U okviru VIII Bihorskog kulturnog ljeta danas će se održati promocija trilogije „Brda od pelina“ Jasenke Lalović.
Promocija će se održati u JU Centar za kulturu u Petnjici (09.07.2021)sa počektom u 15h.
Moderator promociji trilogije „Beda od pelina biće Edin Smailović.
ENKO KORAĆ
Porijeklom Bihorac, rođen u Luksemburgu, u duši nosi ogromnu ljubav prema svojoj otadžbini i najpoznatiji pjevač Beneluksa -Eka Duraković.
“Volim Petnjicu iznad svega i često dolazim tamo. Moram da budem iskren, bez obzira što sam se rodio ovdje, vuče me taj kraj i mogu slobodno reći, vuče me Balkan. Zahvaljujući muzici, stekao sam puno prijatelja na Balkanu, posebno u Beogradu, među kojima bih izdvojio Maju Berović, Sašu Kovačevića, Šaka i Dada Polumentu i Elmu Sinanović.
Poseban senzibilitet i ljubav imam prema Novom Pazaru, gdje sam puno puta gostovao i bivao srdačno dočekan”, istakao je za portal radija Eka Duraković, koga smo zatekli u njegovom muzičkom studiju u Ešu i koji naglašava da, ma gdje krenuo, put ga nanese u Petnjicu.
Eka u svojoj dosadašnjoj muzičkoj karijeri ima snimljeno osam pjesama i jedan duet sa ćerkom najpoznatijeg harmonikaša na Balkanu, Dragana Stojkovića Bosanca, Džidžom Stojković. Duetska pjesma “Pogrešna konekcija” ima oko tri miliona pregleda na You Tube-u.
“Vrijeme pandemije sam iskoristio za rad na novim pjesmama, za koje tvrdim da će da budu hitovi. Imam spremljenu jednu baladu i jednu bržu pjesmu, koja treba da izađe u danima pred nama. U planu su i dva dueta, za sada ne želim da otkrivam sve detalje i sa kim ću sarađivati, ali obećavam da ću ekskluzivu podijeliti sa portalom Radija Petnjica, jer na taj način će ona stići najprije do mojih Bihoraca”, kaže Eka, koji se u svom studiju uveliko sprema za nastup za vikend pred nama.
“Imao sam nastupe na čuvenim beogradskim splavovima. Inače, u Luksemburgu nastupam u klubovima i diskotekama. Baš ste me zatekli u pripremama za subotu veče, kada imam nastup u klubu “De Face” u Ešu. Kada su svadbe u pitanju, nastupam i na njima, ali nisu to one svadbe u klasičnom smislu, uglavnom se tu radi o modernijim varijantama svadbi”, istakao je Eka. Kada su muzički uzori u pitanju, za Eku su to Željko Samardžić i Aca Pejović.
Nakon naporne radne sedmice, imaćemo priliku da se opustimo i nezaboravno provedemo u atmosferi koju pravi najpoznatiji bihorski pjevač zemalja Beneluksa, u subotu (10. jul) u klubu “De Face” sa početkom u 23h.
DENIS BOŽOVIĆ
Fudbal kao najvažnija sporedna stvar promoviše najbolje i najupornije, a jedan od onih koji je promovisao Crnu Goru i Bihor na više svjetskih pozornica je i Bihorac Elsad Zverotić.
Elsad Zverotić, popularni Zverka, je iz bihorskog sela Vrševo, rođen u Beranama, ali je porastao i fudbalski “prohodao” u Švajcarkoj. Koristi svaku priliku da navrati u zavičaj a juče je bio gost Radija Petnjica.
„Sa sedam godina počeo sam sa prvim treninogm. Sin mog komšije me je pozvao na trening, pitao sam oca, rekao mi je da idem i toga dana je rođena ljubav prema velikom fudbalu.
Prvi klub za koji sam nastupio, sa 17 godina, bio je FC Wiil. Zatim sam igrao u Lucernu, Young boysu, Fulamu, Sionu…“, kaže Elsad.
