IMA NEKA TAJNA VEZA ZA SVE LJUDE ZA SVE NAS

Kad sam bila mala roditelji su me ohrabrili da budem najbolja verzija same sebe, a nikad kopija nečega što već postoji. Htjeli su da budem srećna. Baš zbog toga su mi ostavili prostora da formiram svoj karakter i da budem kritična, prvenstveno prema sebi, pa onda i prema drugima. Ohrabrili su me da učim jezike, da proputujem cijeli svijet i da upoznam druge kulture.

Odgojili su me tako da ljude iz svoje okoline ne klasifikujem na osnovu njihove boje kože, zemlje porijekla, religijske pripadnosti ili socijanog odnosno društvenog statusa. Naučili su me da ljude dijelim na dobre i loše i da čak i onim lošima dajem šansu, da ih ne isključujem iz života. Do današnjeg dana prolazim kroz život sa ovim, za mene, velikim etičkim vrijednostima koje me prate dvadeset i pet godina.

Naravno, nisam uvijek dobro prošla s principima i vrijednostima po kojima živim. I to je uredu, pošto smo različiti i svako ima svoj način života i mišljenja. U momentima sumnje u sebe, pa i u druge, često pitam svoje roditelje: „Zašto neki ljudi uzvraćaju samo mržnjom, i ako im nista loše nisam učinila? Je li moj način komunikacije sa ljudima pogrešan? Da li ja treba da se promjenim?“

Moji roditelji mi onda  odgovaraju, da trebam da budem strpljiva i razumna. I da će sve doći na svoje.

Sigurno se pitate: Čemu ovaj uvod? Evo, hoću da vam objasnim.

Već duže vrijeme sa brigom posmatram razvoj novostvorene opštine Petnjice. Naravno tu ima i nekih pozitivnih novosti, kao sto je npr. osnivanje Radio Petnjice, koja pruža mogućnost i platformu za praćenje aktuelnih događaja vezanih za ovaj kraj kao i za razmjenu ideja i mišljenja sa različitim tematskim sadržajima.

Nažalost postoje i negativni efekti. Dozvoljavamo da se sve više rascijepimo, da se izoliramo, i vezu prema opštini Berane, čiji smo dio decenijama bili, raskinemo. Ne koristimo našu tek dobijenu slobodu, da bi se „zdravo“ razvili. Mi se razvijamo u nazad i gazimo našu tek dobijenu šansu, da budemo jedan kosmopolitički primjer drugim opštinama, pa i državi. Da budemo opština koja pravi politiku za sve građane, gde mišljenje žena i dijece ima istu težinu kao mišljenje muškaraca. Gde dialog ne znači samo kritizirati nego nešto činiti.

Došla sam do jednog momenta, gdje nijesam više izdržala da ništa ne kažem. Imam svoj glas. Imam svoj stav. I htjela sam, morala sam da kažem to što mislim – jer ćutanje uvjek znaći saglasnost.

Kao što je poneko od vas već pročitao, postala sam malo aktivnija na društvenoj mreži Fejsbuk, tačnije na stranici Radija Petnjice. Pisala sam komentare na različite teme, kao što je npr. veliko prisutstvo beranske policije u Petnjici, članak da nemamo drugu državu osim naše lijepe Crne Gore, ljutnja jednog petnjickog političara što je od policije opomenut da je sa zatamnjenim prozorem od auta kršio zakon i ideja za promnjenu imena petnjičke škole, pošto je sadašnje ime beransko.

U svojim komentarim sam pisala o jedinstvu, o ideji jednog zajedničkog crnogorskog identiteta. Identitet koji muslimane, pravoslavce i katolike ujedini a ne dijeli. Identitet koji svim manjinama daje osjećaj da su dio jednog društva. Propagirala sam ljubav prema sebi i državi i probala da pojasnim, da je naše SJUTRA rezultat naših današnjih dijela.

Bila sam veoma srećna, što sam putem privatnih poruka kao i preko mnogobrojnih komentara uspjela da izazivam velike reakcije. Imalo je naravno i reakcija koje su bile negativne.

