MUHOVIĆ: U PETNJICI NE ŽIVI VIŠE OD 3500 LJUDI, “ISTRAŽUJU” NAS JOŠ OD ODLASKA TURAKA

Radio Petnjica
-
0
MUHOVIĆ: U PETNJICI NE ŽIVI VIŠE OD 3500 LJUDI, “ISTRAŽUJU” NAS JOŠ OD ODLASKA TURAKA

Član predjedništva Bošnjačke stranke Adnan Muhović je za portal Radija Petnjica rekao da se u posljednjih nekoliko godina iselio veliki broj ljudi iz Petnjice i da u ovom momentu, prema njegovom mišljenju, ali i informacijama koje ima, petnjičkoj opštini živi oko 3500 ljudi.

On je dodao da je Bihor područje koje je oduvijek bilo predmet “istrage” i ratnih dešavanja još od odlaska Turaka sa ovih prostora.

“Od te 1912. kreću teška vremena za bošnjački narod, a svaka vlast od Kraljevine SHS pa nadalje nije bila naklonjena našem kraju i narodu koji je ovdje autohton. Područje Bihora je od 1455 do 1912 bilo u okviru Bosanskog Vilajeta i bilo središte kulture i civilizacije ovog regiona i okruženja, a u Drugom sv.ratu se odbranilo od četnika uz pomoć slavne muslimanske milicije”, kaže Muhović.

On smatra da je to upravo razlog što je Petnjica “kažnjena”1957.godine ukidanjem statusa samostalne opštine.

“Ono što determiniše iseljavanje i ekonomsku stagnaciju Bihora, praćenu migracionim procesima je agresija na Bosnu i reflektovanje tih ratnih dešavanja na Sandžak. Akcija “Lim” je skupo koštala Bihor i naš narod i poslije nje rijeke Bihoraca napuštaju svoj rodni kraj. Istorija je uvijek surova bila prema Bihoru, ali je uprkos svemu Bihor opstao. Vraćanjem statusa opštine Petnjici povraćena je nada za boljom budućnošću i nakon osam godina ima odredjenih pomaka, ali oni nisu dovoljni da zadrže mlade ljude i nadam se da će doći vrijeme da se u Petnjicu stvore bolji uslovi za život. O tome, naravno, odlučuju gradjani na izborima, a i oni su svjesni da dosadašnja apsolutistička vlast nije dovoljno uradila za Petnjicu. No, neki krupni procesi su se već desili i oni će ići nezaustavljivo, a na nama je da ih znamo pratiti”, zaključio je Muhović.

KOMUNALANO UREĐUJE CENTAR PETNJICE

Radio Petnjica
-
0
KOMUNALANO UREĐUJE CENTAR PETNJICE

Radnici Komunalnog preduzeća Petnjica uređuju zelene površine ispred zgrade Opštine.

Na platou ispred zgrade Opštine radnici okopavaju, nasipaju obradivom zemljmom i na taj način pripremaju površine za zasađivanje cvijeća.

Na tom mjestu biće posađeno ukrasno cvijeće, kao i na drugim javnim površinama.

KOLIKO PETNJICA REALNO IMA STANOVNIKA?

Radio Petnjica
-
0
KOLIKO PETNJICA REALNO IMA STANOVNIKA?

Koliko petnjička opština realno ima stanovnika, odnosno koliko njih zanoći u petnjičkim domovima – pitanje je na koje nije lako dati odgovor. Svako od nas iz Petnjice zna makar desetak onih koji su u posljednje vrijeme otišli, uglavnom u Luksemburg, ali i Podgoricu, Bar i ostale crnogorske gradove. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati oni koji nakon fakulteta sreću potraže u svom zavičaju, a sve je manje svadbi, rađanja i sve manje djece u školama.

Zvanična statistika kaže da je prema popisu iz 2011. godine (kada je Petnjica bila u sastavu Berana) u Petnjici živjelo 5455 stanovnika. Tako piše na vikipediji. Međutim, s obzirom na to da su izborni ciklusi u CG česti, najvjerodostojniji podatak je ipak onaj sa tih procesa. Pa tako na izborima u avgustu prošle godine za Petnjicu je štampano 6198 glasačkih listića. Od toga je upotrijebljeno 3071. Ako uzmemo u obzir da je avgustovske izbore obilježila korona i da je vrlo malo iseljenika došlo da glasa, te tome dodamo i činjenicu da su oni koji su u CG iskoristili to pravo, onda bi to otprilke trebao da bude taj broj. E sad, ovo su punoljetni građani, sa pravom glasa. Tom broju dodamo one ispod 18 godina i dođemo na neki broj od 4500 do 5000 ljudi.

