Razgovarao: Božidar Proročić

Isljam Ćeman rođen je 17.01. 1969. godine u Gornjoj Vrbici, opština Berane, nakon obavljenog pripravničkog rada u školi u kojoj je sada direktor, svoj radni odnos zasniva u JU OŠ,, Trpezi” , nakon dvije godine otvara se radon mjesto u školi ,,Polica” na Polici gdje sadanji direktor uspješno obavlja misiju prosvjetnog radnika 16.godina, vršeći dopunu do norme u JU OŠ ,,Mahmut Adrović” u Petnjici,Putujući svakodnevno pored JU OŠ,,25.Maj” Vrbica.Bilo je  prilika da nastavi karijeru u inostranstvu, kao i mnogi Petnjičani,  svoj poziv prosvetnog radnika je posvetio svojoj matičnoj školi đe je naučio svoja prva slova. Direktor je škole ,,25 maj” Donja Vrbica od 2019 godine.

UZ SVOJ KRAJ I DRAGU DJECU NAJLJEPŠA JE NAGRADA

1. Gospodine Ćeman ove godine slavite 97 godina postojanja vaše škole jubilej vrijedan pažnje koliko je to značajan i važan datum u istoriji ne samo škole već i samog Bihora?

Svoju obrazovno – vaspitnu misiju škola je počela 1923. godine. Osnovana  kao nižerazredna škola u privatnoj kući Halila Hodžića u G.Vrbici.

Osnovna škola “25.maj” za ovih 97 godina postojanja dala je ogroman doprinos u vršenju svoje prosvjetne i kulturne misije, ne samo u lokalnoj zajednici, nego i državi Crnoj Gori.Iz njenih klupa stasali su mnogi  visokoškolci, javni i kulturni radnici. Koji žive i uspješno rade kako u našoj državi tako i širom svijeta. (Ima ih od Azije preko Australije do Amerike u Evropi da ne govorim).Od njenog osnivanjja pa do danas školom su rukovodili i rukovode njeni bivši učenici.Imajući uvid u ove podatke nedvosmislen je veliki značaj ovog jubileja naše škole.

2. Imate izuzetnu saradnju sa opštinom Petnjica, i gradonačelnikom Samirom Agovićem koliko je važna ta saradnja sa školom ,,25.Maj” i sa vama?

Saradnja sa svim akterima društveno –političkog života u Bihoru pa i šire veoma je važna, jer  bez saradnje s drugima ni jedna ustanova nebi bila uspješna. Odlično sarađujemo s opštinom Petnjica kao i sa njenim gradonačelnikom Agovićem koji je takođe bio učenik ove škole.Neke od zajedničkih proekata smo već realizovali a imamo u planu još toga.

3. Vaši đaci postigli su značajna priznanja na opštinskim i regionalnim školskim takmičenjiuma, koliko ste ponosni na njihove rezultate i šta je to sa čime ste najviše ponosni?.

Gotovo da nema takmičenja na kojem naši učenici nijesu učestvovali pogotovu na lokalnom nivo, uvijek smo imali neku od prve tri nagrade.Veoma sam ponosan na sve učenike-učeničke diploma i pehare, a poseban ponos mi čini diploma i pehar koju su naši učenici osmojili u šahovskom turniru organizovano 2019.g.na opštinskom nivou, po prvi put u opštini Petnjic.( Osvojivši PRVO mjesto).

4. Kako je stanje sa brojem đaka u vašoj školi, hoće li biti novih prvaka?

S obzirom na situciju kada i u gradskim sredinama opada broj učenika a o seoskim ida ne govorimo, mi smo ipak zadovoljni. Naime školu pohađa 76 učenika raspoređenih u 8 odjeljenja od kojih: jedno konbinovano i 7 jednorazrednih odjeljenja.Posebne čari ovom jubileju daje informacija da će mo ove godine upisati 11-12 prvaka što će nad dati preduslov za formiranje novog odjeljenja uz saglasnost Ministarstva prosvjete.Što je rijetkost i u višim sredinam.

5. Imate odličnu saradnju sa Ministarstvom prosvjete šta je to u čemu je rad vaše škole podržalo pomenuto Ministarstvo koji su to projekti relizovani u saradnji sa njima?

Sa Ministarstvom prosvjete kao i sa ministrom prosvjete g-dinom Šehovićem imamo odličnu saradnju, ono što bih posebno izdvojio je to što će mo ove školske godine školsku zgradu okititi novom eloksirnom stolarijom.

