ZANATI U PETNJIČKOJ OPŠTINI – OBUĆARI

0

U vrijeme Kraljevine Jugoslavije i nakon drugog svjetskog rata, do 1960. godine (Titove Jugoslavije) obućari u Bihoru su kao osnovnu sirovinu za izradu obuće koristili štavljenu goveđu i teleću kožu. Od takve kože obrađene najjednostavnijim postupkom (soljenjem, sušenjem) dobijena je sirovina za izradu opanaka. Koža dobijena složenijim postupkom bila je sirovina za izradu opanaka sa đonom. Za obradu kože korišten je rastvor kreča, pepela i vode i istucana johova i brezova suha kora.
Proces izrade opanaka sa đonom zanatski je bio složeniji, tražio spretnost i vještinu. Za izradu gornjeg dijela opanka korištena je konoplja, ovčija i kozija koža, dok je donji dio opanka – đon bio od goveđe kože. Opanci ove izrade su bili neotporni, posebno u kišnom periodu, pa bi se pri pješačenju brzo trošili. Da bi ih sačuvali često bi ljudi pri dugom pješačenje izuli obuću i pješačenje nastavili bosi.
Gumeni opanci su se u petnjičkom kraju pojavili poslije drugog svjetskog rata i ne razlikuju se od kožnih opanaka po kroju, već prema načinu izrade. Izrađivani su najčešće od starih automobilskih guma, pomoću alata: krivi i pravi nož, satara i maljica, kliješta i rastavljač (spravu za rastavljanje listova automobilskih guma). Vodeći obućari u petnjičkom kraju u to vrijeme bili su: Muratović (Iljaza) Zaim iz Petnjice i Čilović (Dželila) Hilmo iz Tucanja.
U Petnjici, u Plandištu, u svojoj kući (na lokaciji gdje se danas nalazi kuća Muratović (Sinana) Bahtijara) 1960. godine je radio obućar Muratović (Iljaza) Zaim. Izrađivao opanke od štavljene kože i cipele od starih kamionskih guma u Bihoru poznate kao „zaimovke“. Osim obuće radio je opremu za konje: oglavi, uzde, kolane za samare i sedla…
U Tucanjama kod Petnjice, prije i nakon II svjetskog rata, sve do 1975. godine obućarskim zanatom se bavio Čilović (Dželila) Hilmo (1911 – 1978). Izrađivao opanke i cipele od kože i starih kamionskih guma koje su bile dugotrajne, tvrde – nedoder, u Bihoru poznate kao „hilmovke“.

ZUMBER MURATOVIĆ

BD FOND ORGANIZUJE SABOR U LUKSAMBURŠKOM GRADU SANEM

0

Udruženje Bošnjačko-donatorski fond iz Luksemburga organizovaće 10. jula tradicionalni “Sabor’” kod dvorca u gradu Sanemu. Sabor ovo udruženje organizuje sedmi put, a vođeni iskustvom do sada očekuju da će posjećenost biti u velika. Organizatori su već uveliko pripremili sve kako bi ova muzičko zabavna manifestacija prošla besprekorno. Iz BD fonda kažu da sabor čekaju sa optimizmom i nadom da će vremenski uslovi na taj dan biti povoljni, jer se očekuje muzički spektakl u Sanemu koji će biti krunisan koncertom domaće mlade folk zvijezde Semira Jahića. Iz BD fonda napominju da je sabor i humanitarnog karaktera i da će zarađena sredstva BD fond utrošiti na svoje aktivnosti kao što su pomoć djeci bez roditelja, stipendije studentima i mnoge druge aktivnosti koje ovo udruženje sprovodi.

“Aktivistički tim uz veoma veliki trud i polaznu investiciju, priređujući zabavni, a ne rijetko i sportski program, pokušava da kroz tu manifastaciju obezbijedi budžet kako bi propratili finansijske potrebe humanitarnih projekata tog udruženja, kao i sporadične, vanprogramske donacije i pojedinačne pomoći. Tradicionalni SABOR u Sanem-u kod dvorca je davno stekao reputaciju najkvalitetnije gastronomske ponude, Pa, sve rečeno, kao i činjenica da će prisutne zabavljati jedna velika zvijezda domaće estrade, ulijeva nadu da će, ukoliko to vremenske prilike dozvole, posjećenost biti velika’’, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik BD fonda Rahim Skenderović.

