FOTO: Saudin Dino Račić
CRNČA – STARO BIHORSKO SELO
Selo Crnča se nalazi na dvadeset km od Bijelog Polja prema Beranama i pripada opštini Bijelo Polje. Selo se dijeli na Gornju i Donju Crnču. Ovo područje je bilo interesantno mnogim civilizacijama za naseljavanje i u ovom kraju se mogu naći mnogi ostaci starih kultura.
Stanovništvo u ovom kraju se uglavnom bavi poljoprivredom i stočarstvom. Najvažnije djelatnosti kojim se stanovništvo bavi su: malinarstvo, stočarstvo, voćarstvo, pčelarstvo, sakupljanje šumskih plodova i neke vrste zanata. Crnča je veoma bogata vodnim resursima, livadama i pašnjacima, te šumskim resursima. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bihora, u dolini rijeke Crnče, desne pritoke Lima. Ovo područje je izgrađeno od paleozojskih pješčara, metapješčara, filita, argilofilita, a javljaju se i krečnjaci. Selo ima izgled dolinskog proširenja, dok se okolne dolinske strane postepeno uzdižu. Viši djelovi su obrasli šumama, dok su ostali djelovi travne oblasti.
Selo je dobro povezano magistralnim putem Bijelo Polje-Berane a projekat auto puta Bar-Boljare vodi uz dolinu Crnče prema Pešteru. Selo je 1948.god. imalo 375 stanovnika a 1991.god. u selu je bilo 515 stanovnika. Iseljavanjem, taj broj po poslednjem popisu iznosi 466 stanovnika.
Crnča se nalazi na 727 metara nadmorske visine. Rijeka Crnča je rijeka kraćeg toka, pripada Bihoru a u Lim se uliva kod Slatine na nadmorskoj visini od 619 m. Izvori rijeke su oko naselja Crhalj oko 1.000 m nadmorske visine, Godijevo 800-900 m nadmorske visine i Ivanje 800 m nadmorske visine. Dužina toka rijeke Crnče je 9 km. Uz dolinu Crnče vjekovima su išli važni karavanski putevi.
U periodu 1990 tih godina dosta stanovnika se iselilo iz Gornje Crnče, uglavnom mladih koji su utočište našli u inostranstvu. Danas iseljenika iz Crnče ima u Njemačkoj, Luksemburgu, Turskoj i ostalim zemljama zapadne Evrope.
Crnča se u knjigama pominje još u 13 vijeku. Prema povelji Stefana Prvovjenčanog pominje se kao naselje župe Zaton od 1220.god. U naselju se nalaze ostaci srednjovjekovnog manastira. Prema predanjima, zanimljivo je da poslije starih civilizacija o kojima svjedoče utvrđenja i objekti i to Gradina, Sutjeska, oko skoro dva vijeka nije imalo stanovništva u Crnči. Dolaskom Ćor paše i Hajdar paše u 17 vijeku i kasnije naseljavaju se plemena Sejfići, Spahići, Hadžovići. Džamija u Radulićima svjedoči kao jedna od najstarijih na ovom području o naseljavanju prije nekoliko vjekova ovog kraja od strane Turaka. Džamija u Radulićima sagrađena je krajem 17 vijeka i početkom 18 vijeka. Sagradio je Hajdar-paša Selim koji je došao u Bihor sultanovim beratom 1689.godine. Džamija u Radulićima je imala učionicu za učenje, biblioteka sa knjigama na arapskom, turskom i persijskom jeziku. Formirano je i sudstvo sa pet članova Vijeća. Hajdar paša je imao saraj kao i rezidenciju iz koje je vladao cijelim Bihorom. Teritorija Bihora tada, a gotovo i sada obuhvatala je cijelo Bijelo Polje, Petnjicu sa okolnim selima do planine Turjak. Pored džamije se nalazi turbe Hajdar-paše. Džamija je prošle godine odlukom Uprave za zaštitu kulturnih dobara dobila status spomenika kulture od nacionalnog značaja i stavljena je pod zaštitu. Očekuje se njena restauracija u skorijem periodu.
U vrijeme socijalizma Crnča je imala svoju otkupnu stanicu mljekaru gdje se otkupljivalo mlijeko. Stočni fond je bio veliki. Svako domaćinstvo je imalo znatan broj grla krupne i sitne stoke i usjeva. Danas se u selu drugačije živi. Poljoprivreda i stočarstvo i druge djelatnosti su dodatni posao za stanovnike, jer oni uglavnom rade na poslovima u gradu ili na privremenim poslovima u inostranstvu. Crnča ima osnovnu školu do četvrtog razreda. Selo je kvalitetno snabdjeveno električnom energijom, vodom-samostalnim vodovima domaćinstva, telefonom, internetom, kablovskim televizijama i javnom rasvjetom kroz selo.
JASMIN SPAHIĆ
IZGORELA KUĆA SEADA I ŠEFKETA ADROVIĆA
U požaru koji je juče izbio u selu Donja Vrbica u potpunosti je uništena porodična kuća Seada i Šefketa Adrovića u kojoj je živio Ragip Adrović. Prilikom požara niko nije povrijeđen, a šteta na objektu je totalna. Uzrok požara za sada nije poznat.
Odmah nakon požara na lice mjesta upućeno je vozilo Službe zaštite I spašavanja međutim kasno je bilo da bi se šteta spriječila.
