EMIR DACIĆ-POSVEĆENOST MANJE BROJNIM NARODIMA

Radio Petnjica
-
0
EMIR DACIĆ-POSVEĆENOST MANJE BROJNIM NARODIMA

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 Emir Dacić pripada generaciji onih mlađih rijetkih intelektualaca čija posvećenost manjebronjim narodima je jedna od karakternih osobina njegove ličnosti profesionalizma ali i stava u društvu kome sa punim pravom pripada i daje nemjerljiv doprinos. Emir Dacić rođen je 1982.godine u Rožajama. Zavrsio je Ekonomski fakultet na Univerzitetu u Bihaću. Obavljao je brojne dužnosti i funkcije đe se posebno ističe njegov puni doprinos u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava na čijem se čelu nalazi. Jedna tako značajna i ključna institucija pored CEKUM-a čini okosnicu kulturološkog segmenta Crne Gore.

Emir Dacić nam dolazi iz Rožaja, koja su iznjedrila brojna značajna imena bošnjačke, crnogorske i albanske književnosti, likovne, folklorne i muzičke neimare koji su kroz svoja djela ostavili trajni pečat ljepote i kulturnog bogastva Crne Gore. Siguran sam da je lijepa nit multikulture uticala da Emir Dacić danas pripada onim uspješnim pojedincima koji su svoju plemenitu misiju ostvaruju na najljepši način i za dobro svih onih koji žive za kulturu. Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava čine jednu itekako značajnu instituciju. Zapravo to je jedan od modela na kojima se gradi jedna ljepša budućnost i poštovanje među svim narodima.

Emir Dacić je kroz svoj dosadašni profesionalni angažman dao poseban doprinos da se određene filozofske pretpostavke koriste u okviru istorije kulture kao osnov za razna parcijalna istraživanja kultura ili određenih elemenata kulturnog stvaralaštva pojedinih vremenskih epoha i manjebrojnih naroda koji krase našu državu. Ispitujući hronološki i evolucioni tok pojedinih kultura ili kulturnih elemenata, istorija kulture je važna za shvatanje i objašnjenje savremenih kulturnih tokova, s obzirom na važnost tradicionalnih i nasleđenih elemenata u kulturi manjebrojnih naroda. Posebna dimenzija Dacićevog profesionalnog odnosa predstavlja i njegova veoma prepoznatljiva naučna i metodološka aktivnost rada u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjiskih prava.  On je izgradio vlastiti etički kodeks, koje njeguje i gaji do danas. Taj pristup sa preciznim i jasnim stavovima i principima, čine ga u svemu posebnim. Emir Dacić je neka vrsta, autentičnog duhovnog oka, osjetljivog kulturnog činioca.  Univerzalne vrijednosti i norme uvijek ga drže u vezi sa onim što je božansko i veličanstveno u čovjeku i čovječno u Bogu. Dacić je promoter najljepših kulturnih vrijednosti, i duboki posmatrač kulture duha, davalac podrške svim manjebrojnim narodima.

Dacić je je ne samo čovjek koji razvija i radi za dobro kulture on je i čovjek koji svoje povjerenje poklanja napisanoj riječi, ali je i poželjan intelektualni sagovornik sa svim stvaraocima raznih oblasti koji sobom i svojim djelima označavaju multikulturalne vertikale vremena i njegova savremena ishodišta. Njegove jasne i visoke kriterijume prati  saglasnost estetskih i etičkih mjerila. To mu je omogućilo da postane suvereni branitelj vrijednosti u kulturi svih naroda na području Crne Gore. Malo je koji intelektualac s toliko jednostavnosti, posvećenosti i umijeća zna komunicirati sa svim ljudima, bez obzira na identitetske, kulturološke ili jezičke razlike. Motivišući sve manjebrojne narode  hvaleći i utičući na  njihova dobra djela  podstičući ih na pojedinačno i kolektivno njegovanje kulturne baštine i folklornih tradicija. Ove vrijednosti (tj. ideali) se preslikavaju na institucionalne okvire društva poput politike, normi i obrazaca ponašanja u našem svakodnevnom životu. Tako na primjer u društvu koje promoviše kulturne vrijednosti poput ambicije i uspjeha, one se mogu ogledati u veoma konkurentnom ekonomskom sistemu, konfrontacionom pravnom sistemu i sistemu vaspitanja djece koja će biti bogatija za kulturnu bogastvo i različitost naroda.

Često kažemo: ”Razumijući bolje sebe, bolje ćemo razumjeti i druge ljude (narode) ”, sentenca je koju često čujemo u svakodnevnom govoru, a na koju možda i premalo obraćamo pažnju. Razumijevanje sopstvene kulture i ujedno prihvatanje drugih, svakako može najviše pomoći u smanjenju interkulturnih tenzija. Time se svakako utiče na svijest ljudi i način njihovog ophođenja i komuniciranja, čime posebna zasluga pripada i instituciji na čijem je čelu Dacić. Multikultura i kultura je ona ljepota koja do svačijeg srca nađe put. Bilo da je riječ o lijepoj slici, muzici, pjesmi i plesu, folkoru i književnosti koji zrači i oduševljava ili o predmetima koji svjedoče kreativnost i govoreći o prošlosti u budućnost vode, sve to nosi poruku. Poruku ljepote i dobrote, prijateljstva i ljubavi, mira i razumijevanja. Živimo u vremenu u kojem se često potenciraju kulturološke ili religijske razlike moramo se još više truditi da kulturu koja nas oplemenjuje i obogaćuje njegujemo, razvijamo i čuvamo. Naše društvo mora biti svjesno je koliko kultura znači za očuvanje nacionalnog bića,  jezika i svakog drugog izražaja manjebrojnih naroda. Zato ću svoj esej o Emiru Daciću završiti sa iskrenom željom da ovako posebni poslenici budu najljepši reprezenti multikulture ali i Prometeji koji će sa sobom uvjek nositi vizionarske ideje i misli. Kultura je prije sredstvo koje omogućuje ljudskim bićima razviti vlastiti potencijal, a različite kulture dovest će do izražaja različite strane naše prirode. Trebaju nam različite kulture kako bismo kultivisali različite aspekte naše prirode. Na kraju Emira Dacića opisaću riječima  škotskog istoričara i filozofa, Tomas Karlajla: “Kultura je proces kojim čovjek postaje sve ono za što je stvoren da može postati.”

