U subotu je upriličen iftar u Bošnjačkom kulturnom centru Sandžak, kojem je prisustvovao veliki broj postača, a čiji je donator bio Almir Mehović iz Njemačke.
Pored građana Petnjice iftaru su prisustvovao muftija sandžački hfz. Abdurahman Kujević, predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović, v.d pomoćnik direktora Uprave za dijasporu i iseljenike Arben Jakupi, donator Almir Mehović, kao i predstavnik fondacije ,,ČOVJEK NE UMIRE” Mijaz Ramdedović.
Nakon iftara prisutnima su se obratili muftija sandžački, predsjednik opštine Samir Agović i predstavnik fondacije ČNU Mijaz Ramdedović, a opširnije možete pogledati na našem YT kanalu Radio Petnjica.
Autor zbirke poezije “Bihorski Soko”, Ferid Muratović poklonio je 100 knjiga nevladinoj organizaciji ,,Lica sa invaliditetom“ iz Petnjice.
Cilj je da se na taj način prikupi određeni novčani iznos i ojača budžet Udruženja ,,Lica sa invaliditetom“
Predsjednik NVU ,,Lica sa invaliditetom“ Denis Ramdedović se zahvalio Feridu Muratoviću i kazao da će zainteresovani građani moći da kupe knjigu po cijeni od pet eura, uplate se mogu vršiti lično ili putem ŽR 565-74484-60.
Povodom velikog hrišćanskog praznika Vaskrsa, predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, uputio je čestitku sugrađanima hrišćanske vjeroispovijesti.
U svojoj čestitku, predsjednik je istakao važnost jačanja međusobnog poštovanja, humanosti i solidarnosti u stvaranju još bolje budućnosti.
“Želim da vam praznik obasja vaše domove sa najvećom radošću, sa puno ljubavi, sloge, razumijevanja i praštanja.
Radujte se životu u ovim blagdanima i sa svim blagodatima u kojima uživamo a koji su dar od Boga svim ljudima”, poručio je predsjednik Agović u čestitki.
I ove godine, 14. aprila, u velikoj Sali Centra za kulturu u gradu Rumelangu, organizovano je tradiconalno iftarsko druženje za oko 150 zvanica. Pokrovitelji iftara bili su ugledni privrednici porijeklom iz Bihora koji žive i rade u Luksemburgu:
1. Braća Halilović – Esko, Harun i Hajro
2. Ernad Ero Muhović
3. Edin Latić i
4. Elvis Eko Duraković
Akšam namaz predvodili su dvojica imama iz Luksemburga: Muhamed ef. Rizvić i Irfan ef. Hasanović, koji je tokom obraćanja prisutnima posije iftatra naglasio da ramazan i zasluge postaču ne idu samo ukoliko se cijeloga dana gladuje. Vrlo je važnoda se tokom posta postač odrekne neke svoje loše navike, pa makar ona bila i u pomisli.
Moramo se truditi da iza svakog posta budemo bolji nego prije posta – naglasio je, između ostalog, ef. Hasanović i dodao da je primijećeno kako se tokom ramazana mnogo više troši hrane nego prije i poslije ramazana, te napomenuo da je jako bitno umjerenost u ishrani kako prije i poslije, tako i tokom ramazana.
U četvrtak je u Motelu u Petnjici organizovan iftar za 300 postača u organizaciji mladih iz Petnjice.
Oni su uz pomoć donacija koje su pristizale sa različitih adresa uspjeli da upriliče iftar za postače u Petnjici i pobrinuli se da sve protekne na pravi način, a ramazansku atmosferu i iftar upotpunio je hor ,,Stambol“ iz Novog Pazara ilahijama i kasidama.
Omladina Petnjice se zahvalila svim donatorima riječima da im “Allah ukabuli donacije, istakli zahvalnost i najavili da će biti i u budućem periodu ovakvih ili sličnih aktivnosti u njihovoj organizaciji.
Ovih dana je iz štamparije „Merkator“ u Bijelom Polju, a u izdanju Literarnog kluba „Husein Bašić“ iz Luksemburga, izašla četvrta knjiga poezije Ferida Muratovića – Bihorski soko.
Ferid Muratović
Fered Muratović je prepoznatljiv zavičajni pjesnik koji se dominantno bavi zavičajem; bojama i mirisima rodnoga kraja.
Nemamo mnogo pjesnika koji su tako snažno uronili u dubine zavičaja i pjesničkim glasom oslikali zavičaj koji je ponio sa sobom daleko od kućnog praga.