Na lice mjesta izašla je i Uprava policije koja je sačinila izvještaj, kao i sudski vještak za utvrđivanja požara i vještak elektro struke.
Adrović je živio sam, a po informacijama koje je dobio Radio Petnjica smješten je kod rođaka.
DINO RAČIĆ
DA LI ZBOG POLITIKE UČENICI “OŠ MAHMUT ADROVIĆ” NE UČE NJEMAČKI JEZIK?
Polemika oko toga da li je politika uticala na odluku da njemački jezik ne bude izučavan u “OŠ Mahmut Adrović” obilježila je posljednju sjednici lokalnog parlamenta.
„Zbog čega u školi “Mahmut Adrović” u Petnjici nije uveden, kao drugi strani jezik, njemački u ovoj školeskoj godine iako su to uradile osnovne škole u Trpezima, Tucanju i Vrbici“, pitao je odbornik DPS Erol Muratovića. Pitanje je bilo upućeno najodgovrnijem u školi, direktoru a ujedno i odborniku BS Ervinu Durakoviću. Odbornik DPS-a je naveo da je “poznato da su svi zajedno, na čelu sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem, zalagali za to da drugi strani jezik bude njemački ili francuski”. On je tvrdio da su našli adekvatnog profesora i imali dogovor da drugi strani jezik u ovoj školskoj godini bude njemački jezik. Muratović logicira da OŠ Mahmut Adrović najelitna škola na području petnjičke opštine i da je mora biti generator svih obrazovnih procesa.
Odbornik BS i direktor OŠ Mahmut Adrović, Evin Duraković je kazao da ga iznenađuje činjenica da Muratović nije ni pročitao naslov izvještaja iz dnevnog reda.
„U školskoj godini 2015/16. nijedna osnovna škola u Bihoru nije mala njemački jezik. Vi ste kolega trebali ovo da stavite za narednu. Očito ste bili zauzeti nekim drugim stvarima, možda podjelom asfalta po selima ili možda nečim trećim, ali ja neću ulazit u to.
Upoznaću vas detaljno sa procedurom izbora izbornih predmeta. Naime, ne radi se o drugom stranom jeziku. Ovo što je uvedeno u tri osnovne škole u Bihoru je fakultativna nastava u šestom razredu i to po dva časa. Nije uveden drugi strani jezik, a vi ste to vjerovatno mislili na drugi strani jezik. Izborni predmeti za ovu, tekuću školsku godinu koji nije obuhvaćen ovim izvještajem, su se birali još na proljeću prethodne školske godine, tako da je tu proceduru započeo moj prethodnik. Radim na tome da se od naredne školske godine ponudi učenicima da izaberu izborni predmet, a ovih dana smo izvršili anketiranje učenika i njihovih roditelja. Ispostavilo se da je većinsko raspoloženje za njemački jezik. Poštovao sam proceduru, napravio anketu i učenici će se opredijeliti u aprilu ili martu. Oni će u ponudi imati ruski, njemački i onaj jezik za koji se opredijele. Do sada to nije moglo, i vi ste to objasnili. Nije postojalo kadrovsko rešenje. Sada to imamo i biće ponuđeno učenicima, a oni treba da donesu konačnu odluku. Fakultativna nastava je nešto drugoi nju određuje uprava škole odnosno direktor. Njesam htio u ovoj školskoj godini namećem učenicima nijedan strani jezik nego sam čekao da poštovao proceduru“, objasnio je Duraković.
Muratović nije bio zadovoljan odgovorom.
„Kolega Durakoviću, ja se u opštini bavim svim odgovornim pitanjima i ne bježim ni od kakvog pitanja. Ali, preče je bilo, umjesto da ubjeđujete radnike da vas politički podrže u osnovnoj školi, da se bavite konkretno ovim pitanjem. Ovim odgovorom apsolutno nijesam zadovoljan, ni ja, a ni građana. Logika je jasna. Kako su mogle Tucanje, Trpezi i Vrbica da uvedu njemački jezik. To je priča radi priče“, kazao je Ervin Muratović.
Polemika na relaciji DPS – BS se nastavila pa je Duraković rekao da se iza svega krije politika.
“Iza svega ovoga se krije politika, odnosno političko obećanje DPS momku koji predaje njemački jezik. Pošto je kolega kazao da ni zadovoljni građani, zašto ne pita kog kolegu Aljka Rastodera zašto nije uveo njemački jezik, nego pita mene. Zato što kod kolege Aljka rade nastavnici koji predaju ruski jezik a oni su vaši aktivisti i odbornici. Ti se ljudi štite da ne ostanu bez časova. Kod mene nije tako. Koliko je meni poznato, iz moje škole koleginica koja prodaje njemački je aktivista vaše partije i vama nije stalo da nju zaštitite. Meni jeste u onom domenu u kojem su moje nadležnosti. Međutim, neću da stavim interes radnika ispred interesa učenika. Objasnio sam vam proceduru i biće onako kako je propisano. Učenici će dobiti priliku da se izjasne i onaj predmet koji izaberu, ja ću uvesti. To će najvjerovatnije da bude od naredne školske godine“, odgovorio je Ervin Duraković.
Odbornik DPS-a Erol Muratović nije ostao “dužan” u polemici oko njemačkog jezika.
