Juče je u Petnjici, na “Hamovoj tvrđavi” promovisano 26. izdanje revije “Bihor” u izdavaštvu ZK “Bihor”. O njenom značaju govorili su književnik Braho Adrović i prof. dr Draško Došljak.
Revija “Bihor” se izdaje osam godina, a glavni i odgovorni urednik je književnik i publicista Faiz Softić.
“Reviju Bihor doživljavam kao toplo pismo iz dijaspore zavičaju, otprilike kao kad su mi se prvi put javljali iz inostranstva braća Sabrija, Vejsel i Harun, a sada moj sin Ervin. Pismo se piše sa srcem pa na taj način doživljavam i reviju “Bihor”. Ovo je najbolja revija naših iseljenika i čita se kao pismo, od prvog do zadnjeg slova”, kazao je Braho Adrović.
Revija “Bihor” je važna za očuvanje naroda, kulture, jezika i tradicije bošnjačkog naroda.
“Zavičajni klub se, prije svega, veoma intezivno i kvalitetno bavi pitanjem posebnosti očuvanja kulture Bošnjaka, ali i svih stvaralaca sa ovog prostora, jer skoro da nema značajnije stvaraoca u oblasti kulture, umjetnosti, folklora, da nije makar jednom bio gost kluba. Revija “Bihor” sve to proati i doživljamo je kao zlatni krov ovog udruženja”, kazao je Adrović.
Draško Došljak je kroz svoj doktorski rad upoznao Bihor. Saradnik je revije, pa je govorio o njenom značaju.
“Redakcija vrijedno radi, već devet godina, na ostavljanju lijepih tragova o Bihoru i o Bihorcima. Disertacijom i odabirom teme imao sam priliku da upoznam skoro sve krajeve u Bihoru, koji mi do tada nije bio posebno poznat. Imao sam priliku da steknem prijateljstva koja i danas traju. Zahvaljujući tim istraživanjima danas sam jedan od saradnika”, kazao je Draško Došljak.
Na prvi dio sadržaja osvrnuo se Adrović, dok je o drugom dijelu govorio Došljak.
“Teško je izdvojiti bilo koji sadržaj iz revije, jer se svaki čita od prvog do zadnjeg slova. U ovoj revji dosta je tema koje nose poruku, sliku života naših ljudi u dijaspori, a dosta tema ima i iz zavičaja. Tako da je ovo predivna spona dijaspore i zavičaja. Prvo što upada u oči je serija tekstova koje je pripremio Hamdija Rastoder i to o aktivnostima zavičajnog kluba, prije svega o izboru novog odbora, zimskom turniru u šahu, prilozima koji se odnose na turnir u zingu, aktivnostima koje su vođene povodom Dana zaljubljenih i Dana žena, o okruglom stolu koji je održan sa delegacijom Crne Gore o prednostima ulaska Crne Gore u NATO. Posebno interesantan tekst je “Zavičajni klub ima budućnost” koji govori o susretu rukovodstva i mladih uspješnih ljudi Luksemburga i drugih zemalja, koji studiraju na prestižnim univerzitetima. Interesantan je i tekst o promociji knjige “Ostala su sjećanja”, Haćim Durakovića iz Luksemburga, kao i tekst Denisa Božovića “Konj i čovjek”, koji je izuzetan primjer kako su nekada radnici pružali zdravstvenu zaštitu na ovom području. Izdvojio bih i dva noseća teksta. Jedan je Faiza Softića, odgovornog urednika – “Saga o Bihoru”, toplo napisanu priču o Bihoru kroz vjekove, gdje se pominju ljudi koji su pomogli na afirmaciji ovog kraja, i tekst magistra Halila Markišića o Rožajama kao gradu humanosti i tolerancije, koji prikazuje pouku kako su se ljudi u teškim vremenima pomagali”, kazao je Adrović.
Revija Bihor ima za cilj da afirmiše ljude iz Bihora koji pokreću biznis. Žive u inostranstvu i ulažu ovdje. Iz drugog dijela revije, profesor Došljak izdvojio je neke od onih koji ulažu u kraj, kao što je Šefko Balijagić.
“Očekujemo njegovo investiranje, kao što očekujemo i investicije Jupa Rastodera iz Njemačke, koji sa svojom porodicom vrijedno radi i zarađuje, ali i ulaže u zavičaj. Kroz reviju se afirmišu sve tradicionalne vrijednosti Bihora. Afirmišu se bratstvenički skupovi, što predstavlja značaj za širu zajednicu. Takođe, u drugom dijelu sadržaja imamo sjajan tekst o braći Skenderović, Džeku i Aliji, iz Trpezi Remziji Hajdarpašiću, jer da nije njihovog angažovanja mnogo bi bilo manje akativnosti. Kroz reviju “Bihor” prožimaju se nove i stare fotografije, koje govore o starom načinu života, a nove o sadašnjoj modernoj arhitekturi. Raduje me tekst koji govori o početku rada o opservatornoj islamofobiji u Luksemburgu, kao i tekst Ruždije Kočana koji govori o Bošnjačko – islamskom kulturnim centru u Luksemburgu, te tekst o Bihorskom dervišu, Saita Šabotića”, rekao je Došljak.
On je je pročitao stihove pjesme , Svetlane Sekulić, profesorice maternjeg jezika u Podgorici, koji su sjajna poruka za sve zavičajce
“Stari zavičajci koji su u dijaspori prisjetiće se riječi koje žive negdje, ali se ne koriste više, jer potiču iz zavičaja i čuvaju se, jer predstavljaju vezu sa zavičajom. Jezik nije samo jezik komunikacije već i identifikacija naroda”, dodao je Došljak.
“Revija je uticala na razbijanje medijske blokade iz Bihora, jer uključuje ljude i teme iz ovog kraja i dodatno ih afirmiše”, kazao je Adrović.
ALDIJANA NOVALIĆ