PRIJATELJI RADIJA PETNJICA: KOMPANIJA „ELOKSIR PLUS“ NAKON CRNE GORE OSVOJILA I EVROPU

0

Kompanija „Eloksir plus“ iz Berana proizvodi i ugrađuje aluminnijsku i PVC stolariju i  pionir je ove djelatnosti u Crnoj Gori. Asortiman proizvoda beranskog giganta alu i PVC stolarije ide od komarnica, roletni, preko rolo i segmentnih vrata, rolo rešetke i grilja do PVC i aluminijumske stolarije, staklene fasade-polustruktruralne i strukturalne. Ovoliki broj proizvoda konkurentima ne ostavlja mnogo prostora za takmičenje na tržištu gdje je Eloksir plus neprikosnoven.

POBIJEĐENA EKONOMSKA KRIZA

fotografija 1Firma je osnovana 1997. godine i za 19 godina postojanja uspjela je da prebrodi ekonomsku krizu i izazove proistekle iz te krize što nije uspjelo većini kompanija u tom periodu. Za svoj uspjeh, kažu u firmi, mogu zahvaliti samo radu, redu, disciplini, kvalitetu i apsolutnom odgovornošću prema klijentima.

Na samom početku, kada je kompaniji „Eloksir plus“ tržište bila samo Crna Gora, ekonomska kriza je prijetila da uništi biznis, bez obzira na sve pobrojane atribute ali su vlasnik firme, Vladan Popović i izvršni i tehnički direktor Ernet Skenderović mislili drugačije. Krenulo je osvajanje novih poslovnih horizonata. Marljivim radom, poštenim i korektnim odnosom kao i kvalitetom zadobili su povjerenje Bihoraca koji žive i rade u inostranstvu. U poslednje dvije godine, zahvaljujući toj saradnji počeli su sa ugradnjom svojih proizvode Bihorcima u zavičaju ali i u državama u kojima borave – Austriji, Luksemburgu i Njemačkoj.

OSVOJENA I EVROPA

fotografija 4 (4)Cijena i kvalitet je omogućio da budu konkurentni čak i na evropskom tržištu, tako da danas proizvode „Eloksir plusa“ ugrađuju Luksemburžani, Austrijanci, Njemci i mnogi drugi. Ovih dana kreću sa „ŠUKO“ programom, što je najekskluzivniji asortiman PVC profila u svijetu.

„Sa ovim programom postižemo još bolje rezultate, bolji koeficijent toplotne provodljivosti i ispunićemo sve evropske standarde. Očekujemo dobijanje „C“ sertifikata za tržište EU. Ljudi koji žive na zapadu dobro znaju o kakvom se kvalitetu radi. Naši ljudi iz inostranstva su naši glavni klijenti, skoro neki 80%“, izjavio je izvršni i tehnički direktor i rođeni Trpežanin Ernet Skenderović. On je dodao da su 2007. godine naši u inostranstvu bili samo 10 odsto klijenata. „Oni su bili naša preporuka da uđemo na tržište EU, a nakon toga naš kvalitet je opravdao njihovu preporuku i mi idemo dalje u osvajanju tog tržišta“, kaže direktor „Eloksir plus“.

MULTIKONFESINALNA KOMPANIJA

Popović i Skenderović su naročito ponosni na činjenicu da su u kompaniji zapošljeni ljudi svih konfesija i da totatlnu multikonfesionalsnot upotpunjnjuje i podatak da je Eloksir plus jedna od rijetkih komanija koja zapošljava i Rome.

