EDIN LATIĆ – DOBROTVOR, HUMANISTA I PREDSJEDNIK ZK-BIHOR (VII)

Radio Petnjica
-
0
EDIN LATIĆ – DOBROTVOR, HUMANISTA I PREDSJEDNIK ZK-BIHOR (VII)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Postoje oni mladi i hrabri pojedinci čije ime i život nosi energiju, polet, vjeru u ljude i posvećenost istima. Jedan od takvih iz plejade Bošnjaka je i prdsjednik ZK-Bihor, Edin Latić. Pri prvom susretu sa njim i u razgovoru neće vam mnogo reći o sebi jer o njemu govori njegov merhamet-dobrota koja poput luče plamti u dugim noćima Luksemburga i svom snagom obasjava sve iseljenike i one koji su ostali na rodnoj grudi na toj suzi od kamena da čuvaju svoja ognjišta. Volter je davno zapisao: ,,Jedini način da obavežemo ljude da govore dobro o nama je — da i činimo dobro.” I zaista jeste takvo dobro koje pokazuje ZK-Bihor je jedan od izuzetnih primjera kod naših iseljenika. Edin Latić pripada mlađoj generaciji koja je uspjela da na najljepši način prezentuje rad i očuvanje bošnjačke zajednice.

Edin Latić rođen je 1975. Potiče iz malenog sela Lagatori. Osnovnu školu je dijelom učio u rodnim Lagatorima, dijelom u Petnjici. Prva je generacija srednjoškolaca koja je završila srednje obrazovanje u Petnjici. Kako je od malena imao potrebu da nešto radi, popravlja i uređuje odlučuje se da upiše zanat za vodoinstalatera. Znanje koje je postigao u toj struci čini ga danas jednim od prestižnih privrednika u samom Luksemburgu. Ratna dešavanja u okruženju, inflacija, samnkcije su bili prelomna tačka da nakon odsluženja vojnog roka 1993/1994 se odluči na svoj muhadžirski put. O svemu tome kaže: ,, Moj otac koji je radio u firmi Prvoborac je nakon 35. godina staža ostao bez posla a ja sam se pitao šta onda mene čeka? Želio sam da odem u Njemačku međutim sudbina mi je odredila sasvim drugi put. Sestra mi je već tada živjela u Njemačkoj a ja sam se iz Njemačke obreo u Luksemburgu zahvaljujući prijatelju koji je otišao da isprosi đevojku a ja sam bio dio te grupe. U Njemačkoj mi se nije dopalo nisao imao sređen ni definisan svoj status i odlučujem se da svoju karijeru počnem u Luksemburgu. Veliku zahvalnost dugujem svojim rođacima Dautu i Sadu Latiću koji su me podržali na tim mojim počecima i podijelili samnom ono što su imala i njihova djeca.”

Na samim počecima u Luksemburgu je bilo teško izuzetnim zalaganjem za tri mjeseca je naučio i savladao jezik. Pored luksemburškog kroz svoj posao je savladao još par evropskih jezika a među njima čak i portugalski. Teško je bilo doći do posla koji se u tim godinama mogao samo pronaći na seoskim posjedima i farmama. Vasti su tražile papire, različite provjere ali njegov poslodavac mu je kao dobrom radniku pružio punu podršku kroz pravne mehanizme. Godine 1996. Dobija zvanična dokumenta Luksemburga. Rodna gruda mu je nedostajala na kratko se vraća u Crnu Goru đe se i ženi. Povratak u Luksemburg opet težak. Na posjedu na kom je radio njegov poslodavac se suočava sa brojnim problemima. Odlučuje da ga napusti u potrazi za drugim poslom. Teški terenski i poslovi na bogatim šumskim kompleksima su nesumljivo u njemu gradili jednu veću dimenziju humanosti koja ga i danas prati. Odvojenost od porodice rad u šumi u njemu su stalno budili želju da napreduje.

