Ko je sagradio podgoričku Sahat kulu, i odakle krst na njoj?

Sat kula u Podgorici je zadužbina Hadži Mehmed paše Osmanagića, pretka crnogorskoga vojvode Bećir bega Osmanagića, podignuta 1667. godine, i uvakufljena. Do konca Veljega rata, 1878. godine, na njoj nije bilo nikakvoga simbola, sem sata. Nekolike godine nakon oslobođenja, jedan podgorički paroh je organizovao postavljanje krsta na njen vrh, koji je uklonjen tokom nedavne restauracije. Ne treba biti posebno pametan, sem elementarno pošten, i priznati da nije mjesto krstu na vakufu jednoga znamenitoga podgoričkoga muslimana. U protivnome, držim da su u pitanju nečije zadnje namjere u vezi ove zemlje, naroda i mira i ljubavi u njoj, i treba im stati na kraj, prije nego bude kasno.

Ko i s kakvim argumentima traži da se vrati krst na Sat kulu?

Nedavno se postavilo pitanje povrataka uklonjenoga krsta na isto mjesto, njen vrh, koje je aktuelizovao čelnik cetinjske filijale Beogradske patrijaršije, Amfilohije, nazivajući odluku o uklanjanju skandaloznom. Dajući mu za pravo, odgovorili su mu stručnjaci, koji su nemušto nagovijestili da svi elementi Sat kule koji su postojali prije restauracije moraju biti vraćeni na svoje mjesto jer, vele, tako propisuju i struka i zakon, zato što je prije nekih 50 godina uvedena u listu kulturnih dobara. Dakle, potvrdili su mu da treba, i nagovijestili da će se vratiti krst na vakufu, što je nonsens. A te iste stručnjake treba pitati, zašto su dozvolili istome Amfilohiju, ne da uklanja ili stavlja krst na more crkava i manastira koji su pod zaštitom, nego da vrši radikalne i sveobuhvatne interevencije koje su u potpunosti izmijenile izgled zaštićenoga kulturnoga dobra, a Islamskoj zajednici, koja po prirodi stvari brine i o islamskoj kulturnoj baštii, osporavaju kompetencije, i to u korist istoga Amfilohije. Pitam se jesu li podgorički muslimani, klirici i laici, kmetovi Beogradske patrijaršije, i jeli ovo teokratska država, kojom upravljaju beogradski popovi. Ako jeste, neka objave žiro-račun pa da njima plaćamo porez.
Amfilohije je nastavio da izmišlja, a štampa da mu objavljuje, kako je krst nadgrobni spomenik onima koji su oslobodili Podgoricu u vrijeme knjaza Nikole. Niti krst na Sat kuli može biti nadgrobni spomenik, niti je Podgorica oružjem oslobobađana od Turaka, kao Nikšić i Bar. Već je po odluci berlinskoga kongresa, uz uslov da vrati oslobođeni Ulcinj Turskoj, predata i prisajedinjena Crnoj Gori, bez opaljenoga metka i bez kapi krvi, 8 februara 1879. godine, u 3 sata poslije podne. Istom prilikom uvrijedio je i nama prijateljsku državu, jer je izjavio da su oni koji su ga skinuli (krst) došli iz Turske, veli da su došli ovdje da obnove neke stvari, da Crnogorci zarade malo para.
U vezi pomenutoga krsta, beogradski vladika nastavlja javno da priča gluposti i neistine, o tome kako su preci stare, veoma ugledne i poznate podgoričke porodice Đečevića, čija je kuća sagrađena najvjerovatnije nad benediktinskim samostanom Svetoga Marka, kojega je Nemanja porušio, bili vojvode cara Dušana. Izjavio je da mu je pokojni Halit Đečević rekao: „Ko je bio gladan taj se poturčio.“ Drugom prilikom, nastavio je da iznosi nove neistine o ovoj porodici. Tvrdio je da se u njihovom podrumu nalaze neke freske, i da su pred Drugi svjetski rat predali lobanju nekakve svete mučenice Feronije, izvjesni krst i mošti svetoga Teodora Stratilata cetinjskome manastiru. Pa je dodao, ako se krst ne vrati na Sat kulu to bi bilo obnavljanje mržnje. Skandal. Oće pod silom i prijetnjom da stavi krst na islamski vakuf, odnosno zadužbinu. Ovo nije izjava jednoga pastira nego vuka u lisičjoj čapri; teško stadu kojega on čuva.
Velikosrpski političari, taj krst su nazvali krstom cara Dušana, koji je, kako pišu, simbol oslobođenja rodnoga grada njegovoga pretka i osnivača dinastije Nemanje, što nije tačno. Kakav krst cara Dušana? To je glupost. A Nemanja nije rođen u Podgorici nego kršten u nekoj podgoričkoj katoličkoj crkvi, dakle, rođen u duhovnome smislu. Naravno, krstili su ga latinski jereji, jer dugih, sem latinskih crkava tada nije bilo u kraljevini Duklji. Pa su zato krštenje ponovili u Raškoj, ali pravoslavni popovi, kako i piše u njegovome žitiju. Iz Islamske zajednice su ponovili, više puta već rečeno, da nijedna od sahat-kula, kao ni džamije i ostali objekti islamskih zadužbina nijesu imali, niti su mogli imati krst kao obilježje. Ta pojava je po njima novijeg datuma, isto kao i otimačine i uzurpacije nad imovinom Islamske zajednice u Podgorici i širom Crne Gore, što je tačno. Samo su trebali da kažu da im imovinu uzurpira beogradska patrijaršija, i ko sve drugi.