 

DONATORI BEZ GRANICA

fotografija 1 (4)Posebno poglavlje priče  je donatorski i humanitarni rad „Eloksir plusa“ iz Berana. Skoro da nema vjerskog objekta, džamije, crkve kao i pratećih prostorija u čijoj izgradnji nije učestvovala ova firma. Zidovi poslovnih prostorija krase mnogobrojne zahvalnice. „Učestovali smo u dosta projekata. Pomagali smo i to ćemo nastaviti dokle god budemo postojali, bez obzira na finansijsku situaciju preduzeća. Kako bih dočarao našu težnju i moju tvrdnju ispričaću jednu kratku opriču. Naime, kada se renovirala Čekić džamija u Gusinju, firma nije ekonomski najbolje stajala. Krediti i dugovi i problemi a ljudi iz odbora za izgarnju džamije iz Gusinja došli da traže ponudu za stolariju. Uradim ponudu i predložim vlasniku da i mi na neki način pomognemo. Mislio sam na to da snizimo cijene ili da ne naplatimo par elemenata. Na moje ali i na iznenađenje ljudi iz Odbora Vladan je kompletnu fakturu donirao za džamiju uz objašnjenje – kada dugujemo 300 neka dugujemo i 303 hiljade eura. Danas i sam kaže da je, pored mnogih drugih donacija, ta nekako posebna i da nam je firma od tada krenula naprijed“, priča Skenderović i dodaje da danas firma posluje pozitivno.

On je podsjetio da Eloksir plus nastavlja sa donacijama u Bihoru, prvenstveno u Trpezima u selu iz kojeg potiče. Komapnija je takođe željela da donira stolariju i za izgradnju gasulhane u Petnjici.

„Bili smo spremni da u potpunosti doniramo taj objekat. To smo i ponudili, ali nam se više niko nije javio. Šta se desilo ne znam. Znam ponuda tamo postoji ali da nijesmo dobili odgovor. Pomogli smo izgradnju višenamjenskog objekta u Godočelju, izgorele kuće Lazama i još puno toga“, ponosno saopštava direktor komanije.

BACI DOBRO NIZ VODU I ČEKAJ GA UZVODNO

fotografija 5 (1)Sportska društva, škole, kao i mnogi drugi su danas svjedoci u humanost ove firme. Pomoć se nije ogledala samo u doniranju njihovih proizvoda već i u opremi, sportskim rekvizitima, novcu… Za džamije na Boru i Savin Boru su drastično snizili cijene proizvoda a neke elemente i poklonili.

„Ljudi iz Odbora za izgradnju džamije u Trpezima su željeli samo sa nama da rade iako im je  vlasnik firme sugerisao da uzmu ponudu i od ostalih firmi koje se bave ovom djelatnošću i da mu donesu ponude od njih. Kada su to uradili, uzeo je najjeftiniju ponudu i prepolovio, rekavši da tu polovinu oni plaćaju, a drugu polovinu firma „Eloksir plus“. Tim potezom htio je da izbjegne onu priču o tome da je naduvao cijene pa tek onda donirao, što je na mene ostavilo jak utisak“, zaključuje Skenderović.

Tim ljudi koji vode ovo preduzeće za sebe kaže da su perfekcinosti i da strogo vode računa o kvalitetu i o svojim klijentima. Intezivno sarađuju sa Zavodom za zapošljavanje sa kojim su radili obuku sa licima sa invaliditetom. Ljudi koji su prošli obuku u ovoj firmi, danas rade širom Crne Gore. Eloksir plus je firma sa sjedištem u Beranama ali ne zna za granice i predrasuda. Pravilo kojeg se drže glasi – baci dobro niz vodu i čekaj ga uzvodno.

DENIS BOŽOVIĆ

OKRUGLI STO U PETNJICI: HIDROPOTENCIJAL ŠANSA ZA RAZVOJ

1

Danas je u Petnjici odražan Okrugli  na temu “Podstaći razvoj mikro hidro elektrana na lokalnom nivou”

Ovaj okrugli sto je u organizaciji opštine Petnjica i Montenegro biznis alijanse  planiran već duže vrijeme. Zahvaljujući dobroj pripremi u raspravi je učestvovao prilično veliki broj stručnjaka iz ove oblasti kao i predstavnika Vlade Crne Gore kao i predstavnika opština sa sjevera – Berana, Rožaja, Kolašina i Biijelog Polja.