To bi, takođe, trebalo da znači da je Petnjicu za 10 godina napustilo oko 1500 ljudi, što je 150 godišnje. Mnogo, pa da je riječ i o Podgorici.

Ako je tačna nezvanična definicija da je statistika skup tačnih podataka koji daje pogrešan rezultat, onda smo u problemu, jer ćemo bez preciznog i na terenu odrađenog prebrojavanja teško saznati koliko opština Petnjica zaista ima stanovnika.

Od 2011.kada je bio posljednji popis pa do danas mnogo se toga promijenilo. Novi popis je trebao biti održan ove godine, ali se odluka o tome još čeka. Zato ćemo i mi u Petnjici sačekati još neko vrijeme da saznamo sa koliko sugrađana živimo u Bihoru.

SAMIR RASTODER

U PETNJICI VAKCINISANO SAMO 207 GRAĐANA

Radio Petnjica
-
0
U PETNJICI VAKCINISANO SAMO 207 GRAĐANA

U toku je vakcinacija i revakcinacija u Zadravstvenoj stanici Petnjica u cilju zaštite od virusa COVID 19.

Prvu dozu vakcine primilo je 207 građana, dok je drugu dozu vakcine primilo 171 građanin.
U prvom krugu u Zdravstvenoj stanici Petnjica vakcinisano je 30 građana, koji su nakon 21 dana primili drugu dozu vakcine.

U drugom krugu masovne vakcinacije, 60 građana Petnjice primilo je vakcinu u cilju zaštite od COVID 19, takođe svih 60 građana nakon obaveznog perioda su revakcinisani.

U trećem krugu, vakcinu je primilo 117 građana, u toku je revakcinacija i 81 osoba je revakcinisana i očekuje se revakcinacija 36 osoba desetog juna.

U toku posjete Petnjici u vakcinalnom autobusu, prvu dozu vakcine primilo je 59 građana Petnjice a revakcinacija se očekuje krajem juna mjeseca.

ENKO KORAĆ

DONACIJA ZK BIHOR: STIGAO ŠKOLSKI INVENTAR IZ LUKSEMBURGA

Radio Petnjica
-
0
DONACIJA ZK BIHOR: STIGAO ŠKOLSKI INVENTAR IZ LUKSEMBURGA

Zavičajni klub „Bihor“ iz Luksemburga donirao školski inventar OŠ „Mahamut Adrović“ u Petnjici

Pod pokroviteljstvom zavičajnog kluba „Bihor“, OŠ „Mahmut Adrović donirano je 70 kompleta školskog inventara, (stol i stolica).

Direktor OŠ Mahamut Adrović, Almir Pljakić kazao je da će inventar biti raspoređen u matičnoj školi 50 kompleta, dok će u područnom odjeljenju u Lagatorima biti raspoređeno 20 kompleta školskog inventara.

„Dijaspora je pokazala po ko zna koji put spremnost i privrženost svom rodnom kraju-Bihoru.
Donacija koja nam je uručena, umnogome će doprinijeti da u doba pandemije sprovedemo nastavu prema aktuelnoj situaciji, koje su previđene od strane nadležnih institucija.
Naime, radi se o funkcionalnosti jer svaki učenik koristi jedan stol i stolicu i time je bezbjednost učenika po zdravlje podiguta na veći nivo.
Stoga, vjerujem da ćemo u narednom periodu zajedničkim snagama, kroz zvanične institucije rješavati potrebe naših građana“, zaključio je direktor OŠ „Mahmut Adrović“ Almir Pljakić.