6. Vaš rad pomagali su i predstavnici brojne dijaspore i Zavičaji klub ,,Bihor” iz Luksemburga da li bi ste nam rekli nešto više o tome?

Imamo veoma dobru saradnju sa brojnom diasporom pogotovu sa Zavičajnim klubom ,,BIHOR” koji nam već desetak godina obezbjeđuje sedmodnevno putovanje najboljih učenika IX razreda do Luxsemburga i nazad, pored mnogih iz dijaspore posebno su se istakla braća Semir i Mensur Agović ,koji su nam donirali 29 laptop računara,18 pc-računara i 2 projektora, kao i predsjednik fudbalskog kluba ,,UNION” u Luxsemburgu g-din Mersudin-Mita Ličina koji nas u zadnje vrijeme obezbjeđuje fudbalskim loptama i spotskom opremom. Nek  mi ne zamjere svi oni koje nijesam pomenuo. Direktor škole kao i svi zaposleni zahvalni su svima koji na bilo koji način ulažu napre da ova škola i njeni đaci imaju dobre uslove za rad.

7. Vaš kolektiv broji 18 prosvetnih radnika, koji su kako u ovoj tako i prethodnim godinama dali puno u kako nastavnim tako i vannastavnim aktivnostima u čemu je tajna njihovih uspjegha sa đacima?

Posao prosvjetnog radnika je prije svega human i privilegovan posao, raditi s mladim ,,ljudim”  budućim kolegama, direktorima, doktorima itd. Je zbilja privilegija. Rukovoeći se ovim činjenicama lako se dolazi do uspjeha.

8. Dali ste svoj puni doprinos da vaša škola u XXI vijeku bude primjer škole ,,po mjeri djeteta” koliko je to važno?

Svi članovi kolektiva su spremni, da prvi prihvate sve nove izazove, i podnesu teret svih promjena, i reformi u obrazovanju.

Rezultati  toga su, da škola prednjači u svim društvenim preobražajima, i izrasta u savremenu, “novu školu, školu po mjeri djeteta”, ,, školu XXI vijeka”.

9. Vaša škola je prepoznata kao jedna među najboljim na čitavom sjeveru Crne Gore da li ste ponosni na to?

Biti najbolji kao pojedinac je velika privilegija a tek rukovoditi javnom ustanovom koja važi za jednu od boljih u regionu je posebna privilegija-ponos.

10. U vremenu pandemije Covida-19 na koji način ste uz postojeće platforme Ministarastva prosvjete održavali konatakt sa vašim đacima ali i prosvetnim radnicima koliko ste uspjeli da im plasirate školski nastavni program?

S obzirom na aktuelnu situaciju  i okolnosti koje je pandemija proizvela projekat “Učidoma” veoma kvalitetno zamišljen i prezentovan a da su radnici ove škole odgovorno i posvećeno pristupili njegovoj realizaciji.

“Bili smo veoma zabrinuti  zbog situacije koja je dovela do zatvaranja škola, međutim, pratili smo sugestije i smjernice za rad date od strane Ministarstva prosvje te i veoma brzo uvidjeli da se i nastavom na daljinu mogu postizati zavidni rezultati. Sve to ne bi bilo moguće bez bezrezervnog angažovanja nastavnika i podrške i pomoći koju im svakodnevno pružaju roditelji djece, zbog čega smo im zahvalni. Nastavićemo da radimoi u narednom periodu sa istom energijom i požrtvovanošću, a u skladu sa sugestijama koje će mo dobijati od strane Ministarstva prosvjete, kako naša djeca ne bi izgubila kontinuitet u učenju i kako bi nastavila da nižu zavidne rezultate i uspjehe kako u Petnjici tako i van nje.

11. Kako zadržati mlade u Petnjici u globalnim promjenama u XXI vijeku?

One koji su radon sposobni a nemaju radnu obavezu ne da je teško nego i ne treba ih zadržavati, čitavi sjever Crne Gore pa i Petnjica oskuduje sa otvaranjem novih radnih mjesta, mi smo društvo u tranziciji te se malo ko odlučuje na samozapošljavanje-otvaranje porodičnih biznisa, svi uglavnom vole da se neko drugi izlaže određenom riziku a oni pričaju kako ima je mala plata.

