Juče je delegacija opštine Petnjica, koju je predvodio potpredsjednik Muslija Kalić, položila vijenac na spomenik nevinim žrtvama iz „Voza smrti“, koji su oteti i na svirep način mučeni i ubijeni.

„Ovaj zločin je još uvijek, na žalost, do kraja ne rasvijetljen. Zato apelujemo na nadležne organe počionici ovog gnusnog zločina izvedu pred lice pravde i kazne. Među žrtvama bilo je i građana sa područja naše opštine. Ovaj zločin ne smijemo zaboravit kako se ne bi desio opet“, kazao je potpredsjednik opštine Petnjica, Muslija Kalić. 

DENIS BOŽOVIĆ

MZ Trpezi ovih dana je dobila vrijednu donaciju – specijalizovano vozilo za usluge vjerskih obreda tokom smrtnih slučejva.

„Zbog njihove izražene želje da ostanu anonimni, mi ćemo samo kazati da donatori vode porijeklo iz naše MZ. U ime svih građana, želim da se iskreno zahvalim ovim dobrim ljudima čija će donacija u mnogome olakšat obavljanje vjerskih obreda“, istakao je zahvalnost predsjednik MZ Mithad Mita Cikotić. 

DENIS BOŽOVIĆ

Otkup sira u opštini Petnjica, koji četvrtkom vrši kompanija “Franca“ otkupljuje ovaj proizvod od mještana ispred marketa ove komapnije u Petnjici.

‚‚ Imamo mogućnosti da svoje proizvode prodamo dosta dobro. Iznos većim dijelom plaćaju u novcu, a ostatak u namirnicama. Mada, nekada se desi pa sve isplate u novcu. Cijena se krece od 2,7 do 3 eura po kg. Prilično smo zadovoljni ovom akcijom“, kaže jedan od proizvođača.

ALMINA ŠABOTIĆ

Odbornik Bošnjačke stranke u petnjičkom parlamentu i član GO BSCG Aldin Muratović je u razgovoru za Radio Petnjica rekao da je poražavajuća činjenica da u Petnjici za posljednje dvije godine nije otvoreno nijedno radno mjesto u realnom sektoru.

 RADIO PETNJICA: Razvoj petnjičke opštine od momenta kada je povratila status opštine prate dobre i loše strane.

MURATOVIĆ: Postavili ste jedno pitanje koje se već duži niz godina vrti ovdje kod nas. Ja sam pokušao da adekvatno nadjem odgovore i da prikažem jednu realnu sliku vašim slušaocima i našim gradjanima. Teško se bilo izboriti da Petnjica opet vrati status opštine. Bilo je pokušaja više puta, ali na kraju smo uspjeli i moramo biti zadovoljni time, jer je bio zadnji trenutak da se ovaj kraj sačuva i pokuša valorizovati na pravi način. Mi kao Bošnjačka stranka smo jedina stranka koja je i programski bila vezana za vraćanje statusa opštinama Petnjica i Gusinje. To smo i uspjeli i smatramo jednu od većih političkih pobjeda. Proslavili smo prekjuče 13. rodjendan i u toku tih godina smo imali velike političke pobjede, medju kojima i ove dvije. Kao što znate, mi smo bili vlast u prvom mandatu tri godine. Udarili smo administrativne temelje našoj opštini, osnovali smo lokalna preduzeća i službe, krenuli u oživljavanje naše opštine, pomogli preko državnog nivoa vlasti da se formiraju filijale državnih institucija, da se izgradi administrativni centar za potrebe lokalne uprave. Sve je to išlo nekim brzim tokom u odnosu na danas od kako je nova vlast formirana. Mi smo mala opština, sa malo kadrovskog potencijala i ako zatvorimo vrata kadrovima koji pripadaju nekoj drugoj političkoj partiji van vlasti, mi ćemo samo nastaviti da tapkamo u mjestu, kao što to sada radi ova vlast u posljednje dvije godine. Naša opština nije iskoristila važne projekte u ove dvije godine koji su se trebali realizovati i promijeniti na bolje lice našeg grada. To su projekti poput ‚‚Koraćkog potoka”, za koji smatramo da je izabrano najgore moguće rješenje i najgori mogući izvodjač koji već drugu godinu ne završava projekat. Zatim projekat ‚‚Rekonstrukcije ulica i kanalizacione mreže” koji takodje već drugu godinu nije započet niti znamo ko je izvodjač ovih radova. Zatim, tu su i projekti vodovoda ‚‚Murovsko vrelo” i ‚‚Javorova”. To ova vlast, čini mi se nije mogla da iznese ili nije imala volje da iznese. Ne znam da li jedan projekat mora da čeka četiri godine pa da se pred izbore nešto počne raditi i kopati, a opet ostaviti nedovršeno do sledećih izbora. Poražavajuće je da u posljednje dvije godine nije otvoreno niti jedno radno mjesto u realnom sektoru, što itekako podstiče ljude da odlaze iz naše opštine.

RADIO PETNJICA: Sve što ste nabrojali moglo bi se reći da su loši momenti u razvoju opštine. Ima li dobrih?

MURATOVIĆ: Dobre strane su to da je opština u prve tri godine krenula da se razvija i da udara temelje administrativnog centra. Moramo ići naprijed, a mislim da ova vlast sa ovim kapacitetima nije kadra da sve ovo iznese.