O tom periodu Edin Latić kaže: ,,Vjerovao sam u bolje sjutra i ta me je pozitivna energija održala. Svoj radni angažman započinjem u struci teško se bilo snaći jer to su bili novi materijali meni do tada nepoznati. Angažuje me Portugalac da radim kod njega to je jedno dragocjeno životno iskustvo zbog koga sam i savladao portugalski jezik. Kod njega sam radno bio angažovan do 2006. godine. Odlučujem se na hrabar potez da započnem posao u svojoj sopstvenoj režiji što uvjek predstavlja svojevrsni rizik. Danas moja firma broji dvadesetak radnika. ”
Crna Gora i rodni Bihor ga prate stopu u stopu o nostalgiji za rodnim krajem ističe: ,,Samo tokom ove godine sam bio sedamnaest puta u Crnu Goru valjda vam to dovoljno govori kolika je moja ljubav prema rodnom kraju. Za mene je Bihor i Crna Gora nepresušna inspiracija, čežnja, želja trenutak koji vas vrati u srećna djetinjstva planinskih potoka i beskrajnih pogleda najljepših bašti koje se prostiru. Ta se magija ne može opisati ta se magija doživljava. ”

Edin Latić iako mlad čovjek odlučan i vispren ambiciozan i human, precizan i dobronamjeran. Zbog njegovih moralnih i ličnih kvaliteta odlučuje se da da veći doprinos svojoj zajednici pa je tako kroz ZK- Bihor na čijem je čelu već drugi mandat zajedno sa svojim saradnicima jedan od najvećih humanista i dobrotvora. Pomažući jednako svima i pronalazeći samo ono dobro u ljudima. O mladima koji čine okosnicu ZK-Bihor, i o saradnji sa institucijama sistema Crne Gore Latić kaže: ,, Rekativirali smo KUD, ZK-BIHOR, i u prvih mjesec dana vlada veliko intresovanje mladih da budu dio KUD-a. Za sada je to broj od šesdeset polaznika a svaki dan ima još više intresovanja. Sačuvali smo naš maternji jezik kod mlađih generacija jer je to jedna od važnih identitetskih spona koja ih veže za rodni kraj. Mladima bih savjetovao da se okrenu obrazovanju, svojoj vjeri i sportu i da budu ono što jesu da slijede korake svojih predaka i da se uvjek vraćaju sa ljubavlju u Crnu Goru, a uspjeh će uvjek doći sam po sebi. Sa Upravom za dijasporu, imao sam veoma dobru saradnju. Međutim politička nestabilnost u Crnoj Gori je učinila da ta saradnja sada nije na zavidnom nivou. Crna Gora treba da primijeni Luksemburška iskustva da se pruži veća šansa nama investitorima. Mnogobrojna i komplikovana administracija nas često usporava. Iskreno ja sam se umorio tražeći mnogobrojne dozvole a možete zamisliti kako je to neprihvatljivo stranim investitorima. Na samom kraju reći ću da je ZK-BIHOR najljepše mjesto koje će uvjek raširenih ruku dočekati sve dobronamjerne prijatelje i naše iseljenike. Naš primjer humanosti i posvećenosti treba svi da slijede. Ne zaboravite da se dobrota nalazi u srcima ljudi. To dobro mi danas zovemo ZK-Bihor. ”

Edin Latića sam doživio, kao zvijezdu vodilju čija dobrota ne samo da sija već i isijava u mnogim vedrim ali i onim oblačnim i tmurnim noćima na brodu koji se zove ZK-Bihor. Latić pripada ljudima koji znaju da vam nam pruže utjehu, zbog kojih vjerujemo da dobročinstvo nije izgubljeno i koji nam pomažu da obnovimo vjeru u mogućnost ljepšeg i boljeg svijeta. Na kraju ću svoj esej završiti stihovima bosanskog velikana Hadžema Hajdarevića, koji u knjizi, zbirci rubaija „Arabeske od vode“, kaže ,,Koliko god kratak, život mnogo duže traje kroz tragove kojima se služe oni što u sjaju njihovu bivaju presretni, pa u trag usađuju ruže. ”

DEMIR OSMANOVIĆ, BIHORSKI GEN I ZAPADNJAČKI SISTEM – KLJUČ USPJEHA: OTVORIĆU 15 FRIZERSKIH SALONA

Radio Petnjica
-
0
DEMIR OSMANOVIĆ, BIHORSKI GEN I ZAPADNJAČKI SISTEM – KLJUČ USPJEHA: OTVORIĆU 15 FRIZERSKIH SALONA

Luksemburški grad Niderkorn, komuna Diferdanž, krije recept za uspjeh svakog mladog čovjeka. Još ako taj mladi čovjek nosi u sebi tradicionalne vrijednosti koje je naslijedio od svojih roditelja, pa napravi svojevrsnu simbiozu tradicionalnog sa zapadnjačkim sistemom, eto ključa za uspjeh. Jedan takav mladić je Demir Osmanović.