DSCN2137 (1)“Iskorišćavanje prirodnih potencijala u oblasti hidroenergije je ogromna šansa petnjičke opštine. Svjesni te činjenice lokalna uprava je izradila studiju hidropotencijala na području Opštine. Osim toga radili smo i na usvajanju niza odluka sa ciljem stavaranja povoljnog ambijanta za ulaganje i privlačenje investicija kako domaćeg tako i inostranog kapitala sa posebnim akcetom na probuđivanju ekonomskog patriotizma. Pozitivna iskustava iz pojedinih  crnogorskih opština nam kazuju da male hidroelektrane donose značajne benefite lokalnim zajednicama. Činjenica je da su kompanije kroz izgradnju malih hidoelektrana rješavale određene probleme lokalnog stanovnisštva a posebno kada je u pitanju saobraćajna infrastruktura”, rekao je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović.

On je naglasio da je ipak najveći benefit takvih projekata otvaranje novih radnih mjesta. Agović je ubijeđen će zaključci  sa okruglog stola dodatno osnažiti sve lokalne zajednice da i zajedno sa Vladom Crne Gore rade na stvaranju povoljnog ambijenta za direktan podsticaj izgradnje mikro i minihidroelektrana.

DSCN2145 (1)Izvršni direktor MBA, Zoran Vulević  je rekao da će u narednom periodu lokalne uprave preuzeti sve obaveze kako bi se na osnovu zakonskih  regulativa što prije dobile dozvole za gradnju ovih elektrana. On je naveo šta sve lokalne uprave, preduzetnici i ostali treba da urade kako bi se pojednostavile stvari oko dobijanja dozvola za izgradnju mikrohidroelektrana.

“Da se na lokalnom nivou omogući investitorima dobijanje svih potrebnih papira za izgradnju hidroelektrana, da Opštine pa i one one koje nemaju izrađene urbanističke planove naprave katastar vodotoka, odnosno definišu lokacije  na kojim bi se radile ove hidroelektrane; da se omogući nesmetano priključenje ovih elektrana ne elektroenergetski sistem; da se dobijanje građevinske dozvole za izgradnju minihidroelektrana dobija na osnovu idejnog rješenja”, nabrojao je Vulević.

Predstavnica ministarstva održivog razvoja i turizma Brankica Cmilajnović je upoznala prisutne o zakonskoj regulativi u oblasti životne sredine kada je riječ o hidroelektranama. Ona navodi da treba povesti računa o narušavanju sredine prilikom izgradnje mini  hidroelektrana.

“Zadatak svih nas jeste da se prostor racionalno koristi kao i svi prirodni resursi. Cmiljanović je istakla da poseban akcenat treba staviti na Zakon o strateškoj procjeni na životnu sredinu, Zakon o uticaju na životnu sredinu kao i Zakon o zaštiti prirode”, kaže Cmiljanović.

Predstavnik ministarstva ekonomije Danilo Božović govorio je o značaju malih hidroelektrana s naglaskom na mikrohidroelektrane u odnosu na sadašnji trenutak u Crnoj Gori. On navodi da je izgradnja malih hidroelektrana od višestrukog značaja za državu. “Poseban prioritet država treba da posveti iskorišćavanju hidropotecijala kroz izgradnju malih hidroelektrana. Posebno govori činjenica da se ove hidroelektrane rade za kratko vrijeme u odnosu na velike elektrane  i da je mnogo manje investicionog potencijala. Sa ekonomskog i socijološkog aspekta su jako prihvatljive. U Crnoj Gori hidropotencijal je iskorišćen svega 17%”, rekao je Božović.

Ranko Delević koji  se već duži iz godina bavi izradom malih hidroelaktrana kaže da je davne 68 godine napravio malu hidroelektranu od 5 vati.

Od tada pa do danas prošlo je mnogo vremena. Napravio sam dvije elektrane, što mi je bio i cilj. Drago mi je je što je priča oko izgradnje hidroelektrana i konačno krenula. Isprojektovao sam i minihidroelektranu od 3kW sa kojom napajam katun od pet koliba za šta sam dobio i mnogobrojna priznanja. Sve ovo što radim jeste ljubav preme hidroenergiji”, ponosno je ispričao Delević.

 

KOMPANIJA DALAS DONIRALA NAMJEŠTAJ PORODICI AGOVIĆ

0

Kompanija Dalas BH d.o.o. je donirala porodici Sada Agovića ugaonu garnituru, dva kauča i ormar i na taj način pokazala da je društveno odgovorna firma. Porodica Agović je prije nekoliko godina preživjela pravu porodičnu dramu i tragediju kada im je dvoje djece stradalo u požaru. Odmah nakon toga, mještani su svojim sredstvima i tadašnja opština Berane uspjeli da sagrade kuću ovoj porodici.

