U PETNJICI NIČE JOŠ JEDNA ZGRADA

1

Petnjica u ovoj godini dobija još jednu zgradu u kojoj će biti smještene kancelarije Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Naime, na prošlogodišnju inicijativu predstavnika iz lokalne uprave, Ministarstvo rada i socijalnog staranja je odobrilo 270.000 eura za izgradnju stambenog objekta za potrebe ovog ministarstva, a partner za realizaciju ovog projekta će biti UNDP. Novi ministar je uvažio inicijativu i činjenicu da je građanima petnjičke opštine neophodna ova investicija, kako bi mogli da ostvare svoja prava iz oblasti rada i socijanog staranja i svih ostalih prava a zbog kojih su morali da putuju u Berane. U novoj zgradi će, pored dvije kancelarije Centra za socijalni rad i kancelarije Biroa rada, biti smještene i kancelarije Fonda rada, Fonda zdravstva i fonda PIO. Lokalna uprava će ovih dana, kada se ništa drugo i ne može raditi, otpočeti raditi na izradi projekte dokumentacije kako bi građevinsku sezonu dočekali spremni i kako bi konkretno radili na realizaciji ovog vrlo značajnog projekta.

„Smatram da je to vrlo racionalno rješenje iz prostog razloga što je Petnjica vrlo skučena po pitanju građevinskog zemiljišta i to će biti racionalan potez, jer ćemo na jednom mjestu imati nekoliko državnih institucija i biti će servis našim građanima. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je i na ovaj način pokazalo da je uvažilo činjenicu da je našim građanima neophodno da svoja prava ostvaruju u svojoj opštini. To je najbolji pokazatelj da su lokalna uprava i Vlada dobri partneri i da zahvaljući toj dobroj partnerskoj saradnji, imamo sve više sadržaja koje i Vlada i lokalna uprava nudi sopstvenom stanovništvu. Važno je istaći da će se u ovoj godini zaogružiti sa osnivanjem i otvaranjem ostalih kancelarija državnih institucija. Kada smo govorili o ovom procesu, znam koliko je bilo skepse prema ovoj i ovakvoj priči, ali evo, na svu sreću polako se sve to dešava i konkretno se organizuje u Petnjici. Želim da istaknem da ćemo imati i u ovoj godini podršku od Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz program rada geronto-domaćica, što će dodatno unaprijediti kvalitet njege posebno naših starih i iznemoglih sugrađana a nažalost sve je više takvih. Očekujemo da ćemo i ovaj program nastaviti sa Karitasom i mi iz lokalne uprave smo spremi da budemo partneri i u ovoj godini kao i što sto bili u prošloj. Dvije geronto-domaćice smo zajedničkim sredstvima finansirali i to je vrlo važan projekat a u prilog tome nam govori i samo zadovoljstvo naših građana, korisnika ovih usluga“, izjavio je za portal radija, predsjednik opštine Samir Agović.

Lokacija za buduću zgradu već je određena i ona će biti u dvorištu zdravstvene stanice a opština će imati obavezu da sve ono što je naknada za komunalno opremanje zemljišta i kroz oslobađanje od građevinske dozvole bude partner u svemu a to će mnogo pomoći investitorima, ministarstvu i UNDP da što prije se realizuje projekat. Na predviđenoj lokaciji se trenutno nalaze ruševine i one će biti uklonjenje, a novi stambeni objekat uz zgradu novog administrativnog centra će biti prijatan ambijent, a ako se tome doda da se ima u planu projekat i investicija za regulaciju Koraćkog potoka, time će se stvoriti urbani prostor koji će biti veoma atraktivan jer će povezati sve sadržaje koji su važni građanima opštine Petnjica i biće u neposrednoj blizini.

D.B.

ISMET RASTODER, BSCGNY: NE ZABORAVLJAMO ODAKLE SMO DOŠLI

0

 

„Pratimo situaciju u domovini i vrlo smo aktivni. Jedna smo homogena zajednica i ako nas nema puno ali funkcionišemo odlično. BSCG u Njujorku je nevladina i neprofitna organizacija koja je nastala prije osam godina i svojin načinom rada i djelovanja, utiče, raspravlja, bori se, predlaže, reaguje na sva građanska pitanja i nacionalna pitanja Bošnjaka u dijaspori i u domovini. Glavni naš zadatak je borba za građanska, vjerska i nacionalna prava Bošnjaka”, rekao je ISMET RASTODER član BSCGNY u emisiji “Bihorska veza” na Radiju Petnjica.