DIJALOG – RASTODER: NE RAZUMIJEM NOŠENJE FEREDŽE KAO OBAVEZU, ALI PODRŽAVAM SLOBODAN IZBOR ŽENE, LATIĆ: TEK KADA SE SRETNETE SA MOGUĆNOŠĆU GUBITKA IDENTITETA AKTIVIRA SE POTREBA NJEGOVE ZAŠTITE

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – RASTODER: NE RAZUMIJEM NOŠENJE FEREDŽE KAO OBAVEZU, ALI PODRŽAVAM SLOBODAN IZBOR ŽENE, LATIĆ: TEK KADA SE SRETNETE SA MOGUĆNOŠĆU GUBITKA IDENTITETA AKTIVIRA SE POTREBA NJEGOVE ZAŠTITE

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

Pred vama su akademik Šerbo Rastoder, koji živi i radi u Baru i Edin Medo Latić, uspješni biznismen koji radi u Luksemburgu.

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

ŠERBO RASTODER: Ako je tradicija izbor iz najboljeg dijela nasljedja a kultura  promocija i prezentacija istog ,vidljiv je segment estradizacije i u tradiciji i u kulturi ,a to znači pokazati a ne razumijevati, trgovati a ne prodati, pjevati i igrati a sve manje se smijati. Jednom riječju, dominacija prosječnosti unutar neoliberalnog i politički profilisanog konteksta koji ne podstiče stvaranje, nego pokazivanje.

EDIN MEDO LATIĆ: Kultura, običaji I tradicija, za nas koji ne živimo u svojoj domovini I zavičaju, imaju poseban I rekao bih, dragocjeniji I vredniji značaj. Tek kada se suočite sa mogućnošću gubitka identiteta ili kulturne posebnosti, tada se valjda aktivira urođena potreba da se te vrijednosti zaštite. Mi u Luxemburgu, za razliku od ostalih država u kojima žive naši sunarodnici, imamo koncentraciju ljudi na relativno manjem prostoru, što nam omogućava bolju komunikaciju I bolju saradnju. Što smo mi iskoristili kao prednost u našem zajedničkom djelovanju. Mnogo toga smo uradili I radimo na polju promocije I očuvanja našeg Identiteta I vrijednosti koje nas određuju kao narod I zajednicu koja živi I radi u Luxemburgu. Ovo je država koja promoviše poštovanje ljudskih prava I sloboda, različitosti u kojoj živi preko stotinu nacija iz različitih djelova svijeta. Naša zajednica, sa svim onim što nas čini posebnim, zauzima značajno mjesto u životu I kulturi ove zemlje. Posebno bih ovom prilikom istakao rad našeg ZK BIHOR I drugih udruženja I pojedinaca, kroz čije djelovanje smo uradili dosta toga da promovišemo našu kulturu I posebnosti.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

ŠERBO RASTODER: Islam i njegove prateće manifestacije su takodje potreba da se učini “ vidljivim” u savremenom islamofobičnom svijetu.U tom kontekstu ,ne razumijem nošenje feredźe kao obavezu, ali i te kako podržavam isto  kao slobodan izbor. Bojim se da odnos prema tome ne proističe iz vjere,nego njenog tumačenja.Tu postoje dvije kategorije ljudi, oni koji”  žive” od vjere i oni koji žive za vjeru.To nije pitanje “ mode” nego suštine vjere.

EDIN MEDO LATIĆ: U sredini u kojoj boravim susrećemo različite načine oblačenja kako muškaraca tako I žena. Pokrivanje žena je često  taboo tema, čini mi se iz razloga neznanja Ili neprihvatnja drugih I drugačijih. Moj lični stav je da se ne treba ograničavati ničije pravo na izbor, a posebno ne pravo osoba koje iz ličnih uvjerenja I opredeljenja upražnjavaju svoj način života I oblačenja.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega

ŠERBO RASTODER: Mješoviti brakovi su dar ljubavi. Nije mi prihvatljivo takav “ dar” dovoditi u pitanje zbog onoga o čemu ljudi ne mogu odlučivati. Dakle, to što sam rodjen sa identitetom različitim od drugog, nije moj izbor, kao ni izbor te osobe. Ako” ljubav” opredeljuje takav izbor , meni ne bi smetalo, ali ako neko misli da treba postojati “ dekret o ljubavi” ,ne samo da sam protiv toga, nego to sagledavam to kao oblik nasilja prema osobi.

EDIN MEDO LATIĆ: U društvu u kojem boravim I živim, nije rijetka praksa da se susretnu ljudi različite etničke, jezičke Ili vjerske pripadnosti I porijekla koji žive u bračnim zajednicama. Ono što želim da istaknem kao dobru praksu naše zajednice u Luxemburgu, je to što naša omladina relativno, na vrijeme stupa u brak za razliku od našeg naroda u domovini. Da li su razlozi odlaganja stupanja u brak u Crnoj Gori, loši ekonomski uslovi života, neperspektivnost, nesigurnost, ostaje na svima nama da analiziramo I da eventualno djelujemo na rješavanje tih prepreka. Ono što je činjenica, jeste, da imamo sve manje sklopljenih brakova u Bihoru I sve manji prirodni priraštaj. Što treba sve da nas zabrine.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

ŠERBO RASTODER: U sredini u kojoj ja živim ovaj odnos se doživljava dvojako.Jedno je shvatanje o nametnutoj novatoriji koja je u suprotnosti sa praksom i tradicijom i drugo je shvatanje o odbijanju prihvatanja slobode izbora.Lično sam pobornik ovoga drugoga mada bi mogao napisati tomove knjiga o savremenoj( zlo)upotrebi  ljudskih prava.Npr. Pušač ima problema sa konzumacijom u svim navodno uredjenim zemljama pod izgovorim očuvanja zdravlja, dok u mnogim od tih zemalja ljudi jedva čekaju petak ,kako bi se prepustili alkoholu do besvijesti.Zaključak: alkohol ne šteti zdravlju? Ne, profit opravdava sve.