Uspjeh u klupskom fudbalu, Elsada je preporučio da bude standarni igrač reprezentacije Crne Gore, trenenri su se mijenjali ali Elsad je ostajao.
„Bio sam član U18 reperezentacije Švajcarske, ali sam dobio poziv iz Crne Gore i bio sam srećan. Odbio sam poziv Švajcarske da igram za reprezentaciju do 21 godinu, jer sam želio da igram za Crnu Goru. Nikada se nijesam pokajao”, kaže Elsad.
Podsjetio je da je na prvom susretu reprezentacije CG protiv Albanije u Skadru, dao gol za za pobjedu i da se sve toga dana poklopilo.
“Želio sam da napravim karijeru i najbolji sam bio kada su bile teške sitacije“, kaže Elsad.
Prvu premijernu utakmica u seniorskom dresu reprezentacije Crne Gore, Elsad Zverotić odigrao je u Podgorici protiv Kazahstana.
„Zaista sam se posebno osjećao, jer je to bila moja prva utakmica. Bio sam mlad, nijesam puno razmišljao. Došao sam tu gdje sam htio da budem. Moj cilj je bio da u reprezentaciji budem dugo vremena“, kaže Elsad Zverotić.
Tri situacije u karijeri su mu posebno drage – gol protiv Engleza u Podgorici, gol protiv Bugara u Sofiji i gol protiv Liverupla u dresu Young boysa.
Elsad Zverotić nije zaboravio ni podršku Bihoraca.
„Na svakoj utakmici sam primjećivao transparent na kojem je pisalo Bihor – Petnjica i to me činolo jako srećnim i zadovoljnim. Žalim što reprezentacija nije učestvovala na neko veliko takmičenje. Mislim da smo bili na korak do uspjeha, a to je za igrača kruna karijere“, kaže Zverotić.
Zadovoljan je svojom karijerom, a sada se bavi skautingom i pronalazi sebe u tome.
„Dobio sam ponudu ove godine da radimkao skaut. Srećan sam zbog ponude i nastaviću da i u tom dijelu dajem maksimum”, rekao je Elsad.
Za kraj razgovora poslao je i poruku mladima koji se bavi i koji žele da se bave fudbalom:
“Kad padneš najvažnije je da ustaneš. Ako ne ustaneš, ne možeš da uspiješ. Kad je najteže potrebno je biti najbolji”.
Elsad misli da će na Evropskom prvenstvu najviše uraditi Italija i da će ona biti prvak.
Fudbalsku priču Elsada Zvrerotića pogledajte na youtobe kanalu Radija Petnjica.
ENKO KORAĆ
Prije godinu je formiran Odbor za pomoć Bihoru u Švajcarskoj od strane ljudi porijekom iz Bihora.
Odbor je sačinjavao 22 člana i za nešto više od godinu sproveo je tri akcije pomoći u vrijednosti od 32.000. franaka.
U toku ramazana, realizovana je akcija, potom finansiranje Monografije KUD-a Bihor i pomoć Muhamedu Rastoderu.
Predsjednik udruženja „Bihor moj zavičaj“ kazao je da je bilo potrebno da Odbor preraste u nešto veće.
U prostorijama IKC-a Wattwil 03. juna formirano je Udruženje na kojem je održana Osnivačka Skupština.
Odbor je vrijedno radio na usaglašavanju svih normi, kako bi pripremio Skupštinu i kako bi se formiralo Udruženje.
Na početku Osnivačke Skupštine u ime domaćina prisutinima obratio se Zeno Rastoder, potom Mirsad Ramčilović, Ernad Korać i Mehdija Skenderović.
Potom se prešlo na usvajanje Statuta i izbor naziva Udruženja. Na Izbornoj Skupštini,za predsjednika udruženja „Bihor naš zavičaj“ jednoglasno je izabran Esmir Rastoder.