„Kolega Durakoviću sami ste rekli koji je razlog. Političke prirode. Znači zbog politike i zbog naših različitih mišljenja ne treba djeca da ispaštaju. Vi će te sada, kada odete u vašu ustanovu, pogledat zapisnike sa školskog odbora. Ova inicijativa postoji posljednje tri-četiri godine. Ono što mi ovdje ne smijemo da dozvolimo jeste da naše dnevno političke relacije utiču na obrazovanje djece“, kazao je dr Erol Muratović.
Duraković je podsjetio Muratovića da je na funkciji tek od marta 2016.
„Kolega Muratoviću, opet me izazivate da pominjem neke ljude koji nijesu tu. Rekli ste da je već tri – četiri godine aktuelna tema. Vi znate da sam ja na ovoj funkciji od 1.marta 2017. godine. Zašto nijeste pravili problem mom prethodniku? Da nije slučajno zbog toga što je i on vaš aktivista. Zašto on nije uveo njemački jezik, pošto, eto ja neću iz političkih razloga? Koje vam je on obrazloženje dao? Isto koje i ja sada dajem, iz istog razloga, a tada nije postojala ni kadrovska mogućnost. Sada postoji i kažem vam, biće ponuđeno. Možete da se raspitate, tu živite, vi ste član školskog odbora. Imaćete tu dokumentaciju i vidjećete da je jednostavno ispoštovana procedura u potpunosti. Ako ne bude ispoštovana, postoje organi koji treba da brinu o tome i vi to možete da procesiurirate. “, zaključio je direktor OŠ Mahmut Adrović i odbornik BS Ervin Duraković.
S.R.
IZAŠLA NOVA KNJIGA FAIZA SOFTIĆA
U izdanju NVO Centar za kulturu Bihor izašla je nova knjiga poznatog pisca Faiza Softića. Riječ je o zbirci poezije pod nazivom “Dok vode teku”. Softić je čitalačkoj publici poznat po proznim djelima koja su prevođena na nekoliko stranih jezika, međutim prema riječima književnih kritičara Softić odlično plovi i u vodama poezije, što je do sad pokazao kroz svoje knjige poezije ‘’Strašan je zid bez sjene’, ‘’Čovjek na rasputici’’ i najnovijom knigom ‘’Dok vode teku’’.
Nova knjigu poezije čini 90 pjesama, koje su podijeljene u tri poglavlja.
Recezenti Sofićeve knjige su Ksenija Rakočević, Enes Halilović i Miljenko Jergović.
,Po logici stvari oko dobrih pisaca uvijek se ,,otimaju’’ nacionalne književnosti. Takav je slučaj i sa Faizom Softićem, čija se poezija može čitati sa nacionalnim predznakom crnogorske, bošnjačke, ali i sa regionalnim predznakom bihorske. Softić zbilja po osobenostima svoje poezija jeste sve od pomenutog, no i mnogo više od toga; te možda u tom višem možda se nalazi najjednostavniji način za svrstavanje njegove pripadnosti, pa možemo zaključiti da je najbolje da ga čitamo kao evropskog pisca’’, stoji u recenziji Ksenije Rakočević.
Zanimljiv osvrt na Softićev kniževi rad imao je pisac iz Novog Pazara Enes Halilović.
,Softić ima jednu osobinu koja se rijetko nalazi među pjesnicima savremenim – ima humor, a humor u poeziji, kruna je poezije. Ova knjiga vrvi od antologijskih pjesama i može se čitati od početka ka kraju, s kraja k početku, upreskok. Može se čitati po jedna pjesma na dan. I to je dovoljno, jer svaka od ovih pjesama krije dugo i bolno posmatranje koje se stropoštalo ko lavina u desetak ili dvadeset stihova’’, zapisao je Halilović.
Faiz Softić, rođen je 1958. Godine u Vrbama u Bihoru. Školovao se u rodnom kraju, Mostaru i Sarajevu. Glavni i odgovorni je urednik revije ,,Bihor’’ koja izlazi u Luksemburgu gdje Softić živi i stvara.
DINO RAČIĆ
“SUVENIRI BIHORA” NA SAJMU U BIJELOM POLJU
Na Bazaru koji je održan u Bijelom Polju prije dva dana, Centar za seoski razvoj predstavio je projekat “Suvenir Bihora”, koji je podržan od strane Fonda za manjine.
“Široki asortiman suvenira je i ovaj put pokazao da Bihor, Petnjica ima šta da pokaže i domaćim i stranim turistima. Ovim se još jednom potvrdila dugogodišnja saradnja Centra za seoski razvoj i organizacija iz Crne Gore i okruženja”, rekao je predsjednik NVU Centar za seoski razvoj Enver Rastoder.
PRAZNIK
PIŠE: BALŠA BRKOVIĆ
Neće biti Njegoševog dana u crnogorskom kalendaru. Ali, umjesto klišea nacionalne kuknjave, ovaj podatak zaslužuje nešto trezveniji pogled.
Već smo naučili – priča o Njegošu u Crnoj Gori nikad nije priča (samo) o jednom velikom pjesniku iz prve polovine XIX vijeka, već priča o nama, njegovim čitaocima, ovakvim-onakvim, nakon više od stoljeća i po.