ENKO KORAĆ

 

BIHORSKE BIOGRAFIJE – MERSUDIN RASTODER: KADA BIH NEŠTO IZ LUKSEMBURGA MOGAO DA PONESEM U ZAVIČAJ TO BI BIO ODNOS PREMA POSLU

Radio Petnjica
-
0
BIHORSKE BIOGRAFIJE – MERSUDIN RASTODER: KADA BIH NEŠTO IZ LUKSEMBURGA MOGAO DA PONESEM U ZAVIČAJ TO BI BIO ODNOS PREMA POSLU

Postoji jedna fraza koju često koriste oni koji maštaju da se bave biznisom i da stvore kapital – prvi milion je najteže zaradit, a nakon toga sve ide lakše. Rahmetli Suljo Rastoder sa svoji sinom Zećirom, nije ni slutio da će njegov potomak živjeti ovu frazu, kada su prodavali svoju zemlju u rodnim Radmancima i odselili se u Vitomiricu kod Peći.

Mersudina Rastoder, tek što je prevalio 40-tu godinu života, zatekli smo na gradilištu ne samo da nadgleda radove, već i zasuče rukave i radi. Ne libi se i težih fizičkih poslova, ne zbog nužde, već iz čiste ljubavi. Kupi zemlju, napravi kuću i prodaj je. Cijena zemlje je veličine budžeta jedne od opština na sjeveru Crne Gore. Profit koji ostvari je toliki da prosječnom čovjeku sa Balkana to spada u domen bajke. Milion se odavno prešao. Ništa pod stresom. Sve je lako kada nešto voliš i to i radiš.  Njegovog deda i oca, teški uslovi na području Bihora, natjeralo je da sredinom prošlog vijeka odsele iz Radmanca na Metohiju i tu potraže egzisteinciju.

 O danima provedenim na Kosovu, Mersudin ima samo riječi hvale.

„To se živjelo kako se samo poželjet može. Vitomirica je bila mješovita sredina. Bilo je nas Bošnjaka dosta. Bilo je Crnogoraca, Srba a Albanaca najmanje. Niko nikog nije pitao nizašta. Svi smo živjeli kao jedno. Ja se niti jednog trenutka nijesam osjećao strancem na Kosovu. Bio je bolji a i lakši život. Rodna zemlja. Dobro smo živjeli.  Bilo je druženje. Sve je bilo kako se samo poželjet može. Tada nijesmo gledali ni na vjeru niti na religiju. Sako sa svakim se družio. Pa ja sam mogao da upražnjavam svoje religijsko uvjerenje ali, dosta su krivi roditelji. Valjda su naslijedili to vrijeme komunizma. Najviše su roditelji krivi što nijesmo bili posvećeni vjeri i religiji. Sve tako do rata. Tu se sve mijenja i mi smo morali opet da se selimo. Brat mi je bio u vojsci kad je bilo najteže. Jedva smo dočekali da dođe kući i da napustimo. U tim danima, bilo je baš pogano. Nedelju dana albanske demonstracije pa nedelju dana srpske. Najgore je bilo za nas, Bošnjake. Najviše je našeg naroda stradalo ni krivo ni dužno posle rata. To se gledalo ako je neko nekada nekom iz familije bio u policiju, odmah su ga svrstavali da je za vlast i SPS. Pa, preko 30 Bošnjaka je stradalo nakon `99 godine ni krivo ni dužno. Kada smo se odselili sa Kosova, ostala nam je zemlja ali, što bi stari rekli, zemlju neće ni vuk ni hajduk“, priča mladi Mersudin.

„Već smo 23 godine ovdje, u Luksemburgu. Ovo je država koja daje priliku svima, ko god hoće da radi. Nije da mene ne vuče da odem dolje. Ali, kada se vraćam ovdje, srce drugačije reaguje kada vidim tablu Luksemburga. Ovje si u pravom smislu slobodan. Niko te ne pita ni ko si, ni šta si. Ovdje je milina za život“, ističe Mersudin Rastoder.

Jednim dijelom, Mersudin se osjeća kao i strancem u rodni kraj njegovih roditelja, u Petnjici.

„Roditelji su me dosta slabo vodili tamo. Odem ja i sada, povremeno. Vidim dosta promjena ali, ipak daleko je to od onog kako bi trebalo da bude. Nije da me ne vuče Petnjica i rodni kraj mojih roditelja ali, najljepše se osjećam u Ulcinju. Kada je Petnijca povratila status opštine, zamišljao sam da će sve to ići puno brže i bolje da funkcioniše. Jeste bolje ali nije onako kako bi trebalo da bude. Tu imam onaj osjećaj sa Kosova još doka sam živio. Drugačiji je narod, fin i ljubazan. A djeca jedva čekaju da idemo dolje, na more u Ulcinj“, kaže Mersudin.