RADIO PETNJICA: Kada bi postavili pitanje nekome iz vlasti o kojoj Vi pričate, oni bi kazali:‚‚Zar nije dovoljno 20 miliona investicija, započetih i realizovanih?” U to spada put, spada ‚‚Murovsko vrelo” sa investicijom od preko milion eura, zatim zgrade administrativnog centra, zgrada socijalnog i ostalo.

MURATOVIĆ: Jeste u pitanju 20 miliona, ali ti projekti nijesu završeni. Ja sam neke već pomenuo, a ti projekti čekaju već godinama na završetak. Pomenuli ste put Berane-Petnjica, vodovode, a to su objekti koji nijesu završeni. Zašto vlast do sada nije realizovala te investicije? Glavna “kočnica” ovih projekata je upravo lokalna vlast ovdje u Petnjici. Oni nijesu sposobni da realizuju ove projekte. 

RADIO PETNJICA: Dakle, Vi direktno optužujete lokalnu vlast ovdje, u ovom slučaju DPS za sporu realizaciju projekata?

MURATOVIĆ: Svakako. 

RADIO PETNJICA: Da li je dinamika razvoja bila ista u prethodnom mandatu, kada je BS bio u vlasti?

MURATOVIĆ: Bila je bolja dinamika, ali tada je bila i drugačija siituacija. Opština je tek bila stekla status opštine i bilo je teško jer je tada opština bila smještena u dvije kancelarije. Trebalo je sve to formirati. Što se tiče administrativnog dijela, mi smo tu daleko dogurali. Skoro da smo formirali sve službe. Dovedene su i filijale sa državnog nivoa. Država je odradila svoj posao, a sada je na lokalnoj upravi da izadje u susret realizaciji ovih projekata, koji većinom dolaze sa državnih nivoa. Opština nije uložila niti jedan jedini euro što se tiče infrastrukture u Bihoru.

RADIO PETNJICA: Znači, država je uložila i posvetila pažnju, a opština, odnosno lokalna uprava manje?

MURATOVIĆ: Opština nije ni obezbijedila uslove za realizaciju ovih projekata. Tu je jasno da opština nema snage i da nije dovoljno osposobila lokalne službe da riješe taj problem i da obezbijede izvodjaču radova da krene u realizaciju projekata.

RADIO PETNJICA: Ima li Bošnjačka stranka, na lokalnom nivou neki konkretan predlog?

MURATOVIĆ: Naravno da ima.

MURATOVIĆ: Mi smo se ponudili i kadrovski i stručno, i kao odbornici i kao partija , i sa državnog i sa lokalnog nivoa da poguramo Petnjicu i da opština konačno pokaže svoje pravo lice. Mene je sramota, prvo kao gradjanina, a zatim i kao čovjeka koji je društveno-politički aktivan  kada dodju neki gosti sa strane i kada prolaze našom opštinom i vide u kakvom su nam stanju ulice i sve ostalo.

RADIO PETNJICA: Šta je to na šta treba staviti akcenat u razvoju i na koji način?

MURATOVIĆ: Što se tiče razvoja Petnjice, svakako treba realizovati započete projekte da bi uže gradsko jezgro dobilo ljepše lice. Što se tiče razvoja naše opštine govorio sam više puta na ovu temu i na vašem i drugim medijima, gdje na žalost svaki put moram da upozoravam na to, gdje i kako se može najbolje i najbržim tokom razvijati naša opština. Mi ovdje ne možemo dovesti i otvoriti neke velike industrijske pogone, ne možemo dovesti velike kompanije, jer mi nemamo sada uslove za to, ali ne smijemo čekati, moramo raditi tamo gdje imamo šansu da naši gradjani obezbijede svoju egzistenciju. Tu šansu svakako treba tražiti u porodičnom biznisu, bilo da se radi u oblasti poljoprivrede, gdje imamo itekako dobre prirodne resurse, u oblasti drvoprerade, sve do finalnih proizvoda od drveta, kao i seoskom turizmom. Ovo su za nas tri jako bitne oblasti gdje treba usredsrediti pažnju naših gradjana i pomoći im da ostvare svoj biznis na porodičnim imanjima.

RADIO PETNJICA:: Jeste li imali neki konkretan predlog u vezi tih oblasti?

MURATOVIĆ: Za sve ove tri navedene oblasti mi imamo idealne prirodne resurse, ali gdje je problem? Problem je u tome, što nemamo dovoljno obrazovan stručni kadar koji bi to radio, kao ni dovoljno dobre podsticajne mjere od opštine i države, koje bi u tom finansijskom dijelu pomogle za realizaciju ovih projekata. Siguran sam da imamo naših gradjana koji su zainteresovani za ovaj vid poslova i mi im moramo pomoći da realizuju svoje poslovne ideje i ostanu da žive na svojim ognjištima. Ako se na kvalitetniji način ne preduzmu neke mjere u ovom pravcu, strah me je da ćemo biti grad bez ljudi, gdje će nam biti uzalud vraćen status opštine.

RADIO PETNJICA: Da li postoji iz vaše partije, na lokalnom nivou, predlog kako da se preduzme nešto i spriječi iseljavanje sa ovih prostora?

MURATOVIĆ: Kao što sam i rekao, mi smatramo da postoji veliki broj gradjana koji bi ostali, ali trebalo bi da podsticajne mjere budu bolje. Treba olakšati tim ljudima kroz pravljenje projekata da što brže i efikasnije dodju do finansijske podrške od strane opštine i od strane države da realizuju svoje ideje.