Jednoglasno je usvojen naziv udruženja „Bihor naš zavičaj“.
Moderator je bio Mirsad Ramčilović.
Izbor rukovodstva udruženja „Bihor naš zavičaj“ takođe je izabran jednoglasno.
“Ostavljena je mogućnost da udruženje potpunimo ljudima koji nisu iz opravdanih razloga bili na Izbornoj skupštini. Namjera nam je da u Udruženju budu ljudu od Lucerna do Berna, iz cijele Švajcarske kako bi imali članove u našem Uduženju“, kazao je Esmir Rastoder.
Predsjednik udruženja Esmir Rastoder kazao je da je cilj udruženja „Bihor naš zavičaj“ usmjerenje na realizaciji kulturnih, sportskih i umjetničkih manifestacija kao i humanitarnom radu.
„Čini mi čast što sam prvi predsjednik udruženja “Bihor naš zavičaj“. Naše Udruženje je osnovano da bi njegovalo kulturu i tradiciju humanitarnog rada, spajanjem i povezivanjem Bihoraca širom Švajcarske. Udruženje je otvoreno za sve ljude dobre volje kao i zainteresovane iz Švajcarske, kojima je u interesu razvoj i prosperitet regiona Bihora“, kaže Rastoder.
Esmir Rastoder ističe da u Švajcarskoj postoji nekoliko udruženja, uglavnom Bihorci su nosioci funkcija i da poslije toliko vremena smo shvatili da je potrebno da imamo jedno krovno udruženje.
„Želim da se zahvalim članovima udruženja „Bihor naš zavičaj“ na povjerenju i na odgovornoj poziciji koju su mi ukazali. Nastojaćemo da opravdamo povjerenje i da Uruženjeu u najboljem svjetlu prezentirano našoj javnosti“, zaključio je predsjednik udruženja Bihor naš zavičaj Esmir Rastoder.
ENKO KORAĆ
Povodom 26 godina od genocida u Srebrenici, gost u studiju Radija Petnjica bio je prof. književnosti Reho Ramčilović koji je napisao zbirku pjesma u kojoj se nalaze tri sa akcentom na dešavanja u Srebrenici devedesetih godina.
Za pjesmu Čije su to oči, osvojeno je prvo mjesto na opštinskom takmičenju recitatora u Petnjici, a drugo mjesto na državnom takmičenju recitatora Crne Gore (2015).
ČIJE SU TO OČI
(Sarajevo, 1997.god)
Na jednoj humci procvjetala dva cvijeta,
dugo sam ih pogledom milovao tada
i pitao se: „Cije su to ugasle oči sada?“
Odgovor pročitah na nišanu bijelom:
„Oči su to jedne mlade, lijepe djevojke
što je stradala devedesetih ljeta
od dušmanske ruke, oči nevine Sarajke”!
Mjesec se lagano na cvjetovima šeće
kao vitez pod prozorom drage svoje
i sluša njen zamišljen, tihi glas,
a vrijeme teče i sve u zaborav nestaje.
Svake godine, u rano proljeće, cvjetovi
otvore svoje mirisne latice na bijelom nišanu,
a šareni leptirići slijeću sa obeharale grane,
pijući napitke sa cvijeća i noću i danju.
Moja ruka da ih još jednom pomiluje
kroz obruč zrake tiho se prikrada,
dok groblje nevinih tone u noćne sjene.
TAJNA U TALASIMA DRINE
Gledam modre talase bujne Drine,
naslućujem da su se u njima tajne skrile.
Iz bistrih, pjenušavih talasa Drine
šapuću nevine duše, ovdje su tragedije bile.
Progovori, rijeko Drino, šta se sve u te skrilo?
Jesul’ brat Senad i sestra Senada utonuli?
Je li se za njih ugasila svaka nada?
Jesul’ našli mir u njedrima tvojim?
Jesul’ se zvijeri zadovoljile pirom svojim?