On kaže da to udruženje nije zajednica lokalnog karaktera već da su članovi iz svih djelova Crne Gore.

“Bošnjački savez promoviše građansku Crnu Goru i njeno političko opredjeljenje za evro-atlanske integracije i pristup u NATO. Kroz svoje djelovanje, borimo se za identitet, za jezik, kulturu i naši članovi udruženja ne propustaju nijednu priliku da promovišu vrijednosti Bihora i svih ostalih opština Crne Gore. Ne zaboravljamo odakle smo došli i ne možemo svoje korijene da zaboravimo. Vrlo smo ozbiljna organizacija i dali smo doprinos za mnoge projekte, od vraćanja statusa opština Gusinje, Petnjica, slučaj Kanjiže, Jasovića i mnogih drugih političkih i građanskih pitanja”, nabraja Rastoder.

On je dodao da se udruženje priprem za proljećne akcije.

“U planu su susreti sa Verom Kirović, gdje smo mi promoteri. Pokrenuće se pitanje ulaganja naših ljudi iz dijaspore kao i ljudi iz domovine. Bitno je da se povežemo, tako da će ta naša prva ovogodišnja aktivnost biti bitna i za dijasporu i za domovinu. Prema nezvaničnim informacijama, oko 140.000 Bošnjaka iseljeno je iz naše domovine. To je ogroman broj ljudi. Oni su u materijalnom smislu u mogućnosti da pomognu domovini, samo je potrebno da se uvežemo. To je ogromno glasačko tijelo. I sa aspekta materijalnog i političkog, trebalo bi obraditi tu temu, povezivanja, a povezivanje mora biti sa organizacijama koje djeluje na istim poljima kao i mi”, tvrdi Ismet Rastoder.

kao i mnogi koji su se zbog egzistencije otisnuli u svijet, i Ismet rastoder kaže da ih sve u udruženju karakteriše ogromna ljubav prema rodnom mjestu te da bi uvezivanje i ta ljubav mogla biti valorizovana ulaganjem u CG.

“Turizam bi mogao da se razvije na jedan mnogo veći nivo. Trebali bi imat mnogo više restorana, skijališta, motela, hotela, etno sela i svi mi koji dolazimo rado ćemo potrošiti novac u našem kraju. Koliko ljudi ima da se bavi proizvodnjom, a da svoje proizvode ne mogu da plasiraju na području Crne Gore. Znači, veza koja bi postojala između nas i njih, bila bi dobra. Mnogo ljudi bi, ako se naprave dobri programi, uložili novac iz dijaspore ali moraju da imaju konkretni program. Čak i kada je izvoz u pitaju išao bi preko nas i zahvaljujući tom uvezivanju sa svim organizacijama koje su kao naša. Eto, čovjek koji proizvodi sušeni sir bi sigurno da tržištu i Amerike i Evrope našao svoj put. Prvo se mora izgraditi infrastruktura, a putevi su broj jedan. Mi možemo jako puno pomoći ako se uvežemo i ako jedne druge bude respektovali, ako jedni drugima budemo davali konkretna rešenja i iznalazili mogućnost na koji način uloćiti novac i da obezbijedimo da ljudi mogu mnogo bolje da žive. Imamo puno okruglih stolova na kojima raspravljamo o svemu. Kažem, samo povezivanje, recimo između nas i evropskih klubova i organizacija u domovini. Informacija je broj jedan i kada nam ona dođe, mi možemo reagovati na bilo koje pitanje”, tvrdi Rastoder.

U Njujorku koji broji osam miliona ljudi i osam miliona koji dolaze da radi. Od toga, prema nezvaničnim podacima ima oko 45 – 50 hiljada Bošnjaka koji su nastanjeni u Njujorku i okolini.