Tada, prije nedjelju dana došao je opet taj momenat, kad je u meni bilo sumnje. Ali ovaj put nisam sumnjala u sebe, već u to sto sam sve pročitala. Bila sam veoma začuđena koliko mržnje je bilo u pojedinim komentarima drugih osoba. Bilo mi je važno da razjasnim, da nas izolacija, pogotovo u ovom današnjem vremenu, dovodi samo u propast. Martin Luter King, koji se borio za prava ljudi sa crnom kožom, bio je taj koji je rekao: „ Ne možemo dugo preživjeti, ako u jednom geografsko ujedinjenom svijetu budemo umno podjeljeni.“ Izolacija za njega NIKAD nije bila opcija. LJUBAV jeste.

Čitala sam, da sam „izgubljena duša“, da nisam dobro odgojena, da se trebam prisjećati genocida koji su vršeni nad Bošnjacima itd. a ne znaju uopšte ko sam ja, ko mi je familija, ne samo sa očeve strane, nego i sa majčine strane. Više znam o genocidu i protjerivanju nego mnogi koji pišu takve neukusne komentare, ali nećemo sad o tome, pošto nam valja ići naprijed. Vrhunac negativnih komentara su bila dva aspekta, koji su mi više bili smiješni nego što su me pogađali. Pojedini su pisali da sam nacionalista zato sto sam rekla da sam ja i Muslimanka i Crnogorka i da nikad ne mogu da budem samo jedno od toga. A kao drugo sam bila korigovana zato što sam u jednom komentaru napisala „Dobar dan“ a ne „Selam“ ili „Merhaba“.

Napomena koja je uvijek bila konstanta, jeste, da ja kao žensko nemam pojma, niti bi ja trebala da mislim, već da se šminkam i uljepšavam samo za vas muškarce. Jadne su supruge istih tih muškaraca koji mi pišu takve komentare. Ja nisam glupa, moralna sam a mislim čak i da sam lijepa. Budite tako emancipovani i pružite mogućnosti Vašim lijepšim polovinama da ponegdje i nešto prokomentarišu. Poslije toga sigurno nećete više biti iznenađeni da i jedno žensko ima glavu sa kojom može da misli. Ali nećemo sad o tome. Idemo dalje…

Poslije tih komentara postavljala sam sebi slijedeća pitanja:

Zašto nekome smeta što ga ja pozravljam sa riječima: „Dobar dan“?  Kao pojašnjene: Pozdrav „Dobar dan“ koji se može prevesti na sve svjetske jezike i koji se sastoji od – sad crnogorskih – riječi dobar i dan sami za sebe nemaju nikakvu religioznu niti nacionalističku komponentu, kao sto ni „Bonjour“ (francuski) ili „Guten Tag“ (njemački) to nemaju. Zašto nekome smeta što ja koristim taj pozdrav? Zašto moram da koristim turski ili arapski jezik kad nam je naš jezik dao divne riječi kojima možemo nekome poželjeti dobar dan? I zašto ne može svako sam da odluči kakvu će formu pozdrava da upotrijebi?

I zašto sam dobila titulu nacionalistkinje? Zato što sam za to, da slavimo različitost? Zato što mi je dosta da sebe i ljude dijelim po nacionalnoj i religioznoj pripadnosti? Da se neprirodno izoliram i ako tu ima toliko toga što nas povezuje? I to sve samo da bi se udvarala nekim tkz. „mainstream“om?

Ja kažem ne.

Neću da me taj neki mainstream tjera uza zid, gde se moram odlučiti, da li hoću da budem Bošnjakinja ili Crnogorka, gde ću biti ocijenjena po tome, da li ću reći dobar dan ili merhaba, gde cu biti osuđena zato što apeliram na to da se približavamo a ne djelimo.

Srećom su pozitivni komentari i poruke, pune ohrabrenja, bile u većini. Pisali su mi ljudi koji su bili prijatno iznenađeni čitajući moje komentare. To su bili ljudi, koji su mi pisali, da im je dosta mržnje i da hoće promjene.

Albert Einstein je jednom rekao, da je veoma depresivno živjeti u vremenu u kojem je lakše razbiti atom, nego jednu predrasudu. Nemam ambicije da izbrišem predrasude svih ljudi, niti ja to mogu. Ali hoću da stvorim jednu platformu, odnosno da budem inicijator za to, da ljudi različitog mišljenja dobiju hrabrost da kažu šta misle bez obzira na to šta će drugi reći. Pošto ih ima. Žena. Muškaraca. Starijih. Mlađih. Svi oni žele prave promjene za njihovu državu ka jednoj multietničkoj i svjetsko otvorenoj zemlji – Dakle: Zašto ne početi u svojoj opštini?

