KAJIN SLATKI KUTAK: OD BIHORSKI BAKLAVA I TULMBI DO MANTIJA I DOMAĆIH PITA

0

Ganuta životnom situacijom u kojoj se našao njen sugrađanin Hajro Šabotić Petnjičanka Kaja Cikotić je posjetila prostorije radija kako bi dala svoj doprinos u cilju podrške akciji – “Pomozimo Hajru da prezimi”.

Kaja je prepoznata i kao neko ko se bavi spremanjem i prodajom domaćih kolača, a u prostorije radija je došla sa slatkim specijalitetima iz njene domaće radinosti.

Iskoristili smo priliku da saznamo kako posluje u danima korone.

„Zavisi od sezone tačnije od godišnjeg doba. Dođu naši ljudi iz inostranstva i tada se potražnja poveća. Kolači su domaći. Od naših tradicionalnih, kao što su baklave i tulumbe pa do slatkih i slanih torti, pa sve do mantija i domaćih pita. Mušterije su zadovoljne. Naruče po želji i dobiju na kućni prag“, istakla je Kaja Cikotić čiji kolači stignu i do Luksmeburga.

Kaja Cikotić je jedan od rijetkih iz ove djelatnosti koja nije željela da posluje ilegalno, što bi se reklo – na crno. Naprotiv, u želji da bude odgovorna kako prema sebi tako i prema državi, registrovala je firmu „Kajin slatki kutak“, tako da osim što pravi kolače, uplata pazara, poreza i svega onog što čini jednog privatnika je njena svakodnevna aktivnost. Odnos ove Petnjičanke treba da posluži za primjer, ne samo na lokalnom, već i na državnom nivou.

DENIS BOŽOVIĆ

ČEGOVIĆ SI: KAKO ERNAD LIČINA U SKOPLJU LIJEČI KORONU RIJEČIMA I OSMJEHOM

Ako su po nečemu poznati Crnogorci u regionu onda je to po pitanju za prezime prilikom susreta van granica Crne Gore – čegović si.

Nedavno je to pitanje meni postavljeno u ne tako dalekom Skoplju, sada u Sjevernoj Makedoniji i ono mi je uljepšalo dan i olakšalo borbu sa globalnom pošasti, kovidom 19. Daleko od kuće, od mojih bližnjih i moje Crne Gore, u Skoplju, čekajući red u gradskoj opštoj bolnici, sticajem okolnosti upoznjem čovjeka koji je moja buduća profesija.

Razmjenjujući sa gospodinom poneku prosto-proširenu rečenicu, koliko da ne dozvolimo tišini u hladnom hodniku da nas savlada, prekida nas glasom krupan čovjek. Proziva me – ajde ti, Crnogorka, kratko kroz osmijeh reče on.

Nijesam ni uspjela da uzvratim osmjeh, stiže i sljdeća rečenica. “Samo sam htio da vidim kako ćes da reaguješ”. Malo zbunjena ulazim u ordinaciju, okrećem se da upoznam prostor. Započeti razgovor, više monolog tehničara dobija i nastavak.

Čegović si? U tom trenutku obuzeli su me toplina, čeznja…život. Nijesam ni slutila da ona sumorna i tmurna odaja može postati toliko topla kroz samo dvije rijeci “ČEGOVIĆ SI”. Počinje borba sa emocijama, sreća i pune oči suza. Dok idemo do rengena da mi čovjek u bijelom mantilu provjeri je li korona ostavila traga na plućnim krilima, ređaju se blic pitanja i blic odgovori. Saznajem da je i on iz Berana.

“Pa ček, ja sam iz Berana”, kratko i oduševljeno odgovaram.

“A dobro, ja sam iz mjesta pored Berana, iz Petnjice. Mojoj euforiji nema kraja…

“Gospodine, pa meni tamo rade oba roditelja”, već sada me nose emocije, zaboravljam na koronu i svu nedaću koju nam je svima donijela…zahvaljujući mojim roditeljima, koji su Bihor donijeli i unijeli u našu kuću, nosim u sebi osjećanje kao da sam i po rođenju Bihorka.