Proklinji ih ti ,i ja ću znaj, Drino,
što učiniše to nehumano djelo.
Uprljaše ti obraz, lijepa rijeko naša.
Zbogom Senade i sestro Senada,
neka vas rijeka grli od sada!
SREBRENIČKA BAJKA
Bilo je to devedeset pete dvadesetog vijeka
kada se prolijevala ljudska krv ko rijeka.
Čuo se vrisak do neba djece i žena,
a nikog na svijetu da pomogne nema.
Desilo se to u domovini Bosni
u kojoj su do tada svi bili ponosni.
Ponosni, što zajedno žive tri vjere
kao da su jedno pleme, tu nije bilo mjere.
Mislilo se da će bratski živjeti do vijeka,
jer im je porijeklo jedna kolijevka.
No, stigoše monstrumi u ljudskom liku
napraviše genocid u savremenom vijeku.
Zaviše Srebrenicu u crno tog julskog dana.
Srebrenica posta krvava bajka,
zakuka do neba srebrenička majka.
Dušmani ljude , djecu, žene porobiše,
u nepregledne tamne jame ih smjestiše
misleći da se za njih neće znati više.
O ponosna Srebrenice, šta od tebe učiniše?!
Na hiljade majki u crno zaviše,
pretvoriše te u crne masovne grobnice.
Zapamti, bar ti , ovaj genocid, o časna Srebrenice!
Država Luksemburg, kada je sport, tačnije fudbal u pitanju, ne mora da brine za svoju sportsku budućnost. Kao multinacionalna država, sasvim je prirodno da dominantnu ulogu u bavljenju sportom imaju “stranci” ili pak njihova djeca. I na ovom polju Bihorci imaju značajnu ulogu. Da je tako, pokazuje i primjer petnaestogodišnjeg Bihorca, Adina Adrovića, na sreću njegove porodice i njega – Luksemburžanina, a na žalost one sportske Crne Gore.
Adin je rođen 2006. godine i od svoje šeste godine počinje da trenira fudbal u klubu “Fola” iz Eša, čije boje brani i danas, igrajući na poziciji srednjeg beka. Bihorski mentalitet, upornost i spremnost da preuzme odgovornost na sebe i predvodi svoje saigrače, donijelo mu je kapitensku traku u matičnom klubu za mlađe kategorije. Pod Adinovom dirigentskom palicom, njegov klub bilježi uspjehe koji se ne pamte od davne 1973. godine. U Luksemburgu su osvojili sve što se moglo osvojiti i nisu se na tome zaustavili. Na turnirima od Njemačke, preko Belgije do Francuske, kapiten, Adin Adrović, svom klubu donosi pobjedničke pehare. Svojom dobrom igrom puni stupce sportskih strana luksemburških novina. Mladom Adinu nije bio problem da da intervju za portal Radija Petnjica, jer je na njih navikao.
U porodičnoj kući njegovog oca, Nevzada Adrovića, svima znanog kao Lule, ponestaje prostora za medalje, pehare i diplome, koje je Aldin osvojio. Pod očevim budnim okom, petnaestogodišnji Adin korača, ne samo fudbalskim terenima nego i kroz život. Vodeći se parolom da je škola na prvom mjestu, on je odličan učenik u jednoj prestižnoj školi. “Moja najveća podrška i u fudbalu i u školi je tata. To me čini posebno srećnim i daje mi krila i dodatnu snagu i motivaciju. Nakon njega, tu je i brat Melvin, kao i majka Mirnela”, ističe za portal radija Adin, koji svoje pobjede i uspjehe na fudbalskim terenima proslavlja na očevim ramenima. Kao i svaki dječak i on ima svog fudbalskog idola. “To je Serhion Ramos. Gajim isti stil igre kao on, sa dosta odgovornosti i agresivnosti. Upravo je otac u meni izgradio takav stil igre i on je dao najveći doprinos mom fudbalskom razvoju”, ističe Adin, koji nam otkriva tajnu kako da bude uspješan fudbaler i dobar učenik.