Ovaj mladić, bihorskog porijekla, i pored toga što je tek zakoračio u život, sa svoje 22 godine, postavio je sebi cilj i on ga ne sanja. On radi da bi ostvario ono što je zamislio – petnaest brendiranih frizerskih salona. Riješio je Demir da, kada je u pitanju ovaj estetski posao, zagospodari Luksemburgom i okolinom. Od 15 zacrtanih salona, jedan već radi punim kapacitetom a u pripremi je otvaranje drugog salona koji će biti namijenjen pripadnicama ljepšeg pola.

Demira smo upoznali sasvim slučajno, šetajući kroz Niderkorn. Upada u oči naziv salona „Demir`s hair“. Sam naziv upućuje – na naše gore list. U razgovoru sa ovim mladićem, saznajemo da njegovo porijeklo vodi iz Bihora. Njegov dedo, Orle, u potrazi za boljim životom svoje porodice, skrasio se u Vitomirici kod Peći. Krajem 90-tih, njegovog oca, Osmana, prati ista sudbina kao i deda i put ga vodi do Luksemburga gdje, morskim žargonom rečeno – spušta sidro.

Demir jeste rođen u Luksemburgu ali to nije uticalo da se u njemu jasno prepoznaje duh Bihora. Naprotiv, na već zdravu osnovu bihorskog vaspitanja, samo je nakalemljen zapadnjački pristup radnim obavezama. Zahvaljujući tome, Demir sa svoje 22 godine, postigao je mnogo više nego li neko za čitav svoj radni vijek.

„Sve što sam do sada postigao, to je zahvaljujući mom babu. On mi je bio, ostao i biće uvijek, vjetar u leđa. Uvijek me usmjeravao na pravi put i usput vršio kontrolu da ja sa tog puta slučajno ne skrenem. Kako ranije tako i danas mi naglašava da obraz mora da se čuva i da on nema cijenu. Obraz se ne može kupiti novce“, priča Demir Osmanović za portal radija svoju priču i otkriva nam da je frizerski zanat učio u školi a da je prije četri godine otvorio svoj prvi salon.

„Dođe trenutak kada se moramo odlučiti šta dalje. Tu mi je pomogao otac. Otvorio sam svoj frizerski salon i krenuo sa poslom. Odmah sam postavio pravilo da klijent mora da bude uvijek zadovoljna. Uporedo sam tim, zacrtao sam da otvorim petnaest frizerskih salona, što za muškarce što za žene. Ima dosta naših ljudi koji otpočnu neki posao ali oni ne rade. Vole da gazduju. Ja ne radim tako. Zacrtao sam sebi cilj i spreman sam da puno radim da ga ostvarim. Da se razumijemo, nije to neki rad kao što će neko da pomisli da ja sad nemam minut slobodnog vremena. Naprotiv, imam svoje radno vrijeme, imam pauze u toku radnog vremena. Poštujem radno vrijeme, poštujem svoje klijente i gledam da oni budu zadovoljni. Rigorozan sam prema odabiru radnika i tu baš vodim računa. Manje kvalitetan radnik, to se odmah vidi po klijentu i njegovom licu a to bi mi bila loša reklama i narušilo bi mi imidž koji sam stekao“, ističe Demir kod kojeg dolaze i naši ljudi.

„Puno naših dolaze ali, moram da gledam na njih kao i na „strance“. Bude meni toplo i prijatno u grudima kada čujem naš jezik, ispuni me neka čudna toplina ali, ako hoćeš da uspiješ u ovom poslu, svi klijenti su ti isti“, kaže Demir i otkriva nam da mu je omiljena alatka makaze i britva. „Mašinom može, ajde da kažem – svako da šiša. Makaze su već nešto drugo. Sa njima treba znat i mogu slobodno reći, njih treba da voliš“, kaže Demir.