Zašto se pokrenulo pitanje povraćaja krsta na vrh Sat kule?

Nesporna je namjera Beogradske patrijaršije, i Amfilohija lično, da nas dezintegriše kao narod, dakle, podijeli na plemena, sukobi unutar vjerskoga i nacionalnoga bića, umreži i poveže sa srpskom crkvom i opozicijom i stavi u funkciju velikosrpskih geostrateških interesa. Njegov politički program je zasnovan na vulgarnome tumačenju hrišćansta, koje za okosnicu ima feudalinu doktrinu zloupotrebe vjerskih osjećanja mase prostih ljudi, koji se vjerski zatucaju i fanatizuju da brane tobožnje pravoslavne interse, iza koji se krije najobičnija srbijanska palanačka politika aneksije Crne Gore. Rasprava o krstu ukazuje na tu dimenziju, koja dobija na značaju, upravo, pred sljedujuće izbore u Podgorici. Pokušava da se nametne kao zaštitinik i arbitar unutar pozamašnoga velikosrpskoga korpusa, i koji ima svoje političke favorite, i na drugu stranu da napravi političku pukotinu pomeđu Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka, i spriječi združenu političku protivakciju. Zato on ponovo javno prezentira ratnohuškačku ideologiju mržnje, i to na vulgaran način, kao da živimo u vrijeme ranoga srednjega vijeka. Tako nas je svojevremeno, početkom devedesetih godina prošloga vijeka, uvodio u mračni i sramni period crnogorske istorije, od koga se moraju stiđeti svi civilizovani građani ove zemlje. To pokušava ponovo, i na isti način. Kao rezlutat pobjede njegovih političkih favorita, dobili bismo velikosrpski despotski režim, oličen u kakvome beogradskome gaulajteru. Takve, koji bi promicali beogradske interese, zemlju uvodili u sukobe s okolnim narodima, hapsili, prebijali i ubijali sopstvene građane katoličke i islamske vjere, već smo imali prilike nedavno da gledamo, i nebi bilo dobro da to gradivo ponavljamo.

   Nazif Skenderović iz bihorskog sela Trpezi, u petnjičkoj opštini, od oca Bajrama i majke Hankuše Babačić,  život je proživio u slozi i ljubavi sa dvije žene. Sa njima je dobio trinaestoro djece i ostavio veliki broj potomaka.

Pradjed jedinac, Djed jedinac, otac Bajram jedinac, i on – Nazif Skenderović bio jedinac, a onda se kuća razbuktala; sa dvije žene – Emirom i Mejrom – sa kojima je u isto vrijeme  živio u istoj kući, i koje su se slagale kao sestre, dijeleći tako svoju zajedničku sudbinu, izrodio je trinaestoro djece, pa oni svoju djecu, a djeca unuke, te se od jedinca u nekoliko pojaseva obrelo na stotine  duša.
Ova brojna porodica živi rasuta širom Evrope, ali – svi znaju jedni za druge. Pa, iako vode porijeklo od dvije majke, nikada nisu pravili razlike, te su djeca i od prve i od druge – obje njih smatrala svojom majkom. Dakle, njih dvije bile su jedna majka. I nikom ništa nije falilo. Nikom. A ne polazi to svakom za rukom. Mnogi teško izlaze nakraj i s jednom, a on – Nazif Skenderović iz bihorskog sela Trpezi, imao je snage i razuma da skoli dvije. I ništa mu nije falilo, a ni njima. Zato i jeste cvjetala kuća Skenderovića; s pjesmom se lijegalo, s pjesmom ustajalo…

