Gotovo sam izgubila nadu u vrijednost i sadržinu pisane riječi.
Ali ove sedmice se desilo nešto što mi je dalo motiv da se treba boriti za pravu stvar, desilo se nešto što mi je dalo snagu da vjerujem u kvalitet i upornost. Moj rođak Esad Kočan napisao je knjigu ,,Iza prašine“. Iako sam željela, nisam bila u mogućnosti da prisustvujem promociji, ali mi je otac, koji je bio tamo, čitao telefonom sa ushićenjem neke pasuse te knjige. Divno napisane riječi, koje bude neodoljivu želju da se stranice te knjige pročitaju u jednom dahu. I ponosna sam na svoje prezime, na svoje pleme i na činjenicu da mogu da kažem da sam član i dio porodice u kojoj su rođeni takvi nesporni kvaliteti.
Esade , slušajuci riječi koje si napisao bila sam srećna da nijesi od onih koji su ,,načitani“, nego sam slušala riječi čovjeka koji je shvatio napisano. A ti si jedan od primjera da snagom volje, upornošću i znanjem sve može da se postigne u životu, čak i onda kad prepreke izgledaju nepremostive. Hvala ti za to saznanje.