RADIO PETNJICA: Zar te mjere koje nude Vlada Crne Gore i opština Petnjica nijesu dovoljne? Svjedoci smo da baš ovih dana su u toku javni pozivi podsticajnih mjera, pogotovo iz oblasti poljoprivrede.

MURATOVIĆ: Kao odbornik u lokalnom parlamentu imao sam priliku da se upoznam sa budžetom i sa odvojenim sredstvima koje lokalna uprava planira da izdvoji za poljoprivredne proizvodjače. To su minorna sredstva i sa tim sredstvima se ništa ne može uraditi.

RADIO PETNJICA: Tri godine ste bili na vlasti, kritikujete opštinu i njene strukture. Naravno, ima dosta prostora i za kritike i za pohvale. Insistirao bih na tome da mi kažete šta je to što lokalna uprava, odnosno Petnjica mora da uradi odmah?

MURATOVIĆ: Ja sam već govorio o tome, ponudio konkretna rješenja i ukazao gdje škripi našoj opštini. Očigledno je da lokalna uprava nije omogućila otvaranje niti jednog novog radnog mjesta. Mi nemamo, prvo putnu infrastrukturu da bi doveli neke kompanije da ulože  ovdje. Ovdje je bilo pokušaja, doduše lažnih od strane DPS-a da dovede neke investitore. Medjutim, to je propalo i nema ni radnih mjesta koje su najavljivali tokom predizborne kampanje. Meni bi bilo drago da su se ta radna mjesta otvorila, da su se ljudi zaposlili i da su obezbijedili egzistenciju ovdje. Nažalost, to su samo predizborna obećanja.

RADIO PETNJICA: Mislim da ne možete tako odvajati tri godine vaše vlasti, tako da je tada sve bilo dobro, a da onda dvije godine nekim čudom ništa nije u redu. 

MURATOVIĆ: Jedno je vlast, a drugo je opozicija. Dok smo mi bili vlast, mi smo itekako sugerisali šta se ne treba raditi, a šta treba. Čak smo imali i sukob sa Demokratskom partijom socijalista , zbog čega smo i raskinuli koaliciju, gdje su oni zadovoljavali neke partijske prohtjeve dok smo mi ukazivali da se radi u interesu gradjana. Mi da smo vodili partijske interese možda bi i dalje bili na vlasti, zadovoljili bi interese nekoliko ljudi ali nijesmo htjeli. Isključivo smo vodili računa da budemo servis gradjana i da radimo u interesu gradjana, a ne za svoje interese, kao što to radi DPS. Mogu slobodno reći da se za te tri godine više uradilo nego za zadnjih 50 godina. 

RADIO PETNJICA: Vi ste na državnom nivou vlast i to činite jaku vlast u Crnoj Gori. Odakle ta razlika apsolutne podrške na državnom nivou i kritike na lokalnom nivou?

MURATOVIĆ: Politička stvarnost Petnjice je jedan fenomen, koji je dominantan više decenija, kako ovdje tako i na državnom nivou. Tu se radi o jednoj politici moranja. Ja dolazim iz stranke sa nacionalnim prefiksom i tako i gledam političku scenu. I ja i stranka kojoj pripadam smo se uvijek zalagali da svi u Crnoj Gori imaju ista prava i budu zastupljeni u institucijama sistema Crne Gore. Bošnjaci u Crnoj Gori su se 2006. godine opredijelili i prihvatili Crnu Goru kao svoju državu koja im je obećala jednaka prava za sve. Bošnjacima se to danas vraća od države. Mi ćemo se boriti kroz naše predstavnike u vlasti i kroz Bošnjačko nacionalno vijeće da obezbijedimo našem narodu u potpunosti ravnopravan status. Bošnjaci su stara evropska elita naroda i od nas se može puno toga naučiti. Dokazali smo to puno puta, na raznim poljima i na to smo ponosni kao narod. Dakle, u mnogo čemu se razlikuje lokalni nivo od državnog-političkog nivoa. Kada smo birali koalicione partnere na državnom nivou, bila nam je vodilja da izaberemo partnere koji smatraju da Crna Gora treba da udje u EU i u NATO, koji smatraju da manjinski narodi treba da budu zastupljeni u sistemu Crne Gore u onom procentu kojem pripadaju. To su bili strateški ciljevi BS kada je u pitanju državni nivo.

RADIO PETNJICA: I tražeći partnera, našli ste ga u DPS-u.

MURATOVIĆ: Nijesmo mi našli DPS zato što smo željeli i zato što je idealan, već zato što je DPS politika moranja za naš narod koji ih podržava. Nama je nudjena kompletna vlada i imali smo prilike da budemo i na drugoj strani, ali smo odustali iz jednog razloga, a to je što je DPS pristao da vodi Crnu Goru ka EU i NATO-u i da bošnjačkom narodu omogući ulazak u institucije sistema Crne Gore. To je jedini razlog što smo pristali na koaliciju sa DPS. 

RADIO PETNJICA: Šta da uradimo da mlade ljude zadržimo u Petnjici?

