U centru Petnjice jutros su otpočeli zemljani radovi na još jednom građevinskom objektu, koji će svojoj pojavom, uz novu zgradu Opštine, doprinijeti da Petnjica poprimi lice urbanog naselja.
Budući stambeno-poslovni objekat će imati podrum, prizemlje i tri sprata, u osnovi oko 270 kvadrata, a kada se radovi privedu kraju imaće oko 1.500 kvadrata poslovnog, podrumskog i stambenog prostora.
DENIS BOŽOVIĆ
Drag prijatelji i familijo.
Nakon što sam sinoć na YouTube vidjela snimak porodice Hasanagić, koji je postavio Hido Muratović, posjetila sam tu porodicu i zagrljaj djece koja su me dočekala probudio je još veću želju da im pomognem.
Danas smo ja i Hasanagic Ekrem (Kemo) pošli u PRVU BANKU CRNE GORE i otvorili smo žiro račun na kojim se moze uplaćivati novac za izgradnju kuće porodici Hasanagić.
Žiro racun je otvoren na ime Hasanagić Ekrema (Kema) do 20.12. 2016. Svaka uplata biće potvrđena od strane direktora banke Tarika Dizdarovića.
Porodica Hasanagić ima sedam članova, osim supružnika tu su i petoro dece. Najmlađe djete, staro šest mjeseci, je nedavno podvrgnuto operativnom zahvatu na srcu u Beogradu.
Hasanagići nemaju svoju kucu, već žive u staroj kući koju im je dao komšija. Dragi prijatelji molim vas pomozimo ovoj porodici, da sagradi svoj dom.
Dogovorismo se Esmir, Esnad i ja da pođemo u planinu, gore do Haništa i da povedemo djecu, jer su oni meraklije da voze motore planinama. Tako, negdje prije podne, krenusmo kod Bulidže, njihovog brata koji bješe sa stanom u Haništa.
Obradovao se Bidžo i zove li zove, hoće da mu braća dođu i još bližnji rod; ispekao jagnje, spremio svega i – zove!
Tako nas se skupi desetak sa motorima a Sejfo Skenderović i Samir Muratović sa džipovima i krenusmo: Petnjica, Trpezi, Johova voda, Murovac, Pučpolje pa Vlahovi, Gradina (Musina jama) i na kraju – evo i Haništa.
Poslije tri sahata vožnje, bihorskim selima i brdima – stigosmo kod stana Seada – Bidža Muratovića. Tu već bjehu stigli Samir i Sejfo sa porodicama, a gazda bogami pripremio doček kao da je svadba. Uhvatismo se posla. Na sofri – svega i svačega.
Pošto ručasmo, onako se siti lijepo bratski izrazgovarasmo, odmorismo, a kako se mrak polako prikradaše – krenusmo natrag, ali sada drugim putem, malo bližim. Gazda i njegova porodica nas ispratiše, poželješe sretan put i obavezno da nam dođete ponovo dogodine.
Ako Bog da – svi odgovorismo, skoro uglas. Zahvalismo se, a onda zatutnješe motori i džipovi. Planina se trese. Vraćamo se: Haništa, Kruščica, Savin Bor, Bor, Trnavice, Popča, Lagatore, i evo nas u Petnjici.
Ali, ne rekoh najvažnije:
Kada bismo na Savinom Boru, nedaleko od škole, odosmo, za crna đavola, nekom prečicom. Učini mi se da je dosta strma, pa rekoh Merisu – sinu mom, daj meni da vozim dok siđemo do škole, te mi on odmah prepusti komande motora, i ja, preko njegovih ramena, preuzeh volan ali ubrzo izgubih kontrolu i – pravo preko škarpe u potok. Malo se i povrijedih, ali srećom Meris nije. Ubrzo pristigoše i ostali, te nam pomogoše i na noge podigoše – i nas i motor. Izvukoše nas na put. Esnad uze naš motor a mene i Merisa uze Sejfo Skenderović u džipa. Hvala mu.
No, meni noga krvari – posjekao je, ali ne smijem pogledati.
Sejfova supruga mi dade nekakvu krpu da zamotam da ne bih iskrvario.
