. Profesor je istakao da je u tom vremenu suživot sa komšijama sa Police bio primjer dobrih međuljudskih odnosa.

„Ova knjiga predstavlja jedinstveno djelo o događajima kao i o složenim odnosima koji su tada vladali na prostoru SFRJ. Ovakav, autentični rad, može poslužiti kao istorijski izvor prvog reda o događajima i ljudima skraja dvadesetog vijeka“ zaključio je svoje izlaganje prof. Dr Isad Skenderović svoje izlaganje uz sve čestitke autoru knjige.
Književnik Safet Hadrović Vrbički je istakao da i pored toga što je dosta teška tema, sa zadovoljstvom je prihvatio da govori o knjizi Hakije Muratovića.

„Svoje viđenje na sadržaj ove knjige ja sam naslovio – živi svjedok lavirinta mraka, istakao je na početku svog izlaganja o knjizi, književnik Vrbički. On je u svom izlaganju istakao da su Bošnjaci kroz istoriju živjeli bez ikakvih prava, od medija, naučnih institucija i sl.

„O svakom većem društvenom događaju, koji ostavlja nesamjerive posledice na širu društvenu zajednicu, postoje dvije grupe svjedoka: prva je ona koju čine savremenciji određenog dešavanja i koju ti događaji samo emotivno dotiču, nekog više nekog manje, svakog sa određenim posledicama; druga grupa koju čine žrtve samog događaja koji daleko teže proživljavaju nepojmljive pritiske i torture koje se na njih odnose i koje te posledice nose na duši do kraja života. O svemu tome nam svedoči rukopis knjige „Ja sam opet živ“ čiji je autor Hakija Muratović iz Petnjice“, između ostalog je kazao Safet Hadrović Vrbički. „Hakija Muratović sa preko 70 podnaslova ove knjige, njene čitaoce želi elementarno da upozna sa svim onim bitnim činiocima koji su itekako ucila na život Bošnjačkog naroda Bihora u vrijeme 90-tih godina prošloga vijeka, vrijeme povampirenja zloduha četništva koji je na prostorima Sandžaka najdublje tragove ostavio u Pljevljima i pljevaljskoj Bukovici. Oni koji budu čitali ovu knjigu, prisjetiće se četničkog orgijanja u Pljevljima kao i medijske propagande u CG, koji su iz dana u dan satanizvali sve one koji se ne uklapaju u šemu velikosrpstva. Znajući za nedjela koja se čine prema pripadnicima Bošnjačkog naroda na cijelom prostoru Sandžaka, naroda koji je bio prepušten samovolji jednoumlja naših predstavnika vlasti, naroda kojem je prijetio biološki nestanak, političko rukovodstvo SDA odlučilo se za tada jedini mogući korak, referendum o autonomiji Sandžaka, sa jedinom namjerom da upoznavanjem evropskog i svetskog javnog mnjenja o krajnje nezavidnom stanju u kojem se tada našao Bošnjački narod Sandžaka, pokuša da kroz političko djelovanje isti zaštiti od krajnjeg uništenja. Tadašnjim režimima Srbije i Crne Gore je bio to dobar povod da pohapsi cjelokupno rukovodstvo SDA, da nad uhapšenim izvrši sve metode torture poznate samo totalitarnim režimima, da na kraju iste osudi na drakonske kazne a da ih potom oslobodi kao potpuno nevine, sa svim time nas upoznaje autor ove knjige kao jedan od neposrednih žrtava“, kazao je književnik Vrbički, dodajuči da je autor Muratović napisao knjigu kao svojevrsno svjedočanstvo o bezumlju koje se širilo kao kuga.

Prof Ervin Duraković je istakao da imajući u vidu da nije književnik, da o knjizi neće da govori, već će to prepustiti ljudima od pera, ali se osvrnuo na torture i zločine koji su se 90-tih desili a koja su opisana u knjizi Hakije Muratovića, ističući da kao desetogodišnjak slike iz toga vremena su slike koje nikada neće moći zaboravit.