MURATOVIĆ: To je sistemski problem u ovoj državi i to treba rješavati preko državnih institucija. Skoro je bilo obavještenje ZZZCG da svaki četvrti čovjek, od 38 000 ljudi želi da radi posao u Crnoj Gori. Generalno je problem ekonomije u Crnoj Gori. A Petnjica je od 1957. godine totalno zapostavljena od strane države. Ministarstvo poljoprivrede je uložilo sredstva, ali je to moglo mnogo više. Ja ću potencirati na tome da lokalna služba izadje u susret poljoprivrednim proizvodjačima i pomogne im u izradi projekata. Nama je svaki poljoprivredni proizvodjač važan i mora se pomoći tim ljudima, jer ovo je ruralno područje i mnogo šta fali svakom poljoprivrednom proizvodjaču. 

RADIO PETNJICA: Sada smo došli do budžeta za 2019. godinu. Na sjednici lokalnog parlamenta bili ste aktivni u kritikovanju budžeta, iako je druga strana tvrdila da je taj budžet razvojan, a ne potrošački.

MURATOVIĆ: Mi iz BS smo dosta toga rekli što se tiče budžeta. Mi iz BS nijesmo glasali za ovaj budžet, jer smatramo da nije realno planiran i to će se na žalost ispostaviti za godinu. Ovaj budžet nije razvojni , nije u pravom smislu podsticajni tj. nije usmjeren tamo gdje treba, već tamo gdje će zadovoljiti neke partijske prohtjeve. U ovaj budžet je i suma od milion eura, koja dolazi iz egalizacionog fonda, koja treba biti iskorištena za razvoj opštine. Koliko sam vidio te pare će biti iskorištene u tekuće obaveze opštine i gradjani će vrlo malo osjetiti boljitak od te državne pomoći, jer ova vlast troši tamo gdje ne treba, za to su nas uvjerili kupovinom petnjičkog motela, gdje su izdvojena značajna sredstva, a ne služi ni za šta. 

RADIO PETNJICA: Zar Petnjica ne treba da ima jedan takav ugostiteljski i turistički objekat?

MURATOVIĆ: Naravno da Petnjica treba da ima motel ili hotel, da ima ugostiteljske objekte i smještajne kapacitete za turiste koji posjete našu opštinu, ali ne da to radi opština. Oni su ovaj objekat kupili a da ni sami ne znaju zašto. Jednom prilikom predsjednik opštine je izjavio da je motel od 250 000 eura namijenio za smještanje komunalnog preduzeća. A sa tim sredstvima je moglo da se osnuje nekoliko farmi za mlade poljoprivredne proizvodjače, kao i da se dodijeli nekoliko plastenika. Moglo je da se subvencionira nekoliko mini-proizvodnih pogona iz raznih djelatnosti. Ali te su pare otišle, taj motel će da bude beskoristan i uopšte se ne slažem sa tom kupovinom.

RADIO PETNJICA: Odbornici BS su bili protiv budžeta, a sa druge strane, odbornici BS su bili za naknade od 100 eura na mjesečnom nivou. Koliko tu ima principijelnosti?

MURATOVIĆ: Što se tiče odborničkih naknada, to svaka opština ima. Mi smo imali 18 eura po sjednici SO, a troškovi su veliki. Mi kao odbornici imamo pravo na to, jer su to pare za neke minorne troškove koje odbornik ima. A neke opštine imaju naknade i do 250 eura. Za pet godina smo uštedjeli skoro 250 000 eura.

RADIO PETNJICA: Kakav je vaš stav povodom protesta u Podgorici?

MURATOVIĆ: Proteste ne podržavam. Ovo su protesti po ko zna koji put, ali na kraju ću vam reći onu narodnu „tresla se gora, rodio se miš“. Kao što znate, BS je iznijela stav vezano i za proteste i za afere, koje tresu zadnjih mjesec dana Crnu Goru. Sve ovo treba riješiti kroz institucije sistema Crne Gore, što znači da su na potezu tužilaštvo i sudstvo. Očekujemo od njih da kazne sve počinioce koji su se ogriješili o zakone Crne Gore. Mi do sada, nažalost, nijesmo imali jake institucije i neke afere su ostale netaknute. Iskreno se nadam da ova afera neće proći netaknuto i da će počinioci, koji su učestvovali u njoj biti adekvatno kažnjeni.

ALMINA ŠABOTIĆ I DENIS BOŽOVIĆ

 Nedavno je iz štampe izašla prva publikacija posvećena bihorskom ćilimu i vještini izrade njega samog i kao takav je proglašen za nematerijalno kulturno blago Crne Gore. Autor projekta “Valorizacija Bihorskog ćilima” u okviru kojeg je i izašla pomenuta publikacija je mr Ismet Latić. To je bio povod za razgovor sa njim.

RADIO PETNJICA: Konačno je izašla iz štampe jedna vrijedna publikacija. Rekao bih da opština sada ima sa čime da se pohvali. Odakle ideja za ovo­­?