Nijesmo mogli da odolimo a da ga ne upitamo bi li i u šta bi uložio milion dolara na šta se sjetno osmijehnuo i dao komentar koji je bio i očekivan.

„A ne, ne to. Nesigurna mi je i Petnjica i Crna Gora uopšte. Radije ovdje ulažem gdje je sigurno. Dolje nema šanse. Sve što mogu i o čemu razmišljam jeste da kupim mali plac i da napravim neku vikendicu odakle su mi dedo i babo. Veća ulaganja ne dolazi u obzir. Kada bih mogao nešto da ponesem odavde u Petnjicu i u Crnu Goru to bi bilo luksemburški rad. Da radimo svi dolje kao što ovdje radimo i da je drugačiji sistem, bilo bi puno bolje. Dolje ima puno korupcije i krađe. Ovdje je drugačiji sistem. Ja sam sa svoje 22 godine, kupio kuću ovdje. Država stane uz tebe. Dolje su katastrofa plate a skuplje namirnice nego li ovdje. Ovdje je za djecu puno bolji. Školstvo je besplatno a dolje ni dječji dodatak ne daju. Pa to je žalosno. Primam skoro 2 000 eura samo za djecu. Toga nema nigdje. Ovdje ako država vidi da ti pošteno radiš, staje uz tebe“, kaže Mersudin koji je noviranu portala dao dobar podstrek. Naime, prilikom susreta, mladi Mersudin je odmah prepoznao novinara pod punim imenom i prezimenom što je dovoljan podatak da prati portal zavičajnog radija i da ga zanimaju informacije vezane za Petnjicu.

Ko zna, možda se ovaj mladi Bihorac i predomisli pa jedan svoj zarađeni milion i uloži u Petnjicu, u neki biznis. Ostaje samo da se stvori sistemski ambijent na državnom nivou kako bi Mersudin i mnogi drugi Bihorci, počeli da ulažu svoj kapital i u zavičaj.

DENIS BOŽOVIĆ

STRANKA PRAVDE I POMIRENJA INICIRA OTVARANJE INDUSTRIJSKE – BIZNIS ZONE

Radio Petnjica
-
0
STRANKA PRAVDE I POMIRENJA INICIRA OTVARANJE INDUSTRIJSKE – BIZNIS ZONE

Stranka pravde i pomirenja Crne Gore je pozvala sve subjekte u Petnjici da zajedno rade na prosperitetu Petnjice i boljem životu njenih građana. Saopštenje prenosimo u cjelosti.

Izuzetno loša ekonomska a samim tim i društveno-razvojna realnost opštine Petnjica datira decenijama unazad i kao takva izuzeta je od dnevno političkih pozicioniranja pa se nećemo osvrtati na razloge takvog stanja u kojem nažalost živimo.

Nećemo čak ni aktuelnu vladajuću strukturu u opštini ocjenjivati da li su i koliko uradili kako bi u Bihoru stvorili ambijent za ekonomski a samim tim i društveni oporavak Bihora.
Naša namjera i motiv apela je isključivo briga o tome šta trenutno i u skorijoj budućnosti svi zajedno možemo uraditi kako bi stvorili realne uslove da Bihor, ovakav kakav je, sa izobiljem resursa pretvorimo u dinamičan i prosperitetan kraj u kojem će Bihorci naći svoju sreću, tu na kućnom pragu.

Ono što je neophodno uraditi ka tom, nadamo se zajedničkom cilju, jeste formiranje industrijske-biznis zone u Petnjici.

Naime, ukoliko želimo otvoriti radna mjesta, mala i srednja preduzeća i ukoliko želimo privuću strane investitore a naš cilj je prije svega direktne investicije dijaspore, moramo mi u Petnjici pokazati ozbiljnost i sposobnost da stvorimo sve preduslove kako bi oni zaista i došli.