Ferid se doima kao pjesnik u kojemu konstantno pulsira zavičajni krvotok.
Ova knjiga je u cijelosti posvećena jednom od najvećih dobrotvora Bihora i uzornom privredniku iz Luksemburga, porijeklom iz petnjičkog sela Lagatore – Edinu Medu Latiću.
„Poezija je zarazna. Ona je u službi života. Poezija je u životu. Ona je ispred života. Postoji razlog poezije: to je razlog dobra!“ Pol Elijar
U ovoj knjizi Ferid je dostigao pjesničku zrelost koja je možda i nedostajla u njegovoj prvoj zbirci poezije „Spremište za moju tugu“. Ovdje je sistem pjesničkih slika izraženiji, povremeno bljesnu humoristične sekvence, a tematska osa je centrirana u Lagatorima, rodnom Latićevom selu.
Ne znam da li se živom čovjeku može desiti nešto plemenitije od toga da bude opjevan glasom pjesnika; ovo je svojevrsni spomenik kojega nikada neće napasti mahovina, niti ga pokapati kiše bihorske. Afirmišući na ovaj način čovjeka raširenih ruku prema slabijima i onima kojima je pomoć potrebna – i te kako se podstiču i drugi da krenu Latićevim stopama. Jer, Latić nije samo dobar dobrotvor, već izuzetan organizator poslovanja, vrijedan društveni aktivista i uzoran porodični čovjek. Ovo je ujedno i znak da pored svih nas postoje svjedoci koji će progovoriti o onome što radimo; dobrome i nevaljalome.
I što je najbitnije: ovo nije samo knjiga o Edinu Medu Latiću, već i o svima onim koji se iskrenim nijetom okreću zavičaju i ljudima iz zavičaja.
Ovu knjigu, prije svega, treba posmatrati u tom svjetlu.
Kao urednik ove knjige potpisuje se moja malenkost – Faiz Softić, a recenzenti su prof. dr Draško Došljak i književnik Braho Adrović.
Tiraž je 500 primjeraka, a očekuju se promocije, kako u zavičaju, tako i u Luksemburgu.
Jedne zime, daleko od mora
Rodilo se dijete Lagatora
Od malena bješe pravooko
Svi rekoše da će biti soko.
Din je vjera i čistota duše
Pa mu tako ime nadjenuše.
Ime Edin dala mu je majka
Da u vjeri bude od nejaka.
Vidjelo se još od prvih dana
Koja mu je u životu strana.
Vidjelo se prema suncu gleda
Biće čovjek iz prvoga reda.
(Iz pjesme Bihorski soko)
Dio tiraža ove knjige biće poklonjen institucijama koje se bave djecom sa posebvnim potrebama u Petnjici i Rožajama.
Juče je u Petnjici podijeljeno 100 plastenika-tunela, koje je obezbijedilo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
U pitanju su plastenici namijenjeni za proizvodnju na nivou domaćinstva. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u saradnji sa lokalnom samoupravom na ovaj način planira povećati samodovoljnost proizvodnje hrane kako na nivou domaćinstva, tako i na nivou lokalnog tržišta.
I ovaj Javni poziv je pokazatelj da u Petnjici vlada veliko interesovanje za poljoprivrednom proizvodnjom koja se odvija u plasteničkim uslovima. Kriterijumi za raspodjelu plastenika bili su objavljeni u Javnom pozivu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 19.04.2022. godine.
U ranijem periodu Opština Petnjica je podijelila 155 plastenika, površine 100 kvadrata, ,,Tika“ 30 i sada Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 100 plastenika, površine 50 kvadrata.
Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović je kazao da će se na ovaj način znatno unaprijediti plastenička proizvodnja u Petnjici, kao i to da će Petnjica sada imati nešto više od hektar ipo ukupne površine.
,,Na zadovoljstvo svih poljoprivrednih proizvođača sa teritorije Opštine Petnjica u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede evo danas smo uspješno realizovali podjelu 100 besplatnih plastenika. Napomenuću da je opština prije toga u saradnji sa ,,Tikom” dodijelila 185 plastenika, 155 od opštine i ,,Tika” 30 plastenika i sada 100 od Ministarstva poljoprivrede, to je ukupno 285 plastenika za 285 porodica, prevedeno u Petnjici će biti hektar ipo ukupne površine pod plasteničkom proizodnjom. Jedna nova grana poljoprivrede koja se postepeno razvija u Petnjici, Petnjica ima dobre uslove za plasteničku proizvodnju, a ovo je još jedan dodatni motiv da naši mladi ljudi razmišljaju da se bave poljoprivredom“ zaključio je Agović.