Na početku sam već rekla, da moji roditelji  žele, da ja budem srećna i uspješna u svom životu. Ne samo materijalno nego i mentalno. Da saslušam i respektujem sagovornika čak i kad se ne slažem sa sadržajem njegovog izlaganja. Nije uvreda jača strana karaktera.

Šta vi želite vašoj djeci za njihovu budućnost? Mogla bi se opkladiti sa Vama, da i vi za svoje dijete želite da bude samostalno i – sto je najvažnije – srećno.

A šta je sreća? Sreća je ljubav, zdravlje , sloboda i respekt prema sebi i prema drugima – a ne izolacija, mržnja i ozlojeđenost.

Mislim da, ovako za kraj, riječi jedne stare ali divne pjesme legendarne rok grupe Bijelo Dugme sumira sve to što sam upravo napisala i što istinski želim: „Ima neka tajna veza, tajna veza za sve nas.“ Nemojte da dozvolimo da se ta veza raskine. Borimo se za opstanak te veze da bi narednim generacijama ostavili bar malo ljubavi i mira.

ARIANA KOČAN

O CRNOJ GORI S LJUBAVLJU I U ANKARI I U SARAJEVU

0

Islamska zajednica u Crnoj Gori, i pored brojnih pokušaja dezavuisanja, udara sa raznih strana, špekulacija i dezinformacija, nikada nije bila jedinstvenija, snažnija i uticajnija, no što je sada, rekao je reis Rifat efendija Fejzić.

Govoreći o svojoj bezbjednosti, s obzirom da mu se na društvenim mrežama, od strane oponenata, upućuju razne uvrede, ali i prijetnje, Fejzić kaže da je Crna Gora njegova domovina, u kojoj je rođen, gdje živi i gdje će ostati.

“Rezervne domovine nemam, a o mojoj zemlji jednako govorim sa ljubavlju i najdubljim poštovanjem i u Ankari, i u Sarajevu, i u Beogradu, i gdje god odem. Crnom Gorom se krećem slobodno, a na uvrede grupica i pojedinaca ne obraćam pažnju”, rekao je Fejzić u intervjuu Pobjedi.

Kazao je da najveći dio prijetnji dio takvih poruka smatra neozbiljnim, ali da u svakom slučaju, kako je rekao, ne može, bilo kome, pa ni njemu , biti prijatno ako se neko usuđuje da javno prijeti samo “zato što se u nečemu ne slaže sa vama”.

Na pitanje je li priojavio nadležnima makar neke od prijetećih poruka koje se tiču ne samo njega, već i uže porodice, Fejzić kaže da jeste “par najdrastičnijih”.

“Ali ne zbog straha za ličnu bezbjednost, koliko zbog potrebe da skrenem pažnju na sve češće pojave drastičnih zloupotreba prava na javnu komunikaciju posredstvom društvenih mreža. Čini mi se da se u odnosu na tu vrstu torture, kao država i društvo, još nijesmo jasno odredili”, kazao je Fejzić.

Kazao je i da nema fizičko obezbjeđenje.

“Ne. Makar da je meni poznato tu vrstu zaštite ni sa državnog, ni sa bilo kojeg drugog nivoa nemam. Pretpostavljam, međutim, da nadležni državni organi pravilno procjenjuju stepen ozbiljnosti prijetećih poruka i da u skladu sa tim i postupaju. To je njihov posao i njihova odgovornost u odnosu na svaku javnu ličnost i svekog građanina. Što se mene lično tiče, slobodno se krećem cijelom Crnom Gorom i potpuno sam lišen bilo kakvog osjećaja straha i ugroženosti”, kazao je Fejzić.

FK SJEVERNA ZVIJEZDA : FK PETNJICA 2:4

0

Fudbaleri FK Petnjica su u Bijelom Polju pobijedili Sjevernu zvijezdu rezultatom 4:2. U utakmici 14-og kola Sjeverne fudbalske regije Petnjičani su izvojevali vrlo važnu pobjedu na teškom terenu.