Kada bi danas iscrtali puteve od jednog do drugog Nazifovog potomka; od sinova do unučadi, pa sve do praunučadi i čukun-unučadi, bila bi to džinovska paunova mreža izukrštana po cijeloj planeti: od Trpazi do Amerike, Kanade, Australije, Njemačke, Luksemburga, Švajcarske i skoro da nema zemlje u Evropi gdje se nije zaustavio i okućario neki od Nazifovih potomaka.
U selu je bio omiljen, pa iako mu je Bog dao toliku snagu u porodu, iako je imao jaku kuću – ostao je isti: dobar i uviđavan komšija i rođak na kojega se moglo računati, u dobru i u zlu.

                                                       ***

– U prvim godinama mira, poslije Drugog svjetskog rata, Nazif Skenderović je bio odbornik u Opštini Petnjica, bio je porotnik u Opštinskom sudu u Ivangradu, sekretar u tadašnjoj opštini Trpezi koja je tada ima stanicu policije i poštu, te predsjednik zadruge u Trpezima. Ponosno je biti unuka takvoga djeda – kaže njegova unuka Zumreta, kćerka najstarijegeg sina Nazifovg – Umera, koja je odbornica u sadašnjem sazivu u opštini Petnjica.
Godine 1957. kada je ukinut status opštini Petnjica, Nazif je nastavio svoju odborničku aktivnost u opštini Ivangrad, kojoj je i pripao petnjićki kraj.
Otac Nazifov Bajram, umro je kada je njemu bilo osamnaest godina. Navikli da je to kuća jedinaca niko se nije nadao da će i sa Nazifovim porodom biti drugačije, ali s njime se mijenja sve, zadovoljena je božja pravda  i to ubrzo postaje jedna od najpunijih kuća u cijelom bihorskom kraju.
Vrlo mlad oženio se Emirom Cikotić, a kada je sa njom imao dvoje djece – doveo je i Mejru Hodžić. Njeni su bili Kočović iz Bijelog Polja, ali dolaskom u Trpezi – uzimaju prezime Hodžić. Bili su ugledna i bogata familija, držali su dućan. Malo je ko, u to vrijeme, u tom dijelu Sandžaka i Crne Gore, imao svoj dućan.
Mejra je bila seoska šnajdarica, a Nazif joj odlazio da mu kroji košulje. Tu se i zavolješe i dogovoriše brak.
Govorili joj: ne da grdna nisi, ne idi oženjenom, a ona odgovarala: više volim njega oženjenog, nego bilo kojeg momka. I, aminovaše joj, jer – Nazif j bio vrijedan čovjek, neobične ljepote za kojim su uzdisale djevojke, ne pitajući je li oženjen ili nije.

I red za spavanje je imao; jednu je sedmicu spavao sa jednom, a jednu sa drugom.
Sa Emirom je dobio četiri sina i dvje kćerke, a sa Mejrom četiri sina i tri kćerke. Dešavalo se da obije rode u roku od petnaest dana. Jedna drugoj su pomogale, zadajale djecu i, bukvalno, bile jedna majka.

Kako bih došao do što više zanimljivih detalja o ovom neobičnom čovjeku na svoj FB – profil postavio sam njegovu fotografiju sa obje supruge. Uslijedio je niz komentara koji govore o dobrim stranama ovoga čovjeka. Izdvajam četiri komentara.
  Fadil Adrović:
     – Hvala, Faize, za ovu fotografiju rah. Nazifa Skenderovića sa dvije supruge. Sjećam se dobro Nazifa, bio je veoma ugledan čovjek, kao i cijela porodica. Mislim da su njegovi imali nekada dućan prije drugog svjetskog rata. Nazif je jahao vrsnog konja sedlanika poslije kolektivizacije i mislim da je u Trpezima bio barjaktar – nosio barjak pred svatovima, koji su, bili, uglavnom, konjanici. Znam dobro njegovog sina Muja sa kojim sam išao u osmogodišnju školu u Petnjici. Mujo je onda otišao za Sarajevo i kada sam ga, kao vojnik, sreo u Sarajevu rekao mi je da radi u Pretisu. Mujo je divan drug i pokupio je manire svoga oca po karakteru.
Faize, ima još dosta Bihoraca koji su imali dvije žene i uglavnom su to bili vrlo karakterni i ugledni ljudi.