“Sve je stvar organizacije. Sa dobrom organizacijom postignem da idem i na trening i na utakmice i da idem u školu i budem dobar učenik. Naravno, imam vremena i za igru sa drugarima. Čini me ponosnim što mi je saigrač u klubu moj vršnjak, Bihorac, Dino Šabotić, pa nas dvojica dođemo kao okosnica kluba”, kaže Adin.
Ima Adin osim uže porodice još vjernih navijača, kao što je stric Mirza i dedo, koji je znao da iz daleke Vrbice dođe i uživo pruži podršku svom unuku. Poseban pečat ostavila je na Aldina njegova rahmetli bika, koja je do unazad godinu dana brinula o njemu, prvo postavljajući pitanje da li ima povreda posle utakmice, a tek onda za ishod, što je svojstveno jednoj Bihorki, kojoj je zdravlje njenog unuka iznad svega. Da Bihorska dijaspora pomno prati i navija za Adina, potvrdio nam je i njegov otac, Lule.
“Moram da iskoristim priliku da se zahvalim našim ljudima. Nakon svake njegove odlične partije zovu me na telefon da mi čestitaju ili šalju sms i fb poruke da čestitaju na uspjehu mog sina. Mene kao roditelja normalno da to čini srećnim i da me uspunjava. Ne može da se opiše taj osjećaj kada ministar sporta države Luksemburg uručuje pobjednički pehar mom Adinu. Takođe, zahvalnost dugujem i dvojici trenera, Stefu i Serđu, koji su uvijek bili tu uz Adina da ga upute i usmjere”, istakao je Lule Adrović, ponosni Adinov otac. Za kraj smo pitali Aldina o njegovim snovima kada je fudbal u pitanju.
“Naravno, na prvom mjestu mi je škola. Međutim, ako se pokaže da je fudbal moja budućnost, profesionalno ću mu se posvetiti. Još uvijek na tom planu nemam jasno preciziran cilj. Još uvijek sam mlad i tu očekujem pomoć i savjet od stručnih i, naravno, od svog oca”, istakao je Adin i dodao da bi, u slučaju da mora da bira između reprezentacije Crne Gore i Luksemburga, ipak se odlučio za državni dres Luksemburga.
“Nemoj to da vas iznenađuje. Ovdje sam se rodio, ovdje živim, ovdje učim, ovdje igram fudbal i ova država i njen sistem su mi sve omogućili. Ne kažem da ne bih rado igrao za Crnu Goru, ali ipak je prioritet Luksemburg”, zaključuje petnaestogodišnji Adin Adrović, po porijeklu Vrbičanin, a po rođenju Luksemburžan. Ostavili smo Adina da sanja svoje fudbalske snove i učini svoje roditelje, a i Bihorce, još ponosnijim, sa jednom gorčinom: kada će Crna Gora, barem ona sportska, “staviti prst na čelo”, razmisliti i okrenuti se sportskim talentima koji su rasijani po bijelom svijetu i njih privući i pridobiti da svoje uspjehe ostvaruju pod državnom zastavom Crne Gore?!
Prosto rečeno, kada će primijeniti model države Luksemburg, jer upravo zahvaljujući “strancima”, danas se ne smatra iznenađenjem, ako fudbalska reprezentacija ove države ostvari dobar rezultat protiv fudbalskih sila.
U blizini administrativne zgrade, u centru Petnjice, kombi vozilo je udarilo u kuću u trenutku kada u njemu nije bilo nikoga.
Kako kažu očevidci, vlasnik kombija je izašao a pritom nije zakočio vozilo i ono je udarilo u dio kuće. Na svu sreću nije bilo pješaka.
U toku je izviđaj policije na licu mjesta.
ENKO KORAĆ
Opština Petnjica organizuje VI memorijalni turnir u fudbalu Igrom protiv zaborava – Meho Agović.