FOTO: DENIS RAMDEDOVIĆ

ESAD RASTODER: NEKA SE HVALE FABRIKAMA A NE SAMO DŽAMIJAMA I GASULHANAMA

Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza u Njujorku, dr je u razgovoru za Radio Petnjica a u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o svom odlasku u daleki svijet.

ESAD RASTODER: Redovno dolazim u Petnjicu i to od 1981. godine od kada sam otišao otuda. Ona cesta je i dalje ista, malo je popravljena i par ljudi se izborilo da se preko Lješnice dobije neki putić. Ako država misli iskreno dobro Bošnjacima jednom mora da kaže i da prizna sve svoje greške. Amerika je jednom ratovala u Vijetnamu i priznala da je pogriješila. Dobro zapamtite, dok se god ne raščisti sa prošloću, budućnosti nema ni za nas ni za naše komšije Srbe, Crnogorce itd. Mi iskreno treba da se pokajemo i da kažemo šta se i kome uradilo, u svemu – politici, istoriji, življenju… i ako to ne uradimo nemamo nikakvu budućnost.

Danas se ide iz Petnjice, a sjutra će ići iz svih djelova države. Nemoguće da država ne može dovesti jednu veliku kompaniju. Otvoreno pitam, zašto je Vlada prije nekoliko godina od novca iz Luksemburga, koji je bio namijenjen da se otvori fabrika sireva u Petnjici premjestili u Berane i ta je fabrika propala. Naravno, u pitanju je sukob interesa. To je loše za privredu Crne Gore i ta privreda mora da propadne. Moram da vas podsjetim da je poljoprivredna zadruga u Petnjici 1976. godine imala 1.300 ovaca, i tamo nismo imali gdje da ih izvodimo na ispašu. Ja i dva moja druga smo išli sa njima na Žabljak i tamo smo spavali u dva kućera. Ovce su plasirane u Nikšić na klanje i onda se meso izvozilo u arapske zemlje. Jel moguće da se to opet ne može obnoviti i da se iskoriste te povoljnosti za stočarstvo na sjeveru Crne Gore.

Sva pitanja koja tište Petnjicu, ja sam na svim sastancima potencirao – od Vujanovića, Krikokapića, ministara, Dritan Abazović i mnogih drugih. Sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem sam o svemu pričao. Njihova priča se svodi na otvaranje malih i srednjih preduzeća, ali to ne može da pomogne Petnjici, to je puko preživljavanje. Kada pomenete Petnjicu i Bihor meni i mnogima koji misle kao ja odmah nas asocira na tugu. Lijepo je doći, vidjeti i sresti se sa nekim ljude iz svoje generacije. Međutim, ljudi su iseljeni. U mom selu, u Rastodera nema ni 15 kuća. Jedino ljeti dođu, a ostalo vrijeme uglavnom je staro stanovništvo. Škole prazne i više se ne upisuje ni 30% od onoga što se nekada upisivalo. Petnjica je još uvijek selo – nema infrastrukturu, bez plana, i iskreno da kažem jedino ono malo Doma što je urađeno, i čujem, putem radija da se hvale iz Islamske zajednice da se napravilo ne znam ni koliko džamija, gasulhana… Pitam se zašto niko iz civilnog sektora se nije pohvalio da je otvorio neku fabriku i zaposlio barem 10 radnika.

Tako da je meni Petnjica ista kao 80-tih, 90-tih i 2016. godine i ona će uvijek biti ista, jer tamo niko ne želi da digne Petnjicu. Ona je i dalje rupa na karti Crne Gore. Trebali bi istoričari da pokrenu, ako smiju, i da kažu zašto je Petnjica od 1945 pa na ovamo tako kažnjena. U nju se nije ni ulagalo, a znamo da je to bila politička odluka koja je skuvana u Beranama. Dok je Petnjica bila pod Beranama, sredstva se nijesu tamo ulagala. Bilo je sve blokirano i to je istina a porez se ubirao iz Petnjice. Čak su se i danas granice Berana spustile blizu Petnjice. Ako smo glasali za nezavisnu Crnu Goru zašto Vlada nije uložila u Petnjicu.