Držim da nije nužno podsjećati čitaoce – pisac ovoga teksta konsekventno se zalaže za promjenu odnosa prema Njegošu: čitanje umjesto (ispraznog) citiranja, razumijevanje nasuprot nekritičkom prihvatanju ili sumnjivom personalnom bogotvorenju. Konačan udar u tom smislu bio je pokušaj crkve (SPC) da Njegoša proglasi za sveca. Ipak, i uprkos svemu, nije dobro da priča o Njegoševom danu završava prizemnom političkom trgovinom.
Naime, ovakvom “upotrebom” Njegoša, pjesnik “Luče” se drži u jednoj vrsti latentnog vampirizma. I jedni i drugi vide trag krvi na njegovim zubima – s tim što ta krv jedne plaši, a druge – raduje. Takva kratkovidost današnje političke elite gura Njegoša u vječiti nacionalni kliše. Koji je, po definiciji, uvijek – falsifikat.
Nije dobro ni da se jednom velikom pjesniku lijepi etiketa “genocidnosti”. Jer je doboko netačno, ali prije svega – glupavo. Kao da Šekspira optužite za pedofiliju – jer je pisao o dječjoj ljubavi… Književnost je ako je književnost univerzalna i ne može biti ubilačka. Tekst nikada ne čini zločin. To uvijek rade ljudi, loši čitaoci, uglavnom.
Problem sa kritikama koje smo čuli od nekih funkcionera BS – je u tome što su prije svega obilježene neznanjem, nerazmijevanjem i zluradošću. Sjećete se, onaj što mijenja poklonjena kola, svojevremeno je uskliknuo da Bošnjacima “Lovćen nije otac sveti”. Ništa sporno. Nije nikome “otac sveti”, siguran sam. Ali, u pjesmi na koju aludira ovaj tip, Lovćen je nazvan “oltar sveti”. Dakle – ne “otac”. Što nije nikakva vjerska realnost, već obična pjesnička metafora. Ali zamislite frustraciju koja ovo proizvodi.
Za svako društvo je loše kad neznaveni daju ton javnim raspravama. Za odluku o Njegoševom danu moguće je izreći mnoštvo različitih razloga za i protiv, ali svi oni mogu biti korektni i pristojni. Razlozi o kojima govori ova neznalica – nisu ni jedno ni drugo.
Ne može se o multikulturalnosti pričati u terminima i logikom XIX vijeka. Odnosno, može (kao što vidimo), ali nećete nigdje stići osim u – XIX vijek. A tamo se opasno vraćati na bilo koji način.
Evo Vam lijepog primjera prednosti multikulturalizma. Moja generacija nije uopšte znala za Avda Međedovića. Tek na prvoj godini fakulteta (Zdeslav Dukat, Homersko pitanje) saznao sam za tu fascinantnu ličnost, posljednjeg rapsoda, bjelopoljskog starca koji je zadužio svjetsku homerologiju. Zahvaljujući duhu multikulturalizma, danas je Avdo Međedović u Crnoj Gori opštepoznat. Ima i svoju ulicu u Podgorici, a svi đaci, koje god nacionalne ili religijske tradicije, danas znaju za njega. Bilo bi jezivo da nije tako. Svijest o Avdu Međedoviću istinski je obogatila identitet i svijest današnjih Crnogoraca. Nema Crna Gora vrijednosti za – bacanje. Tako da ne postoji nijedan valjan razlog da se Njegoš drži u nekom zabranu, u nekoj vrsti “kućnog pritvora”.
Naravno, ne treba Njegoš da bude ni Bog, ni polubog, ni ovakav ni onakav nacionalni ili politički autoritet – ali, ako treba da postoji dan u godini posvećen kulturi, ime za taj dan najprirodnije pripada njemu.
Upravo sam završio čitanje jedne sjajne knjige – romana Zuvdije Hodžića “Svi moji”. U nekom od narednih brojeva čitaćete o toj knjizi. Ako bi, recimo, na Njegošev dan bili nagrađivani dobri učenici, sasvim je moguće da na poklon dobiju – Zuvdijinu knjigu.
A kome bi mogao smetati takav Njegošev dan?”
PREUZETO IZ VIJESTI
AGOVIĆ: ILI ĆE KOALICIJA U PETNJICI FUNKCIONISATI ILI ĆEMO JE ŠIRITI SA DRUGIM SUBJEKTIMA
Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, gostujući u jutarnjem programu Radija Petnjica, izjavio je da je 2016.godina, godina uspjeha, ponosa i godina investicija. To je godina u kojoj je lokalna smaouprava pokazala i dokazala odlučnost da se vodi opština ka boljitku, smatra on.
SLJDEDEĆE GODINE ĆE SE ZNATI TAČNO ĐE ŠTA SMIJE DA SE GRADI
„U ovoj godini smo mnogo uradili, ne samo iz oblasti infrastrukture, već mnogo toga smo uradili i na izradi prostorno planske dokumentacije, odnosno, izradi svih planova i projekata koji će u narednoj godini biti u fazi realizacije. Već smo uradili projektnu dokumentaciju za regulaciju potoka u centru Petnjice i sada smo u fazi odabira najboljeg za izradu projektne dokumentacije za gradske saobraćajnice što je veoma važna stvar, konačno ćemo ovaj uži dio grada da uljepšamo. Prije dva dana smo imali otvaranje ponuda za izradu prostorno planske dokumentacije, čija je vrijednost oko 100 hiljada eura, od kojih je Ministarstvo održivog razvoja obezbijedilo 75 hiljada eura, a opština 25 hiljada. Na oglasu se prijavilo šest renomiranih kuća koja se bavi ovim poslom i očekujem da ćemo vrlo brzo odabrati najboljeg“, kazao je Agović pojašnjavajući da će se u budućnosti tačno znati gdje šta može da se gradi, gdje šta može da se valorizuje.