Kako biznis u rodnom kraju ne pokreće samo puka ljubav niti nostalgija pozivamo sve političke partije, ugledne pojedince, domaćine i sve one kojima je Bihor u srcu, kako na samom Bihoru tako i u dijaspori da zajednički započnemo taj proces, jer kao što smo svjedoci niko sa strane nam neće pružiti ruku ako mi naše ruke i našu pamet ne zaposlimo ka ostvarenju prosperiteta Bihora.

Iako su mnogi skeptični po pitanju razvoja Bihora i Petnjice mi iz SPP CG čvrsto vjerujemo da je on moguć u mnogo većoj mjeri nego što mnogi mogu i da zamisle. Mnoge privredne grane su vezane za čist, zdrav i plodan prirodni ambijent a to Bihor svakako jeste.

Proizvodnja hrane, poljoprivrednih proizvoda i mesa samo su jedan segment mogućeg razvoja. Naši vrijedni Bihorci širom svijeta dokazali su da ništa manje nismo uspješni i u mnogim drugim industrijskim granama i to na najzahtjevnijim zapadno evropskim tržištima.

Mnogi od njih su itekako zaintresovani da pomognu svom kraju, svom Bihoru na kojeg su toliko ponosni, ali prije toga mi na Bihoru moramo obezbjediti bar minimum uslova kako bi konkretizovali te svoje namjere.

Ne treba naglašavati da je elementarni uslov za privlačenje takvih investicija, kao i pomoć lokalnim poduzetnicima otvaranje biznis zone u Petnjici. Formiranje biznis zone jedno je od najsnažnijih sredstava u rukama lokalnih samouprava da u svoje okruženje privuče investitore kako bi otvorili svoje pogone i zaposlili lokalno stanovništvo. Povlastice i pogodnosti koje u biznis zonama pružaju lokalne samouprave u našem okruženju time pospješujući otvaranje radnih mjesta siguran su indikator kuda trebamo usmjeriti svoju energiju.

Ne želeći da ovu inicijativu pretvorimo u javni čas menadžmenta sa temom šta biznis zona sa svim povlasticama znači za jednu lokalnu sredinu a sigurni u našu namjeru da istrajemo na realizaciji iste još jednom pozivamo prije svega lokalnu javnost i dijasporu da podrže naše inicijativu i da konačno krenemo ka stvaranju uslova da oživimo i preporodimo Bihor.
Prvi korak ka tom cilju je odluka opštine Petnjica za formiranje biznis zone pa ćemo skladno tome u ime SPPCG na prvoj narednoj sjednici SO Petnjica uputiti i zvaničnu inicijativu.

ZBOR GRAĐANA MZ LAGATORE

Radio Petnjica
-
0
ZBOR GRAĐANA MZ LAGATORE

„Obavještavaju se mještani MZ Lagatori da će se u utorak 08.06.2021. godine u područnoj školi u Lagatorima, održati zbor građana sa početkom u 18h“, stoji u obavještenju Savjeta mjesne zajednice Lagatori.

Predsjednik MZ Lagatore Ramzija Latić rekao je za portal Radija Petnjica da su na dnevnom redu aktuelne teme i da očekuje što veći broj građana na sastanku.

Hvala Bogu na muslimanima

Radio Petnjica
-
0
Hvala Bogu na muslimanima

Fati Orlović iz Konjević Polja kod Bratunca ubili su muža i više od dvadeset članova porodice.

Nju i sedmoro djece su prognali.

Opštinske vlasti su joj oduzele imovinu i u dvorištu njene kuće podigle crkvu.

Poslije rata, opština je bila prisiljena da joj imovinu vrati. Ali su odbili ukloniti nelegalno podignutu crkvu na Fatinoj zemlji.

Fata ih je tužila i na sudu tražila pravdu: da crkvu uklone sa njenoga.

Prijetili su joj, zastrašivali je, pokušavali su je podmititi.

Nije odustala.

Prije neki dan, vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska bile su prisiljene srušiti nelegalni objekat podignut u Fatinoj avliji.

Tim povodom, poslanik u crnogorskoj skupštini Marko Milačić napisao je: “Ni oprostiti ni zaboraviti”.

Ono neće ni oprostiti ni zaboraviti starici kojoj su njegovi pobili muža i dvadeset članova porodice.

Ono neće ni oprostiti ni zaboraviti starici koju su prije tridesetak godina njegovi prognali iz doma, samu sa sedmoro djece, pa joj dom oduzeli i pored njega podigli crkvu.