Tako stigosmo do Petnjice. Dežurni doktor u ambulanti bješe, niko drugi do moj rođak doktor Erol Muratović. Pogleda mi nogu i reče: – Ovo je puno, moraš hitno za Berane.
U tom stiže Esnad, nervozan i isekiraniji nego i ja – žao mu što je otišao prečicom, jer on je bio vođa puta, pa krivi sebe .
– Tako bi bilo da smo bilo kuda otišli – velim mu – bilo nam suđeno i tačka. Ne dam da se priča o tome. Vozi on audija prema Beranama i mene u njemu, a juri kao da smo na autoputu a ne na krivom i izlokanim putu, kroz Stenice i prema Polici. Zamolih ga da uspori, nema žurbe, što je bilo bilo je – stići ćemo, važno je da me puno ne boli, polako ti, moj bratac mili, ali on udario po gasu – sve puši.
Ispred Berana – malo uspori. Stigosmo! Ljubazno nas primiše i u dežurnoj u Beranama ko i rođaka u planini. Udariše mi tridesetak konaca. Rana bi sašievena, doduše bez anestezije, ali ja navikao da trpim, te izdržah krpljenje. Izdržao bih i gore, samo kada dijete ne slomih i kada mi se ono ne povrijedi. Sin moj Meris.
Tako se ovoga ljeta završi moj izlet na planini.
Nadam se da sledeće ljeto neće biti ovako.
FERID MURATOVIĆ
Bihorac Adnan Mehović donio je još jednu medalju u borilačkim vještinama svom kraju. Proteklog vikenda u Podgorici je održan turnir u borilačkim vještinama na kojem je Adnan osvojio prvo mjesto. On se takmičio pojedinačno i u Petnjicu po trinaesti put zaredom donio najsjajnije odlikovanje. Takmičenje je organizovao Crnogorski savez za japanske borilačke vještine i sportove.
Kako je kazao Adnan za portal Radija Petnjica, naredno takmičenje je međunarodni kup u Budvi a onda se priprema i veliki spektakl borilačkih vještina u Petnjici krajem oktobra.
DINO RAČIĆ
Proteklog vikenda u Trpezima, u etno selu Vrelo, održano je takmičenje u Drugoj crnogorskoj ligi za 2016. godinu u šahu. Takmičari pet crnogorskih klubova sastali su se na izvorištu Trpešnice kako bi na crno-bijelim poljima odmjerili snage, družili se, a za najbolje Šahovski savez Crne Gore je pripremio nagrade.
Pobjednik turnira je ekipa ŠK Ljubomir Đurđić iz Bijelog Polja, a drugo mjesto zauzeo je ŠK Šahmatik iz Budve i time su se plasirali u viši rang, pa će od naredne godine igrati u Prvoj ligi Crne Gore.
Šahovski klub Bihor je u jakoj konurenciji zauzeo četvrto mjesto.
Svečanosti otvaranja u petak u 16 sati prisustvovali su i predsjednik ŠSCG Radojica Grba i predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović, koji su u ime organizatora ovog turnira pozdravili prisutne takmičare i poželjeli im prijatan boravak u Trpezima, sa željom da takmičari ostvare najbolje rezultate.
Domaćin turnira je šahovski klub Bihor. Predsjednik ovog kluba Denis Šabotić kazao nam je da im je veliko zadovoljstvo što je ŠSCG prepoznao ovaj klub kao ozbiljnog partnera, a proizvod toga je to što smo ovog vikenda imali takmičenje u Trpezima.
‘’Na kraju turnira možemo biti zadovoljni jer bi u svojoj debitantskoj godini bilo pretenciozno očekivati plasman u viši rang. ŠK Bihor je već napravio uspjeh time što je uspio da sa upravom ŠSCG i Opštinom Petnjica organizuje odigravanje druge lige u našoj opštini’’, kazao je Šabotić.
Za Bihor su igrali Šabotić Denis, Almir Ramdedović, Šabotić Mirsad, Babačić Alen, Palamar Ferid, Ajdarpašić Mehmed, Ramčilović Armin, Adrović Esko, Šabotić Rameza i Kočan Ferid.