„Čitajući knjiguu, na mene su najupečatjivi utisak ostavila dva podnaslova: prvi ispovijest Hakije Muratovića o torturama koje su vršene nad njim iako mi je Hakija jednom sve ovo ispričao za vrijeme jednog našeg putovanja. Drugo poglavlje koje izdvajam jeste hapšenje i smrt Fadila Osmanovića. Rahmetli Fadil je uhapšen i tom prilikom mu je traženo da tereti svoje partijske drugove, Hakiju Muratovića i Iska Skenderovića, kako bi olakšao sebi poziciju. Pošto je odbio, zaprijećeno mu je maltretiranjem porodice“, kazao je Ervin citirajući iz knjige Hakije Muratovića djelove o smrti Fadila Osmanovića.
Zumber Muratović, književnik koji živi i radi u Sarajevu, je kazao da neće posvetiti pažnju o torturi nad Hakijom Muratovićem iz razloga što je o tome teško pričati, ali da će da se osvrne na okolnosti zbog koje se to desilo. On je u nastavku svog izlaganja naveo sve ono što se dešavalo na ulicama Titograda, kada su se pjevale četničke i srpske pjesme.

„Ono što bih posebno istakao, to je da u ovoj knjizi Hakija nije zaboravio da istakne korektno ponašanje komšija pravoslavaca iz obližnje Police i kaže: dok se u drugim srpsko-crnogorskim sredinama prema Bošnjacima ispoljavala mržnja i netrpeljivost, u crnogorskom, odnosno u Beranskom mjestu Polica, naseljenom iskučivo pravoslavnim življem, nije bilo većih problema koje bi narušilo međunacionalne odnose. Saradnja Bošnjačkog i pravoslavnog stanovništva bila je na zavidnom nivou“, kazao je Zumber, čitajući citate iz knjige Hakije Muratovića u kakvim su odnosima živjeli sa komšijama sa Police.

„Čak i kada je nastala hajka na stranku SDA, naše komšije su ostali dostojanstveni“, citirao je Zumber iz knjige i nastavio da čita šta Hakija piše o svojoj torturi.

„Zahvaljujem Hakiji što je smogao snage da sve ovo zapiše i sačuva od zaborava, istina nam je prijeko potrebna“, zključio je svoje izlagaje Zumber Muratović.

Na kraju promocije knjige, riječ je uzeo i sam autor, Hakija Muratović. Međutim, usled emocija koje su navrle, sa očima punih suza, koje je bezuspješno pokušao da proguta, autor je odustao od govora o knjizi i riječ je prepustio svom bratu, Zumberu koji je pročitao govor koji je autor bio pripremio.

„Svjestan da će vrijeme uništiti tragove, odlučio sam da dio svoje muke stavim na papir, da objavim i da u našim životima u zadnje vrijeme nema mjesta za prošlost, posebno nema mjesta za slučaj mojih sunarodnika koji glavom plaćaju slobodu. Sadržaj knjige je sušta istina koliko god da je bolna. Ova nije podmetanje niti uzvraćanje udarca, već pomoć da se istina rasvijetli i ne zaboravi a meni bude neki vid satisfakcije i olakšanja. Ovo je dokument o mučeničkom hodu, mojim doživljajima u kazamtima Bijelog Polja, Žabljaka i Foče, o istrajavanju u teškim uslovima duševnog lomljena kojima sam ja i moji drugovi uhapšeni, bili podvrgnuti u vremenu kad se ubijao čovjek u čovjeka. Naravno da se knjiga piše tek nakon krupnih događaja, sa vremenske distance. U dvadeset godina prošlog vijeka biće po mnogo čemu zapamćene. Bilo je to vrijeme mitinga, visoko podignutih zastava, vrijeme primitivizma, nacionalizma, pripreme terena za ratove i zločine koji nadolaze. Mitingaši su htjeli da istaknu, da što jače viknu, kako bi ih svijet što bolje čuo kako su oni kao većinski narod u Jugoslaviji ugroženi. Uprkos svim mukama, odlučio sam da istrajem, jer sam znao da smo ja i moje kolege žrtve ispred svog naroda. Tada je svijet ćutao, ćute i danas institucije ali, ispit pravednosti siguran sam dolazi u budućnosti. Ostaje mi da se zahvalim što ste došli i učestvovali na promociji moje knjige, i da bog da se nikada knjige ove tematike nikada ne pisale“, pročitao je govor u ime autora Hakije Muratovića, brat Zumber Muratović.