Ono njoj neće ni oprostiti ni zaboraviti.

Za vas, dragi čitaoci, dragi narode, imam nekoliko prostih pitanja.

Kakva je to crkva koja bogomolju gradi na zemlji koju je otela od prognane majke kojoj je vojska koju je ta crkva blagoslovila istražila familiju?

Kakva je to crkva koja, kada je bogomolju već podigla na njenom, od te žene nije zatražila oprost i sama uklonila objekat? Kakva je to crkva koja nije učinila isto što i Islamska zajednica BiH u Bradini? Tamo je, naime, počinjen stravičan zločin nad Srbima. Najmanje pedeset srpskih civila pobijeni su a njihove kuće i crkva spaljeni. Tamo je 1994, na zemlji ubijenog Srbina, podignuta džamija. Islamska zajednica je saopštila da je to strašna hipoteka za nju i naložila rušenje džamije. Srušena je 2008.

Kakva je to crnogorska vlada u kojoj je desno mudo ono što neće ni oprostiti ni zaboraviti?

Šta mislite: da Fata živi u Crnoj Gori, da li bi dočekala, da li bi iko ikada dočekao, da iz njenog dvorišta bude uklonjena nelegalno podignuta crkva?

Odgovor svi znamo: ne bi, niko, nikad.

Jer, da se ne lažemo, ono što može u Konjević Polju kod Bratunca, kod Srebrenice – hej, Srebrenice! – u Crnoj Gori, eto, ne može.

Pravni standardi primijenjeni u dvorištu Fate Orlović nedostižni su za Crnu Goru. Što nam govori sve što treba da znamo o stanju vladavine prava u jednako staroj, kao i novoj, “oslobođenoj i osvježenoj” Crnoj Gori. Jer crkvu iz Fatinog dvorišta Zdravko ne bi uklonio – to je jasno.

A ne bi ni Milo: valjda je i to jasno. Kome i dalje jasno nije – eno mu Ristova crkva na Rumiji.

U Crnoj Gori, u parlamentu, muslimane danas optužuju da zloupotrebljavaju stradanje Bošnjaka; optužuju ih da traže osudu vlastite nesreće, dok se istovremeno raduju nesreći Srba u Hrvatskoj. U istom parlamentu poslanik vlasti podgrijava mit o „zelenoj transferzali“ i teroristi koji čuči u svakom muslimanu koji se pretvara da je mirni, dobroćudni susjed, dok istovremeno sniva snove o islamskoj okupaciji Evrope.

U crnogorskom se parlamentu, dakle, baš ovih dana reprodukuje šlager evropske desnice o navodnoj “podmuklosti” muslimana, koja je, ni manje ni više, navodno upisana u sami Kur’an.

Ta teza počiva na podlom, pogrešnom, retardiranom čitanju 106. ajeta 16. sure, koja glasi:

“Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika”.

Iako je posve jasno da je u citiranom ajetu riječ o situaciji u kojoj će se musliman, da bi spasio goli život, tobože odreći islama, ostajući u srcu musliman, dakle o eksplicitnom pozivu da se ne pogine za vjeru, o jasnom uputstvu da se ne bude vjerski fanatik, taj je kratki tekst u interpretaciji evropskih i, dakako, balkanskih nacional-socijalista, postao “krunski dokaz”, citiram hrvatski desničarski izvor:

“da se musliman, po pravilima ideologa šerijata, smije pritajiti, lagati i pretvarati dok ne dođe “pravo vrijeme”, a onda mora učiniti što šerijat od njega očekuje, bilo da izravno sudjeluje u “svetom ratu” ili svojim pritajenim jataštvom pomogne islamskim „borcima“… islamistička tradicija krijepi prijetvornost u cilju ostvarenja “višeg” cilja. Taj po Kuranu odobreni mentalitet prijetvornosti pretvara sve muslimane u jatake na način da jatačenje islamističkih terorista postaje obveza svakog podanika islama”.

Poruka je: muslimanima se ne može vjerovati, jer ih vjera uči podmuklosti.