EDIN MEDO LATIĆ: Luxemburg je država koja ima liberalno uređenje I čiji je premijer u istopolnoj bračnoj zajednici. Što na najslikovitiji način opisuje odnos ove države I društva prema ovoj temi. Ono što imam kao lični stav I lično uvjerenje u vezi ove pojave je moje pravo da kao slobodno biće promišljam I iznesem svoj stav. Stav temeljim na principima tradicionalnog poimanja porodice, koja je zajednica muškarca I žene I čije najveće bogatstvo su djeca. Ja kao roditelj sam najbogatiji čovjek. Šteta je što se u medijima vrlo malo govori o porodici I vrijednostima porodice.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

ŠERBO RASTODER: Živim u opštini ,gdje je to, za razliku od mnogih drugih administracija uredjenija i odgovornija.Niti jedna vlast na ovim prostorima nije u “ službi gradjanina” jednostavno zbog toga ,što gradjani ne posjeduju svijest o tome, da biraju,a vlasti ne shvataju da su oni izvori njene ( ne)moći,nego vlast umišlja da posjeduje moć nezavisno od gradjana.

EDIN MEDO LATIĆ: Zemlja u kojoj živim I u kojoj imam svoj biznis, je primjer kako se treba javna uprava odnositi prema svojim građanima. Administracija u Luxemburgu je osmišljena I funkcioniše kao servis građana. Službenici se edukuju, a to pokazuju I kroz rad, da budu na usluzi građanima I u mnogim segmentima je opštenje sa administracijom, kako lokalnom, tako I onom na državnom nivou jako olakšana I u velikoj mjeri brzo I efikasno. Mogli bi dosta toga da prenesemo I u našu domovinu I zavičaj. Možda da u skorijoj budućnosti organizujemo neku vrstu studijske posjete naših službenika iz Petnjice u neku od opština u Luxemburgu, što bi moglo da bude dobra prilika da se prenesu dobre prakse u našu opštinu.

SAMIR RASTODER

 

 

Ministarstvo kulture i medija: Najoštrije osuđujemo prijetnje upućene urednicima Standarda, napadi i prijetnje na urednike medija neprihvatljivi

Radio Petnjica
-
0
Ministarstvo kulture i medija: Najoštrije osuđujemo prijetnje upućene urednicima Standarda, napadi i prijetnje na urednike medija neprihvatljivi

Ministarstvo kulture i medija najoštrije osuđuje govor mržnje i prijetnje upućene urednicima portala Standard Jasmini Muminović i Samiru Rastoderu.

Iz ministarstva navode, da su napadi i prijetnje urednicima medija neprihvatljivi i narušavaju princip neupitnog poštovanja slobode medija koji mora biti do kraja poštovan i sproveden u djelo, bez obzira na uređivačku politiku medija.

“Vjerujemo da će nadležni organi u najkraćem roku istražiti okolnosti slučaja”, saopštili su iz Ministarstva kulture i medija.

Medijska scena,kako navode, mora imati nultu toleranciju na govor mržnje, čijem suzbijanju će doprinijeti nova Medijska strategija, na kojoj trenutno rade u Ministarstvu kulture i medija.

Omeragić: Prijetnje upućene Muminović i Rastoderu zahtijevaju hitno procesuranje

Radio Petnjica
-
0
Omeragić: Prijetnje upućene Muminović i Rastoderu zahtijevaju hitno procesuranje

Govor mržnje i prijetnje na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, koji su putem komentara na portalu In4S upućene urednicima Portala Standard Jasmini Muminović i Samiru Rastoderu, nedopustivi su i zahtijevaju hitno procesuranje od strane tužilaštva i Uprave policije, poručili su iz Bošnjačke stranke (BS).

Internet stranica IN4S, koju je State Department označio dijelom ruskog propagandnog sistema, juče popodne je objavila tekst ”Standar(dno) pokvareni: Jasmina i Samir posprdavaju se Srbima sa Kosmeta i vrijeđaju Srbe iz Crne Gore”, koji obiluje govorom mržnje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

Povod za lavinu šovinističkih i kleriko-nacionalističkih stubaca glasila IN4S bio je tekst portala Standard o tome da nje na zbor na Jarinju, koji organizuju Srbi sa Kosova, iz Crne Gore otišlo svega 30 građana, sa 10 automobila i dva kombija, koliko ih je registrovano na Graničnom prelazu „Dračenovac“.

– Krajnje je neprihvatljivo za jedno demokratsko društvo da se zbog uređivačke politike nekog medija, novinarima prijeti i upućuju uvrede na vjerskoj i nacionalnoj osnovi i da se vrijeđa njihova ličnost. Fašistički komentari ne smiju postati praksa u javnom diskursu i država mora da pokaže snažnu odlučnost u pravcu zaštite novinara od ovakvih i sličnih oblika govora mržnje – kazao je portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić.

UP: Tužilac se izjasnio da postoje elementi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti Rastodera

Radio Petnjica
-
0
UP: Tužilac se izjasnio da postoje elementi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti Rastodera

Službenici Uprave policije preduzimaju mjere i radnje povodom teksta objavljenog na portalu In4s, kao i komentara uvrjedljive i prijeteće sadržine na štetu glavne i odgovorne urednice Portala Standard Jasmine Muminovic i zamjenika glavnog urednika Samira Rastodera.

– O događaju je obaviješten državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koji se izjasnio za sada da postoje elementi krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti na štetu zamjenika urednika Rastodera, a da će se u odnosu na ostale komentare naknadno izjasniti – kazali su iz Uprave policije.

Preduzimaju se radnje na identifikaciji osoba koje su postavile sporne komentare.

– O svim preduzetim radnjama javnost će biti blagovremeno informisana – naveli su iz Uprave policije.

Fantomski IN4S govorom mržnje poziva na nasilje nad urednicima Standarda: Skandalozni tekst i prijeteće poruke u rukama policije i Tužilaštva

Radio Petnjica
-
0
Fantomski IN4S govorom mržnje poziva na nasilje nad urednicima Standarda: Skandalozni tekst i prijeteće poruke u rukama policije i Tužilaštva

Internet stranica koju je State Department označio dijelom ruskog propagandnog sistema, a koja sebe naziva medijem – In4s, juče popodne objavila je tekst ”Standar(dno) pokvareni: Jasmina i Samir posprdavaju se Srbima sa Kosmeta i vrijeđaju Srbe iz Crne Gore”, koji obiluje govorom mržnje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.