DENIS BOŽOVIĆ

Jedan pogrešan manevar vozača kamiona i jedna uska ulica bilo je dovoljno da se juče u Petnjici odigra prava mala saobraćajna drama. Naime, šleper podgoričkih tablica zaglavio se na samom ulazu u Petnjicu. Odmah se iza njega formirala kolona automobila i niko nije mogao ni naprijed ni nazad. Tek nakon više pokušaja svih učesnika u gužvi, saobraćaj je normalizovan.

D.B.

1 of 15

Promocija knjige “Ja sam opet živ”, autora Hakije Muratovića biće održana sjutra u petnjičkom Domu kulture.

Knjiga “Ja sam opet živ”, kako kaže sam autor, predstavlja svojevrsni podsjetnik i pomoć da se rasvijetle događaji i kaže istina iz 1994. i 1995. godine.

” Ova knjiga  je meni takođe neki vid satisfakcije i olakšanja i dokument o mojem mučeničkom hodu, mojim doživljajima u kazamatima Bijelog Polja, Žabljaka i Foče o istrajavanju u teškim uslovima fizičkog i duševnog lomljenja kojima sam bio podvrgnut.
Ovo je moja ispovijest, ispovijest zatvorenika pod rednim brojem 410329 Međunarodnog komiteta Crvenog krsta u Ženevi”, piše na svom FB profilu autor knjige Hakija Muratović.
Promocija knjige će se održati 30.7.2016. godine (subota) u 14 sati u Domu kulture.

Učestvuju:
Safet Hadrović Vrbički, književnik, prof. doc Isat Skenderović, prof. Ervin Duraković
Zumber Muratović, književnik

Radio Petnjica će ovaj događaj prenositi direktno.

Pod pokroviteljstvom opštine Petnjica i ove godine se organizuje džipijada na teritoriji Bihora. Džipijada počinje 6. avgusta a okupljanje ljubitelja prirode i njenog obilska na četvorotočkašima je u Divan bašti u 9 časova. Nakon toga karavan kreće preko Godočelja, Rosulja i spuštaju se prema Lješnici, slijedi uspon prema Barama i Orahovu, preko Crniša do Lozne. Iz Lozne preko Jagoča i Crhaljskog brda do Goduše. Iz Goduše, preko Mirajbrda – Azana – Vrševa stiže do Ciglena gdje je organizovan ručak. U popodnevnim satima, nakon ručka, karavan nastavlja sa Ciglena preko Vrsajka usponom na Lađevac, pa preko Crnih Vrela do Pločnika, Konjske rijeke do Gradine sa spustom na Musinu jamu, preko Vlahova stiže u Rožaje. Iz grada na Ibru se penje na Hajlu gdje je organizovana večera i spavanje.

Drugog dana džipijade, karavan sa Hajle se spušta na vrelo Ibra, preko Lokvi do Turjaka nastavlja prema Vrbici, Trpezi i stiže u Petnjicu, gdje je planiran ručak uz prigodan kulturno umjetnički program. Za portal Radio Petnjica Edin Medo Latić je istakao da je i prošle godine organizovana džipijada, ali da je to bio pilot projekat.