Fudbalski turnir će biti održan na poligonu OŠ Mahmut Adrović u Petnjici u nedjelju (18.07.2021.) sa početkom u 10h.
Uplata po ekipi iznosi 30 €ura.
Ekipa broji 4+1 igrač.
Nagrada za prvo mjesto iznosi 300€
Nagrada za drugo osvojeno mjesto 200€
Dok nagrada za treće mjesto iznosi 100€
Obezbijeđena ne nagrada za fer play ekipu 50€.
Najbolji golman i najbolji strijelac.
Organizacioni odbor za prijavu ekipa:
069-592-067
069-499-706
069-281-351
Ramzija Novalić koji živi u zaseoku Bare u MZ Lagatori već nekoliko godina se legitimo i pravno bori za povraćaj svoje imovine.
Novalić za portal Radio Petniica govori o parceli, koju kako smatra i prikazuje dokaze mu je nelegitimno uzeta.
Radi se o šumskom rostoru od 100 ari je 2017. godine kada se obilježavalo svoje, nakon toga to zemljište je pripisano u vlasništvo Crne Gore.
„Komisija za utvrđivanje zemljišta napravila je grešku prilikom oblisaka terena nakon snimanja teritorija. Tada su komunicirali sa Azemom Novalićem koji je bio u alkoholisanom stanju. Takav im je rekao da je šuma državno vlasništvo.
Kada je Komisija za utvrđivanje zemljišta bila u mom zaseoku, nijesam bio tu već u Luksemburgu. Niko me nije kontaktirao kako bi imali pravu sliku o posjedu šumskog prostora od 100 ari. Na taj način je Komisja uzela kao mjerodavno ono od ranije i pripisala šumu državi Crnoj Gori.
Imovina se vodila na moju majku i posjedovni list se vodio na moju majku sa pet parecela. Dok je majka bila živa, napravio sam ugovor kod notara Haruna Adrović 2015. godine o doživotnom izdržavanju i korišćenju navedenih pet parcela.
Na poziv nadležnih u katastaru u Beranama 2018. godine sam utvrđivao činjenično stanje zemljišta koje posjedujem. Tada smo utvrdili da sam vlasnik četiri parcele, dok je peta njima bila sporna.
Kada sam saznao da se po njima sporna parcela nelegalno i inelegitimno vodi pod državnom imovinom, odnio sam posjedovni list i tako dokazao da je parcela moja.
Nakon toga, uputio sam dva zahjeva za povraćaj imovine u kancelariju zaštitnika građana. Na oba zahtjeva sam odbijen. U prilogu sam uredno dostavljao svu potpunu dokumentaciju sa Posjedovnim listom i Ugovorom o korištenju imovine. U obrazloženju je oba puta konstatovano da su dokumenta nepotpuna. To me je primoralo da pravdu potražim na sudu.
U toku povraćaja moje zemlje, angažovao sam vještaka za nekretnine Fikreta Bećirovića, koji je iznio i utvrdio da je šuma u mojem posjedu.
Posjedujem svu dokumentaciju koja eksplicitno dokazuje da je šuma moja i uradiću sve da to dokažem na sudu.
Za mene ta parcela u finansijskom smislu nema nikakvu važnost, ali želim da ispravim nepravdu koja mi je učinjena“, zaključio je Ramzija Novalić.
Povodom Evropskog Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Dana
sjećanja na civilne žrtve ratova vođenih na prostorima bivše
Jugoslavije u periodu od 1991-2001.godine, Bošnjačko Vijeće u Crnoj
Gori, organizuje obilježavanje pod naslovom Dušom za Srebrenicu.
U Podgorici, Spomen-park civilnim žrtvama na Pobrežju, nedjelja,11.jula
2021.u10h.
Biće priređen poetski recital i polaganje cvijeća kao izraz dubokog
poštovanja žrtvama genocida i drugih zločina.
Jedanasti jul je jdan od datuma koje treba zajedno da obilježavamo.Da
se nikad i nikome ne ponovi!