“Ovih dana planiramo da iniciramo projekat, radno nazvan – Inicijativa za bolje sjutra, koju ćemo uputiti svim organizacijama, klubovima, udruženjima kao poziv za saradnju. Iz domovine nam treba što više informacija, što više planova, da bi smo se ekonomski uvezali, a sa tim uvezivanjem bi ostvarili i naše ciljeve. Zahvaljujemo se Radiju Petnjica zato što ste most koji spaja dijasporu i domovinu i to je najidealnija moguća veza koja može, na ovaj ili neki drugi način, donijeti najbolje rešenje. Svi aktivisti Bošnjačkog saveza su uvijek otvoreni za razgovor“, izjavio je Ismet Rastoder, gostujući u emisiju Bihorska veza”, zaključio je Ismet Rastofder iz udruženja BSCGNY

LIČNA KARTA

Ismet Rastoder, član Bošnjačkog saveza u Njujorku, Bošnjak iz Crne Gore koji je iz raznih okolnosti došao do Njujorka da bi obezbijedio sebi i svojoj porodici egzistenciju. Od oca Saka i majke Hajrije, rodom iz Plava, otisnuo se u svijet “trbuhom za kruhom”. Osnovnu i srednju školu je završio u Kolašinu,gdje je rahmetli otac službovao kao milicioner.  Pravni fakultet završio je u Sarajevu i zaposlio se u PTT BiH.  Aktivan u Tekvondo od 1977. godine i ove godine slavi 40 godina aktivnosti u ovom sportu. Pored kulturnih i sportskih aktivnosti, ono što ističe jeste činjenica da je bio član Zelenih beretki, borac Amije BiH. Četri mjeseca prije rata se oženio i dobio sina . Pred kraj rata, po nalogu Alije Izetbegovića, bio je na Svjetskom prvenstvu u Maleziji u Tekvodno da bi prezentovao svoju državu na pravi način. Nosilac naslova prvaka Jugoslavije i to tri puta, osvajač zlatnih medalja kako na državnim tako i na republičkim takmičenjima, bio trener i selektro Tekvondo saveza BiH i Internacionalni je majstor. Živi i radi u Njujorku.

D.B.

 

 

 

ODRŽANA SKUPŠTINA FK KAYL/TETANGE: MERUSDIN LIČINA PREDSJEDNIK

0

Prethodnog vikenda je održana godišnja Skupština fudbalskog kluba Kayl/Tetange, na kojem su izabrani novi članovi kluba, a starim članovima je potvrđena članstvo. Klub pod novom upravom brojaće 16 članova komiteta.
Predsjednik kluba je i dalje Mersudin Ličina. Klub će imati dva podpredsjednika, Slavišu Mocića i Asmira Cikotića, sekretarica kluba je Patricia Lombardi, a njena zamenica Samela Ličina, sportski direktor je Hasim Skenderović, a blagajnik Edin Šabotić. Odgovorni za bezbjednost kluba je Rifat Murić, za komunikaciju sa sponzorima Rešad Šabotić. Ostali članovi su: Sabahudin Ličina, Joana Goncalves, Sergio Lombardi, Kemal Murić, Šaip Agović, Rasim Rastoder, Safet Ličina i Ahmet Škrijelj. Ovoj izbornoj skupštini prisustvovao je veliki broj članova kluba, među njima je bio i predsjednik opštine Kayl, Johan Laurent koji je se zahvalio predsjedniku Ličini i svim članovima kluba na uspješnoj 2016. godini i ohrabrio ih da tako nastave za dobro kluba i čitave opštine Kayl. Na kraju skupštine, pedsjednik Ličina se zahvalio svima. Takođe su i uručeni pokloni i zahvalnice pojedinim članovima kluba koji su direktno ili indirektno podržavali i pomagali klub u prošloj sezoni.

I PETNJIČKE MAJKE NA PROTESTIMA

0

Odlukom da se umanje naknade majkama sa troje i više djece, koje su ranije dobile rješena o doživotnim naknadama od strane Centara za socijalni rad, napravljen je ekonomski udar na majke Crne Gore zbog čega Vlada treba da podnese ostavku, poručeno je sa protesta nezadovoljnih majki ispred zgrade Opštine Bijelo Polje koji se održao u petak. Protestu u Bijelom Polju prisustvovali su građani i majke iz Petnjice.
Petnjičani su za naš portal kazali da ovakvo smanjenje je direktan udar na standard građana, pogotovo žena koje su teško u našem kraju dolazile do finansijskih sredstava, je im je pretežno u domaćinstvu pripadala uloga domaćice.
‘’Pozivamo sve građane I majke da nam se pridruže, ukoliko ne spriječimo Vladine mjere suočićemo se sa još većim iseljavanjem iz našeg kraja’’, kazali su građani Petnjice s protesta.
D.R.