„Drago mi je što je opština prepoznala značaj i odlučila da se i ove godine organizuje, naravno uz moju i pomoć Hafiza Muratovića – Ciga zbog našeg dugogodišnjeg iskustva i učestvovanja. Organizacija džipijade od strane opštine i predsjednika Samira Agovića je dobar znak da će Bihorska džipijada postati tradicija i da će Bihor između ostalog i po tome biti prepoznatljiv“, izjavio je Edin Medo Latić, dodajući apel na sve učesnike džipijade da sa sobom ponesu šatore i vreće za spavanje zbog ograničenog broja mjesta za spavanje u planinarskom domu Grope na Hajli.

Kotizacija za džipijadu je 25 eura, a ko želi da spava u planinarskom domu na Hajli, plaća dodatnih 5 eura.

DENIS BOŽOVIĆ

U Baru je, uz izuzetno veliko interesovanje javnosti, promovisan “Leksikon Muslimana/Bošnjaka Crne Gore” kao prvo djelo koje je “lična karta” životopisa crnogorskih Bošnjaka/Muslimana, u kom su sažeto obrađene 772 odrednice, od toga 562 ličnosti.

Za sada su reakcije na “Leksikon” odlične, ali Rastoder smatra da će u crnogorskom kontekstu uslijediti kampanja protiv stava njegovih urednika da se bošnjačka zajednica tretira jedinstveno, bez obzira što se na popisu identifikovala različitim imenima (Bošnjaci, Muslimani, Crnogorci islamske vjere).

BNN.BA: Šta je, zapravo, “Leksikon Muslimana/Bošnjaka Crne Gore”? Koliko je u njemu obuhvaćeno ličnosti i pojmova?

Rastoder: Leksikon je sinteza postojećih znanja predstavljenih na način imanentan ovoj vrsti publikacije koja se prvi put pojavila 1711. godine. To znači da su po abecednom redu obrađeni pojmovi i ličnosti od značaja za ovu vrstu leksikona (nacionalni). Ukupno su obradjene 772 odrednice, od čega 562 ličnosti.

BNN.BA: Koji su bili kriteriji za odabir ličnosti i pojmova?

Rastoder: Kriteriji su definisani u deset osnovnih principa čija se suština može svesti na vrijednost (ne)djela, svejedno da li sa pozitivnim ili negativnim predznakom.

BNN.BA: Da li su Vas se tokom rada na Leksikonu neke ličnosti, odnosno njihove biografije, posebno dojmile?

Rastoder: Naravno, to je bila jedinstvena prilika da se mnogo toga spozna na drugačiji način i iz druge perspektive i samim tim dispezira interes. Mnogo je ličnosti u Leksikonu koji su svijet po sebi, i za sebe. Najviše mi se dojmilo nekoliko njih čiji je životni put paradigmatičan za razumijevanje sudbine zajednice kojoj su pripadali. Radi se, uglavnom, o ljudima sa velikim stvaralačkim potencijalima čiji je razvoj prekinula stradalnička sudbina, poput Esada Karađuzovića ili Franca (Osmanovog) Smaja, ili pak o brojnoj intelektualnoj populaciji partizanskih rukovodilaca čiji je zajednički imenitelj da su stradali, uglavnom, pri kraju Drugog svjetskog rata “pod nerazjašnjenim okolnostima.” Dakako, sve to nije dovoljno da autori izdvoje bilo koga, ali kada se poreda i sabere sudbina većeg broja ljudi, stiče se utisak da je njihova sudbina, uglavnom, tragična bez obzira da li su pripadali “pobjedničkoj” ili “poraženoj ” strani.

BNN.BA: Koliko ljudi je radilo na “Leksikonu”, na koji način su “obrađivane” ličnosti i pojmovi?