12. Da li je po vama napretkom elektronskih tehnologija nastavni proces dobio više na značaju i kako?

I te kako, zahvaljujući novim elektronskim tehnologijama nema nedodirljive literature samo treba dobra volja i primjena iste, stariji radnici još uvijek se ,,boje”kompjutera dok mlađi radnici kao i njihovi đaci koriste blagodeti elektronskih tehnologija.

13. Za sami kraj recite nam vašu viziju škole ,,25 maj” Donja Vrbica u XXI vijeku.

Škola treba da bude ustanova u kojoj će učenici i nastavnici biti prepoznatljivi po kreativnosti,konstruktivnoj komunikaciji, kritičkom mišljenju,odgovornom odnosu prema zdravlju i životnoj sredini, toleranciji, informacionoji informatičko-komunikaciono-tehnološkoj pismenosti, preduzetništvu,odgovornosti prema radu i obavezama, što će im omogućiti kvalitetan lični i društveni život, u budućnosti uspješnu karijeru.

U ime SD CG bajramske čestitka Petnjičanima uputio je dr član predsjedništva te stranke dr Safeta Koraća

“Bajram je prilika da se dodatno pokaže sloga i saosjećajnost, humanost i društvena odgovornost. Uz želju da se prime svi ibadeti vjernicima tokom mjeseca Ramazana, i uz želju za zdravljem, srećom i uspjehom, svim Bihorcima u domovini i dijaspori i svim vjernicima islamske vjeroispovijesti želim srećan Bajram, u nadi da ćemo zajedničkim snagama i iskrenim nijetom promijeniti Petnjicu na bolje i praviti je još ljepšim mjestom za život u našoj državi Crnoj Gori”, stoji u čestitki Koraća.

Selo Savin Bor jedino je na području opštine Petnjica i geografskog prostora Bihora, koje nije ostalo bez stanovnika i u kojem se još osjeća kako lokalna zajednica funkcioniše u svakom pogledu.

Njegove stanovnike je, zbog toga, obradovala vijest da je na pomolu dogovor o otvaranju graničnog prelaza prema Pešterskoj visoravni i po udaljenosti najbližem gradu u Srbiji, Tutinu.

“Odavde do Tutina je taman koliko i do Petnjice, a to je nekih dvanaest kilometara. Kada bude otovoren granični prelaz, mi ćemo lagano moći da dolazimo do tog grada u Srbiji, gdje je i tržište znatno veće”, kaže predsjednik mjesne zajednice Senad Rastoder.

Da je narod tog kraja prirodno upućen na saradnju sa ljudima koji žive u dijelu Pešterske visoravni, smatra i stanovnik Zaim Ličina.

“Nas sa Srbijom razdvaja samo administrativna granica i ništa drugo. Uspostavljanjem državne granice na ovom području lokalno stanovništvo se suočilo sa određenim problemima, jer im je u ovom dijelu onemogućen slobodan prolaz ka teritoriji Srbije. Otvaranje graničnog prelaza i blizina Tutina, uticaće i na ekonomiju u ovom dijelu Bihora, jer nam se otvara veliko tržište”, smatra Ličina.

Živopisno selo Savin Bor, koje se prema granici sa Srbijom prostire na dvanaestom kilometru od Petnjice, jedno je od rijetkih i na sjeveru Crne Gore koje se može pohvaliti da još ima jaka porodična gazdinstva, nalik na neka daleka i ljepša vremena.

Iako se radi o planinskom mjestu, smještenom na preko 1.200 metara nadmorske visine, u mjesnoj zajednici Savin Bor živi preko 500 stanovnika, koji se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom.

Da život u ovom kraju nije stao ukazuje i osnovna škola na Savinom Boru koja sa područnim odjeljenjima broji preko 120 učenika.

Posebno je zanimljivo to što mještani ovog sela uzgajaju blizu dvije hiljade ovaca i osamsto krava, tim prije kad se zna da je stočni fond na području Bihora u posljednjih nekoliko decenija potpuno desetkovan.

Mještani navode da je Savin Bor po mnogo čemu specifično mjesto i da na ovom prostoru žive vrijedni i pošteni domaćini, koji su genetski predodređeni da rade i žive od svoga rada.

“Svjedoci smo da sela na sjeveru Crne Gore, pa i ona koja su bliza gradu, polako ostaju pusta. Na svu sreću to nije slučaj sa Savinim Borom, iako se radi o mjestu koje je preko 30 kilometra udaljeno od Berana. Tačno je da ni ovo selo nijesu zaobišla iseljavanja lokalnog stanovništa, ali to nije toliko izraženo kao u nekim drugim sredinama”, kaže predsjednik mjesne zajednice.