I tako, brzim pitanjima i odgovorima, jer posao ne smije da trpi, saznajem da je čovjek u bijelom mantilu Ličina iz Krušcice, zove se Ernad i radi kao tehničar na rentgenu.

Rođen je u Skoplju i rijetko dolazi u rodni kraj svojih roditelja. Priča kako su njegovi, sredinom prošlog vijeka, pod plaštom portage za boljim životom, a zapravo iz sasvim drugih, tačnije, političkih razloga, napustili svoju Kruščicu i krenuli put Turske.

Pošto se tada u Skoplju završavala papirologija, oni su odlučili da tu i ostanu. Tako danas, Ernad Ličina, i pored toga što nije po rođenju Petnjičanin, baštini jezik i kulturu svoga kraja i svog naroda i uvijek ima poseban senzibilitet prema Crnogorcima. Uvijek je tu da pruži pomoć, bilo da se naši ljudi pojave u opštoj bolnici u Skoplju bilo li van njegovog poslovnog angažmana.

Znam da su riječi – čegović si, na mene i moj zdravstveni sistem, toga dana imunološki djelovale.

IZ SKOPLJA ZA PORTAL RADIJA PETNJICA

ANETA BOŽOVIĆ

PETNJIČKO KOMUNALNO PREDUZEĆE DOBILO HTZ OPREMU

0

Petnjičko komunalno preduzeće je bogatije za HTZ opremu koju čini odijelo, zaštitne cipele, rukavice i šljem.

“Ovu zaštitu opremu smo obezbijedili zahvaljujući projektu – Ujedinjeni protiv zagađenja, koji se realizuje u partnerskom odnosu opštine Petnjica i opštine Đakovica sa Kosova. Projekat je finansiran od strane EU. Svim našim radnicima će oprema izuzetno značiti u zimskim danima jer se radi o toploj i udobnoj uniformi. Posebnu zahvalnost dugujemo menadžeru projekta, Almiru Šutkoviću, jer on vodi projekat. Moram da istaknem da je ova oprema samo dio aktivnosti koje se sprovode u okviru ove bilaterlane saradnje podržane od strane EU. Već smo realizovali nekoliko aktivnosti kao što su sanacija jednog dijela divljih deponija, obezbjeđivanje kanti za otpad, postavljanje info table za zaštitu životne sredine, a sa HTZ opremom je stigla i presa za presovanje/baliranje suve frakcije komunalnog otpada”, istakao je Ritaf Agović, tehnički direktor komunalnog preduzeća za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

AKCIJA RADIJA PETNJICA “POMOGNIMO HAJRU DA PREZIMI”: OPŠTINA PETNJICA ĆE ANGAŽOVATI GERANTODOMAĆICE

0

Nakon akcije za pomoć Hajru Šabotiću, koji je pokrenuo Talas Bihora i Radio Petnjica, u kompletnu priču se uključila i Opština Petnjica.

Samir Agović

Naime, iz kabineta predsjednika opštine su obavijestili portal radija da će i lokalna uprava dati doprinos u pružanju pomoći Hajru Šabotiću na konkretan način. Od naredne sedmice Hajro će biti na spisku za njegu od strane gerontodomaćice koja će ga obilaziti u skladu sa ugovorom koji je Caritas i opština Petnjica, kroz međusobni sporazum, defisnisali. Oni su još dodali da su u nekoliko navrata pružali jednokratnu pomoć sugrađaninu Hajru Šabotiću.

Takođe su najavili da će uputi zahtjev prema Centru za socijalni rad da se pokuša obezbijediti i topli obrok kroz program koji Centar sprovodi za najugroženije stanovnike opštne Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

MIRSAD RASTODER DOBIO NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO TVCG

0

Odlukom žirija, novinarska godišnja nagrada Televizije Crne Gore (TVCG) pripala je Nebojši Šofrancu, dok je ovo priznanje, kad je u pitanju Radio Crne Gore, pripalo Sanji Ćosović.

Najbolji mladi novinar RTCG je Marija Barjaktarović sa Radija Crne Gore.