U navedenom tekstu urednici Standarda predstavljeni su kao mrzitelji Srba i srpskog naroda kako u Crnoj Gori, tako i šire, što je na samoj platformi ovog glasila i na njegovim komunikacionim kanalima izazvalo brojne prijetnje, uvrede i druge morbidne komentare na račun glavne i odgovorne urednice Jasmine Muminović i zamjenika urednika Samira Rastodera.

„Zbog ovoga dođe li do g*, mi ođe znamo što ćemo sa Jasminom i Samirom,…“, ovo je samo jedan u nizu prijetećeh komentara na sporni tekst koji su administratori portala – očito sa zadovoljstvom, objavili.

Povod za lavinu šovinističkih i kleriko-nacionalističkih stubaca glasila In4s bio je tekst portala Standard u kojem su navedeni fakti – a to je informacija da je na zbor na Jarinju, koji organizuju Srbi sa Kosova, iz Crne Gore otišlo svega 30 građana, sa 10 automobila i dva kombija, koliko ih je registrovano na Graničnom prelazu „Dračenovac“. Takođe, objavljen je i printscreen facebook stranice, preko koje su pozivani građani iz devet crnogorskih opština da se sakupe i organizovano odu na ovaj zbor. Sve ostalo što se našlo u narativu ove informacije, podaci su iz javno dostupnih internet izvora.

Ono što je ipak posebno indikativno jeste da IN4S nije demantovao samu informaciju koju smo plasirali već je izlivom mržnje zapravo još jednom demonstrirao da urednici i čitaoci ovog portala Kosovo i druge srpske svetinje očito najbolje brane tastaturom sakriveni iza fantomskih identiteta.

Za razliku od Gojka Raičevića i njemu sličnih, koji se kriju iza imena kubanskih boksera ni Jasmina, ni Samir ni svi ostali članovi naše redakcije se ne kriju od crnogorske javnosti već javno, transparentno i pod punim imenom i prezimenom pišu i bore se za vrijednosti u koje vjeruju. Ipak, za takvo djelovanje potrebna je hrabrost – kategorija koja je vlasnicima, urednicima i novinarima IN4S-a nepoznata, a što je naša servisna informacija koja je izazvala govor mržnje jasno i dokazala.

Podsjećamo, In4s je glasilo koje je registrovano NIGDJE, a bitiše u javnom prostoru Crne Gore unazad nekoliko godina, šireći mržnju, netrpeljivost i podjele, kroz razne šovinističke i kleriko-nacionalističke sadržaje. Kao glavni i odgovorni urednik i vlasnik u javnosti se predstavlja Gojko Raičević, koji je već jednom bio predmet izviđaja Osnovnog državnog tužilaštva po krivičnoj prijavi uredništva portala Standard. Izviđaj je trajao godinu dana, nakon čega je obustavljen.

Ovim povodom Uprava policije će danas, kako je najavljeno uredništvu Standarda, o spornom tekstu i prijetećim komentarima obavijestiti nadležno državno tužilaštvo, koje će dati ocjenu o elementima krivične odgovornosti.

STANDARD

RUŽDIJA KOČAN – PUTEVI ISELJENIKA NIKADA NISU BILI LAKI

Radio Petnjica
-
0
RUŽDIJA KOČAN – PUTEVI ISELJENIKA NIKADA NISU BILI LAKI

Razgovarao : Božidar Proročić, književnik i publicista

  • Gospodine Kočan uvijek ste se borili za svoj rodni kraj, očuvanje identiteta a posebno za sve iseljenike i Bošnjake koliko su vaše borbe i počeci bili teški i koliko je to bilo od suštinskog značaja za vašu zajednicu.

Kočan: Nije bilo ni malo jednostavno zato što je većina projekata koje sam inicirao, osmišljao, realizovao ili podupirao bili za sve nas nešto novo. Ranije, SFRJ dijaspora u Evropi, to mi je poznato, bila je u principu organizovana kroz klubove koji su imali podršku od strane matične države a oni su odražavali njen duh i karakter. Njenim raspadom sve se mijenja. Crnogorska dijaspora posebno u Evropi postaje sve brojnija a nju dominantno, kao direktnu posljedicu ratova devedesetih prošlog vijeka čine Bošnjaci. Nove okolnosti nametale su drugačije oblike i motive organizovanja. Lepeza udružeja se širila te smo konkretno u Liksemburgu dobili udruženja koja sa manje ili više uspjeha protežiraju nacionalnu priču, zatim ona koje se prevashodno bave pitanjima Bošnjaka. Po prvi put imamo i udruženje koje se fokusira na lokalne, odnosno zavičajne teme te nekoliko sportskih i kulturnih klubova. Upravo ova diverzifikacija je presudno uticala da danas u Liksemburgu egzistira jedna brojna, dobro organizovana i uvažena crnogorska zajednica.

  • U tim teškim i lomnim godinama otišli ste u Luksemurg na koji način i kako ste osnovali ZK-Bihor vi i drugi iseljenici iz inicijativnog odbora ?

Kočan: Često ističem, iz Crne Gore nisam otišao svojom voljom i željom za boljim životom. Ratna dešavanja su me natjerala na to. Prvo sam otišao ja a nakon par mjeseci dolazi i moja porodica. Luksemburg je već tada bio prepun izbjeglica iz BIH te su sve teže prihvatali one koji dolaze iz drugih republika SFRJ. Teško su odobravali boravak a još teže se dolazilo do posla. Te prve godine protekle su u neprekidnoj borbi da se u luksemburškom društvu nađe mjesto i za nas. Kasnije je bilo mnogo jednostavnije te sam se mogao posvetiti i nekim drugim, meni bitnim, stvarima a koje su se ticale boljeg organizovanja ovdašnje dijaspore.

Učestvovao sam u brojnim projektima koji su bitno doprinijeli da budemo to što jesmo. No, tadašnja a bogami i današnja crnogorska dijaspora u Luksemburgu ima jednu specifičnost- pored toga što je čine pretežno Bošnjaci – ogroman broj dolazi sa njenog krajnjeg sjevera Crne Gore – iz Bihora. To ne čudi, jer je Bihor bio i ostao najnerazvijeniji njen dio ali me čudilo kako niko iz toliko brojne lokalne dijaspore ne osmišlja nešto što bi dio naših aktivnosti trajnije i organizovanije usmjerilo prema našem zavičaju, da se makar malo utiče na procese i da doprinos razvoju. Sklopom okolnosti i svesrdnu podršku supruge Ramize krećem u realizaciju te ideje koja će u prvoj fazi naići na razumijevanje nekoliko obrazovanih i poslovnih ljudi sa kojima smo iznijeli formiranje kluba. Osmišljanjem nekoliko lokalno fokusiranih projekata i njihova krajnje profesionalna realizacija utrli su put uspjeha. Kasnijim angažmanom stotine ako ne i hiljade ljudi zavičajnoj ideji i klubu davali su najbolji dio sebe, pretvorili ga u dobro poznato ime – ZK Bihor Luksemburg.