Ne znam na šta se tačno misli pod tim “podmukli i prijetvorni”? Nešto nalik na ono kad te Crna Gora primi nakon što si pobjegao od rata, pa dobiješ crnogorsko državljanstvo, ili se učlaniš u DPS, kao pomahnitali barjaktar mlatiš crnogorskom zastavom i danju i noću, čak se ukažeš i na nalaganju badnjaka koji organizuje Miraš, ili dvije decenije budeš vladin funkcioner, ili od Milove vlade dobiješ titulu i stan ili dva, a onda crvenu zastavu zamijeniš za trobojku, i danju i noću hodaš u litijama, pa onda dobiješ funkciju, titulu i stan i od nove vlasti, pa dan-noć pričaš o tome kako si se patio pod DPS-om, pa kao svoj sveti zadatak prihvatiš rascrnogorčenje Crne Gore? Tako nešto?

I velite: muslimani su prijetvorni i podmukli?

Da vam kažem nešto o muslimanima: hvala Bogu na njima.

Zašto, crni Nikolaidise, pita šovinista u vama?

Evo zašto.

Zato što mislim, zato što tvrdim, da bi Crna Gora, da u njoj, recimo, živi duplo više muslimana, bila tolerantnija, naprednija i liberalnija zemlja.

Zato što istinsko, apsolutno Drugo u Crnoj Gori nisu ni žene, ni gejevi ni transrodne osobe, svakako ne ni debeli Grci. Ne: muslimani su apsolutno Drugo Crne Gore.

Odnos prema muslimanima je ključni test tolerancije, famozne “multikulturne i građanske Crne Gore”, njenog društva i kulture. U kojoj upravo muslimani nose teret koji u ostatku svijeta nose Jevreji: navodni “grijeh predaka”.

I to nije sve: u Crnoj Gori, odnos prema muslimanima je ključni test naše hristijanizovanosti – bilo da ste vjernik ili ste, kao ja, tek kulturološki hrišćanin.

Zato jer je tako, kunem vam se: kada sam čuo vijest da je pravda zadovoljena i crkva uklonjena iz dvorišta Fate Orlović, pogledao sam u nebo iznad Lovćena i tamo vidio lagane, kao duša djeteta bijele oblake, grupisane tako da tvore lik Isusa koji se od sreće smije – fenomen nalik na onaj kada je na drvetu kod Bijelog Polja uočen snježni Đedov lik.

Jesam, Tita mi.

ANDREJ NIKOLAIDIS

Vakcinalni autobus u Petnjici, vakcinisano 59 građana Petnjice

Radio Petnjica
-
0
Vakcinalni autobus u Petnjici, vakcinisano 59 građana Petnjice

Danas je ispred administrativne zgrade u Petnjici boravio vakcinalni autobus, u kojem su građani imali priliku da prime Sihofarm vakcinu u cilju sprečavanja infekcije COVID-19.

Petnjičanima su na tom mjestu, bez zakazivanja, bile dostupne Sinofarm vakcine.

Tokom današnje vakcinacije, 59 građana Petnjice primilo je Sinofarm vakcinu.

Vakcinalni autobus je bilo planirano da bude na raspolaganju građanima od 10:30 do 12:30h ali zbog velikog interesovanja, nadležni su nastavili sa vakcinacijom još pola sata.

Feko Muratović, građanin Petnjice, iskoristio priliku da se vakciniše i zahvalio se nadležnima na organizaciji i dolasku vakcinalnog autobusa u Petnjici.

„Smatram da će vakcinacija biti uspješna za naše građane i trebali bi svi da se vakcinišu, jer čim je vakcinacija krenula opadaće intezitet virusa“, kazao je Feko Muratović.

Dr Miro Nedić, kazao je da dolaskom u Petnjici vakcinalnog autobusa zadovoljan je odazivom građana Petnjice.

„Odaziv za vakcinaciju u Petnjici je bio zadovoljavajući. Imali smo 59 vakcinisanih građana. Želim da pohvalim medicinsko osoblje Zdravstvene stanice Petnjica, na čelu sa Emirom Cikotićem, koji je u toku vakcinacije bio sa nama.
Uputili smo podatke i savjete vakcinisam građanima kada je u pitanju pridržavanje mjera i za termin revakcinacije. Vakcina koju smo danas koristili je Sinofarmova vakcina“, zaključio je dr. Miro Nedić.

 

1...330331332...963Stranica 331 of 963