To što je rođen u Luksemburgu, multinacionalnoj državi, nije ga udaljilo od svoje tradicije pa se i kod izbora partnera za osnivanje porodice, rukovodio se maksimom – beri cvijeće u sopstvenom dvorištu. „Supruga mi je od naših, porijeklom iz Bijelog Polja. I pored toga što sam još uvijek mlad, slabo izlazim u grad. Posvetio sam se porodici pa tek onda poslu. Čim odlučiš da se oženiš, nema kafana i grada u nekoj mjeri.

Kafane i noćni život nikom nije donio ništa dobro. Posvetio sam se ostvarenju zacrtanog cilja. Želja mi je da uključim u ovaj posao i ostatak porodice. Za početak, već sam počeo brata da obučavam ovom zanatu. Napravićemo pravi porodični biznis širokih razmjera. Osmanovići, bože zdravlja, jednog dana će biti vlasnici lanca brendiranih frizerskih salona a sinovi Samirovi će biti poznati da su do uspjeh došli profesionalnim, časnim i poštenim radom, kako nas je babo uvijek učio“, kaže Demir Osmanović iz Niderkorna koji je istakao da  stigne jednom godišnje da posjeti kraj odakle se njegov dedo otisnuo u svijet.

„Upoznat sam da naši mladi ljudi, napuštaju svoj kraj i dolaze ovamo. Ako misle da ovdje pare zarađuju a noću da ih troše po noćnih klubova, to nije dobro. Noćni klubovi ne mogu da donesu ništa dobro. Ovdje je dobro da se zaradi ali moraju da budu mudri i vode računa kako i na šta troše“; zaključio je sa porukom mladim Bihorcima, Demir Osmanović za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

PETNJICA: KLIZIŠTE U PODVADAMA NE MIRUJE, OPET BLOKIRANA CESTA

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA: KLIZIŠTE U PODVADAMA NE MIRUJE, OPET BLOKIRANA CESTA

Kiša koja je prethodne noći padala na području Bihora otežala je saobraćaj na svim putnim pravcima u opštini Petnjica.

Velike količine vode zajedno sa zemljom i kamenjem obrušile su se na više lokalnih cesta, a u mjestu Podvade, na puttu Petnjica – Berane, aktivno klizište je blokiralo put.

Kao što se vidi na fotografijama koje nam šalju čitaoci, zemlja u Podvadama iznad puta ne miruje i svake godine se na ovu dionicu puta sruči velika količina zemlje i mulja.

Vozačima apel da budu oprezni jer ovo nije jedino mjesto u opštini koje je ugroženo i gdje se saobraćaj otežano odvija.

 

FOTO PRIČA: VRŠEVO I BOR IZ PTIČIJE PERSPEKTIVE

Radio Petnjica
-
0
FOTO PRIČA: VRŠEVO I BOR IZ PTIČIJE PERSPEKTIVE

Lijepo i sunčano vrijeme, neobično za ovo doba godine u Petnjici, s obzirom da je sredina decembra.

Ekipa Radija Petnjica krenula je u obilazak bihorskih sela, pa vam donosimo kadrove iz ptičje perspektive, koje smo zabilježili dronom.

Na našoj listi ovom prilikom našli su se kadrovi iz sela Vrševo i Bor.

ERIS BABAČIĆ

ERNAD-ERO MUHOVIĆ- VIZIONAR NOVOG VREMENA

Radio Petnjica
-
0
ERNAD-ERO MUHOVIĆ- VIZIONAR NOVOG VREMENA

ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (IV)

Dolaskom u Luksemburg, među brojnim i dragim prijateljima u ZK-Bihor, jedan plemeniti gorštak izdvaja svojom pažnjom i gostoprimstvom- to je Ernad-Ero Muhović, vizionar koji je uvijek korak ispred vremena svojom mudrošću, ali i humanošću, koja je jedna od njegovih karakternih osobina. Rodno selo Trpezi, postalo je 1964. godine bogatije za čovjeka koji će u narednim decenijama postati jedan u nizu boraca za ekonomski prosperitet Bihora i Petnjice. Dobrota kao pojam koji ima najveću etičku vrijednost je oduvjek bila vrlo važna tema razmatranja filozofa kroz istoriju ljudske misli, i možda se najbolje ogleda u njemu lično.