Da nije bilo Bošnjaka, nikada Crna Gora ne bi bila nezavisna – To vam ja garantujem jer znam da je pet hiljada nas došlo da glasa za nezavisnot a danas ne možemo da glasamo za one za koje mislimo da će donijet dobro Petnjici. N interesuju nas političke partije. Ako danas neko misli da može da prijeti Petnjici i Bošnjacima grdno se prevario.

Cijeli razgovor na YouTubu kanalu radija Petnjica 

SAVJET MLADIH DPS: BIHOR IMA NA KOGA DA SE OSLONI

1

Savjet mladih DPS-a Petnjica je u petak veče u prostorijama restorana na Boru a pod pokroviteljstvom bihorske dijaspore, organizovao žurku za mlade sa područja opštine Petnjica i Bihora. Žurci je prisustvovalo više 400 mladih uglavnom članova DPS-a ali i bilo je onih mladih koji su članovi drugih političkih subjekata.

„Prisustvo mladosti u ovolikom broju večeras ovdje, pokazalo nam je da Petnjica i Bihor imaju na koga da se oslone i da ne treba da brine za svoju budućnost. Vrijeme koje je pred nama je puno izazova i moramo da zavrnemo rukave i da radimo, a mladi ljudi koji su bili prisutni, nam daju volju i želju i pokazatelj su da smo na pravom putu i da treba da svi zajedno napravimo od Petnjice mjesto u koje će se dolazit i ostajat. Ovoliko prisustvo omladine je najbolji demant svih kritika koje nam upućuju pojedinci kako se Bihor iseljava. Mi iz OO DPS-a u Petnjici imamo niz aktivnosti koje treba da sprovedemo i koje smo planirali, ali o njima ćemo da istupimo u javnost kada za to dođe vrijeme“ izjavio je za portal radija Petnjica Mehmed Meša Adrović, predsjednik OO DPS-a Petnjica.

Pored mladih bihoraca, žurci je prisustvovao i određen broj čalnova  opštinskog odbora DPS-a Petnjica, a bilo je momenata kada su pojedini članovi drugih političkih partija javno izrazili želju da se učlane u DPS-u.

DENIS BOŽOVIĆ

ESAD RASTODER: ĐUKANOVIĆ JASNO KAZAO S KIM JE, BS DA IZAĐE IZ KOALICIJE

1

“Milo Đukanović je čestitkom Šešelju i se bacio u zagrljaj Mandiću. Ovo je velika pouka da Bošnjaci treba da ustraju da se sudi naredbodavcima za deportaciju Bošnjaka i mnoge druge zločine počinjene u Crnoj Gori.

Bošnjačka stranka treba odmah da izađe iz koalicije sa DPS-om i da se pridruži progresivnim snagama za razmontiranje ovog režima, koji je sazidan na korupciji”, izjavio je predsjednik Bošnjackog saveza Amerike Esad Rastoder.

RASTODER: ĐUKANOVIĆ JE BIO SAVEZNIK ŠEŠELJEVE IDEOLOGIJE

0

Izjava premijera Crne Gore Mila Đukanovića povodom oslobađajuće presude u Haškom tribunalu lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju je vrlo iskrena i nije me iznenadila, kazao je potpredsjenik Građanskog pokreta URA i profesor istorije Šerbo Rastoder za Radio Slobodna Evropa.

On je rekao i da je Đukanović bio saveznik Šešeljeve ideologije, te da se nije moglo bilo šta drugo ni očekivati.

Rastoder je kazao i da je oslobađajućom presudom Šešelju, Haški sud, vjerovatno krajnje nenamjerno, na neki način, reaktuelizovao i oživio ideju “velike Srbije”.

RSE: Presuda Vojislavu Šešelju je pokazala da ideja ‘velike Srbije’ nije bila zločinački projekat – kakve će biti posljedice te poruke u regionu?

Rastoder: Kada je u pitanju sama presuda i reakcije na tu presudu, koje su veoma različite, mislim da je suštinško pitanje sljedeće – da li se može suditi ideologiji? Dakle, to nije novo pravno pitanje. To je pitanje koje se još na Nirnberškom procesu aktuelizovalo i Haški sud je, očigledno, stao na stanovište da se suditi ne može ideologiji. Jer, očigledno, prema onome što bar za sada znamo, da optužnica nije bila ubjedljiva u smislu dokazivanja konkretnih djela, sem ono što bi mogli nazvati verbalni delikt.