Nagradu za tehničko-tehnološka ostvarenja dobila je Sanja Grdinić s Radija Crne Gore, dok je odlukom žirija nagrada za produkcijska ostvarenja RTCG pripala Igoru Vujoviću.

Nagradu za životno djelo dobile su Jovanka Kovačević-Đuranović, kao i Mirsad Rastoder s Radija Crne Gore.

Nagrada za rediteljsko ostvarenje “Husein Bato Dukaj” ove je godine otišla u ruke reditelja Gojka Berkuljana.

Redakcija Jutarnjeg programa TVCG dobila je nagradu za doprinos kvalitetu programa.

VELIKO INTERESOVANJE ZA HUMANITARNU AKCIJU “POMOGNIMO HAJRU DA PREZIMI”

0

Akcija Radija Petnjice i firme Talas Bihora u okviru koje posluje naš medij – “Pomognimo Hajru da prezimi”, kojom nastojimo da pomognemo osamdesetogodišnjem Hajru Šabotiću iz Tucanja, naišla je na veliko interesovanje Bihoraca.

Odmah nakon reportaže iz Tucanja i razgovora sa Hajrom javio se veliki broj ljudi sa željom da učestvuju u pomoći ovom Bihorcu.

Novčana sredstva namijenjena za ovu akciju, koja traje deset dana, mogu se uplatiti na žiro račun 520-35166-16 sa naznakom ” Za akciju Pomognimo Hajru da prezimi”.

U nastavku objavljujemo i instrukcije za plaćanje iz inostranstva.

“TALAS BIHORA” POKRENUO AKCIJU: “POMOGNIMO HAJRU DA PREZIMI”

0

Nije dugo i puno trebalo da se Bihorci aktiviraju, iskažu humanost i brigu za teške ljudske sudbine.

Za manje od sat nakon objavljivanja teksta na portalu radija o teškom životu Hajra Šabotića iz Tucanja, petnjičanin Samir Ramdedović je posjetio prostorije radija nudeći pomoć za svog sugrađanina.

Odmah iza njega javilo se još nekoliko ljudi, sa željom da pomogne sugrađaninu.

To je ujedno bio i početak akcije koju je inicirala kompanija Talas Bihora prikupljanjanja pomoći za Hajra. U tu svrhu Radio Petnjica je u zajedničku kasu donirala 50 eura.

“Pročitavši tekst na vašem portalu, proradio je u meni merhamet prema čovjeku i njegovoj životnoj situaciji pa sam došao do prostorija radija, kako bih, umjesto da popijem kafu sa prijateljima u Petnjici, taj novac donirao za našeg sugrađanina Hajra Šabotića. Pozivam sve Petnjičane da prate moj primjer, pa da umjeste jutarnje i popodnevne kafe, podijele sa čovjekom kojem svaki cent puno znači. Ako želimo pomoć za sebe, pomozimo drugima”, istakao je Samir Ramdedović.

Novčana sredstva koja se prikupe u narednih desetak dana, uz konsultacije sa rođacima i komšijama Hajra Šabotića koji jedini brinu o njemu, Radio Petnjica će namijeniti onom što je u datom trenutku i za predstojeću zimu Hajru najneophodnije.

D.B.

JUSUF HODŽIĆ IZ PALJUHA ČUVA KRAVE OD MERAKA: ŠTETA ŠTO NEMAM KOJI KROMPIR DA ZAVUČEM U ŽAR, TO JE NASJLAĐE

0

Nekada se u Bihoru sadilo dosta krompira. Sa jeseni, hladna jutra i zubato dnevno sunce, natjerala bi domaćine da, prilikom kopanja krompira, nalože vatru na kraj njive i tu povremeno griju ruke.

Da bi se kompletna idila upotpunila, obavezno se po koji tek izvađeni krompir baci na žar da se ispeče. Zahvaljujući Jusufu Hodžiću iz Paljuha, imali smo priliku da evociramo uspomene na te davne dane.

Čuvajući dvije krave i to u ograđenom prostoru, sreli smo Jusufa kako sjedi na improvizovanoj stolici – kanti na kraju njive pored logorske vatre.