LATIĆ: Bilo je potrebno dosta truda i rada, zalaganja i energije koja je uložena u ovaj projekat. Realizacija ovog projekta traje od 2014. godine. Dakle, radi se o višegodišnjem projektu u okviru kojeg je koncipirano niz aktivnosti i niz ciljeva koji se trebaju ostvariti kroz samu implementaciju projektnih aktivnosti. Kada napravim retrospektivu ka 2014. godini mogu vidjeti da je ta godina relativno daleko, dosta toga je učinjeno, a glavni motiv za rad na ovom projektu je bio da se ovo izuzetno vrijedno kulturno blago sačuva, a i da se poradi na medijskoj promociji, koja je nesumnjivo potrebna da se ovo kulturno blago prezentuje široj javnosti. Mi smo, pored radija Petnjica, imali izuzetnu saradnju i sa drugim medijima u Crnoj Gori, a to je prvenstveno javni servis RTCG i imali smo priliku da gostujemo u nekoliko emisija. Ono što smo mi uspjeli da uradimo kroz ovaj projekat jeste da brendiramo ćilim sa ovog prostora kao “Bihorski ćilim”, da se istaknu i zaštite one posebnosti koje karakterišu kulturno bogatstvo. Kada smo radili istraživanja, koja se tiču pisanih naučnih tragova koji tretiraju oblast etnografije, a posebno oblast vezanu za ćilimarstvo, naišli smo na nedostatak pisane naučne gradje koja bi poslužila za dalju naučnu verifikaciju i valorizaciju ovog projekta. To znači da postoji jako skroman broj pisanih djela koja su naučnog karaktera. Mi smo uključili i magistarski rad koji je radio Irvin Masličić, akademski slikar. On je magistrirao na temu ćilima i to je takodje doprinos ovom projektu. Da bi se ovo nematerijalno kulturno dobro zaštitilo kod nadležnih institucija u Crnoj Gori neophodno je bilo da se obezbijedi potrebna gradja koja je bila ugradjena u elaborat, odnosno u nominacijskim dokumentima koja su prethodila samom elaboratu. Ovom prilikom ističem da mi je bilo zadovoljstvo da privatno uradim ta nominacijska dokumenta i izuzetno mi je drago što sam kroz cio proces bio uključen zajedno sa kolegama iz uprave za zaštitu kulturnih dobara Tanjom Vujović i Jelenom Vidović. Mi smo tom prilikom obišli veći dio Bihora i dokumentovali ono što je bilo neophodno za ovaj projekat. Ovo je naučna publikacija koja je radjena dvojezično. Radjena je na engleskom i maternjem jeziku i na taj način ćemo ovo umjetničko dobro učiniti dostupnijim široj javnosti. Očekujemo da se u narednom periodu ovo kulturno dobro nadje na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine. Radićemo na tome da ovu naučnu publikaciju prevedemo na druge jezike, jer imamo već iskazano interesovanje da to bude na njemačkom, francuskom ili eventualno turskom jeziku. Sa pravom mogu reći da u Crnoj Gori, a i u regionu ova publikacija će u velikoj mjeri popuniti prazninu koja je objektivna u smislu nedovoljnog istraživanja sveukupne naše kulturne zaostavštine koja se, u ovom slučaju, tiče bihorskog ćilima. Rekao bih da Crna Gora nema baš čime da se pohvali kada je u pitanju ta oblast. Muškarac u izradi ćilima ima malo udjela, osim što se koristi za proizvodnju alata.

RADIO PETNJICA: Izrada bihorskog ćilima isključivo zavisi od žene. Da li možemo ovo da posmatramo kao neki vid zahvalnosti bihorskoj ženi?

LATIĆ: Tako je. Radi se o nečemu što je produkt žene Bihora i svi oni koji budu u prilici da pročitaju ovu publikaciju vidjeće neposredno na početku posvetu koja stoji tu i koja je posvećena bihorskoj ženi. Prvenstveno je to bio jedan od razloga za pisanje ove publikacije. Željeli smo da se vrati dug prema zaostavštini, koja je u decenijama koje su iza nas imala značajan ekonomski faktor u finansiranju porodica, gdje su žene na jedan značajan način davale doprinos u finansiranju porodica. Sam taj proces tkanja i izrade ćilima je bio poseban dogadjaj za sve familije. Svi naši Bihorci imaju lijepe uspomene kada je u pitanju ova plemenita vještina. Ja bih se ovom prilikom usudio da kažem da je bihorska žena plemeniti i bolji dio bihorskog društva i da je najviše zaslužna što se mi danas širom svijeta ponosimo Bihorom. Želim istaći da su i žene koje nijesu sa prostora Bihora bile uključene u ovaj projekat. 

RADIO PETNJICA: Ako se ne varam, vi ste planirali da se uključite u biznis i da organizujete žene da se počnu baviti proizvodnjom ćilima.

LATIĆ: Što se tiče toga, to je u okviru samog projekta definisano kao jedan od glavnih ciljeva. Planiramo da se uradi održivost kroz obnavljanje vještine izrade bihorskog ćilima i mi smo već u prethodnom periodu, u saradnji sa turskom razvojnom agencijom TIKOM iz Podgorice uspjeli da obezbijedimo svu neophodnu opremu za uspostavljanje te radionice. Želimo da ojačamo kapacitet žena koje će moći da prodju obuku i da dobiju neophodnu opremu kroz projekat da bi tu aktivnost mogle da rade kući. Rezultat toga je proizvod koji je autentičan i 100% sa prostora ove države i od vune koja se do sada nije vrednovala na pravi način. To bi bio suvenir koji ima upotrebnu vrijednost.

RADIO PETNJICA: Kada pričamo sa aspekta rokova, kada možemo da očekujemo realizaciju tog plana?