NIJESMO MOGLI IMATI PROSTORNO – PLANSKA DOKUMENTA PRIJE
Prostorno planskom dokumentacijom će se definisati poslovna zona, zona gdje će moći da se grade etno-sela, eventualno ski tereni, saobraćajnice i objekti od društvene važnosti.
„Osim ovog dokumenta, radimo na izradi strategije razvoja u našoj opštini, tako da će ova dokumenta na neki način biti povezana i u uskoj su saradnji i povezanosti zbog svega onog što znači prostorno strategijski razvoj naše opštine. Uz izradu studije o opravdanosti puta Bioča – Petnjica prema granici sa Srbijom, u izradi studije energetskog potencijala u našoj opštini, uz ova dva dokumenta, opština je uspjela da zaokruži sve one bitne elemente kada je u pitanju planiranje i prepoznavanje naših potencijala, jer su ti dokumenti od presudnog značaja za razvoj naše opštine. To je nešto što nam treba i to je nešto što se sasvim sigurno i zakasnilo sa takvim dokumentima, ali to je realnost i ta dokumenta ranije, kada smo bili pod opštinom Berane, nismo mogli da imamo. Uvijek se davao prioritet gdje ima veći broj stanovništva. Sva ta akta ćemo imat za narednu godinu. To je za mene velika stvar i želim da naglasim da smo mnogo energije i truda da bi smo došli do realizacije ovih inicijativa. Još jedna važan događaj jeste taj što je bihorski ćilim postao nematerijalno kulturno blago Crne Gore, jer je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala sertifikat za Bihorski ćilim tako da se danas u riznici Crne Gore nalazi i Bihorski ćilim.
DOGODINE OTVARAMO VRTIĆ U PETNJICI
To je naše kulturno nasleđe koje je, evo sada važno i za Crnu Goru. Ova godina je bila važna i sa aspekta obrazovanja, jer smo u ovoj godini osnovali Srednju mješovitu školu i to je novi iskorak kada je u pitanju politika obrazovanja. Ako tome dodamo obećanje ministarstva da se otvori vrtić, mislim da bi smo zaokružili i dobili sve ono što ima jedna lokalna samouprava kada je u pitanju obrazovanje. Ono što je takođe važno i moram istaći to je kandidovanje projekata za prekograničnu saradnju sa Srbijom, BiH, Kosovom i Albanijom i na taj način smo iskoristili mogućnosti koje je EU komisija dala da možemo da apliciramo prema ovim fondovima. Na taj način smo se nametnilu da, iako sa malom administracijom, smo kadri da apliciramo i prema tim fondovima. Kada već govorim o projektima, želim da posebno apostrofiram da smo nalazište Torine stavili u fokusu naše pažnje i što razvijamo jedan projekat koji finansira Nacionalna turistička organizacija, opština Petnjica i lokalna turistička organizacija gdje ćemo prilazni put i sve ono što je potrebno uraditi na tom lokalitetu i time ćemo omogućiti da svi zainteresovani mogu doći do ovog izuzetno atraktivnog lokaliteta.
Radili smo na pripremanju ostalih projekata koji su najavljeni kao mogućnost u naredoj godini. Važno je istaći da smo u ovoj godini imali veoma važne posjete iz društevno – političkog života kao i diplomatskog kora. Petnjicu su posjetili ambasadori, ministri i sve je to rezultiralo dobrom saradnjom u uspostavljanjem institucija sa držanog nivoa. U ovoj godini smo imali priliku da otvorimo kancelariju Fonda zdravstva, a očekujemo u narednoj godini da će se otvoriti kancelarija i Uprave za nekretnine, Ministarstva unutrašnjih poslova, Fond PIO, i mislim da ćemo na taj način zaokružiti servis za građane, kako sa lokalnog tako i sa državnog nivoa.
GRADILO SE DOSTA I GRADIĆE SE JOŠ VIŠE
Kada su u pitanju investicije, ovo je godina u kojoj smo imali investicije koje bih nazvao investicije vijeka. Tu prije svega mislim na prilazni put od Podvada ka Petnjici gdje je Direkcija za saobraćaj uložila oko 4.1 miliona eura za 3 650 metara i tu smo svedoci da su radovi poodmakli. Drugi koji nas sve raduje jeste administrativni objekat za potrebe naše administracije i očekujem da ćemo vrlo brzo imati priliku da svečano otvorimo prostorije za administraciju. U vodovod smo u ovoj godini uložili oko 100 hiljada eura sa donatorima, ministarstvom, opštinom i građanima i na taj način uspjeli da uradimo dva kilometra na ovom vodovodu koji je od strateškog značaja za naše stanovništvo. Godina koja je na izmaku obilježena je i zbog poplava koje su zadesile našu opštinu. Tu smo imali štetu koja je procinjena na oko 1.7 miliona eura. Moram naglasiti da su naši građani, subjekti sa nivoa opštine kao i prijatelji opštine Petnjice, kao što su Vojska Crne Gore, firma Bemax i svi oni koji su bili u prilici, pokazali dobru volju da pomognu uz naglašenu potrebu da istaknem ulogu dijaspore koja je i u ovom slučaju reagovala i pomogla. Obaveza svih nas je da budemo zahvalni i da ističemo na jednu dominantnu ulogu dijaspore u svim sferama života naših građana pa i kada je nesreća u pitanju.