Rastoder: Pored dvojice urednika, Sait Šabotić i mene, na Leksikonu je radilo još 28 saradnika različitih intelektualnih oblasti interesovanja iz raznih krajeva Crne Gore. Željeli smo tako da “pokrijemo” sve aspekte naslijeđa od značaja za identitet jedne zajednice. Istovremeno smo svjesno, angažovanjem velikog broja saradnika smanjili nivo subjektivnosti koji je nužan kod svakog odbira, a posebno “odabira iz mnoštva”. Rad na Leksikonu je bio težak, dug i naporan, posebno zato što je to bio volonterski poduhvat entuzijasta iza kog nije stajala nikakva institucija, niti organizovana pomoć. Saradnici su kao “nadoknadu” za uloženih trud dobili po besplatan primjerak Leksikona, a urednici “uplatnice za rate kredita” koji su podigli kako bi štampali ovo djelo. Sve u svemu, ogromna volja, entuzijazam i zajednički napor su u konačnom rezultirali djelom, koje je za sada prvo u istoriji tog naroda i nadam se djelo koje će biti od koristi zajednici.

BNN.BA: Zašto je ovakav Leksikon važan?

Rastoder: To je jedna vrsta identifikacionog dokumenta zajednice i njenog životopisa iskazanog na sažet i pregledan način tako što je izdvojeno sve najbolje iz naslijeđa te zajednice. Smisao svake knjige je da ona naredna bude bolja i sveobuhvatnija.

Nadati se toj boljoj je dovoljan smisao i potreba za nastanak ove. Jer dok se takva ne pojavi ovo je najbolja. A ovakve publikacije ne nastaju često.

BNN.BA: Kakve reakcije očekujete?

Rastoder: Iskustvo govori da su prve reakcije svedene na početno divljenje uspješno izvedenom poduhvatu. Potom će uslijediti prve kritike na račun odabira, tipa što ovo i ovaj, a ne onaj… To je smisao i suština djela. Razmišljanje o sadržaju i činjenicama iznesenim u djelu.

BNN.BA: Da li će crnogorski kontekst uticati da pored uobičajenih dođe i do nekih specifičnih reakcija?

Rastoder: U konkretnom crnogorskom kontekstu nužno će uslijediti kampanja protiv stava koji su urednici definisali na prvoj velikoj javnoj raspravi oko koncepta Leksikona. Tada je svim zainteresovanim predočeno da će urednik pristati i prihvatiti svaku dobronamjernu sugestiju i prijedlog, osim što neće pristati na novu diobu zajednica koja je rezultat spekulacija političkih i politikantskih elita – a to je stanovište po kojem su Bošnjaci i Muslimani dva naroda, jer je to zapisano u Ustavu. Jednostavno, smo ostali na stavu da se radi o jednoj etničkoj zajednici koja se na popisima identifikovala različitim imenima (Bošnjaci, Muslimani, Crnogorci islamske vjere) i da nas ne obavezuje kvazidemokratska retorika iza koje stoji ozbiljna namjera da se podijeli ova zajednica. Takvi napori i reakcije koje ih prate su odavno dio crnogorskog političkog folklora i one su pokušaj da se zaustavi i uspori proces nacionalne samoidentifikacije koja ulazi u završnu fazu. Taj proces je moguće usporiti, ali nikako ili bar teško, zaustaviti, a rezultat se očituje u stalnom povećanju broja onih koji se nacionalno samoidentifikuju imenom Bošnjaci na svakom narednom popisu. Do sada smo došli do procenta od 75% takvih od ukupne populacije onih od kojih se tako nešto i očekuje. Pitanje je mudrosti i strpljenja sve to dovesti do kraja. Dakle, ako je suditi po svemu što je do sada napravljeno da bude “opšte dobro” i za ” korist svih” bio bih veoma iznenađen da tako nešto bude “prećutano” ili” ignorisano”. Na prvoj prezentaciji sam upozorio saradnike da se moraju naoružati strpljenjem i sposobnošću da istrpe provokacije i podmetanja. To sam poručio kao neko ko ima 20-godišnje iskustvo u polemici. No, sačekajmo, publikacija je tek stigla do prvih čitalaca i od njih ne očekujem posebne reakcije. Problem su oni koji ne čitaju, a sve “znaju”.

BNN.BA