 

IMG_1905Međutim životni put ih je, prije godinu i po popveo za Njemačku, ali nijesu uspjeli da ostvare san, nego su se vratili u neuslovnu kuću. Nakon sagledavanja situacije, Opština Petnjica je inicirala akciju sanacije porodične kuće.

“Obezbijeđen dio stolarije, a evo i ovaj uspješni biznismen vlasnik komapnije Dalas, Ljutvo Hajrović se odazvao na molbu Opštine Petnjica i donirao ovu vijednu donaciju. Ovo je prilika da se zahvalim i još jednom članu kolektiva Dalas – Ismetu Ramčiloviću koji je predsjednik podružnice Petnjica  Udruženja građana sa naših prostora koji žive u BiH”, kazao je predsjednik Opštine Samir Agović.

IMG_1904Sado Agović zahvalio se na vrijednoj donaciji.

“Iskrenu zahvalnost dugujem predsjedniku opštine Petnjica Samiru Agoviću koji je bio glavni pokretač akcije. Ovom donacijom pomogli ste mi da bar dio svojih problema sa kojim se trenutno suočavam, riješim. Hvala još jednom kompaniji Dalas i vlasniku  Ljutvu Hajroviću na vrijednoj donaciji”, kazao je sado Agović.

PUTEVI I RASKRŠĆA – 48. EMISIJA

BIHORSKI BAJKERI DONIRALI GRAĐEVINSKE BLOKOVE PORODICI SEFADINA ŠABOTIĆA

0

NVU Moto klub Bihor doniralo je 400 betonskih blokova porodici Sefadina Šabotić u selu Dobrodole u okviru humanitarne akcije koju su pokrenuli članovi MK Bihor. Bihorski bajkeri su nakon što su se upoznali sa slučajem porodice Šabotić, koja živi u neadekvatnim uslovima, odlučili su da pokrenu internu akciju sakupljanja novca kako bi se porodici Šabotić omogućili bolji uslovi života.
‘’S obzirom da u Statutu MK Bihor stoji da je humanitarni rad jedna od aktivnosti ovog udruženja, još prilikom registracije moto kluba kazali smo da ćemo sprovesti niz humanitarnih akcija. To ćemo raditi i u narednom periodu, gdje god se javi potreba da su ljudi u nevolji momci iz MK Bihor će biti tu da im pomognu’’’, kazao je predsjednik MK Bihor Isad Muratović .
‘’Pozivamo naravno sve ljude dobre volje da pokažu solidarnost i da ne dozvolimo da naše komšije i rodbina žive u nehumanim uslovima, već da se ujedinimo i da pomažemo jedni drugima’’, dodaju iz MK Bihor.
Moto klub Bihor osnovan je ove godine u februaru, broji oko 20 članova, a članovi ovog udruženja značajan doprinos su dali u gašenju požara koji su Petnjicu pogodili ovog proljeća.

DINO RAČIĆ

KONZUL REMZIJA CAMIĆ – U SLUŽBI SVOJE DOMOVINE

0

Dipl. arhitekta Remzija Camić, porijeklom iz Rožaja u Crnoj Gori, prvi je počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu. Za reviju „Bihor“ sa njim razgovarao glavni i odgovorni urednik – Faiz Softić.

Uvaženi gospodine Camiću, prvi ste počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu, čime ste, po vašem mišljenju, zaslužili tako važno naimenovanje?

– Svaka država pri imenovanju počasnog konzula ima kriterijume za odabir ljudi za određene funkcije.Ti su kriterijumi isto tako bazirani i na Bečkoj konveciji o diplomatskim odnosima iz 1961 godine. Počasni konzul je, prije svega, osoba od ugleda i uticaja u državi iz koje dolazi kao i u državi u kojoj boravi. Osoba za koju se procjenjuje da bi mogla unaprijediti bilateralne odnose između matične države i države u kojoj boravi. Radi na jačanju veza sa iseljenici,ma. Pruža pomoć i štiti interese fizičkih i pravnih lica iz Crne Gore. Razvija saradnju i prijateljske odnose sa konzularnim predstavnicima drugih država.Vjerovatno je i moja matična država Crna Gora prepoznala tu potrebu i povjerila meni tu odgovornu dužnost kao osobi koja ispunjava veći dio tih kriterijuma.