Dakle, nedvosmisleno je, bar sa našeg stanovišta, kao neko ko je savremenik i posmatrač svega toga, da je Šešelj bio jedan od glavnih ideologa, podstrekivača i neko ko je verbalno provocirao ratne sukobe. Ali se takođe, moramo pomiriti sa jednom činjenicom – da se ideologiji ne može suditi odnosno, ne može se suditi onome što je riječ već samo onome što je djelo. Čini mi se da je u Šešeljevom slučaju prevagnulo ovo drugo stanovište da se radi o verbalnom, a ne i o konkretnom zločinu. Ali ako je zaista u pitanju neka pravda i ako bi se u toj kategoriji moralo razgovarati onda ipak treba imati na umu da je taj čovjek više od deset godina proveo u istražnom zatvoru i da je samim tim on, na neki način, kažnjen i bio odgovoran za ono što se desilo kasnije.

RSE: A o posljedicama za region?

Rastoder: Pazite, ovdje treba posmatrati problem sa sljedećeg stanovišta: da je presuda Šešelju bila osuđujuća onda bi implicite ta presuda značila i zabranu Srpske radikalne stranke (SRS) kao političkog subjekta na političkoj sceni Srbije. Ovako se desilo da je presuda došla uoči izbora u Srbiji i da će ona, u svakom slučaju, biti vjetar u leđima samom Šešelju. Što opet, sa stanovišta regiona, može da znači reaktuelizovanje nekih priča i ideja za koje smo mislili da su iza nas. Tako da je teško sad pretpostaviti koje će konkretne posljedice biti. Ali je jedno sigurno – da će Šešelj ovakvom presudom pokušati politički da poentira na činjenici i na sljedećim izborima u Srbiji, tvrdeći da je on žrtva međunarodne zavjere koja je bila uperena protiv srpskog naroda i srpske ideje kao takve. I činjenica je da je Haški sud, vjerovatno krajnje nenamjerno, na neki način, reaktuelizovao i oživio ideju ‘velike Srbije’.

VUJANOVIĆ: ĐUKANOVIĆ ŠEŠELJU ČESTITAO KAO GRAĐANIN, A NE KAO DRŽAVNIK

0

Predsjednik Republike Filip Fujanović pravdao je izjavu premijera Mila Đukanovića, koji je nakon odluke Haškog tribunala, lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju čestitao slobodu. Vujanović je ocijenio da je premijer to saopštio u svojstvu građanina.

“U odnosu na Đukanovićevu izjavu, nijesam imao doživljaj da je to bio politički ili državni iskaz. Mislim da je on slijedio običaj koji postoji u našem narodu da kad se optuženi oslobodi a pri tom je dugo bio u pritvoru, saopšti svoj doživljaj prema toj slobodi. Šešelj je 12 godina bio u pritvoru i prema mojoj impresiji Đukanović je to građanski prokomentarisao sa aspekta personalnog a ne državnog ili političkog doživljaja”, kazao je Vujanović danas u Ulcinju gdje je srisustvovao svečanoij sjednici SO povodom Dana Opštine. Podsjetio je kako se crnogorska Vlada odnosila prema Šešelju dok je djelovao u Crnoj Gori.

“Vi znate da mu je bio uskrađen boravak i da je za vrijeme Đukanovićeve Vlade prognan iz Crne Gore. Ne sumnjam da premijer i dalje ima isti državnički i politički odnos, kakav je uvijek imao prema radikalima i niihovoj ideji, koja u Crnoj Gori nikad ne može uspjeti”, kazao je Vujanović. Dodao je da on lično ne žerli da komentariše odluke sudova, bilo domaćih ili međunarodnih.

“Imajući u vidu moju biografiju između ostalog kao i čovjeka koji se bavio krivicom, mislim da je to primjeren iskaz za predsjednika jedne države”, ocijenio je Vujanović.

 

BS: SRAMNA PRESUDA ŠEŠELJU

0

Odluka Haškog tribunala da oslobodi predsjednika Srpske radikalne stranke, Vojislava Šešelja po svih devet tačaka optužnice koja ga tereti da je govorom mržnje podsticao i podržavao ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, sramna je i neočekivana, saopšteno je iz Bošnjačke stranke.