LATIĆ: To prvenstveno zavisi od sredstava prema kojima budemo aplicirali. Mi smo već uputili nekoliko inicijativa i pratimo sve konkurse. Imamo interesovanja iz različitih organizacija. Nedavno smo imali posjetu jedne delegacije iz udruženja iz Turske, jedne Balkanske mreže za koordinaciju koja je podržana od strane odredjenih agencija i organizacija iz Turske. Ono što je krajnji cilj u realizaciji ovog projekta je izgradnja kuće ćilima ili regionalnog muzeja ćilima u Petnjici. Na taj način bi uspjeli da postojeću zbirku ćilima, koja se nalazi u centralnoj petnjičkoj džamiji zaštitimo i da obezbijedimo uslove da se ti ćilimi konzerviraju i zaštite na pravi način. Uz nezaobilaznu zahvalnost bihorskoj ženi, bez koje ćilim ne bi bio takav kakav je danas evo prilike i da se zahvalite svim onima koji su učestvovali i dali svoj doprinos za publikaciju o bihorskom ćilimu. Ja bih se prvo zahvalio redakcijskom kolegijumu koji su činili urednik redakcijskog kolegija dr Miomir Maroš, naš poznati komunikolog i novinar, zatim mr Irvinu Masličiću, poznatom bihorskom istoričaru, mr Saitu Šabotiću koji je uradio značajan uvodni dio. Za većinu fotografija je bio odgovoran prof. Mehdija Bato Adrović, grafički dizajn same publikacije je radio studio Amarok sa Cetinja i njima dugujemo zahvalnost što je ovo izuzetno kvalitetno uradjeno, prevod na engleski jezik je radila profesor iz Berana Ljiljana Joksimović, a štampu je radio Pegaz Doo iz Bijelog Polja. Najveći donator za ovaj projekat je Ministarstvo kulture Crne Gore. Publikacija je uradjena u izuzetno kvalitetnoj štampi i u punom koloru, a prvi tiraž je uradjen u 700 primjeraka. Planiramo da u narednom periodu napravimo niz promocija publikacije, kako u Crnoj Gori tako i na medjunarodnom planu. Pomenuo bih značajne osobe i institucije koje su bile uključene u ovaj projekat. Na prvom mjestu je opština Petnjica, zatim Ministarstvo kulture i Ministarstvo dorživog razvoja i turizma, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, Istorijski institut Crne Gore, Medžlis IZ Petnjica, Ambasada SAD-a u Podgorici, Ambasada R. Turske u Podgorici, turska razvojna agencija TIKA, TKC ‚‚Yunus Emre” u Podgorici, RTCG kao i vaš radio. Kao pojedince želim istaći Anku Kujović iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, Milicu Martić, Jelenu Vidović, Aleksandra Dajkovića, Dragicu Milić, novinara i komunikologa Miomira Maroša, Draganu Kujović iz Istorijskog instituta Crne Gore, a posebno želim da istaknem doprinos Tanje Vujović i njenu nezamjenljivu ulogu, kao i ogroman doprinos implementaciji ovog projekta. 

RADIO PETNJICA: Pričali ste o turističkoj ponudi. Bilo ko da podje ljeti na more, tamo može da kupi lokalne suvenire, od raznoraznih školjki, maketa, brodova pa čak do onog običnog kamena. U ovom slučaju, turista koji posjeti Petnjicu ima priliku da kupi nešto što je stvarno vrijedno i što se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog blaga. Šta vi, kao autor projekta kažete na to?

LATIĆ: Slažem se sa vama i dijelim vaše mišljenje. Bihorski ćilim je brend, ne samo opštine Petnjice već i cijele regije Bihor i sa pravom mogu da budem ponosan što se već sada Bihor prepoznaje po ćilimu, jer to je nešto što je izuzetno pozitivno.

DENIS BOŽOVIĆ I ALMINA ŠABOTIĆ

Poziv nadležnim predstavnicima i institucijama Vlade Crne Gore

Kako u uslovima brojnih aktuelnih izazova i problema, nadasve sve brojnijih afera i političkih konfuzija, nije ni realno računati na bilo čije pamćenje, podsjećam da se u srijedu, 27. februara, navršava i 26 godina od otmice i – samo zbog biljega imena i vjere – svirepe likvidacije najmanje 19 putnika iz voza „Lovćen“, koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar. Njih 8 su bili crnogorski građani i državljani a jedan izbjeglica iz Trebinja, koji se bio sklonio u Crnoj Gori. 
Ono što je i sa današnje vremenske distance najindikativnije, jeste uporno izbjegavanje nadležnih državnih institucija i organa da se istinski posvete rasvjetljavanju zločina i, posebno, traganju za posmrtnim ostacima žrtava, kao ni adekvatnom tretmanu i zbrinjavanju porodica, kao civilnih žrtava rata. Ni poslije 26 punih godina, naime, ne zna se, čak, ni pravo mjesto počivanja nihovih posmrtnih ostataka. 
A otmica putnika iz voza “Lovćen”, koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar, dogodila se, podsjetimo, na Željezničkoj stanici Štrpci, kod Priboja, 27.februara 1993.godine, kada je srpska paravojna formacija iz Višegrada uz asistenciju patrole policije Srbije koji su bili u pratnji voza, samo zbog biljega imena izvela iz pomenutog voza 19 putnika od kojih su 18 bili Bošnjaci i jedan Hrvat. Njih 8: Senad Đečević(16), Ismet Babačić(30), Esad Kapetanović(19), Iljaz Ličina(43), Fehim Bakija(43), Šećo Softić(48), Rifat Husović(26) i Jusuf Rastoder(54) su bili državljani Crne Gore. Halil Zupčević(49) je bio izbjeglica iz Trebinja sa boravištem u Rožajama, Zvjezdan(Halitov) Zuličić(23) iz Sarajeva sa boravištem u Novom Sadu, bio se uputio u posjetu ujacima Đikanovićima u Nikšiću a Tomo Buzov, oficir u penziji iz Beograda, u posjetu sinu na odsluženju vojnog roka u Podgorici.. Iz istog voza, tom prilikom, su nasilno odvedeni i: Adem Alomerović(59), Rasim Ćorić(40), Fikret Memović(40), Fevzija Zeković(54), Nijazim Kajević(30), Safet Preljević(22), Džafer Topuzović(55), Muhedin Hanić – svi iz Prijepolja. 
Kako će se, nešto kasnije utvrditi, otmičari su otete, sa Željezničke stanice „Štrpci“, sproveli do sela Prelovo. U fiskulturnoj Sali lokalne Osnovne škole u Prelovu su ih pretresli, oduzeli im novac i druge vrijedne stvari, a zatim ih pretukli, da bi ih, nakon toga, vezali žicom i kamionima odvezli u okolinu Višegrada. U ataru sela Mušići su ih pobili. Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa 16 godina.
U jezeru Perućac 2009, odnosno 2010, pronađena su tijela Halila Zupčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Jusufa Rastodera iz Savin Bora, kod Petnjice i Ilijaza Ličine iz Bioče kod Bijelog Polja.