Šta mislite – jeste li ovom funkcijom nagrađeni, ili zaduženi? Kada kažem zaduženi – mislim na obavezu da se što više angažirate i time proširite prostor svoga djelovanja. Pored, uslovno rečeno, brojne porodice i obaveza koje proističu kao „glave kuće“, te privatnog posla – ovo vam stvara i cijelu agendu novih obaveza.

– Smatram da sam i nagrađen i zadužen, svakako… Kao što i samo ime govori «Počasni konzul», za mene znači čast i povjerenje koje vam vaša država ukazuje. To je veliki izazov i svakako ću se truditi da proširim prostor djelovanja što je više moguće. Što se porodice tiče – djeca su već odrasla i ona su mi velika podrška, posebno ističući svoju suprugu koja je uvijek pored mene.

Zahvaljujući isključivo svome radu, nedugo po dolasku u Luksemburg, izjednačili ste kvalitet življenje sa najbogatijim slojem društva u Luksemburgu. Je li to rezultat danonoćnog rada ili ima uplita i Božje ruke? I koliko je to uticalo na odluka Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore?

– Svakako je to rezultat predanog rada i ozbiljnosti koja je ovdje neophodna. Rezultati rada otvaraju mnoga vrata i mogućnosti u ovoj državi kao što i sami znate.Ali ja nijesam jedini uspješan čovjek u ovoj državi. Za pohvalu su skoro svi naši građani koji su se dokazali u raznim oblastima i postigli značajne rezultate. Mislim da je i to uticalo i na odluku Ministarstva vanjskih poslova o mom imenovanju.

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom za ovih, preko dvadeset godina, života u Luksemburgu?

– Porodica i zdravlje su svakako na prvom mjestu. Pored toga – mislim da je ovo moje imenovanje za Počasnog Konzula svakako najveci uspjeh. Podijelio bih to sa svojim sugrađanima (dijasporom) jer sam dio njih i sa svima koje poznajem imam dobre poslovne a i prijateljske odnose. Znate kako je,u jednoj maloj državi kao što je Luxemburg i mi se nekako osjećamo kao jedna malo veća familija.

Često se govori o tome koliko je Crna Gora učinila za svoje građane, koji su, u raznim vremenskim intervalima, morali napustiti svoj dom i krenuti u svijet tražeći spas. Kakav je, po Vašem mišljenju, odnos Crne Gore prema svojim građanima koji žive van njenih granica, pogotovu ovdje u Luksemburgu?

– Crna gora nije jedina država iz koje iseljavaju ljudi iz raznih razloga.To vam je poznato. Italija ima više od 50% posto svog stanovništva u raseljenju. Portugalske populacije ovdje ima preko sto hiljad… Odnos Crne Gore prema svojim iseljenicima je na uzlaznoj putanji, to je evidentno.Mislim da to i naši građani osjećaju. U prethodnom periodu je to bilo poprilično nezadovoljavajuće. Ima više razloga za to koje nije potrebno nabrajati. Sami znate koliko je potrebno truda oko učvršćivanja obnovljene državnosti kao i rješavanju mnogobrojnih problema u tranziciji u kojoj se naša država našla.Vjerovatno je u tim fazama većina energije bila usmjerena na prioritete u samoj državi. Sada, vlasti imaju više prostora da se okrenu prema svojim iseljenicima.U tom cilju je i formirana Direkcija uprave za dijasporu.

U Luksemburgu, što se tiče doseljenika iz Crne Gore, žive mahom Bošnjaci, i sami pripadate tom nacionalnom korpusu, koliko vam je poznato i koliko kontaktirate i sa ostalima, mislim prije svega na Crnogorce i Albance koji dolaze sa zajedničkih nam prostora?

– Podjednako sa svima kontaktiram, kao što rekoh – i poslovno i privatno. U državi žive i rade građani iz skoro svih naših bivših republika, ali ih je u znatno manjem broju nego nas iz Crne Gore.