Potpredsjednik opštine Petnjica Selvudin Seka Šabotić je kazao da nijesu ispunjeni svi uslovi u tehničkom smislu Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede, kako je ranije bilo najavljivano i da su poljoprivrednici umjesto predviđenih 100 kvadrata površine plastenika, dobili 50 kvadrata.
,, Izvršena je realizacija podjele plastenika-tunela koje je obezbijedilo Ministarstvo poljoprivrede šumarsta i vodoprivrede. Kao i sto je receno, podijeljeno je 100 plastenika-tuneli. Ovom prilikom želimo da se zahvalimo direktoru direktorata u Ministarstvu poljoprivrede g-dinu Cimbaljeviću koji je pomogao da se ipak ovaj projekat realizuje. Takodje i zahvalnost timu iz Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede koji je danas bio u Petnjici, g-dinu Jocovičiću i Badnjaru. Moramo da istaknemo da su bila očekivanja da plastenici-tuneli budu kvalitetniji, kao i da budu onako kako je najavljeno od strane Vlade i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva u tehničkom smislu, da je površina 100 kvadrata, a ovi su oko 50 kvadrata, kao i ne kompletni, misleći na vrata i druge elemente kojima bi poljoprivrednici dobili kvalitetnije objekte.
Rang lista je sačinjena na osnovu kriterijuma iz Javnog poziva od strane Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede. Vjerujemo da ce biti od koristi poljoprivrednim proizvodjacima.“ Zaključio je Šabotić.
ERIS BABAČIĆ
Projekat Biznis Agro Klub podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.
Merlin Muratović se bavi stočarstvom, na svojoj farmi u Petnjici ima 13 krava i oko 60 ovaca i u poslu mu u velikoj mjeri pomažu roditelji i supruga. Kako nam je kazao bavi se poljoprivredom dugi niz godina.
,,Bavim se stocarstvom. Vec dugi niz godina, nama je to tradicija u porodici, prvo djed pa otac, tako i ja. Imam 13 krava i oko 60 ovaca. U velikoj mjeri u ovom poslu mi pomaže moja supruga i roditelji.
Kako je Muratović kazao bavljenje i nije baš lak posao, istiskuje mnogo truda, rada i vremena, a kako kaže od poljoprivrede se ne može obogatiti, ali se može skromno živjeti.
,,Poljoprivreda nije ni malo lak posao ne možeš da se obogatiš, možeš skromno da živiš, ko hoće da radi, ljeti imamo baš dosta posla, kad je kosidba i pripremanje sijena, ali na neki način taj trud se isplat, a ono što je najvažnije sam sebi si svoj gazda“
Na pitanje koji su to problemi za poljoprivrednike u Petnjici i koje to stvari treba poboljšati, Merlin je kazao da je veliki problem to što u Petnjici ne postoji veterinarska ambulanta i stočna pijaca i da je to uslovilo da u Petnjici opada broj poljoprivrednika i onih ljudi koji se opredeljuju za stočarstvo.
,,Problem po meni jeste to što nemamo stočnu pijacu u Petnjici, što nemamo veterinarsku ambulantu. Moramo se više pozabaviti mlađim poljoprivrednicima i pomoći tim ljudima koji hoće da rade i ostanu ovdje u Petnjici. Uslove treba unaprijediti kod nas da bi poboljsali poljoprivredu da imaju volju mladi da ostajuuu, a ne da idu. Treba Opština Petnjica kao prvo da daje premiju za mlijekooo, jer to svaka opština daje, nama bi znacilo bas dosta, nama koji prodajemo mlijekooo i Ministarstvo poljoprivrede treba da poveća premijee. U Srbiju je premija 250e na jednu kravu, a kod nas 85e, na ovcu 80 e, a kod nas osam eura, ima dosta tih stvari zbog kojih mladi poljoprivrednici nemaju volju i na kraju neće da se bavi poljoprivredom. Svi mi poljoprivrednici se nadamo biće bolje od toga laka haira.
Na samom kraji Merlin Muratović je prozvao sve čitaoce portala Radija Petnjica i još jednom za kraj kazao da je najljepše biti na svom ognjištu i biti sam svoj gazda.
Projekat Biznis Agro Klub je realizovan u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija
Opština Petnjica i Centar za kulturu organizuju IX opštinsko takmičenje recitatora.