„Nemam potrebu da čuvam krave ali, eto, dokon sam pa od meraka. Sunce jeste ali je zubato pa sam naložio vatru. Baš na ovoj njivi je bio zasađen krompir i šteta što sada nemam koji da zavučem u žar da se ispeče. To je najljepše i najslađe“, kaže Jusuf i dodaje da mu je žao što nije znao da će imat iznenadne posjetioce jer, da je znao, donio bi koji krompir da počasti.

DENIS BOŽOVIĆ

HALIL AGOVIĆ IZ SLOVENIJE POKREĆE AKCIJU SANACIJE PUTA U ORAHOVU

0

Grupa Bihoraca koji žive i rade u Sloveniji na čelu sa Halilom Beljovim Agovićem, penzionerom iz Kamnika, a porijeklom Orahova, odlučila je da pokrene akciju na popravci i sanaciji putnog pravca koji vodi od groblja u Orahovu do mjesta koje se zove  Malo Brdo  u dužini od oko jednog kilometra.

Halil Agović

“Oko 200 metara je kritična dionica i ona mora da se betonira, a ostatak da naspemo sa obaveznim propustima za vodu. Samo za betoniranje nam je potrebno oko tri hiljade eura a računamo da će nam trebati oko 5 000 eura za kompletnu investiciju. Zaseoku Orahovo, od kad ja znam za sebe, niko nije pomagao. Niti jedna vlast, kako u socijalizmu tako ni u samostalnoj  Crnoj Gori, a osamostaljivanjem opštine Petnjica ta se tradicija nastavila. Stoga, molim kako opštinsku tako i državnu vlast da nam izađe u susret i pomognu. Takođe, molimo sve rođake Agoviće, kako iz dijaspore tako i iz zavičaja, da se uključe u akciju i da pomognu. Siguran da će i ostali sugrađani, prijatelji Orahova, dodati ruke i nesebično pomoći. Pozivamo predsjednika opštine Petnjica da u saradnji sa nama riješiti ovaj problem za mještane sela Orahovo. Mislim da je vrijeme da lokalna uprava se okrene i posveti malo više pažnje mještanima ovog zaseoka. Mi iz dijaspore smo spremni da sarađujemo i da pomognemo jer je interes svih nas”, istakao je za portal radija Halil Agović, Bihorac iz Kamnika.

DENIS BOŽOVIĆ

ERZAN MURATOVIĆ RAZVIJA BIZNIS: “STELJA” OD OVČIJEG I KOZIJEG MESA BIHORSKI BREND

0

Tradicionalna zimnica, suvo meso i ostali “prislačci” u Petnjici sastavni su dio gotovo svake kuće i simbol bihorskih posedaka.

Mladi Bihorac Erzan Muratović, jedan je od rijetkih koji zna da napravi “ovčiju stelju”.

Erzan trenutno pohađa Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru i kada ima vremena, vraće se Petnjici, kako bi pomogao porodici na svom imanju.

“Želio sam da naučim kako se pravi ovčija stelja i to sam uradio gledajući stare fotografije. Pomogao sam se i internetom i vrlo sam zadovoljan. I ukusom i izgledom”, kaže Erzan.

ON kaže da mu je želja bila da ima unikatni domaći proizvod.

“Nije lako napraviti ovo. Stelja se pravi od ovčijeg i kozijeg mesa. Treba izvaditi kosti tako da ostane čisto meso. Ono se soli i ostavlja do petnaest dana da se štavi na hladnom mjestu”, objašnjava proces izrade ovaj mladi Bihorac.

Svoju vještinu iskoristio je i da razvije biznis, pa tako sada proizvode prodaje i van granica Crne Gore.

“Najviše imam porudžbina iz inostranstva, ali i iz Petnjice. Jedne zime sam proizveo oko 140 kg stelje žive vage, to je oko 70 do 80 kilograma suhog mesa. Naravno da jedan dio  ostavim za porodične potrebe”, zaključuje Erzan Muratović.

ENKO KORAĆ