Alis Cacko Duraković:
– Bio je veliki čovjek, veliki domaćin i dobar komšija.
Ramo Skenderovi:
    – Tada su bila bolja vremena, znalo se ko je gazda kuće, a živeli su u slozi, pa im i danas nasljednici žive složno. Alah dženet da im da.
Daut Halilović:
– Samo ponositi mogu i žive sa dvije žene. Alah im dao svako dobro na oba svijeta.

                                                           ***

Nazif Skenderović je, sa Emirom Cikotić, dobio šestoro djece:
Umer, Ifeta, Ismet, Šefko, Sadika i Ramiz, a sa Mejrom Hodžić sedam potomaka:
Ismet, Bajram, Mujo, Kima, Safija, Safet i Samet.

UMER
Supruga: Nemka Kalač
Djeca:  Nusret, Zumreta, Zinka, Mirsada, Esko, Mujesira i Senad.
Nusret, supruga: Izeta Rastoder.
Djeca:
Anadis, supruga:  Samira Kočan.  Djeca: Amila i Adam.
Amra, suprug: Jasmin Ličina, imaju kćerku Alinu i sina Danina.
Armin, supruga: Mirela Kalač, imaju sina Alija.

Zumreta – Neudata.

Zinka, suprug: Isljam Metisov.
Djeca:
Suad, supruga:  Semra Račić, imaju sina Medina.
Senida, suprug: Suad Kačar, imaju sina Dženana i kćerke Belmu i Anisu.
Mirsada, suprug: Isljam Osmanović. Djeca: Adel, Abdel i Larisa
Esko, supruga: Nermina Adrović. Djeca: Edin i Arabela.
Mujesira, suprug: Safet Osmanović. Djeca: Sajmon, Elsan i Amar.
Senad, supruga: Senada Kočan. Djeca: Eris i Irma.

***

     IFETA
Suprug: Hasko Kurpejović
Djeca: Faketa, Rešad, Fuad i Isminhana.
Faketa, suprug: Izet Kajić. Djeca: Mensur i Mirela
Rešad, supruga: Šema Tahirović. Djeca: Suad (oženjen sa Semra Dacić. Imaju kćerku Majdu) Semina, udata u Pepića i Samra.
 Fuad, supruga: Adila Softić.
Ismihana, suprug: Medo Kriještorac. Djeca: Jasmin i Alim.

***

ISMET (DAKO),
Supruga: Hankuša Kalač
Djeca: Asmir, Edita i Samir.
Asmir, supruga: Refija Ćeman. Djeca: Semir (oženjen sa Irma Mehović), Anel i Adnan.
Edita, suprug: Izudin Hidić. Djeca Irma i Ernes.
Samir, supruga Agnesa. Imaju kćerku Nejlu.

                                                              ***

ŠEFKO
Supruga: Elfija Agović. Djeca:
Enisa, Edisa, rah. Elza, Sanela, Mihra, Sejdefa i Milhedin.

Enisa, suprug: Hajradin Rastoder i imaju sina Harisa koji je oženjen sa Nermina Durović.
Edisa, suprug: Misin Rastoder. Djeca: Mirel i Mirza.
Elza, suprug: Rešo Hadrović. Djeca: Alan i Minela.
Sanela, suprug: Jasmin Rastoder. Djeca: Lejla i Amil.
Mihra, suprug: Almir Adrović. Djeca: Amir i Dženeta.
Sejdefa, suprug: Mensur Kršić. Djeca: Dina, Dado i Ema.
Milhedin, supruga:  Ezrena Ličina. Djeca: Amijan i Denis.