  • Koliko je bilo teško okupiti bošnjačku zajednicu ujediniti je pružiti joj podršku u državi sa kojom su se prvi put susreli ?

Kočan: Luksemburg je mala ali prosperitetna država u srcu Evrope sa nevjerovatno mješovitom populacijom. To je i bukvalno svijet u malom. Da bi se to postiglo recept je jednostavan – tolerancija i građenje sistema koji daje šansu svima. Ali da bi se održala i sačuvala bilo koja zajednica pa i naša crnogorska koju ovdje čine pretežno Bošnjaci morala je tragati i uvijek traga za organizacionim oblicima koji će joj u tome najviše pomoći, bez iluzije da se insistira na nekoj homogenosti. Svaki segment našeg bošnjačkog identiteta je bitan ali prioriteti su individualni pa otuda i brojna udruženja koja se zaokupljaju nekim od njih. Po meni, maternji jezik i njegovo očuvanje su presudni i sve dok on živi živi i zajednica. Jačina zajednice i njen uticaj na sredinu u kojoj živi zavisi od nivoa saradnje unutar same zajednice i komunikacijom sa okruženjem. Mi smo kao zajednica bolji nego što smo bili ali postoji još mnogo prostora za unapređenjem.

  • Zašto kod određenog broja pripadnika vašeg naroda ne postoji jasna vizija sopstvenog identiteta i zašto je teško reći ja sam Bošnjak ?

Kočan: Odgovor na jedno tako kompleksno pitanje traži mnogo vremena i prostora. Ali ću vam reći jednu neospornu istini. Naši ljudi ovdje u Luksemburgu imaju mnogo jasniju viziju svog identiteta i neometano žive svoju vlastitost nego mnogi naši sunarodnici u Crnoj Gori. Ostalo prosudite sami.

  • Jedan ste od neumornih propagatora ljepšeg Bihora inicijator ste i sa piscem Faizom Softićem i novinarom i publicistom Mirsadom Rastoderom utemeljivač Festivala priče u okviru Zvičajnih staza, koji čuva i baštini duh rodnog kraja kroz pisanu riječ ali i književnost mnogobrojnih pisaca sa tog područja. Koliko je zapravo ovaj festival dragocjen i značajan.

Kočan: Jako je bitno da postoji ovaj festival baš u Bihoru odnosno Petnjici jer su naši pisci i pjesnici najvrednije što imamo. Bihor je uistinu literarni toponim, a tamo ga je upisala cijela jedna plejada sjajnih pisaca i pjesnika koja je krenula sa Ćamilom Sjarićem. I danas je Bihor nepresušno vrelo književnih talenata a ovaj festival je prilika njima ali i svim drugima da krenu stazom svojih slavnih predhodnika. Pored toga festival je idealna prilika da se cijeli kraj i opština Petnjiica i dalje afirmišu ali i doprinosi njihovom sveukupnom razvoju.

  • Koliko je važno podržati mlade Bošnjake i Bošnjakinje kako na putu obrazovanja kao na putu očuvanju vlastitog maternjeg (bosanskog) jezika i identiteta. Na koji način im prenijeti ljubav prema književnosti i pisanoj riječi ?

Kočan: Odavno je poznato a vrijeme to i potvrđuje da je čovjek najvažniji resurs svakog društva i zajednice te da je obrazovanje ključ svekolikog razvoja. Luksemburg je sredina koja mladima daje praktično neograničene mogućnosti na polju obrazovanja. Sve to nije smetnja da svi oni žive i čuvaju svoj identitet, naprotiv jedno ovako šaroliko društvo svoju energiju crpi upravo iz tih različitosti koje svimi donosimo sa sobom. Ti obrazovani ljudi koji u ovdašnjem društvu sve više zauzimaju važne pozicije su garancija našeg opstajanja kao prepoznatljive zajednice. Kultura i kulturne manifestacije najviše doprinose očuvanju jezika i kulture. Preko takvih manifestacija naši mladi upoznaju brojne autore, susreću se sa njihovim djelima što sve skupa doprinosi jačem vezivanju za zavičaj i matičnu državu.

  • Na koji način bi Uprava za dijasporu u Crnoj Gori i sama država trebala da podrži svoje iseljenike koji su to programi koji bi mogli da se realizuju u sklopu projekata ?

Kočan: Ubijeđen sam da je crnogorska zajednica trenutno najbolji dio crnogorskog društva a na državi i njenim institucijama je da osmisli kako da je integriše i sve te resurse iskoristi za vlastiti razvoj. Radi se o jako mladoj i dobro obrazovnoj populacija koja je sticala i stiče znanja na prestižnim evropskim univerzitetima. Pored togu u dijaspori postoji ogroman broj preduzetnika koji raspolažu sa solidnim finansijskim sredstvima, ali ne manje važno, ako ne i važnije sa iskustvima koja bi se kroz ulaganja mogla prenijeti i u Crnu Goru i podstaći njen razvoj.Tu postoje iskustva mnogih zemalja koje imaju takođe brojnu dijasporu a koja je u jednom momentu postala niihov najvažnij faktor razvoja. Mnogo toga bio bilo primjenjivo i na Crnu Goru. Dijaspora je tu, a da li će posati faktor razvoja zavisi od pravca u kojem će ići CrnaGora.

  • Kako se reflektuje na naše iseljenike politička nestabilnost u Crnoj Gori i kakavi su vaši pogledi i razmišljanja na aktuelni trenutak kod nas ? Da li smatratae da je Otvoreni Balkan koji se zagovara jedan od opasnih mehanizama udaljavanja od EU koji zagovaraju Vučić, Abazović i Rama ?