Na takmičenju se mogu prijaviti učenici osnovnih i srednje škole:
I Kategorija: od I DO V razreda OŠ – po dva takmičara
II Kategorija: od VI do IX razreda OŠ – po dva takmičara
III Kategorija: od I do IV razreda Srednje škole – po dva takmičara
Dok žiri bude ocjenjivao takmičare, publika će moći da isprati predstavu ,,Čudna bajka“ u režiji Katarine Jovanović.
Cijena ulaznice 1euro.
Takmičenje će se održati 18.04.2023. godine sa početkom od 17.00h
U izdanju „Pegaza“ iz Bijelog Polja štampana je 18 knjiga Braha Adrovića (Donja Vrbica, 1947) pod nazivom „Priče iz dva vijeka – reportaže i zapisi“. U Predgovoru ove knjige, autor piše:“ Sve objavljene vijesti, izvještaji, zapisi, reportaže i putopisi imaju trajnu dokumentarnu i kulturološku vrijednost: kao svjedočanstvo o vremenu, ljudima i događajima, i vrijedno ih je sačuvati kada je god to moguće, i s vremena na vrijeme, podsjećati i na ono što je prošlo, minulo, i, najčešće, iščezlo i iz sjećanja čak i onih koji su ih jednom čitali“. To je i motiv objavljivanja ove knjige, za koju idejno rješenje korica potpisuje mr Irvin Masličić.
Tokom, bezmalo, četiri decenije novinarskog rada u dnevnom listu „Pobjeda“ i TV Crna Gora, Adrović je objavio više od hiljadu izvještaja, zapisa, reportaža i u tim medijskim kućama, kao i u „Slobodi“, „Omladinskom pokretu“, „Areni“, „Diaspori“, „Avliji“, „eSponi“, „Komuni“, i dr. Tri su cjeline ove knjige: Putopisi, Reportaže i zapisi i Feljton, koje objedinjavaju 41 priču. Tu su, pored ostalih, i: Petnjica u Luksemburgu, Bugari pjevaju na srpskohrvatskom jeziku, Crnogorci sa Volge, Folklorni ansambl „Kolo“ u Poljskoj, Simbol borbe i slobode, Crveni snijeg u šumi Kaludar, Poezija herojstva i herojstvo poezije, Mlinarica Stana iz Trepče, Junaci godine Seoba ostavljenog naroda, Patrijaršija kuća spasa, Svijetlo u operacionoj sali, Optuženi čudotvorci, Deset dana u zarobljeništvu Kurda.
Prvi recenzent ove knjige, Salko Luboder u svojoj recenziji ističe: „Knjiga Braha Adrovića Priče iz dva vijeka predstavlja, zapravo, suštinu(ili glavninu) njegovog uspješnog i sadržajnog angažovanja u tvorenju reportaža kao najsloženijeg novinarskog žanra koji se graniči sa literaturom. Tome bjelodano svjedoči njena kompoziciona struktura. Van sumnje, knjiga će zauzeti zapaženo mjesto u crnogorskoj i regionalnoj publicistici. Pored drugih afirmativnih odlika, treba istaći da je popunjavaju tekstovi pisani prijemčivim stilom, odabranom i ujedno životnom leksikom. Sadržaj knjige predstavlja svojevrske lirske prepise života, mijene vremena, lica i naličja naših trajanja, neobične ljude i događaje“.
Saša Radunović u preporuci za štampu ove knjige podvlači: „U ovom izboru, Adrović je pripremio četrdesetak putopisa, reportaža i zapisa koji su nastajali i objavljivani krajem prošlog i početkom ovoga vijeka. Svaki od ovih tekstova, bez obzira kad su nastajali i objavljivani, i danas su veoma zanimljivi za čitaoce, a i same junake njegovih reportaža i zapisa kao i one koji su bili u prilici da ih jednom pročitaju – da ih podsjete na ono što je nekada bilo“.
Putopisi, reportaže i zapisi Braha Adrovića, sada sabrani na jednom mjestu, sakupljeni sa različitih medijskih adresa, danas predstavljaju jedan istorijski hod ovih žanrova, pokazujući važnost pisane riječi i potvrđujući jezik i stil jednog vremena koje po dobru nikad ne prolazi. Naprotiv, traje i biva uzor! Priče uzorne sa junacima koji se cijene u svim vremenima. I ovom knjigom, Braho Adrović potvrđuje svoje lijepo spisateljsko trajanje u poeziji, prozi i žuralistici. Čitaoci su na potezu!