TO JE CRNA GORA: ZA MANJE OD 48 SATI PRIKUPLJENO VIŠE OD 200 HILJADA EURA ZA LIJEČENJE SELENE MANDIĆ

0

Više od 200.000 eura za pomoć trogodišnje Selene Mandić, kojoj je dijagnostifikovan neuroblastom, kancer koji se razvio u stomaku i metastazirao na koštanoj srži, prikupljeno je za manje od 48 sati.

Još jednom smo dokazali da smo human narod, a mala Selena će se vratiti u Crnu Goru zdrava i nasmijana.

Kako su saopštili njeni roditelji Aida Ramusović i Brano Mandić, na računu Lovćen banke, prikupljeno je 128.000 eura, dok je putem SMS servisa poslato 120.087 SMS poruka.

“Preko internet mreže gofundme.com, na dva naloga prikupljeno je: 18.255 i 10.083 američkih dolara. Talas podrške je bio toliki da je tražena cifra premašena i porodica je odlučila da sve što je prikupljeno preko 200.000 eura preusmjeri u Fond za sljedeću humanitarnu akciju ovog tipa. Takođe, kako je već čitav niz događaja za prikupljanje novca organizovan i zakazan, sav novac prikupljen na tim dešavanjima preusmjeriće se za pomoć djeci oboljeloj od kancera, kako bismo pomogli svima onima koji se nađu u ovako velikom životnom problemu, u kojem smo trenutno mi. Selenina porodica svima zahvaljuje na ovom velikom talasu dobrote koji je ujedinio Crnu Goru”, istakli su oni u saopštenju.

VEČERAS BIHORSKA VEZA – OD AMERIKE PREKO LUKSEMBURGA DO MAKEDONIJE

0

U večerašnjem trećem izdanju emisije Bihorska veza, koja ce biti emitovana na talasima Radija Petnjica tema će biti biznis i uspješni Bihorci sa svih merdijana, a slušaoci će kroz razne forme komunikacije imati priliku da komentarišu temu i da se uključe u razgovor.
Kontakti našeg radija su telefon: 051-241-351, Viber i SMS : 068-033-054, Facebook : Radio Petnjica, Skype: Radio Petnjica, e-mail : [email protected]
Takođe u studiju cemo imati i gosta iznenađenja u, a večeras ćemo takođe zahvaljujući sredstvima elektronske komunikacije preći i “okean” pa ćemo se uključiti direktno iz New Yorka, iz udruženja BSCGNY , odakle će se javiti Ismet Rastoder. Iz okruženja ćemo pričati sa Zećirom Ramčilovićem, poslanikom u makedonskom parlamentu. A takođe goste ćemo imati u našem studiju dva u Luksemburgu.
Pročitaćemo za slušaoce jednu priču inspirisanu Bihorom, ispunjavaćemo muzičke zelje našim slusaocima i slušati dobru muziku.

DINO RAČIĆ

RASTODER I RADOVANOVIĆ PREDSTAVLJAJU CRNU GORU NA VENECIJANSKOM BIJENALU

0

 Adin Rastoder i Ivana Radovanović sa sa projektom naslovljenim “Čovjek” predstavljaće Crnu Goru na predstojećem, 57. Bijenalu umjetnosti u Veneciji, najznačajnijoj svjetskoj smotri savremenog stvaralaštva, koje će trajati od 13. maja do 26. novembra.

Radove Rastodera i Radovanović među 13 pristiglih aplikacija, odnosno 17 umjetnika koji su odgovorali na temu – “Viva arte viva”, odabrali su kuratorka ovogodišnjeg paviljona Žana Filipović i direktor Centra savremene umjetnosti Crne Gore i komesar paviljona Nenad Šoškić.
Adin Rastoder istakao je da je velika obaveza i da je počastvovan što će predstavljati našu zemlju u Veneciji.