DINO RAČIĆ
Još dvadeset i sedam dana do parlamentarnih izbora, i krojenje imidža je „punom parom“ počelo: po TV ekranima se uveliko reklamiraju spotovi raznoraznih crnogorskih partija i njihovih čelnika, pored puteva su tapacirani veliki bilbordi i po ulicama na svakom ćošku stoje promoteri, koji sa puno angažmana nas uvijeravaju da je baš NJIHOVA partija ta, za koju treba dati svoj glas. I sav taj trud, da bi građanima bilo bolje, zar ne? Nadam se, da ste shvatili ironiju između redova, je se nažalost moramo pomiriti sa time, da realnost izgleda drugačije.
Dok se, na primjer, njemačke partije svojim akcijama u predizbornim kampanijama bore, da populističke i religijsko-fundamentalističke partije ne budu na dnevnom redu političkog parketa, za Crnu Goru se to ne može reći. Iako se tu i tamo čuje poneka verbalna strijela moramo konstatovati da naši političari nijesu baš puni elana. Međutim, kada je riječ o očuvanju bilo kakve fotelje onda te energije ne fali. Oni NARAVNO vide, da su građani nezadovoljni, da jaz između bogatih i siromašnih postaje sve izraženiji i da su nacionalizam i religijski fundamentalizam u porastu. NARAVNO, sve partije hoće to da promjene… Neke sa stranim investitorima, koji od našeg primorja prave rusku dependansu, drugi sa zabranom točenja i ispijanja alkohola po kafićima, posebno na sjeveru Crne Gore. Ni jedno ni drugo ne vodi ka cilju…ili bolje rečeno: vodi ka nekom cilju, ali je broj profitera veoma mali. Iza tog paravana dobrote i ljudskosti se krije činjenica, da se većina njih jednostavno boji za svoj status, svoj džep i i uticaj u javnim ustanovima. Zbog toga su se svi toliko i „digli“ oko predstojećih izbora… Ne daj bože da se opet moraju baviti „pravim“ poslom.
Nego, šta je sa nama? Jesmo li mi bolji?
Sve dok ima ljudi koji za pedeset eura prodaju svoj glas, mi kao društvo iz ove situacije nećemo izaći. Skoro da je nevjerovatno koliko nemorala ima, a da stvar bude gora, te i takve ne grize savjest.
Zaključak:
Čudan smo mi narod – očekujemo demokratiju, ali smo u suštini anti-demokrati… Šta onda očekivati?
Demokratiju možemo definisati na razne načine. Od osnovne da je to volja većine ili one profesorske da je to kovanica dvije grčke riječi demos – narod i kratia – vladati ali prije svega znači.makar meni, da treba imati hrabrosti za promjene i volje da ponekad upotrijebimo sopstveni mozak i za razmišljanje.
Čini mi se da nam nedostaje i volje i hrabrosti, da nije tako ne bi bili ovdje gdje smo sada.
ARIANA KOČAN
Danas je u luksemburškom gradu Tetanžu odigrana utakmica drugoga kola kupa Luksemburga između ekipa Unon 05 Kayl-Tetange i prvoligaša Luksemburga – ekipe Petonž (Petange).
Igralo se pod izuzetnim vremenskim uslovima: nit sunce – nit kiša, i stotinak prisutnih, većina od njih bili su doseljenici sa prostora Bihora, uživali su u izuzetoj fudbalskoj predstavi, gdje se vidjelo bezbroj dobrih akcija, prilika za gol, a vidjeli su i pet pogodaka; tri u mreži ekipe Unona 05 Kayil-Tetange i dva u mreži prvoligaša Petanže.
Prvo poluvrijeme proteklo je u znaku gostiju iz Petanga, da bi drugo poluvrijeme apsolutno pripalo domaćinu kada su i postigli dva gola i stvorili još nekoliko vrlo izglednih prilika za gol. Nedostatak povrijeđenih Muratovića i Agovića se pokazalo kao veliki hendikep u ekipi domaćina.
No, iako su poraženi, ekipa Union 05 Kayl – Tetange, je pokazala izuzetnu igru tako da, gledajući sa sportskog aspekta, možemo zaključiti da je i ovo uspjeh, jer je prije svega prikazan istinski sport.