Kočan: Jako loše. Crna Gora se sa liderske pozicije integracija u EU za dvije godina našla ujako nezavidnom položaju. Svi ti procesi su stopirani i što je još i gore sve se više vrijednosno udaljava od Evrope. Odličan mehanizam ali i izgovor za to je Otvoreni Balkan. U najkraćem, njime se pokušavaju na drugi način ostvariti ideje i ciljevi koji se nisu ostvarili ratovima devedesetih.

  • Svjedoci smo često opasnih nacionalističkih poruka upućenih prema Bošnjacima, nepriznavanje naše rane Srebrenice preko veličanja osuđenih ratnih zločinaca i zlikovaca. Kada ćemo se napokon suočiti sa našom prošlošću i koliko je opasna terminologija ,,ruskog i srpskog sveta” ?

Kočan: Do suočavanja sa nedavnom prošlošću i istinom neće doći sve dotle dok su na vlasti iste političke elite koje su započele i vodile sve te ratove.Veličanje ratnih zločinaca i negiranje presuda međunarodnih sudova su samo jedan od načina da se ostane na vlasti.

  • Kakvu vidite razvojnu šansu Petnjice i na koji način podstaći naše iseljenike da pokrenu u svom rodnom kraju neki vid i oblik privatnog preduzentištva a znamo da taj kraj ima brojne potencijale ?

Kočan: Jako teško je govoriti o razvoju kada se ne nazire kraj svojevrsnom egzodusu Petnjičana. Naredne godine će se navršiti deset godina od vraćanja Petnjici statusa opštine a rezultati na polju privrednog razvoja su poražavajući. Mnogo se polagalo na dijasporu i njene potencijale ali negdje nismo našli model koji bi to pretvorio u stvarnost. I dalje vjerujem da je to naša velika šansa ali kako sve to pokrenuti.Turizam i poljoprivreda bazirana na proizvodnji zdrave hrane su i dalje najrealniji potencijali ali i tu nema nekih krupnijih pomaka. Ali nije sve tako crno. Pojavilo se nekoliko manjih preduzetnika koji su pokrenili manje biznise koji imaji realnu šansu da se šire i upošljavaju radnu snagu. Lokalna vlast bi morala stati uz nih i pružiti im svu neophodnu podršku kako bi oni nastavili započete poslove. Najmanje što može učiniti je da pripremi i uredi određeni prostor kao poslovnu i komercijalnu zonu i pod prihvatljivm uslovima ustupi preduzetnicima.

  • Za sami kraj razgovora sublimirajte mi ovogodišnje XII Dane Bošnjačke kulture, koliko su oni važni značajni i dragocjeni ne samo za dijasporu već i za sve nas ?

Kočan: Nedavno, tačnije desetog decembra 2022. godine završeni su 12. Dani bošnjačke kulture u Luksemburgu u organizaciji ZK Bihor. Bila je to po meni dosad najuspješnija manifestacija. Nekako se sve poklopilo. Nevjerovatno brojna publika, raspoloženi učesnici manifestacije i dobro osmišljen i vođen program su ove dane učinili istinskim praznikom kulture. Još jednom se pokazalo da je kultura naše najbolje oružje koje nas čini prepoznatljivim i doprinosi očuvanju našeg identiteta ovdje u Luksemburgu.

BIOGRAFIJA

Ruždija Kočan rođen je 1963. godine u Godočelju. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i Petnjici a srednju u Beranama. Godine 1986. diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici a potom radio u Petnjici. Bio je član Inicijativnog odbora za vraćanje statusa opštine Petnjici početkom 1992. godine. Razaranje i raspad SFRJ te odbijanje da se pridruži crnogorskim rezervistima u njihovom pohodu na Dubrovnik, odnosno teški dani tubulentnih i bestidnih devedesetih prošlog vijeka, otrgli su ga od rodnog kraja početkom 1994. godine. Sa porodicom je stigao u Luksemburg. Ljubav prema zavičaju i želja da mu se na neki način pomogne i oduži nije splasnuli ni u tuđini. Naprotiv, aktivno se uključuje i podupire osnivanje brojnih asocijacija i udruženja koja okupljaju iseljenike iz Crne Gore. Jedan je od osnivača Bošnjačkog donatorskog fonda, a 2009. godine uz nesbičnu podršku supruge Ramize osmišlja, inicira i sa grupom entuzijasta pokreće osnivanje Zavičanog kluba Bihor, neumorno radeći na njegovom organizacionom i finansijskom jačanju te istinskim povezivanjem sa zavičajem i matičnom državom kao i ostalom bihorskom dijasporom. U okviru istog udruženja inicira i sa grupom saradnika pokreće reviju Bihor, za koju u kontinuitetu piše tekstove u kojima promišlja i analizira različite društvene pojave i fenomene, ali većina njegovih tekstova tretiraju zavičajne teme.

Svijest, da je Bihor prije svega utemeljen duhom i prepoznat kao književni toponim, a pričanje, priče i pisci njegov zaštitni znak potakla ga je da inicira, sa pjesnikom i piscem Faizom Softićem i neizbježnim, neumornim i najznačanijim kulturnim radnikom u Bihoru, novinarem i publicistom Mirsadom Rastoderom 2011., utemelji Festival priče. S namjerom da se makar malo oduže brojnim literarnim stvaraocima koji su Bihor učinili i čine prepoznatljivim, vjerujući da će ga Festival još jače utisnuti na kulturnoj mapi, ne samo Crne Gore, nego regiona, i mnogo šire te doprinositi sveukupnoj afirmaciji i razvoju cijelog kraja i opštine Petnjica. Zahvaljući Mirsadu Rastoderu Festival će odmah postati najvredniji dio manifestacije Zavičajne staze(u kojoj je Kočan član Savjeta i jedan od njenih kreatora) a iz koje je 2014. izraslo Bihorsko kulturno ljeto. Momentalno, sa grupom istomišljenika i entuzijasta radi na realizacije ideje o osnivanju Bihorskog zavičajnog muzeja u Petnjici. Još uvijek živi i radi u Luksemburgu.