Aktivnosti vezane za pomoć, sprovodi se i u Americi, i očekujem vrlo brzo ljude iz Amerike koji će svoju donaciju opredijeliti našim sugrađanima. Važno je istaći da smo uputili prema Vladi zahtjeve za nadoknadu štete i očekujemo u narednoj godini, u zakonskoj proceduri i shodno mogućnosti Vlade Crne Gore da i ona pomogne našim sugrađanima, uz napomenu da smo 25 hiljada eura iskoristili za sanaciju puteva, mostova i svega onoga što je bilo potrebno da se uradi na infrastrukturi“, izjavio je Samir Agović.
MOGLI SMO VIŠE URADITI NA KOMUNALNOM PLANU
Prvi čovjek Petnjice je rekao da u komunalnoj sferi, nijesu postignuti vidljivi rezultati.
„Prije svega mislim na sređivanje situacije oko neformalnih objekata i oko nogo što je uzurpacija prostora što je u strogom centru našeg grada. Sa jedne strane to je zbog nedostatka našeg kapaciteta, a sa druge strane, nedostatak zakonske regulative. Sada smo svjedoci da je usvojen zakon oko legalizacije neformalnih objekata i kroz taj zakon, bićemo u obavezi da u narednoj godini oko toga više uradimo. Biću krajnje iskren i otvoren, možda ima propusta kada je u pitanju efikasnost administracije. Mislim da i tu treba da se poradi mnogo više i da budemo efikasniji. Koliko god da se uradi na ovim prostorima, uvijek građani misle da može više i bolje, i ja sam pristalica toga. Posmatram rad lokalne administracije kao neko ko je građanin, bez obzira što sam predsjednik često razmišljam o tome kako ja, kao građanim posmatram kako sve to funkcioniše.
Kroz to posmatranje, potpuno objektivno sagledavam situaciju i zbog toga govorim da nije sve idealno, da može više i bolje, ali da su učinci i naši napori evidentni. Znam šta govori jedan dio građana, ali ja i to donekle razumijem. Međutim, odgovorno tvrdim da sam posvećen svim svojim obavezama, sa puno strasti radim ovaj posao i želim da bude što vidljivijih rezultata. To nije lako, jer kao mlada opština nemamo kapacitet kako administrativni i finansijski, tako ni profesionalni da sve ono što je obaveza lokalne samouprave na najbolji način regulišemo i ostvarujemo.
IMA PROPUSTA KOD SVIH ALI TREBA DA SE POPRAVIMO
Samo želim da se shvati da se čine napori i da je sada sve mnogo bolje kada imamo lokalnu samoupravu nego li kada je nijesmo imali. Samo segment kulture i kulturna dešavanja tokom ljeta, svedoci smo da je tu postignut veliki napredak i da smo naše kulturno nasleđe, afirmisali na najbolji mogući način. Uspjeli smo da sve naše potencijale uvežemo i da svakome damo prostor i šansu. To je jedinstvo i sloga koja je dala rezultat. Da imamo više jedinstva i sloge, još bolji bi bili rezultati. Ako hoćemo da govorimo o našim slabostima, otvoreno kažem da treba svi da se popravimo da budemo bolji. Dakle, ima propusta i u vlasti i u koaliciji i u opoziciji, ali je na nama da to mijenjamo.
Ne treba biti mnogo pameta i ponosit, niti treba biti neko ko ne priznaje sopstvene greške, jednostavno treba biti realan, objektivan i shvatiti da, ukoliko se mi promijenimo, tako ćemo najbolje da promijenimo stanje i u sredini, opštini i na svakom mjestu. Moj apel i molba je da u narednoj godini svi zajedno poradimo na našem preobražaju i našoj spremnosti i da budemo partneri u svemu. Naravno da lokalna uprava treba da ima kritike, ali kritike koje su opravdane, realne i one su za mene velike i jednake kao pohvale“, kaže Agović dodajući da, kada dobije neku kritiku koja je objektivna, bude mu drago, imponuje i razmišlja intezivno o tome i da pokušava kroz rad da implementira.
KAO NAJVEĆA PARTIJA MORAMO BITI NAJTOLERANTNIJI
Govoreći o odnosima i saradnji sa koalicionim partnem na lokalnom nivou, istakao je kao i više puta, da nemaju dobru saradnju i da to je postala praksa u bitisanju u prvom skupštinskom sazivu.
„Vjerovatno je potrebno vrijeme da se svi preispitamo i da svi shvatimo da se na ovaj način ne može funkcionisati. Naši napori su bili da to bude sve drugačije. Ne želim da nikog opterećujem, ali samo želim da svako od nas bude objektivan i da sagleda rad svih nas, i da ocjenu daju na osnovu toga, na osnovu toga što vide, što se dešava i što se na neki način reflektuje kroz političke subjekte. Odgovorno tvrdim da je sve to moglo da bude drugačije, da nijesmo trebali da dođemo do tog nivoa, takve nesaradnje i takvog odnosa, ali, pošto je kraj godine i što ne želim da budem shvaćen na pogrešan način, mislim da će to u narednoj godini sve biti drugačije, da ćemo se preispitat i da ćemo ili napraviti bolje i kvalitetnije odnose unutar koalicije, ili da širimo koalicione kapacitete. To je nešto što je u praksi takođe poznato. Ne želim da sada o tome govorim, biće prilike.