Kroz različite društvene i privatne angažmane, početkom devedestih, Ernad-Ero Muhović pokušava da pokrene posao proizvodnje ćilima, zajedno sa drugim Bihorcima u fabrici koja je nosila naziv ,,Mladost”. Sve kreće uspješno, ali sve nažalost posle izvjesnog vremena i staje i pored velikog rada, truda i volonterskog požrtvovanja.

Vizionari i hrabri ljudi nikada ne staju. Tokom 1992. godine odlazi u posjetu bratu Mustafi u Luksemburgu. Nestabilnost u državi, rat, inflacija, briga za budućnost… Ero donosi sudbonosnu odluku da ostane u Luksemburgu i ostvari svoje snove. Počinje iznova borba ovog muhadžira- iseljenika u novom vremenu.

Ernad-Ero Muhović nije nikada poklekao, nije zaboravio da u njemu živi dobrota i snaga koja proizilazi iz nje. Ta istinska dobrota je genetski prenošena kroz mnogobrojne generacije Bihoraca.

Ernad-Ero Muhović je stvarajući čvste i zdrave veze sa ljudima sličnima sebi, kroz ZK-Bihor sa dobrim ljudima, sa onima kod kojih je prepoznao da imaju dobar karakter i osobine vrijedne poštovanja, sa onima koji iskreno žive dobrotu svakoga dana, kao što to i on čini. Ličnim angažovanjem se trudi da svakom iseljeniku bude prava podrška u svakom trenutku, ne samo onima u Luksemburgu, već je čvrsto privržen i mnogima u Crnoj Gori. Njegove lične uspjehe prate i članovi njegove porodice koji su takođe uspješni.

Životna riznica mudrosti ovog vizionara gorštačkog stasa i gorštačkog srca puna je mudrosti kojom isijava kao svetionik na stijeni, pokazujući put svakom dobrom i časnom insanu.

Ernad-Ero Muhović je nenametljiv, tih, ali odlučan i stamen, poput Bihorskog kamena stanca. Tokom borbe u očuvanju vlastitog bošnjačkog, ali i crnogorskog identiteta i integriteta kroz novije istorijske, kolektivne puteve slobode, pravde i časti, nedsebično se žrtvujući za intrese Crne Gore, što mu se ne smije nikada zaboraviti. Ponosno koračajući kroz izuzetne ldentitetske i etičke dimenzije.

Veliki humanisti i patriote nikada ne pričaju o sebi. O njima govore njihova djela, njihov ugled, stav, humanizam, etika, moral i upornost u borbi za pravednije društvo.

Ernad-Ero Muhović kao da je izašao iz misli Frenklin D. Ruzvelta, Američkog državnika i političara koji je jedne prilike zapisao svoju misao inspirisan dobrim ljudima: ,,Ljudska dobrota nikada nije oslabila izdržljivost ili smekšala volju slobodnih ljudi. Nacija ne mora da bude okrutna da bi bila jaka”.

ZK-Bihor za njega predstavlja mjesto okupljanja svih dobrotvora koji znaju da se saosjećaju sa drugima i da podijele mnogobrojne lijepe, ali i one teške životne ispovijesti i trenutke. Treba imati razumijevanje, posebno za mlađe generacije koje treba usmjeriti na pravi put obrazovanja, ali i očuvanja sopstvenog identiteta.

Ernad-Ero Muhović ne očekuje zauzvrat riječi hvale niti lovorove vijence.  On svoje ime, plemenitost i djelo donosi iz sebe, svoje kuće i predaka, svog unutrašnjeg harmoničnog poretka. I na njemu brižljivo građenog mozaika skladnosti, u kome sve razlike spaja ime, a to je ČOVJEK, kako se on god zvao i kom se god Bogu molio ili vjeri pripadao. Znakovi dobrote su mnogi. Muhović je ljucak prema svakom, to pokazuje da je građanin svijeta i da njegovo srce nije ostrvo odsječeno od drugih zemalja, već kopno koje je vezano s njima. On je sažaljiv prema tuđim nevoljama, to pokazuje da je njegovo srce kao ono plemenito stablo koje je i samo ranjeno dok luči smolu.