“Žana Filipović se osvrnula na komplementarnost Ivaninog i mog rada i uvjeren sam da će u prostoru to uspješno funkcionisati. U kontekstu teme Bijenala koja govori o životu i odgovornosti umjetnika, samo bih zamolio sve da pošalju poruku za Selenu Mandić”, naveo je Rastoder.
Obrazlažući odluku, Žana Filipović istakla je da odabrani projekat u potpunosti korespondira sa temom Bijenala.
“Svima nam je jasno da bez čovjeka nema ni umjetnosti. Čovjek je izvor umjetnosti. Smatram da će naš projekat predstavljati svojevrsnu opomenu na to da umjetnost mijenja svijet, da naš život čini boljim i da ovu civilizaciju čini svrsishodnijom”, navela je Filipović.
Vernisaž dani su 10, 11. i 12. maj, dok će zvanično otvaranje paviljona za posjetioce biti priređeno 13. maja. Naredni koraci u pripremi predstavljanja su realizacija projekta i prezentacija istog u Veneciji na sastanku sa Kristin Masel 1. februara. Takođe, u planu je i pokretanje posebnog sajta na kojem će biti izloženi detalji o projektu, kao i njegova promocija u brojnim zemljama.
Ovo je peto predstavljanje naše zemlje od obnove nezavisnosti 2006. godine. Prvi crnogorski predstavnik bio je Dado Đurić, nakon čijeg su uslijedili projekti Natalije Vujošević i Ilije Šoškića, Irene Lagator Pejović i Aleksandra Đuravčevića.

SONJA IČEVIĆ – DNEVNE NOVINE

SELENA UJEDINILA MEDIJE

0

Radio Petnjica je učestvovao u humanitarnoj akciji za skupljanje novčane pomoći za liječenje trogodišnje djevojčice Selene Mandić, slanjem SMS poruke na donatorski broj koji je otvoren za njeno liječenje. Humanitarnoj akciji “Mediji za Selenu”, koju je predložila RTCG, odazvali su se i kolege iz TV Vijesti, Prva, 777, Pink M , dnevnih listova Dan, Vijesti, Dnevne novine i Pobjeda, portala Vijesti, Analitike, Radija Bar i Antena M i agencije Mina.

Slanjem poruke sadržine 3, na broj 14543, i vi možete učestvovati u akciji prikupljanja pomoći za liječenje Selene Mandić, kojoj je dijagnostifikovan neuroblastom, kancer koji se razvio u stomaku i metastazirao na koštanoj srži.

Novčana sredstva za podršku Seleninom liječenju možete uplatiti na žiro-račun:

565-0100100035876-65 (Aida Ramusović, Lovćen banka AD Podgorica)

Uplatu možete izvršiti I preko GoFundMe sevisa:

https://www.gofundme.com/help-selena-beat-neuroblastoma

English version: https://www.gofundme.com/selenas-healing

Radio Petnjica u akciji za pomoć Seleni

Agencija Mina
Vijesti
Pink M
Dan
Radio Bar
Antena M
TV Prva

BIHORAC MERIS MUHOVIĆ NAJBOLJI SPORTISTA GODINE BOSNE I HERCEGOVINE

0

Sinoć je pod pokroviteljstvom Sportskog saveza Bosne i Hercegovine organizovana dodjela priznanja za najbolje sportiste naše zemlje u 2016. godini.

Karatista Meris Muhović je odradio sjajnu godinu u kojoj je ostvario dvije srebrene i jednu zlatnu medalju na velikim takmičenjima, a to ga je kvalifikovalo za osvajanje jako značajne nagrade, prve u njegovoj karijeri. Nakon osvajanja nagrade, član KK Champion Muhović je održao kratak govor, u kojem je uputio zahvalu svima koji su bili zaslužni za njegove rezultate.

“Zahvalit ću se ljudima koji su direktno i indirektno utjecali na moj rezultat. To su moja porodica, moji roditelji, moja braća i moja sestra. Tu su moji klupski kolege bez kojih moji rezultati bili mogući. Na ovom mjestu prije 14 godina stajao je moj uzor, moj trener, moj mentor i moj brat, koji je imao viziju da napravi nešto veliko što će ostati i generacijama poslije i on je u toj viziji i uspio. Veliko hvala mom bratu Denisu Muhoviću”, kazao je Meris Muhović.

SRĐAN ALEKSIĆ: PRIČA KOJA JE OPLEMENILA MNOGE DUŠE

1

Poruka Trebinjca koji je prije 23 godine izgubio život spašavajući sugrađanina Bošnjaka veća je nego ijedan spomenik.

Piše: Vedrana Maglajlija

“Moj sin Srđo je bio dobrodušno čeljade koje je svako na prvi pogled prihvatao. Volio je muziku i prijatelje i u svakoj situaciji je bio zaštitnik slabijih. Kao i u ovome ratu. Živio je malo boemski, studirao je pravo, ali nije žurio, kao da je znao da mu neće trebati u životu”, polako govori Trebinjac, zamišljen, kao da gleda u prošlost, dostojanstveno i otvorenog srca izvlačeći uspomenu na svog sina.

Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića, čiji je život prekinut 27. januara 1993. u 26 godini, jer je hrabro stao između čizama i kundaka vojnika i svog sugrađanina Bošnjaka, spasivši ga od premlaćivanja, i danas, nakon 22 godine, ponavlja da je njegov sin umro vršeći ljudsku dužnost.

Srđo, kako ga otac uvijek zove, bio je prvak u plivanju i sa samo osam godina ušao je u izbor za najboljeg sportistu grada Trebinja, glumio je u amaterskom pozorištu i “imao urođeni smisao za humor i za smiren život, bez žurbe”.

“Međutim, Srđe više nema. Postojimo mi, kao ljudi, i postoji mogućnost da pokažemo svoju čovječnost. Potrebno je i hrabrosti za to, jer se treba suprotstaviti tradiciji koja nas je gurala jedne protiv drugih. Svi živimo na ovom prostoru i ima dovoljno mjesta za sve nas”, mirno i s blagim osmijehom kaže Rade Aleksić.

Razgovor, učtivo se izvinjavajući, stalno prekida, zbog mnogobrojnih poziva novinara i prijatelja koji žele obilježiti godišnjicu Srđanove smrti, te strpljivo svima objašnjava kako će otići na groblje da položi cvijeće svom sinu i da su svi koji to isto žele učiniti dobrodošli.

“Nije bitno koja mu je funkcija, samo neka je dobar čovjek i neka dođe”, poručuje sagovorniku u telefonskom razgovoru.

Njegov Srđan je sahranjen pored majke i mlađeg brata koji je poginuo u nesreći prije rata, s nepunih 17 godina.

“Supruga je mlada umrla. Nije dočekala da vidi da nema sinova. Tu muku dijelim sam”, kaže Rade Aleksić tiho i pokazuje fotografije svojih sinova i supruge.
“Ovo je Srđo sa majkom, ima osam godina, tada je dobio medalju. Ovo je Vujo, drugi sin, on liči na majku”, gleda u fotografije i dodaje ostale – kada je Srđan nosio olimpijsku baklju kroz Trebinje, na motoru, sa društvom na ekskurziji na Bledu, sa prijateljima u gradu…

“Interesantno je kada me pitaju kako sve to podnosim, kažu – izgubili ste dva sina, mlada. Onda se ja često pitam kako se osjećaju ljudi koji nikada nisu imali djecu, koji tu radost nisu osjetili. Pa onda kažem – ja sam sretan čovjek.”

Aplauz dobroti

Na pitanje kako bi on želio da se obilježi 22. godišnjica Srđanove smrti, bez razmišljanja odgovara: “Apelom mladom čovjeku da shvati šta to znači dobrota, prijateljstvo i ljubav i da ga ubijedimo da se time može mnogo više postići nego agresivnošću.”

Upravo je to naslijeđe njegovog sina, koji je spasio život Alenu Glavoviću, koji sada živi u Švedskoj sa suprugom i dvoje djece. On svake godine dolazi u Trebinje da obiđe Srđanovog oca i ode na groblje.

“Često zovne Alen. Dobar je Alen, dobro je čeljade i drago mi je što se fino oženio i ima dvoje fine djece”, kaže s osmijehom Rade Aleksić.

Jedan od vojnika koji je prekinuo Srđanov život poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđena na po 28 mjeseci zatvora.

“Sretnem jednog od njih, prije bi prelazio na drugu stranu ulice, mada ne tražim da se on sklanja. Dobro bi bilo kada bi imao djecu, pa se pokajao, da njima učini uslugu da budu dobri ljudi”, navodi te dodaje da je “drugu dvojicu izgubio iz vida”.

“Možda ih sretnem, ali drago mi je da ne znam ko su. Jedan je poginuo. Kada sam radio fontanu u manastiru Tvrdoš, njegov sin je dolazio i pitao treba li mi pomoći. Nije znao ni ko sam ja, ni da je njegov otac učinio šta je učinio.”

Ovo je prikazano i u filmu Krugovi Srdana Golubovića, na čijoj je premijeri u Sarajevu i Beogradu bio i Rade Aleksić. Publici se na kraju i obratio, a reakcije su bile nevjerovatne.

“U Sarajevu su ljudi plakali. Kažu da Sava centar u Beogradu nije doživio takve ovacije. A ko je Rade da se njemu aplaudira kada se pojavi? Znači, oni su aplaudirali nekoj dobroti.”