Jedno je važno a to je da mi, kao najveća politička partija u Petnjici, moramo da imamo najveću toleranciju, moramo da imamo najviše strpljenja i moramo imati najviše kapaciteta da ipak ove probleme i ove nedoumice, drugačije sagledavamo i nosimo na svojim plećima. Trošimo mnogo energije međusobno, sve bi bilo bolje da smo mi drugačiji, ali na kraju krajeva, to smo mi, to je odraz naše kulture, svijesti i nivoa do kojeg smo došli. To je realnost i ne treba zatvarati oči pred takvom činjenicom, ali sasvim sigurno treba nastojati da to mijenjamo i da je svako od nas dužan da to promijeni ukoliko želi da ova sredina, ovaj parlament i da svi građani budu građani koji imaju kvalitetne odnose i parlamentu, u političkim subjektima i među samim građanstvom jer se sve to preliva na građane. Moj apel i moja nada i želja da ćemo biti bolji u narednoj godini“, istakao je Samir Agović.
BIĆE U PETNJICI NEKA DRUGA BANKA
Osvrnuo se predsjednik opštine i na zatvaranje filijale Atlas banke, ističući da je, na njihovu inicijativu otvorena filijala u Petnjici, ali da je iz nepoznatih razloga bez obrazloženja, ta filijala zatvorena.
„To je izazvalo kod nas revolt i nezadovoljstvo. Mi smo nastavili da tražimo neku drugu banku koja će doći imaćemo je u narednoj godini. Svako gleda da li ima interesa i da li dobro da ima svoju filijalu ovdje. Mi smo, kao lokalna samouprava, dali maksimalni doprinos za otvaranje filijale i sve ono što je bila naša obaveza mi smo uradili. Sve smo učinili da olakšamo poslovanje toj banci. Nastavićemo da tragamo, imao sam kontakte sa nekoliko banaka i imam najavu da će, odmah nakon nove godine, ispitati da li imaju interesa da otvore svoju banku“, kazao je Agović.
„Očekujem u narednoj godini da ćemo imati novih sadržaja, da ćemo imati presijecanje novih vrpci i da ćemo imati kvalitetnije uslove za život, i ja, dragi moji građani, vjerujem. Očekujem da se sva pitanja koja se tiču uslova života, i u narednoj godini rešavaju i da zamolim građane da budu strpljivi, da nikog nećemo zaboraviti, da nikog nećemo izostaviti ali da ipak ljudi shvate da smo veliki prostor i da je jako teško sa našom snagom našim potencijalom stići sve i završiti i biti odgovoran prema relanim zahtjevima.
PLAĆANJE POREZA JE NAJBOLJI PATRIOTIZAM
Očekujem da svako od nas da doprinos kada je u pitanju plaćanja poreza, kada su u pitanju obaveze građana prema opštini, jer samo na taj način ako budemo odgovorni, ako budemo svjesni da našim novcem možemo popraviti stanje u svim segmentima, onda treba da budemo i odgovorni građani i da pokažemo svoju lojalnost kroz plaćanje poreza, kroz plaćanje obaveza, koje kao građani imamo.
Iskoristiću priliku da se zahvalim svim našim ljudima, odbornicima, mojim saradnicima, građanima i vama kao našem radiju na korektnoj saradnji, na onome što smo u protekloj godini zajedno stvarali. Uz želju da svi naši građani u narednoj godini dožive berićet, zdravlje, sreću i zadovoljstvo, koristim priliku da čestitam Novu godinu, da našim sugrađanima pravoslavne vjeroispovjesti uputim čestitku povodom predstojećeg Božića, da poželim da u svojim domovima osjete toplinu, radost i zadovoljstvo i da zajedno, kao građani doživimo sve praznike na pravi način i da se radujemo svakom praznovanju, svakom sastajanju i svakom našem nastojanju da živimo bolje u slozi, miru i dostojanstvu. Samo sa porukom mira, porukom ljubavi, suživota možem biti srećni i možemo biti zadovoljni. Godina je otišla, neka je sa srećom. Godina koja dolazi neka nam bude još srećnija i berićetnija“, izjavio je predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović.
NOVOGODIŠNJI POKLONI ZA DJECU SA POSEBNIM POTREBAMA
Nova godina je praznik kojem se mnogi raduju, ali najviše mališani.. Priliku da obraduju najmlađe stanovnike petnjičke opštine, nijesu propustili ni mladi bračni Elmir i Minela Muratović sa osamnaestomjesečnom kćekricom Elifom. Oni su juče posjetili djecu iz Centra za socijalni rad kao i djecu članova “Udruženja lica sa invaliditetom” u Petnjici i tom prilikom im uručili novogodišnje poklone.
„U ime NVO želim da se zahvalim porodici Muratović na veoma humanom gestu zato što su imali osjećaja prema našim članovima i ispjeli da izmame njihove osmjehe“, izjavio za portal Radija Petnjica predsjednik udruženja Denis Ramdedović.