Mita Ličina, predsjednik kluba, iako je očekivao pobjedu, kaže:
„Šta da kazem? Mogu samo da pohvalim igru naše mlade ekipe, igrali smo dobro imali smo više šansi od favorizovane ekipe Petange, primili smo gol iz sumnjivog penala koji je sudija poklonio ekipi Petanga, poslije toga gola smo malo pali, to je protivnik isoristio i uvećao prednost i sa dva brza gola poveo sa 3:0. Tada naša mlada ekipa pokazuje pravi karakter preuzima inicijativu, dominira i postižemo dva gola i, na našu žalost, nedostajalo nam je malo sportske sreće da dođemo do izjednačenja. Ali ova današnja igra protiv ekipe, koja ima 10 puta veći budžet, ohrabruje i pokazuje da smo na pravom putu. Zahvaljujem se, ovim putem, svima koji su došli da nas podrže, posebno doseljenicima iz Bihora i drugih krajeva ex-YU!!!“ – zaključio je Ličina.
F.S.
Svi se slažemo da se ne slažemo oko državnog puta Crne Gore. Jedni to rade Dosljedno, jedni Sigurnim korakom, treći Državom za sve, četvrti Jer volim Crnu Goru, peti Hrvatsko srce za Crnu Goru, pa opet oni drugi, Mi ili Oni, milioni, i opet Mi ili On.
Koliko je u ovim porukama iskazano ljubavi i patriotizma, koliko se kroz njih prožima briga za građane Crne Gore da te prosto uhvati strah za budućnost i i države, i njenih građana. Ponoviću, jer sam to već jednom napisao, niko je od ovih iskreno ne voli. Ne vole je Srbi. Ne vole je Bošnjaci. Ne vole je Hrvati. Ne vole je Albanci. Ne vole je Romi. Ne vole je ni Crnogorci, osim onoliko koliko im ona daje. Ovoliki iskaz predizbornog patriotizma je samo pokušaj da se zaplaše građani. Jer ako im ne voliš njihovu državu onda se za tebe zainteresuju svi, od kriminalaca do bezbjedonosnih službi. Državu moraš voljeti, i gladan, i siromašan, i go, bos, i obespravljen, i ponižen, i zasramljen. I bez posla. I bez krova.
Moraš je voljeti i kada ovi patrioti uzimaju od države i po 5-6 hiljada eura mjesečne plate. Moraš je voljeti i kada se njihove žene, djeca, tašte, majke, rođaci i kumovi na njenoj grbači luksuziraju. Moraš je voljeti i kada se vozakaju državnim kolima, i kada telefoniraju državnim telefonima, i kada je pljačkaju, i kada je kriminalizuju. Moraš je voljeti kada ih moraš korumpirati. Moraš, jadni i obespravljeni građaninu voljeti i ovu ovako poharanu zemlju, sviđalo se tebi to, ili ne.
I, još ti traže glas. Ako im ga daš
džabe, onda si pravi patriota, ako im ga prodaš malo manji si, ako te ucijene još manji si. A, ako im ga ne daš, e onda si državni neprijatelj. Jer te ne interesuje budućnost njihove djece.
ENES HODŽIĆ
Fudbaleri Petnjice sjutra će protiv ekipe Napredak odigrati utakmicu četvrtog kola Sjeverne fudbalske regije. Utakmica se igra u Beranama na pomoćnom terenu sa vještačkom podlogom. Napredak je mlada ekipa, podmlađeni pogon drugoligaša, ekipe Berana.
Trener Novo Cimbaljević u ovom duelu računa na nova tri boda kako bi ostali u trci za visok plasman na tabeli. Fudbaleri u zelenim dresovima do sada imaju skor od jedne pobjede, jedne neriješene utakmice i jednog poraza i to protiv Brskova, ekipe koja je uložila značajna finansijska sredstva za povratak u viši rang takmičenja iz kojeg su ispali u prošloj sezoni. Početak utakmice je zakazan za 15 i 30. Ono što predstoji pulenima trenera Cimbaljevića nakon ove utakmice, su pripreme za duel u kupu kada u Gusarama dolazi ekipa Koma iz Podgorice.
DENIS BOŽOVIĆ