Zraka koja obasjava Trebinje

Srđan je posthumno odlikovan i brojnim priznanjima, a jedno od njih je Medalja “Miloš Obilić” za hrabrost, koja je njegovom ocu uručena u Beogradu.

Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“Meni mnogo znači što je tada Novak Đoković htio da me upozna, neko koga cijenim, ne po tome što zarađuje mnogo, nego što je kao mlad koristan na planu čovječnosti”, prepričava Rade Aleksić, ipak dodajući da mu je najdraže kada mu neko kaže da će odgajati dijete onako kako je on odgajao svoje sinove.

Srđanovo ime nose i ulice u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, Podgorici te prolaz u Novom Sadu. Ipak, ulicu i spomenik još nema u rodnom gradu. Međutim, njegovom ocu spomenik ništa ne znači, niti je ikada pokrenuo inicijativu za to.

“Spomenik kao spomenik nema nikavu vrijednost ako Srđo nije usvojen kao pojam u duši čovjekovoj”, kaže odmahujući rukom.

O tome smo razgovarali i s gradonačelnikom Trebinja Slavkom Vučurevićem koji ističe da poštuje ovakve želje Srđanovog oca.

“Srđan Aleksić je jedna zraka dobrog čovjeka, koja obasjava Trebinje i dan-danas. Žalim što nije bilo više Srđana, i u Trebinju, i Mostaru, i Sarajevu, i svugdje gdje su bila ratna dešavanja. Da je, možda, bilo više takvih ljudi i da smo izbili iz glava nacionalizam i rat, živjeli bismo mnogo bolje”, kaže Vučurević.

Ipak, navodi da postoji inicijativa da se glavna nagrada na trebinjskom Festivalu festivala dramskih amatera zove po Srđanu Aleksiću. Već sada postoji turnir u plivanju “Srđan i Maksim” koji, osim Aleksićevog, nosi i ime njegovog rođaka, također plivača, koji je poginuo u ratu.

Poruka koja je oprala duše ljudi

U Trebinju postoji i sportska dvorana “Srđan Aleksić”, u kojoj su smješteni teretana i sportski tereni. U dvorani nas je dočekao mladić, prekinuvši vježbanje. Na upit o Srđanu Aleksiću odmahno je glavom i brzo odgovorio: “Ovo samo nosi njegovo ime, mi nemamo ništa s tim. Imam svoj stav i ne želim to da komentarišem.”

Šetnjom kroz Trebinje susreli smo mnogo mladih, a većina njih je, također, izbjegavala govoriti o Srđanu. Biljana, 30-godišnja Trebinjka, objašnjava da su mišljenja kod mladih podijeljena kada se govori o Srđanovom djelu.

“Gledala sam film Krugovi, ali nisam baš razmišljala o svemu tome”, kaže 26-godišnja Marija.

Ipak, 15-godišnji Miljan, šetajući gradom, rado je stao i skinuo slušalice svog MP3 uređaja da razgovara o Srđanu.

Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“On je defintivno moj heroj, nije uradio dobro djelo samo za jednog čovjeka, nego za cijelo Trebinje. Svi mladi se trebaju ugledati na njega. Za mene je on uzor i primjer”, govori ponosan na svog sugrađanina.

Rade Aleksić objašnjava da se mladima u Trebinju, nažalost, malo o priča o djelu njegovog sina.

“Imam osjećaj da više djeca Sarajeva to gaje nego Trebinja. Ako 20 mladića iz Mostara dođe na Srđanov grob, to znači da neko to tamo gaji, da radi na uzdizanju čovjeka, jer ako posadite ružu a ne gajite je – onda više nema te ruže.”

Dodaje da bi mu najdraže bilo da se “pod pojmom Srđan vode razgovori o čovjeku”.

“To je moja želja, ne da žale Srđa što je mlad poginio. Neka ga ne žale, neka cijene to što je u njima probuđeno, neka cijene sebe.”

Ističe da je to tradicija njegove porodice, ali i ovog kraja: “Mi smo na Balkanu ipak plemenit narod, samo smo na vjetrometini, pa su nam često nametane mnoge stvari, tako da smo malo pogubljeni i moramo se vratiti toj dobroti.”

A priča o dobroti onoga što je Srđan Aleksić učinio oprala je duše mnogih ljudi i zalila plemenitost u njima, kako najbolje opisuje njegov otac, što je veća poruka nego ijedan spomenik.

Izvor: Al Jazeera