„Novogodišnji pokloni za djecu imaju specijalan značaj koji pamte tokom cijele godine. Osmijeh i razdragana lica djece koju smo posjetili, pa čak i zadovoljstvo njihovih roditelja, su dovoljan razlog da ja i moja supruga budemo srećni i zadovoljni i ubijeđen sam da nikada nećemo zaboraviti njihov iskren osmijeh, njihova ozarena i srećna lica“, kazao je Elmir Muratović.
DENIS BOŽOVIĆ
VITO BIJELO MUNARE TUCANJSKE DŽAMIJE
Još jedna jesen došla u selo Tucanje, jedno od središnjih i jedno od najljepših sela Gornjega Bihora; prepunog voćnjaka, izvora, livada, šumaraka…
Kao i oduvijek, priroda radi svoje; i ove jeseni žute se bašte, šumarci, opada lisje, a u osojnim stranama i ove jeseni jutrom se pružaju bjelasaste kajase, počinju jesenje slane. I ove godine bilo je bistrih jesenjih noći, punih mjesečine. Doduše, odavno su utihle pjesme momaka koji se vraćaju sa posijela, nestalo je zdravog djevojačkog smijeha, a sve su rjeđi odjeci zvona i sve rjeđe stada jave sokacima prema ispaši.
Ova jesen je u Tucanju zatekla i jednu novinu koja služi za ponos, ne samo stanovnicima Tucanja, već i okolnih sela – Džamiju na Ulici, zaseoku u samom centru sela! Prelijepa dvospratnica sa svim pratećim prostorijama. Visoko u nebo, izvilo se tanko bijelo munare. Kada se jutro zabijeli iznad Kruščice, kada prvi zraci sunca udare iznad planina i udare u bihorska sela – okrznu i vrh novosagrađene munare i stanu se, kao zlato, slijevati niz njenu bjelinu.
To je novosagrađena džamija u Tucanju, ljepotica Bihora!
Napravljena donacijama dobrih i plemenitih ljudi širom svijeta, jer su većina iz ovog sela, a i iz susjednih – odavno, sa suzom kanulom u prah na put kojim se odlazi, otišli daleko. Od Moskve i Vladivostoka do Australije, i američke države Missuri.
Moralo se tako!
Svi su oni donirali koliko su mogli. Neko više neko manje i svima se ovom prilikom toplo zahvaljujemo. Neka mi ne zamjere oko šest stotina donatora čija se imena i visina donacije mogu vidjeti na svima poznatoj internet-stranici ali moram izdvojiti jedno ime koje je svojom darežljivošću dalo pečat ovom projektu:
KADRIJA ŠABOTIĆ.
Moj rođak i drug iz djetinjstva. Živi i radi u Švajcarskoj. Davno otišao; u cvijetu mladosti. Čovjek koji je sam isfinansirao izgradnju munare. Neću ovom prilikom reći koliko je to koštalo, ali svi znamo da se radi o velikoj sumi. Da je Kadrija veliki dobrotvor i humanista uvjerio sam se još u našim dječačkim godinama kada smo zajedno rasli i družili se. Tada se teško živjelo; u bihorskim selima vladala je neimaština. Moji su roditelji, kao i većina u Bihoru, živjeli isključivo od prihoda sa imanja, a to je bilo jedva dovoljno za golu egzistenciju. O luksuzu se moglo samo sanjati. Kadrijin otac je tada radio u preduzeću “Prvoborac” , imao redovnu mjesečnu platu, pa bi često, kada bi dolazio za praznike kući, ostavljao Kadriji džeparac. Kadrija je još tada pokazivao da ima veliko srce i sklonost prema drugarstvu; nije nikada, kao poneka djeca, skrivao od mene ono što ima. A imao je! Sve je sa mnom dijelio; novac i sudbinu. Kada bi odlazili u grad kupovao bi nam ćevape, slatkiše… a na vašarima smo znali i pivo popiti. I sve na njegov račun. Cijenio sam njegovu dobrotu i nadao se danu kada ću moći da mu se revanširam. Na svu sreću taj dan nije došao, jer je on svojim poštenjem i radom stvorio sebi i porodici lijep i pristojan život i nikada nije zavisio ni od koga.
No, Alah dobre i poštene stavlja na iskušenje, uzimajući im one najdraže. Kadrija i njegova supruga Mirsada, prije nekoliko godina, ostaju bez sina Anisa koji je tragično nastradao u najljepšem cvijetu mladosti. Ovo munare, poklon Kadrije i Merse za žitelje sela Tucanja i Bihora, kao i za buduće generacije, jeste svojevrstan hajrat za njihovog nikad prežaljenog sina. Ovim se ne završava Kadrijina humanost. Zajedno sa svojim amidžom Iljazom, Kadrija je odlučio ograditi seosko groblje u blizini džamije. Posao koji iziskuje takođe velika ulaganja. Imao bih još mnogo pisati o njegovoj humanosti i dobroti. Ali, ostaviću djelima da sude. Jedno sam siguran; Kadrijino ime ostaće da se pamti dok je džamije u Tucanju i dok bude Bihora i Bihoraca.
Eto, tako se postaje besmrtan!
Muhamed Mule Šabotić