Za sami kraj ovog eseja napisanog o čovjeku koji vjeruje u ljude, najbolje bi išao citat Duška Radovića koji je jednom zapisao: ,,Neki ljudi nas ponižavaju svojom dobrotom. Odvikli smo se od dobrote. Ne razumijemo zašto nam neko nešto čini ako ne traži nikakvu protivuslugu. Dobrota se ne može vratiti jer se i ne daje. Dobri ljudi su dobri zbog sebe, a ne zbog drugih”.

Božidar Proročić, književnik i publicista

Učestvujte u izboru najboljih u sportu

Radio Petnjica
-
0
Učestvujte u izboru najboljih u sportu

Opština Petnjica tradicionalno nagrađuje najbolje za dostignuća u sportu u tekućoj godini. Nagrade će biti u 3 kategorije:

Najbolji sportski kolektiv,

Najbolji sportista i

Najbolji sportista u dijaspori.

Pozivamo Vas da šaljete svoje predloge sa obrazloženjima na e-mail: [email protected] ili na šalteru pisarnice, sa naznakom: predlog za najboljeg sportistu ili sportski klub u Petnjici za 2022.godinu.

Za najboljeg sportistu u dijaspori predloge šaljite Radiju Petnjica na e-mail: [email protected], gdje ćete moći i da glasate za te predloge.

Predloge slati do 25.12.2022.godine.

 

SPP: Jedan od neuseljenih stanova u zgradi za socijalne slučajeve dodijeliti Reku Osmanoviću

Radio Petnjica
-
0
SPP: Jedan od neuseljenih stanova u zgradi za socijalne slučajeve dodijeliti Reku Osmanoviću

Nedavni prilog Radio Televizije Crne Gore o našem sugrađaninu Reku Osmanoviću, o potrebi rješavanja sveukupnih socijalnih problema (stambeni prostor, nabavka namirnica, itd…) je otvorio temu gdje treba postaviti nekoliko pitanja nadležnim institucijama, a prije svega Centru za socijalni rad i opštini Petnjica- jesu li uradili što povodom ovog slučaja i ostalih slučajeva kada su ovi problemi u pitanju?

SPP

Podsjećamo da je stambena zgrada u centru grada izgrađena za ove potrebe tj.socijalne slučajeve naših građana, pa s obzirom na to da ima i slobodnih stanova, najugroženijim porodicama i pojedincima naše opštine treba pomoći u rješavanju brojnih problema (stanovanja, liječenja, blizina prodavnica, itd…).

Stranka pravde i pomirenja (SPP) vjeruje institucijama sistema i nada se brzoj reakciji po ovom pitanju.

Arijana Adrović dobitnica prve nagrade na takmičenju „Moć medijske pismenosti”

Radio Petnjica
-
0
Arijana Adrović dobitnica prve nagrade na takmičenju „Moć medijske pismenosti”

Arijana Adrović, učenica Osnovne škole “25. maj” iz Vrbice, dobitnica je prve nagrade na državnom takmičenju pod nazivom „Moć medijske pismenosti”, koji je raspisan u oktobru mjesecu u organizaciji Agencije za elektronske medije u saradnji sa Misijom OEBS-a u Crnoj Gori.

Ona se predstavila likovnim radom a njena mentorka je bila Fatma Tiganj. Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada bili su upriličeni u prostorijama Agencije za elektronske medije u Podgorici gdje su prisustvovali i direktor škole, Šabo Ćeman kao i Arijanina učiteljica, Selma Adrović.

Vezano za ovu značajnu temu, direktor škole je za naš portal saopštio ,,Za učenike naše škole, mlade naraštaje, veoma je važno da budu medijski pismeni. Medijsku pismenost razvijamo još u djačkim klupama, čemu svjedoči i ova važna nagrada na državnom takmičenju, kako za našu učenicu Arijanu i njenu mentorku, i naravno, mene kao direktora škole gdje svi zajedno kao tim postižemo već zapažene rezultate.Nadam se da je ovo samo početak u postizanju dobrih rezultata u svim sferama obrazovanja učenika”.

Profesorica razredne nastave, Selma Adrović, kazala je da je za današnje mlade naraštaje veoma važno da znaju šta je medijska pismenost i bonton na internetu.