Prvi i još Jedini suđeni osuđeni za otmicu i likvidaciju otetih putnika, kojima je jedina krivica bila što su pripadali drugoj nacionalnosti, jeste Nebojša Ranisavljević iz Despotovca. Crnogorskoj policija je uspjela da mu uđe u trag i uhapsi ga, oktobra 1996. godine. Optužnica protiv njega je podignuta marta 1997. a prvostepena presuda, od 15 godina zatvora,koje su već odslužene, izrečena je 2. septembra 2002.godine.Tokom suđenja Ranisavljeviću, utvrđeno je da je paravojnom grupom koja je izvršila otmicu rukovodio Milan Lukić, koji je, nakon rata, uhapšen i osuđen od strane međunarodnog – Haškog tribunal na doživotnu robiju, ali za druge zločine, dok za otmicu u Štrpcima odgovornost nije ni pokretana.
Zajednički istražni tim BiH i Srbije je, tek 5. decembra 2014. godine, uhapsio još 15 osumnjičenih osoba – pripadnika Vojske Republike Srpske i paravojne formacije “Osvetnici”, pet na teritoriji Srbije i deset na teritoriji BiH.
Sud BiH je, potom, potvrdio da je, zbog otmice 20 putnika iz voza Beograd – Bar 27. februara 1993. godine u mjestu Štrpci kod Priboja, 19. maja 2015. godine potvrdilo optužnicu uprotiv: Luke Dragičevića, Bobana i Petka Inđića, Obrada i Novaka Poluge, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Radojice Ristića, Vuka Ratkovića i Miće Jovičića.
U Srbiji je, zbog otmice u stanici Štrpci i zločina koji je uslijedio, uhapšeno pet osoba: Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragane Đekić, a optužnicu protiv njih Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je početkom marta 2015. godine. Nažalost, Apelacioni sud Srbije je, zbog navodnih procesnih smetnji, odbacio optužnicu Tužilaštva za ratne zločine, tako da je dalja sudbina pocesa, umnogome, neizvjesna.
Riječju, sve govori da se nastavlja sa izbjegavanjem istinskog suočavanja sa zabludama i, nadasve, nedjelima iz posljednje jugoslovenske tragične ratne drame i tako samo nastavlja pothranjivati još veoma vitalna ovdašnja tradicionalistička svijest o sopstvenoj bezgrešnosti i, uvijek – tuđim krivicama.
Zar, upravo, sve navedeno nebi trebao biti i dovoljan razlog svima koji drže do prava i pravde i, naročito, nadležnim evropskim i evro-atlantskim institucijama da od svih koji istinski plerdiraju da budu dio evropske porodice zahtijevaju i drugačije konkretno ponašanje, kako u navedenom, tako i svim drugim sličnim slučajevima. 
S tim u vezi, Forum Bošnjaka Crne Gore poziva nadležne predstavnike i činioce Skupštinu i Vladu Crne Gore, nadasve – Ministarstva za ljudska i manjinska prava, da preduzmu odgovarajuće mjere da se, pri Skupštini Crne Gore ili Vladi – svejedno, formira Istraživačko – dokumentacioni centar, koji bi, konačno, prikupio i na odgovarajući način apsolvirao relevantne činjenice o svim slučajevima sa elementima zločina iz posljednje jugoslovenske ratne drame. Zar treba i podsjećati – da bi kontinuirana briga o porodicama nedužno stradalih, trebala biti i tradicionalna i formalnopravna obaveza.

RIFAT RASTODER (FB)

Odbornik Bošnjačke stranke u petnjičkom parlamentu Aldin Muratović biće gost Jutarnjeg programa Radija Petnjica.

Gostovanje je u 10:15 časova, a pitanja možete slati na mejl petnjica.radio@gmail,com, na FB stranicu radija, kao i telefonom na broj 051 24 13 51

Sva sela u Bihoru imaju makar po jednu legendu vezanu za kraj ili ljude koji žive u njima. Legende se prepričavaju, prenose sa koljena na koljeno, a jedna od njih je i priča iz Kruščice. Ali krenimo redom.