SEAD RAMDEDOVIĆ, SVIJETLI PRIMJER ISELJENIČKE PRIČE

Radio Petnjica
-
0
SEAD RAMDEDOVIĆ, SVIJETLI PRIMJER ISELJENIČKE PRIČE

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Sead Ramdedović, rođen je 01. novembra 1979. godine u Beranama. Osnovnu školu završio je u Lagatorima i Petnjici, a klasičnu gimnaziju u Beranama prirodno-matematički smjer. Upisuje studije prava u Podgorici, koje kasnije napušta i odlazi u inostranstvo gdje nastavlja školovanje. Piše poeziju i prozu. Objavio je dvije zbirke poezije: ,,Lagatorske elegije” 1997. godine i ,,Počinak tuge zaljubljenih” 1998. godine kao i zbirku priča ,,Međa” 2014. godine. Govori ruski, francuski, njemački i luksemburski, aktivni je prevodilac. Radi kao državni službenik u Ministarstvu prosvjete u Luksemburgu. Ovo je priča o trnovitom putu našeg iseljnika a takvih je priča mnogo, on je svojim primjerom pokazao kako treba istrajati u borbi za bolje sjutra.

Tokom svog odrastanja najveću je želju imao da studira književnost. Njegova pasija je bila i ostalo čitanje gotovo da nije bilo dana ili dva da nije makar po jednu knjigu pročitao. Najviše je volio da čita klasike francuske i ruske književnosti. Stendalov roman ,,Crveno i crno” ostaviće trajni pečat na njegov dosadašnji život. Ipak se odlučuje da upisuje pravo, a ne književnost. Na pravnom fakultetu biva jedan od najboljih studenata koji sa lakoćom polaže ispite. Koliko je bio dobar student razmišljao je da paralelno upiše književnost. Međutim ratne okolnosti te 1999. godine nestabilnost, progoni ostavili su na njega bolan utisak kada mnogi ljudi odlaze iz Crne Gore.

O tom periodu svog ranog života Ramededović kaže: ,, Nikada nisam razmišljao da odem iz Crne Gore i često sam preispitivao svoju odluku. Bilo je teških dana u gimnaziji u Beranama, bilo je diskriminacije. Doživio sam ono što vi danas zovete vršnjačko nasilje. To su traume koje vam obilježe dio života, ipak i pored toga vi morate pokazati koliko ste dobar ćovjek bez obzira koliko su drugi loši prema vama. Kada je počelo bombardovanje mi smo se vratili našim rodnim mjestima brinući za našu sudbinu koja je tada bila neizvjesna. Zovnem drugove sa fakulteta koji su bili iz mog i susjednih sela samo čujem odselio, otišao, izbjegao i tako redom. Kada drugovi krenu u svijet to stvori i paniku i strah. Samo gledaš da i ti odeš i više ne vidiš budućnost pred sobom.”

Sead Ramdedović se odlučuje da ode nije znao ni đe,  ni kako, ni kod koga. Sa svojim drugom odlazi u Bosnu da se skloni od strahota koje nosi rat ali i da nastavi svoj neizvjestan put dalje. Bili su u Bosni dva mjeseca. Lomile su ga misli da se vrati u Crnu Goru. U razgovoru sa majkom koja ga odvraće da se vrati odlučuje se da nastavi dalje svoj put. Put do Njemačke je bio dug i neizvjestan a na tom putu prisutni brojni prevaranti i mešetari koji koriste njihovu iseljeničku muku da se okoriste.

O dolasku u Luksembur kaže: ,,Imao sam ujaka u gradu Ešu. Odma sam se prijavio tadašnjim vlastima jer su to nalagali njihovi zakoni. Tražili smo politički azil. Onda Luksemburg preuzima obaveze oko smještaja i hrane dok se ne riješi tvoj status. Sve se odvija u regularnoj sudskoj proceduri. Kako dokazati neku vrstu diskrimacije i straha koji smo proživjeli, to su za nas bile teške godine. Tri godine su trajali sudski procesi jer je to bilo prilično sporo, a nas je u talasima došlo više od 10.000 to je bilo ogromno opterećenje za pravni sistem ovako male i uređene države.  Mogli smo da učimo jezike ali ne i da se školujemo. Preduslov vam je bio jezik i to je bio težak period kada smo se borili da preživimo.  Kako smo mi djeca sa sela navikli da radimo svako od nas je potražio makar neki posao. To su bili teški fizički poslovi koji smo mi mogli da radimo ali ne i omladina Luksemburga, jer smo mi od malena učeni radu. Ja sam se pored posla posvetio jezicima njemački i francuski sam savladao pa tek onda luksemburški. Tada su mi vrata svuda bila otvorena.”

U međuvremenu upoznaje svoju životnu saputnicu, nastavlja usavršavanje jezika i posvećuje se izučavanju informatike. Zbog velikog rada i požrtvovanja ali ličnog napredka i znanja koje je postigao uspijeva da dobije posao u Ministarstvu prosvjete Luksemburga, što predstavlja jedan od izuzetnih uspjeha našeg iseljenika. Polaže državni ispit i polaže različite nivoe luksemburškog jezika. Porodična radost mu ispunja troje djece, sin i dvije šćerke. Supruga mu je maksimalna podrška bila kako na samim počecima tako i sada.

O sistemu obrazovanja u Luksembrgu, mladima, Crnoj Goru i književnosti  ističe sljedeće: ,,Suština svakog sistema pa i Luksemburškog je u obrazovanju. Rasteretiti djecu suvišnih i pretjeranih informacija, bazirati se na samu suštinu obrazovanja. Mnogo toga je u našem obrazovnom sistemu u Crnoj Gori bilo pretjerano i nepotrebno. Luksemburg iako mala država zbog blizine susjednih država puno polaže na jezike tako da svako dijete uči ali i savlađuje po tri jezika i to onaj pravi književni jezik koji govore bolje od pojedinih Francuza ili Njemaca. Samo poznavanje tri jezika pruža vam brojne mogućnosti. U našoj kući čuvamo  i govorimo naš maternji (bosanski) jezik. Jezik je stub identiteta svakog mladog čovjeka jer čovjek bez maternjeg jezika je čovjek bez države, porijekla i imena . Upornost i rad je jedini put ka uspjehu. I mene su privlačili ovdje i odmor i kafići, bazeni i klubovi ali sam bio duboko svjestan da samo ako radim na sebi mogu ovdje i uspjeti. Mnoga rana jutra sam proveo u centru za jezike đe sam učio. Uveče bih prepisivao sa korice na koricu francuski jezik.  Crna Gora mi nedostaje ali mnogo manje nego ranije. Teško se vratiti prosto sam prošao neko unutrašnje stanje možda neki unutrašnji lom, a ovdje sam dugo sanjao da svake noći stižem u Crnu Goru. I sada kada napravim veću pauzu to je neki nemir da moram otići. Sebi često postavljam pitanje ko će sjutra biti moja djeca, kako će se zvati, kako će se osjećati. Njaviše bih volio da se vratimo. Međutim ratne devedesete su ostavile brojne traume koje ni do danas nisu zaliječene.  Posvećen sam prevodilaštvu onoliko koliko mi to pružaju mogućnosti. To je dobra prilika da na pravi način predstavimo ne samo naše zavičajne pisce već i sve pisce iz Crne Gore. Put kulture je jedinstven i unikatan i on pruža najbolje mogućnosti da predstavite svoju državu. ”