“S obzirom na to da nam djeca dosta vremena provode na internetu, veoma je važno razgovarati sa njima o koristi i štetnosti društvenih mreža i ostalih medija. Djeca su svakodnevno izložena različitim štetnim medijskim sadržajima i opasnostima koje im prijete posredstvom društvenih mreža tako da se nikako ne smiju zanemariti već o njima treba otvoreno razgovarati, raditi na razvijanju medijske pismenosti djece i generalno na usvajanju bontona koji nam je potreban kako u svakodnevnici tako i u virtuelnom svijetu bez kojeg se život pojedinaca danas svakako ne može zamisliti”, kazala je ona.

A. Ć.

 

Dr Ismet Iko Latić izabran za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija

Radio Petnjica
-
0
Dr Ismet Iko Latić izabran za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija

Na sjednici Vlade Crne Gore za državnog sekretara u Ministarstvu kapitalnih investicija imenovan je dr Ismet Iko Latić.

,,Ovo je potvrda ispravnosti politike koju je OO BS Petnjica vodio u prethodnom periodu, i pokazatelj da ćemo u narednom periodu biti najvažniji politički subjekt u Petnjici“, stoji u zvaničnom saopštenju OO BS Petnjica.

 

HAMDIJA RASTODER- PUT OD ZAVIČAJA DO LUKSEMBURGA

Radio Petnjica
-
0
HAMDIJA RASTODER- PUT OD ZAVIČAJA DO LUKSEMBURGA

ZAVIČAJNI KLUB “BIHOR” MJESTO KOJE SPAJA ISELJENIKE (III)

Očuvanje vlastitog identiteta, jezika, kulture i običaja Bošnjaka predstavićemo kroz prizmu Zavičajnog kluba “Bihor”, kroz XII Dane Bošnjačke kulture, koji su održani 9-10 decembra 2022. godine u Rumelangu. U ovoj kulturnoj razglednici iz Luksemburga zabilježio sam samo jedan dio životnih priča nekih od najistaknutijih aktivista samog kluba koji su u Luksemburgu postali značajni privrednici, visoki članovi gradske uprave, ministarstava, političkih partija, ali i samog društva.

Njihove životne ispovijesti i priče nose sa sobom ljubav i gorčinu, život i borbu, želje i očekivanja, nadu i strah. Poznati po svom aktivizmu i brojnim humanim akcijama, predstavljaju jedno od najupsješnijih društava naših iseljenika van svoje matice. Ljubav prema Crnoj Gori, rodnom Bihoru, ali i sjeveru Crne Gore pratila ih je i nosila kroz sve nedaće i oluje različitih istorijskih i životnih razdoblja. Kad god treba, oni su tu za sve nas, zato i Crna Gora treba da kroz jak sistem svojih institucija bude njima posvećena na pravi način, jer oni to zaslužuju. Izgradili su svojim teškim radom ime i ugled koje je na ponos nama u Crnoj Gori, Luksemburgu ali i čitavoj Evropi.

Hamdija Rastoder čini jedan od dragulja u ZK-Bihor, iskren, posvećen, skromnog i toplog osmjeha, spreman da vas u svakom trenutku sasluša, prenosi nam dio svoje životne priče o djetinjstvu, odrastanju, rodnom kraju, o svemu onom što čini život ovog iseljenika.

Hamdija Rastoder se rodio u Radmancima 1965. Godine. Osnovnu školu je završio u Petnjici, srednju u Beranama, nakon koje upisuje Višu Pedagošku u Prištini, odsjek fizika-hemija, koju uspješno završava. U Prištini je tokom školovanja i boravio, a vikende je provodio u svom rodnom selu koje je iznjedrilo brojne prosvjetare. Svoj radni angažman je imao u više preduzeća i privatnih firmi nakon školovanja.

O napuštanju rodne grude kaže: ,,U teškim devedesetim, zapravo početkom 1992. godine, bio sam silom prilika mobilisan u TO- Berane, nisam želio da budem ono što nisam. Rat i ratna dešavanja ostavili su brojne tragove i ožiljke na srcu i duši i to je bio jedan od prelomnih trenutaka da napustim Crnu Goru. Rat, stradanje, progoni Bošnjaka, haos u državi me natjerao da nakon 12 dana provedenih u TO-Berane sa onima koji nisu željeli ni dobro meni, ni mom narodu, uzmem svoju porodicu i napustim Crnu Goru. Odlazim u Njemačku kod svog oca koji je tamo radio već pune četiri decenije. U Njemačkoj provodim punih pet godina”.