                                                                   ***
 SADIKA
 Suprug: Murat Dacić
Djeca: Samira, Mirsad, Seniha, Sead.
Samira, suprug: Ruždo Babić. Djeca: Mirza, Eldin i Almina.
Mirsad, supruga: Selma Bralić. Djeca: Amila i Aida.
Seniha, suprug: Salih Luboder. Djeca: Irma, udata za Fikreta Šutković, Edina i Davud.
Sead, supruga: Nizaheta Fetahović. Djeca: Ismar, Lejla i Haris.

                                                                    ***

RAMIZ
Supruga: Fata Kalač
Djeca: Alen, Almira i Anis.

Alen, supruga Zehra Muković. Djeca: Dejvis, Ilhan i Dalila.
Almira, suprug: Kemal Hamzić. Imaju kćerku Dejlu.
Anis, supruga: Ajla Čuljević. Djeca: Daris i Darmin.

                                                                 ***

ISMETA
Bivši suprug: Hajro Mušović
Djeca: Jasmina, udata za Mensuda Dizdarevića, imaju sina Samira koji je prvi put bio oženjen sa Magdalenom Rajčević i iz tog braka imaju kćerku Melinu. Samir je po drugi put oženjen sa Jenny Hulsmann sa kojom ima kćerku Liu.
Sadašnji Ismetin suprug: Mustafa Nurboja
Djeca: Gzim, rah. Nusret, rah. Nevzat, Avdulah, Nuradin, Elzana i Vlaznim.
Gzim, supruga: Sanija Dacić
Djeca: Anita udata za Enisa Kaja, Denis i Adelina.
Nusret, bivša supruga: Ajsun Daglioli. Djeca: Ismeta i Ardijan. Sadašnja supruga: Migena Begoli sa kojom ima kćerku Deu.
Nevzat, supruga: Fatima Tishuku. Djeca: Edlira i Edina.
Avdulah, supruga: Arijeta Gutići. Djeca: Erza i Endrit.
Nuradin, supruga: Katharina Horcel. Djeca: Elisa i Elena.
Elzana, suprug: Dervish Karagjyzi. Djeca: Rina, Rinor i Dorina.
Vlaznim, supruga: Shengyl Kullashi.  Djeca: Nevzat, Denat i Bluna.

***

SAFIJA

Suprug: Faiz Škrijelj
Djeca: Ernad, Ervin, rah. Elvis i Edis.
Ernad, supruga: Seada Honsić. Djeca: Edvin, Eldin i Elsan.
Ervin, supruga: Sunita Golubić. Djeca: Elvin i Elma.
Elvis bio je neoženjen.
Edis, supruga: Enisa Bubić. Djeca: Elvis i Erna.

                                                                    ***

SAFET
Supruga: Jasmina Sutović
Djeca: Enera i Ernes
Enera: suprug Hadžić Rifat. Djeca: Nejla i Nedim.
Ernes: supruga: Enida Hot. Djeca: Daris i Demir.

                                                                      ***

SAMET (KUM)
Supruga: Nadira Muratović
Djeca: Enes, Selveta, Sadeta, Selma, Elvedina, Aida i Nazif.
Enes, supruga: Alma Hadrović. Djeca: Elisa, Dalila i Ena.
Selveta, suprug: Mersudin Avdić, Djeca: Semina, Mejra i Seid.
Sadeta, suprug: Ervin Mandžukić. Djeca: Hana, Najla, Tarik i Ekrem.
Selma, suprug: Jasmin Hadrović. Djeca: Sejla, Sara i Haris.
Elvedina, suprug: Mithat Hadrović. Djeca: Raif, Kerim i Hamza.
Aida, suprug: Emil Kožar. Djeca: Elias, Amin i Ajla.
Nazif – neoženjen.

                                                                ***

MUJO
Supruga: Saida Pikanjac
Djeca: Elvira i Elvir.
Elvira, suprug: Jasmin Kondo. Imaju kćerku Amilu.
Elvir, supruga: Admira. Imaju sina Harisa.

***

KIMA
Suprug: Mehmed Šabović
Djeca: Senada, Almera, Edip, Ertekan (Nane).
Senada, suprug: Orhan Kalač. Djeca: Seid (oženjen Leonorom Muhija, imaju kćerku Adelu i sina Orhana), Sead i Nedal.
Almera, suprug: Mustafa Kurtagić. Djeca: Omar, Sara i Amil.
Edip, supruga: Fazela Kardović. Djeca: Albina, Eman i Ema.
Ertekan, bivša supruga: Muamera Huremović (umrla). Djeca: Elida, udata za Ramiza Murića. Djeca: Almin i Alan. Sada oženjen sa Nerminom Husović. Djeca: Adaleta, Kima i Mehmed.