 Koliko ćete se zalagati da udruženja u Luksemburgu, čija većina članova dolaze iz Crne Gore, što bolje sarađuju i kolika je važnost kvalitetne saradnje?

– Saradnja sa našim udruženjima je isto tako dio moje aktivnosti. Ta je saradnja zapravo i otpočela, treba je unapređivat. Mislim da je jako važno da udruženja međusobno dobro sarađuju. Čini mi se da trenutno ima malo zajedničkih aktivnosti među njima. Nadam se da će to u budućnosti biti bolje.

 Iako su mnogi upoznati da ste Vi naimenovani za ovu funkciju, većina njih i ne zna šta će biti Vaš zadatak i Vaša odgovornost. Znači li to da će se mnoge potrebe, radi kojih se do sada moralo odlaziti u ambasade i konzularna predstavništva u susjednim zemljama, ponajviše u Belgiju i Njermačku, moći opošljavati u Luksemburgu?

– Dio odgovora je u vašem prvom pitanju.Moja je obaveza da pokušam da uspostavim što bolje odnose naše države i Luxemburga na polju ekonomije, kultute, sporta… Da predstavim našu državu u što je moguće boljem svjetlu državi Luxemburg i obrnuto. Da sarađujem sa našim građanima i udruženjima i da im pružim punu pomoć i saradnju. Što se pasoša  i druge dokumentacije tiče, momentalno nemam to zaduženje. Što nije isključeno u narednom periodu.Već sam, po tom pitanju, razgovarao sa našim Ambasadorom za zemlje Beneluxa – gospodinom Vladimirom Radulovićem.Vjerovatno će se u prvo vrijeme obnoviti praksa da on sa svojim osobljem bude jednom mjesečno u Luxemburgu, radi ispunjavanja potreba naših građana.Svakako ću i tu pružiti ogovarajuću pomoć koja mi se povjeri.

Da li će, postavljenjem počasnog konzula Crne Gore u Luksemburgu, na najkonkretniji način doći do unaprijeđenja sveukupnih političkih i ekonomskih odnosa između Crne Gore i Luksemburga, iako su i do sada, bar politički odnosi, bili na zavidnom nivou?

– Nadamo se da hoće i uvjeren sam u to.To je i svrha oko postavljanja diplomatskih i konzularnih predstavništava. Istina je – do sada nije bilo neke veće ekonomske saradnje, ali se nadam da će se to intezivirati u budućnosti.

 Bili ste i ostali vrlo ugledna ličnost među doseljenicima iz Crne Gore u Luksemburg; često donirate i pomažete programe od opšteg i kulturnog značaja, kako ovdje u Luksemburgu tako i u Crnoj Gori, šta bi ste im sada, sa pozicije počasnog konzula preporučili, a da im bude od koristi?

– Poručio bih da svi naši građani i dalje predano i pošteno rade u ovoj državi kao i do sada. U svakom pojedincu je ogledalo njegove države. Onima sa većim stečenim kapitalom predlažem da, ako to žele, ulažu u našu državu. Siguran sam da to većina želi. Iz dana u dan se poboljšavaju uslovi za ulaganja.Za sve informacije stojim im na raspolaganju. Mislim da svi skupa možemo doprinijeti da naša država bude što bliže standardima evropskih zemalja.

Gospodine Camiću, u ime revije „Bihor“, u ime ZK „Bihor“ osnivača revije, i u svoje lično ime, želim Vam puno uspjeha.

–Zahvaljujem se i želim vam puno zdravlja i uspjeha u radu.
Izvor: Revija Bihor
 

 

 

ZANATI U PETNJIČKOJ OPŠTINI – KROJAČI

0

U Radmancima kod Petnjice, od 1920. do 1956. godine radila je krojačica Ličina Hana (1901 – 1956) kćerka Hadrović Hoda iz Laza, supruga Ličina Šema. Hana je u to vrijeme bila jedina krojačica u Opštini Petnjica. U svojoj kući imala krojačku radnju, krojila: kapute, džamadane, čakšire, palte, ženama katove, mintane, jorgane, čaršafe, momcima i djevojkama spremu za ženidbu i udaju… Šila je poznate konopljane košulje za „domazluka“.