“Oslobađanje optužbi nanosi nepravdu i duboko vrijeđa porodice žrtava koje su zbog njegovih zločina širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine ostale bez svojih najmilijih. Potpuno je iznenađujuća i neočekivana presuda Haškog suda za nekog ko je promoter i inspirator zločina tokom ratnih dešavanja početkom devedesetih godina”, navodi se u saopštenju BS.

Oni očekuju efikasnu i hitru reakciju tužilaštva u žalbenom postupku “vjerujući da će u konačnici doći do revizije presude, nakon koje će Šešelj biti adekvatno osuđen i kažnjen”.

Bošnjačka stranka izražava nadu da će zemlje regiona imati snage da se suoče sa prošlošću i rade na uspostavljanju pomirenja među narodima, kazali su iz BS.

BDZ: ĐUKANOVIĆ MEĐU PRVIMA, ISPISUJUĆI ODU RADOSTI, ČESTITAO SLOBODU ŠEŠELJU

0

Bošnjačka Demokratska Zajednica (BDZ) u Crnoj Gori je sa “nevjericom dočekala vijest o oslobađajućoj presudi četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju”.

Haški tribunal je, stoji u saopštenju Informativne službe BDZ, htio da udovolji svima, a jasno je po najmanje pravdi.

“Prateći zbivanja nakon osuđujuće presude Karadžiću, stekao se utisak da je aktuelni režim prećutno proglasio dan žalosti. Šutnja i težak muk je zahvatio vrh vlasti, a izdvaja se samo saopštenje Bošnjačke Stranke koja je pozdravila takvu odluku. Oslobađajućom presudom Vojislavu Šešelju, aktuelnom režimu je očigledno već postalo mnogo bolje, pa je i muk nestao, i, kao što smo imali priliku čuti, premijer Đukanović među prvima, ispisujući odu radosti, čestitao slobodu četničkom vojvodi!” ističu iz BDZ.

Ideologu Velike Srbije – političkog koncepta koji je na Balkanu izazvao nemjerljive zločine, navodi se u saopštenju, čovjeku koji je svakoga ko se na ovim prostorima ne izjašnjava Srbinom, proglasio neprijateljem Srba, čestitka u ovom politički osjetljivom trenutku, predstavlja ustvari odavanje priznanja za sve to.

“Vjerujemo da je ovaj nesvakidašnji trenutak radosti premijera nedvosmisleno dokazao koga to bošnjački političari i dan danas uzimaju za političkog lidera i održavaju na vlasti. Nadamo se da je i SDP konačno shvatila kome je povjerila sve ove godine jer je svojim saopštenjem priznala kako su se prevarili da je Demokratska partija socijalista i njen lider, na krilima SDP-politike odustala od ratne prošlosti. S tim u vezi još jednom pozivamo sve građane da konačno okrenu leđa režimu koji je onaj isti režim koji je podržavao agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koji je pohapsio rukovođstvo SDA stranke i montiranim procesima osudio ih na 87 godina zatvora, režim koji je deportovao izbjeglice te režim koji ni do danas, očito je, nije odustao od početne velikodržavne ideologije.”

BDZ poručuje Bošnjacima u Crnoj Gori a i onima koji žive na prostorima bivše Jugoslavije da se nemaju čega bojati jer Šešeljeva ideologija je gubitnička ideologija.

“U tom smislu, raduje nas što je politički vrh Srbije prihvatio platformu gospodina Zukorlića o pomirenju, kao političkom konceptu dijaloga među narodima, te kako smo koliko jučer čuli od srbijanskog premijera Vučića, i odustala od Šešeljeve ideologije koja je Srbiju samo vodila u sigurnu propast.”

“Imajući u vidu činjenicu da je i naš “Car go” i da sada znamo gdje nas ovaj režim vodi, vjerujemo da će na prvim izborima konačno doći do smjene vlasti u Crnoj Gori i da se time otvaraju vrata prosperiteta za stvarni, istinski suživot naroda u Crnoj Gori, bez obzira na njegove vjerske, nacionalne i sve druge razlike”, navodi se u saopštenju BDZ.