***

BAJRAM
Supruga: Džemilja Adrović
Djeca: Nevzeta, Almer, Indira, Merima, Amela i Admir.
Nevzeta, suprug: Suad Zejnilović. Djeca: Adis, Selma – udata za Seada Alagića, djeca Sara i Hana. Aldina – udata za Armina Rastoder, djeca: Edin i Amina.
Almer, supruga: Fikreta Pepeljak. Djeca: Jasmin i Kenan.
Indira, suprug: Rizvo Ličina. Djeca: Dženan, Senan,  i Dženita.
Merima, suprug: Baka Redžepagić. Djeca: Šabo, Azemina, Elmedina i Elmin.
Amela, suprug: Elvis Duraković, imaju kćerku Melisu.
Admir, supruga: Anela Kršić. Djeca: Emina, Nejra i Alan.

Nazif Skenderović, otac 13-oro djece, djed 61-og unučeta, paradjed 140 paraunučadi i čukundjed 25 čukununučadi, umro je 4. februara 1991. godine u 72. godini života, u svom rodnom selu Trpezi i ostavio priču koja i dan-danas hoda od usta do usta Bihorom, ali i mnogo dalje.

    Faiz Softić

p.s. Zahvaljujem se Zumreti Skenderović, Senadu Skenderović i Ameli Skenderović – Duraković, unucima Nazifa Skenderovića, koji su mi danima, dok sam pisao ovaj tekst, bili pri ruci.
 

Kompanija „EuroZara“ iz Berana uvozi gume renomiranog kineskog proizvođača “Triangle”. i ovlašćeni je distributer ovog svetskog brenda. Kako su saopštili iz komanije EUROZARA portalu radija, na tržištu su već pet godina i za kratko vrijeme su osvojili tržište Crne Gore. “Firme koje se bave prevozom putnika, od Ulcinja i Bara, preko Cetinja, Berana i Nogog Pazara pa sve do Beograda su naši klijenti.  Našu kupci prilikom prve kupovine se odluče da kupe dvije gume a kasnije dolaze za čitav set od po 16 komada, što dovoljno govori o kvalitetu pneumatika”, kažu u EUROZARI.

“Triangle” još 2011. godine je potpisao sporazum sa američkim Univerzitetom Akron i tako postao jedini kineski proizvođač guma koji ima svoj centar za razvoj i istraživanje u SAD. U ovom centru je zaposleno 20 inženjera i naučnika koji se bave ispitivanjima ponašanja guma u eksploataciji i iznalaženju novih konstrukcionih riješenja.

Poslovne prostorije EUROZARE se nalaze na Talumu bb, Berane, a kupac ovih brendiranih pneumatika može ih kontaktirati i putem broja telefona: 068 / 290 – 790; 069 / 205 – 456;

Uži centar Petnjice od sinoć u 20 časova nije imao električne energije. Zbog toga nema ni signala Radija Petnjica. Dežurni u beranskoj elektrodistribuciji su rekli da im niko nije prijavio nestanak struje te da su trenutno ekipe na terenu da utvrde uzrok prekida.

Iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema najavili su da će djelovi više opština biti danas nekoliko sati bez struje zbog ugradnje novih elektronskih brojila i radova na mreži.

Bez struje će u Petnjici od osam do 14 sati i 30 minuta ostati Lješnica, Tucanje, Godočelje, Vrševo, Petnica, Radmanci, Lagatori
Đuđ, Murovac, Ponor, Dobrodole, Vrsajke, Bor, Savin Bor i Kruščica, a u Plavu Murina.

Ipak, još se ne zna zašto je Petnjica bez struje ostala od sinoć u 20 časova.

Od 20 časova sinoć do 8:30 jutros slušaoci Radija Petnjica nijesu bili u mogućnosti da prate program radija na portalu i aplikacijama jer je telefonska linija bila u kvaru i samim tim nije bilo ni interneta. Radnici Telekoma su rano jutros uspjeli da otklone kvar pa je i signal radija preko interneta počeo sa radom. Izvinjavamo se slušaocima.

REDAKCIJA