Hanin sin Ličina Bilal-Bišo, koji danas živi u Istanbulu, kaže: „Moja majka Hana je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije kupila šivaću mašinu kod Jojić Radoša u Beranama, šila sve do njene smrti.“

U Radmancima, poslije drugog svjetskog rata, sve do 1990. godine, radila je krojačica Kožar Šahza, kćerka Rastoder Mujka, supruga Kožar Rama.

U Kruščici je 1960 – 1980. godine radio krojač Ličina Lokman.

U Trpezima od 1981. godine krojačku radionicu je imala Babić Mahija, rođ Korać, supruga Babić Šemsa.

Radmanci – Ostaci kuće Ličina Šema i njegove supruge Hane
u kojoj je bila krojačka radionica.

ZUMBER MURATOVIĆ

ĐUKANOVIĆ: RJEČNIK JE PROVOKACIJA I UVREDA VJERSKIH I NACIONALNIH OSJEĆANJA

1

O spornom Rječniku crnogorskog književnog i narodnog jezika izjasnio se i premijer, Milo Đukanović. On poručuje da je rječnik CANU ugrozio temeljne vrijednosti crnogorskog društva. Ipak, ističe da se vlada ne bavi ni pisanjem ni ocjenjivanjem, a kamoli zabranom naučnih djela. Tokom Premijerskog sata u Supštini, istakao je da najveća greška nije napraviti grešku, već je najveća greška ne povući odgovarajuće poteze poslije te greške, što očekuje da CANU uradi u najkraćem roku.
Šta vlada može da uradi u cilju zaustavljanja distribucije spornog Rječnika crnogorskog i narodnog jezika, pitao je poslanik Bošnjačke stranke, Suljo Mustafić.

“Ovaj rječnik je očigledna provokacija i uvreda vjerskih i nacionalnih osjećanja. Ovim nijesu uvrijeđene samo nacionalne manjine, već i većinska Crna Gora koja se ponosi autohtonim manjinama. Smatramo da ovo pitanje zaslužuje cjelovit odgovor sa nivoa vlade”, smatra on.

Vlada se ne bavi pisanjem, ocjenjivanjem, a kamoli zabranom naučnih djela, ogovorio je Đukanović.

“Ali, svakako ima obavezu da nađe način da zaštiti vrijednosti kao što su multietničnost i antifašizam, koji su temelji identiteta Crne Gore”, rekao je on.

Premijer kaže da je nesporno da rječnik sadrži propuste, i da je zabrinut zbog toga što ugrožava temelje suživota.

Dodaje da postoji nekoliko načina da se riješi problem. Sud nije način, kao ni pozivanje struke sa strane.

“Rješenje je u sprovođenju objedinjavanja naučnog potencijala. CANU je nepotrebno u ovaj projekat krenula sama”, rekao je on.

“Ovdje treba kazati politički jasno: za pozdraviti je namjera da se desecniju od nezavisnoti izda rječnik, i ja želim da vjerujem da je tačno objašnjenje autorskog tima da je namjera bila najpozitivnija. Očigledno je da to nije urađeno na valjan način. Autorski tim je prizanjem grešaka to potvrdio. Ko radi taj i griješi, mada bi manje pogriješili da su se aktivirali adekatan autorski timovi, na taj način bi sigurno izbjegli određene greške. Poruka koju treba da pošaljemo odavdje je da nije najveća šteta napraviti grešku. Najveća greška je ne povuku odgovarajuće poteze poslije te greške. Možemo u ovaj posao uključiti i vladu i parlamet, ali ovaj posao pripada CANU koja ima svog predsjednika, predsjedništvo i svoje organe koji treba da sjednu i ozbiljno porazgovaraju o težini grešaka i o posljedicama po temeljne vrijednosti crnogorskog društva. One treba da se sačuvaju, a ne da se ugroze”, naglasio je premijer.

“Očekujem u najkraćem roku da sagledaju kvalitet objavljenog djela i poteze koje treba povući da bi se šteta sanirala. Nakon toga se treba ekipirati, pa da se prione na poseo i novo izdanje rječnika”, istakao je Đukanović.