Briga za porodicu, njihovo odrastanje i školovanje, sam u tuđini njemu dalekoj i stranoj, Hamdija se odlučuje da Njemačku zamijeni Luksemburgom, koji je u svakom pogledu pružao više šansi. Pa se tako sa porodicom 97/98 seli u ovu državu. U Luksemburgu su ispunili svoje snove i očekivanja. Ma koliko da je često bilo gorko i teško, toplina porodičnog doma je ispunjala njihov život. Crna Gora uvijek u mislima, ona nit i duh i dah predaka koji mami sve naše iseljenike, o svemu tome Rastoder kaže: ,,Odlučio sam da se kroz ZK-Bihor čiji sam jedan od osnivača posvetim makar dijelu naše dijaspore, da njegujemo sve što nas veže za Crnu Goru, Petnjicu, Radmance. Jezik, kultura, običaji, topla ljudska riječ, jer zapamtite u tuđoj državi uvjek si stranac.

Taj moj rad i veća posvećenost iseljenicima traje u kontinuitetu od 2009. godine, od kada sam u dva navrata bio predsjednik ZK-Bihor. Ja uvijek kažem- ja u Crnu Goru ne idem na odmor, ja se samo vraćam mojoj kući i rodnoj grudi. Svu moju ljubav prema ognjištima naših predaka prenio sam i na svoju đecu. Želim da i moja đeca i đeca svih iseljenika sačuvaju svoj maternji, autentični jezik, da kroz različite društvene procese i promjene, ne budu asimilovani ovdje, kao što se to dešavalo drugim zajednicama, kao naprimjer Italijanima koji su prvih 50 godina čuvali svoje korijene, nakon čega je nastupila kriza identiteta.

Međutim, ja ne brinem za moju generaciju i moje đece, brinem za one naredne koje će doći. To je proces koji moramo izbjeći i na čemu moramo svi zajednički da uložimo i snage i napora kako bi uspjeli. Na Balkanu imamo danas nažalost krizu identiteta, zato moramo izbjeći sve što nas dijeli, a raditi na svemu onome što nas spaja.”

Rastoder je neumorni neimar, koji se polako sa Luksemburškim propisima bliži zasluženoj penziji. Nesumnjivo je da će ovaj dragulj Bošnjaka, i dalje raditi za dobrobit zajednice u koju je sebe nesebično utkao. Spoj životne mudrosti i iskustva želio sam da od njega lično čujem, šta je to što bi poručio generacijama koje nastaju: ,,Volim mudrosti naših predaka, koji su u nama genetski prenijeli brojne ljudske vrline i vrijednosti. Mladi treba da su složni, da se ne odriču onoga čemu pripadaju. Za nas je Luksemburg bio nova kultura, novi običaji. Mi smo dobili sa njima, a oni su dobili sa nama. Ma koliko da je mladima u određenim trenucima teško i kada misle da nema izlaza, ne smiju da pokleknu, još manje da se odaju porocima, moraju biti istrajni, ali i uporni da vjeruju da svaki častan rad i djelo kad tad imaju i dobiju svoju cijenu i da će vas društvo nekog prije, a nekog kasnije prepoznati kao takvog”.

Završih svoj razgovor sa Hamdijom dok ispijam gutljaj kafe, a njega gledam onako iskrenog i sjetnom sa mislima koje plove ka Crnoj Gori, Petnjici i Radmancima. Njegova oštroumnost i odmjerene riječi, poštovanje sagovrnika i iskrenost, svrstavaju ga među onim posebnim dobrotvorima koji će više govoriti o dobru drugih nego o sebi samom. Ponosan na njega, ali i na sve druge iseljenike koji su uvijek uz državu Crnu Goru, iako je moja država u određenim periodima više bila maćeha nego majka prema Bošnjacima.

Tada mi dođe u glavu misao Milana Kundere, češko-francuskog književnika koji je zapisao: ,,Živjeti u tuđini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zaštitne mreže koja čovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako može sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva”.

Božidar Proročić, književnik i publicista

 

 

 

1...185186187...970Stranica 186 of 970