Rastoder dodaje da je narod na tom mjestu opstajao kroz vjekove zahvaljujući upornom radu.

“Ta praksa traje i do današnjih dana. Na to upućuje i podatak da u Savinom Boru nema kuće koje ne drži bar pet krava, osim ako se ne radi o socijalno ugroženim domaćinstvima”, kaže Rastoder.

Brojala je nekada ova mjesna zajednica i preko hiljadu stanovnika. Međutim, mnogi su svoje porodično gnijezdo svili u zapadnoevropskim zemljama, a ponajviše u Luksemburgu i Švajcarskoj. Nije mali broj ni onih koji su, u potrazi za boljim životom, otišli da žive i rade u veće crnogorske centre, kao što su Podgorica, Bar i Ulcinj.

Mještani ističu da iseljenici sa Savinog Bora istinski pomažu svoj zavičaj i da daju puni doprinops očuvanju života u ovom planinskom mjestu.

“Mnogi su otišli put inostranstva i tamo stekli zavidno bogatstvo. Međutim, oni nikada nijesu zaboravili svoju rodnu grudu. Njihova pomoć redovno pristiže u Savin Bor, bilo kroz vid novčanih izdvajanja za svoje najbliže, ili kroz različite donacije usmjerene ka stvaranju boljih uslova za život na ovom vrletnom prostoru”, kaže Rastoder.

On smatra da im ta pomoć svakako jača gazdinstva i daje dodatni motiv da istraju na poslovima koje su radili njihovi preci.

“Uz to, nama je danas znatno lakše nego našim očevima i djedovima jer smo uspjeli da dobavimo svu neophodnu poljoprivrednu mehanizaciju prilagođenu savremenim uslovima života”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Savin Bor.

Mještani tvrde da bi uz odgovarajuće podsticajne mjere usmjerene ka potrebama mlađih generacija Savin Bor mogao da postane još privlačnije mjesto za život.

Uzorni stočari iz ovog kraja smatraju da ako se žele zaustaviti migraciona kretanja, onda se posebna pažnja mora posvetiti mladim ljudima.

“Potrebno je uspostaviti čvrstu vezu sa našim studentima i upoznavati ih sa razvojnim potencijalima Petnjice, kako bi se nakon završenih studija u što većem broju vraćali i davali puni doprinos razvoju sredine u kojoj su rođeni. Isto tako, treba uvesti stimulativne mjere za mlade bračne parove koji izražavaju spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju”, kažu stanovnici Savinog Bora.

Mještani tvrde da Savin Bora sa svojom okolinom može da postane pravi turistički raj kad bi se na pravi način valorizovali njegovi prirodni potencijali.

“Ovdje je sve prirodno i netaknuto. Od hrane do vode i vazduha. Zato ovo područje zaslužuje da se proglasi zaštićenom ekološkom i turističkom zonom. To bi, uz otvaranje otkupnih centara i uz instaliranje kapaciteta za proizvodnju zdrave hrane i smještaj turista, donijelo brojne benefite čitavom kraju i dodatno uticalo na podizanje nataliteta i zaustavljanje iseljavanja”, tvrde mještani.

Prirodno smo upućeni ka Tutinu, a moramo okolo-naokolo

Mještani Savinog Bora i još nekoliko sela koja gravitiraju Pešterskoj visoravni smatraju da će uspostavljanje graničnog prelaza na pragu njihovih domaćinstava, doprinijeti boljoj ekonomskoj poziciji.

“Mi smo prirodno upućeni na taj kraj, do kojeg sada moramo da idemo okolo-naokolo, preko Rožaja i državnog prelaza Dračenovac, što je nerealno, kada nam je ovdje prečicom sve na dohvat ruke”, priča Rastoder.

Mještani ovog kraja sada sa više volje ulažu u izgradnju kuća, upošljavaju majstore, radnike, ubijeđeni da za Savin Bor i Bihor dolaze znato bolji dani.

Granični prelaz sa Srbijom, koji će biti otvoren iznad sela, u mjestu Kruščica, nema sumnje, doprinijeće većoj razmjeni robe, bržoj komunikaciji, prestaće se sa divljim prelascima i problemima skopčanim sa tim.

PREUZETO: VIJESTI – TUFIK SOFTIĆ