Kruščica je selo udaljeno nekih 30 kilometara od centra Petnjice. Nalazi se između planina Kruščica i Klisura i u njemu postoje dva zaseoka. U jednom nema stanovinka , a u drugom samo 10. Prije samo dvije decenije u Kruščici je živjelo više desetina ljudi. Većina njih se odselilo na jug Crne Gore, a neki su u inostranstvu.

Kruščica je ime dobila po stablu kruške koje su mještani više puta sjekli ali nijesu mogli da ga unište. Legenda kaže da su svi pokušaji seljana da stablo uklone ostalo bez efekta, a da je ono svakog jutra bilo sve veće. Međutim, nije to jedino drvo koje ima svoju priču. Na samom vrhu sela nalazi stablo “molike”. To je jedna vrsta četinara koje raste na nadmorskoj visini od 600 do 2000 metara i vijek joj je od 200 do 300 godina.

http://www.radiopetnjica.me/2018/02/17/djulsa-muhovic-ako-nema-srce-siroko-covjek-ne-moze-biti-dobar/

Ljudi iz ovog sela kažu da je ta “molika” oduvijek bila takva – ni manja ni veća. Ni vjetar, ni kiša, a ni čovjek joj ništa nijesu mogli. Ko god je pokušao da je posječe i uništi je nastradaoje. Svako ko je htio da je zapali je povrijeđen, a neki su, kaže legenda, čak i poginuli. Priča se, takođe, da je tu već šest vjekova. Niko ne zna kako se tu stvorila, niti kada je tačno nastala, ali priče kažu, a i seljani sada misle da je to “drvo ubica”.

ALMINA ŠABOTIĆ

Odjeljenje za poljoprivredu opštine Petnjica obavijestilo je građane, poljoprivredne proizvođače, da je izašao Javni poziv za dodjelu sredstava podsticaja poljoprivrednim proizvođačima za razvoj lanaca vrijednosti kroz Komponentu 1 RCTP projekata za 2019. godinu.

Ovaj poziv se odnosi za nabavku sitne mehanizacije, grla stoke, nabavka sjemenskog krompira i ostalog. Za sve dodatne informacije, zainteresovani građani mogu da dobiju u kancelariji Odjeljenja za poljoprivredu u zgradi opštine, svakog radnog dana od 8 do 16 časova. Poziv traje 21 dan od dana objavljivanja. 

D.B.

Kulturno umjetničkom društvu  ‘’Bihor’’ iz Petnjice je u subotu 23. 02. 2019. godine  dodijeljena jubilarna plaketa, a za predsjednika Skupštine UFACG  izabran je Sinan Tiganj, predsjednik KUD-a “ BIHOR “ Petnjica .

,, U godini obilježavanja dva jubileja – 10 godina UFACG i našeg jubileja, 40 godina postojanja KUD-a BIHOR. Ovo je veliko priznanje, kako za naš ansambal tako i za mene kao predstavnika društva . Ovo priznanje je potvrda naše dosljednosti i njegovanja duge tradicije narodnih igara i očuvanja kulturne baštine od donošenja odluke o osnivanju društva 1979.  pa do danas. Zasluge pripadaju svima onima koji su obiježili dosadašnji rad našeg društva i doprinijeli afirmaciji naše sredine, onima koji su pomogli prilkom osnivanja, svim bivšim i sadašnjim članovima koji su sa ponosom bili dio tima kao i svima onima koji su na bilo koji način pomogli naš rad, a bilo ih je mnogo, jer je KUD Bihor bio najbolji promoter i ambasador naše opštine, posebno u godinama vraćanja statusa opštine . Posebno mi je ovo priznanje drago jer dolazi od stručnih ljudi koji se bave očuvanjem kulturnih vrijednosti naše multikulturalne Crne Gore. Biti predsjednik Skupštine ove instistucije poslije velikih ljudi kao što su bili Ibiš Kujević, pokojni Hasan- Cano Đečević i Lazar Božović obaveza je time veća”, riječi su novoizabranog predsjednika Skupštine UFACG .

U prvom dijelu sjednice povodom desetogodišnjice rada UFACG dodijeljene su jubilarne PLAKETE kulturno umjetničkim društvima : “BIHOR “ Petnjica , “BOKA “ Tivat, “ NJEGOŠ “ Cetinje , “LJUBO BOŽANOVIĆ “ Piperi,” ALUMINIJUM“ Podgorica , “ ZAHUMLJE “ Nikšić , AKUD “ MIRKO SRZENTIĆ “ Podgorica I “ FA KIC-A “ Podgorica .

Zahvalnice su takođe dobili Svetozar Perović , Vasilije Rogošić , Predrag Šušić , Željka Moskov , Rašo Mušović , Mirsad Ademović I Lazar Božović .

“Kulturno umjetničko društvo “ Bihor “ je članica ove organizacije od osnivanja i jedino društvo sa sjevera koje je svih ovih godina davalo nesebičan doprinos radu udruženja. Za to su nagrađeni i domaćinstvom i suorganizacaijom Festivala izvornog stvaralaštva koji se u opštini Petnjica održava od 2015. godine svake druge godine . Dodjela organizacije ovog festivala je podrška mladoj lokalnoj upravi na čelu sa predsjednikom Samirom Agovićem, koji daje nesebičnu finansijsku i logističku podršku uspješnoj organizaciji ovakve manifestacije”, izjavio je dosadašnji predsjednik Skupštine i Izvršni direktor UFACG Lazar Božović.

ALMINA ŠABOTIĆ