Kada završih razgovor sa ovim dragim prijateljem ostala su mi brojna promišljanja i razmišljanja o našim ljudima njihovim životima i borbama. Sead Ramdedović je jedan od njih, njegova životna priča nam govori da nikada ne treba odustati ili pokleknuti ma koliko vas lomile oluje i bure životnih nedaća i oluja. Kažu da iz čemera i jada nastaju najljepši stihovi i prozna djela vjerujem da i to jeste tako. Kao što isto i želim i vjerujem da će naša zajednica u Luksemburgu sačuvati sve one vrijednosti zbog kojih je posebna ali izroditi i neke nove mlade ljude koji će otići stopama jednog velikana kakav je bio Ćamil Sijarić. Zato neka moja mala ali i velika Luksemburška razglednica bude podstrek ne samo Bošnjacima već i svim našim iseljenicima da posle svake kiše rađa se i nova duga koja vas obasja.

 

 

 

Putevi u Petnjici jutros okovani ledom

Radio Petnjica
-
0
Putevi u Petnjici jutros okovani ledom

Jak mraz tokom noći zahvatio je predjele naše Opštine pa se temperaturu u Petnjici spustila znatno ispod nule, što je prouzrokovalo da lokalni putevi na teritoriji opštine budu okovani ledom.

Čitaoci Radija Petnjice označili su da je najkritičnija tačka putni pravca je uz Bogac, tačnije lokalni put koji povezuje Lagatore i Trpezi.

ERIS BABAČIĆ

RADIO PETNJICA SAZNAJE: ĆEMAN PREDAO AMANDMAN – U BUDŽETU DA BUDE REKONSTRUKCIJA PUTA PETNJICA – BIOČA

Radio Petnjica
-
0
RADIO PETNJICA SAZNAJE: ĆEMAN PREDAO AMANDMAN – U BUDŽETU DA BUDE REKONSTRUKCIJA PUTA PETNJICA – BIOČA

U Skupštinu Crne Gore stigao je amandman Demokrata na Predlog zakona o budžetu Crne Gore za 2023.god. kojim se traži početak gradnje puta Petnjica-Bioča, saznaje Radio Petnjica.

Prema informacijama portala potpredsjednik Demokrata i poslanik te partije Albin Ćeman je predao amandman za rekonstrukciju saobraćajnice Petnjica-Bioča, prva faza Gusare-Greben u dužini 2,4 km” 3.000.000 (tri miliona eura).

U obrazloženju amndamana stoji da je putni pravac Petnjica-Bioča, veoma važan za opštinu Petnjica i čitav sjeverni region naše države, te da on predstavija najkraću vezu Petnjice sa Bijelim Poljem i auto-putem, a takođe je i alternativni put za magistraini put Berane – Rožaje.

“Projektnu dokumentaciju za ovaj projekat u iznosu 80.000 eura finansirala je Vlada Crne Gore preko Uprave javnih radova. Prema projektnoj dokumentaciji ova saobraćajnica Petnjica-Bioča duga je 9,5 km i za njenu realizaciju potrebno je oko 10 miliona eura. Ovim amandmanom se predviđa, da se projekat realizuje u fazama i da prva faza bude Gusare-Greben u dužini od 2,4 km u iznosu tri miliona eura.

Nažalost, prema zvaničnim podacima Petnjica je najsiromašnija opština u Crnoj Gori i posljednja opština po indeksu razvijenosti. Takođe, ona je opština sa najmanjom prosječnm zaradom u državi, zanemarijivim brojem radnih mjesta u realnom sektoru i opština koju prate negativni prirodni priraštaj i negativni migracioni trendovi.

Analizom kapitalnog budžeta za 2023.god. ustanovio sam da je opština Petnjica dodatno
marginalizovana i to ne prvi put. Opredijeljena su sredstva u iznosu oko 500.000€, što je svakako malo u poređenju sa drugim opštinama. Uvažavajući činjenicu da kapitalnim budžetom nijedna druga opština nije dobila novčana sredstva manja od milion eura, a neke opštine su dobile i desetine miliona, podnosim ovaj amandman, kako bi doprinijeli ravnomjernom razvoju države.

Dodatni argument u prilog mom amandmanu je taj što se pored postojeće trase ovog putnog pravca, pianira biznis zona, i da su investitori iz Njemačke već krenuli u izvođenje radova na fabrici za proizvodnju prateće opreme za generatore za sigurnosno napajanje električnom energijom nakon prestanka napajanja glavnom strujom, koja će za početak zapošljavati 30 radnika u proizvodnji, sa tendencijom daljeg rasta i proširivanja i na samu proizvodnju generatora. Imamo najave i drugih kredibilnih investitora koji će nastaviti sa ulaganjem, pod usiovom da se obezbijedi putna infrastruktura. Ne želim da pomislim, da je priča o otvaranju novih radnih mjesta i otvaranju novih fabrika u Crnoj Gori samo deklarativna za određene javne funkcionere. Složićemo se, da se razvoj države ne može temeijiti samo na ugostiteljstvu i trgovini. Za kvaiitativne promjene u privredi potrebna nam je proizvodnja, potrebna su nam radna mjesta u realnom sektoru. Na izgradnju putne infrastrukture ne treba gledati kao na trošak. U ovom slučaju, ovoje investicija kroz koju će država u kratkom roku ostvariti benefite, koji će kroz otvaranje radnih mjesta, poreze i doprinose nadmašiti uložena sredstva a i opština Petnjica će na ovaj način dijelom smanjiti negativne trendove koji je prate”, stoji u obrazloženju amandmana koji potpisuje poslanik Demokrata Albin Ćeman.

S.R.

 

1...161162163...948Stranica 162 of 948