SEMIN KORAĆ – DžUDISTA KOJI OBEĆAVA
Semin Korać je rođen 06.marta 2001.godine u Luksemburgu. Njegovi roditelji su doselili u Luksemburg, sada već davnih devedesetih godina. Semin je po svemu sličan svojim vršnjacima, međutim, pri prvom susretu sa njim, otkrićete da se radi o izuzetnom djetetu i vrsnom sportskom talentu.
Rođen u porodici Isa i Refike Korać, kao najmalađe dijete, poslije tri ćerke , Semin, ili kako ga od milja u porodici zovu Bato je mogao biti „razmaženo derište“, koji bi čekao servirano, ali nije!
Sa svojih 15 godina, razmišlja zrelo, miran je, tih, marljiv, dobro vaspitan i izuzetno odgovoran prema svojim zadacima i obavezama.
Od 2009 godine, sa navršenih 8 godina, kada većina njegovih vršnjaka trči za loptom i počinje trenirati fudbal, Semin odlazi prvi put na trening džudoa u džudo-klubu Esch, od tada započinje blistava karijera ovog nadarenog dječaka.
Od prvog treninga, pa do danasnjih dana, Semin nikada nije zakasnio na trening, nikada nije odsustvovao sa treninga , koji se održavaju tri puta nedjeljno. Nikada nije odustao od takmičenja iako se ona, kao i turniri, održavaju u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i, naravno, Luksemburgu.
Sve do danas, Semin je ostao vjeran svom klubu Esch, trenira dva puta u sedmici pod nadzorom iskusnog trenera Tom Di Stefano.
Prepoznavši u Seminu veliku nadu u ovom sportu, ljudi iz kluba i nacionalne selekcije Luksemburga odlučuju da Semin od 2013., jednom sedmično, trenira u kampu reprezentacije i tako se intezivno usavršava.
Njegovi rezultati su impresivni, prvak je Luksemburga u svojoj kategoriji za 2012, 2013, 2014 i 2015. Do sada je pobijedo na 17 turnira koji se organizuju u zemljama okruženja, a ukupno posjeduje kolekciju od 36 medelja i pehara.
Njegova odlikovanja imaju posebno mjesto u njegovoj sobi; brižno sortirani svjedoče o uspjehu Semina Koraća iza kojega je naporan rad i duboka predanost sportu kojega voli.
Svako odlikovanje je priča za sebe.
Prošao je put od bijelog do plavog pojasa, po pravilima LFJ, za pojas se polaze svake dvije godine.
Uporedo sa sportskom karijerom, Semin pohađa 9. razred Srednje tehničke škole u Eschu, u kojoj postiže zapažene rezultate; stigne, kao i njegovi vršanjci da odigra i poneku igricu na PS, voli i fudbal i navija za Barselonu.
Razgovarajući sa njim saznao sam da Semin ima životni cilj – da jednoga dana učestvuje na Olimpijskim igrama, na toj najvećoj smotri sportista svijeta.
Ako nastavi kao i dosada, njegov san može postati java, od srca mu želimo da to ostvari.
Semine, sretno!.
(izvor: REVIJA “BIHOR”)
R. ADROVIĆ
STIGLI PLASTENICI KOJE JE DONIRALA TIKA
Deset plastenici koje je donirala turska organizacija Tika stigli su na svoje odredište u Petnjicu.
Ekipa montera iz Visokog iz Bosne Hercegovine će ukoliko uslovi dozvole danas montirati prve platenike korisnicima kojima su namijenjeni.
Projekat TIK-e „Pomoći poljoprivrednim proizvođačima“ obuhvatio je deset poljoprivrednih proizvođača iz Opštine Petnjica koji žele da se bave plasteničkom porizvodnjom i 46 korisnika koji žele da razvijaju voćarsku proizvodnju na ovim prostorima.
Korisnici plastenika od TIKE će dobiti sjemena paprike i paradajza, tako da je na njima samo da otpočnu proizvodnju.
D.B.
ISMET IKO LATIĆ: VIŠE UŽIVAM U MALOM USPJEHU U PETNJICI NEGO U VELIKOM BILO GDJE VANI
Gost emisje “Putevi i raskršća”, Ismet Iko Latić, savjetnik predsjednika opštine je govorio o svom životnom i profesionalnom putu, o radu u opštini i povratku u zavičaj.
Kako to da ste se posle studiranja na stranu vratili u Petnjicu?
Kada se gleda u retrospektivi, ne može da se izostavi onaj najbitni činilac a to je rodni kraj i Petnjica. Po završetku osnovne škole u Petnjici, srednju sam završio u Novom Pazaru a fakultet u Sarajevu đe sam završio i magistarske studije. U Sarajevu sam dobro organizovao život. Međutim, dok sam studirao, radio i živio u Sarajevu, uvijek sam imao na umu svoj rodni kraj i uvijek sam imao želju da se vratim i da uradim nešto što je u mojoj moći da pomognem mjesto odakle sam došao. U vrijeme mog povratka, dešavale su se aktivnosti oko povratka statusa opštini, i moja motivacija je bila da se angažujem ne razvoju Petnjice, već da pomognem da se stvore pretpostavke za razvoj opštine. Naišao sam na razumijevanje predsjednika opštine koji mi je ponudio posao. Istina je da nisam tražio posao komplamentaran mom obrazovnom profilu, već bilo šta, đe bih mogao da na neki način pomognem svoj rodni kraj. Proces resocijalizacije koji traje i dan danas nije baš lak, ali ta ljubav, želja pomaže da se sve te stvari prevaziđu.
Šta je to što vam nije baš lako i šta je to što vam olakšava neke teške trenutke?
Radni dan ili život u Petnjici se ne razlikuje nešto posebno od većine mjesta na sjeveru ili uopšte u Crnoj Gori. Izuzev Podgorice i još nekih razvijenih gradova, život je koncipiran na jedan način koji se preslikava iz sredine u sredinu. Mi smo mlada opština i kasnimo za ostalim opštinama koje postoje više godina. Radom i projektima pokušavamo da ih sve to stignemo i uhvatimo kopču sa trendovima u Crnoj Gori i regionu. Život mladih i u Petnjici, kao i svuda, se odvija pored računara i u nekom svom virtuelnom svijetu komunikacije. Ono što možemo smatrati problemom to je da veći dio Petnjice nije pokriven brzim internetom. Fali optički kabl i dosta stvari na polju infrastrukture – od magistralnog puta do toga da smo jedina opština koja nema svoju trafostanicu. Mi smo jedina opština u koju se dolazi jednosmjernim putem. Kada sam dolazio nijesam mogao ni da pretpostavim sve ovo. Uvijek se misli nešto drugačije od realnosti. Kada sam se vratio susreo sam se sa realnošću i svim onim što nijesam pretpostavio. Puno više uživam u nekom malom uspjehu ovdje u Petnjici, nego li nekom velikom van nje. Kada sagledam moje djetinjstvo i sada odrastanje djece Petnjici, ono se bitno razlikuje. Ono što bih izdvojio to je da je moje djetinjstvo obilježilo događajima koji, htjeli mi to ili ne, ostavi tragove. Od rata na prostoru bivše države, do bombradovanja i mnoge druge stvari. Pripadam generaciji koja je zbog svih ovih događaja, imala priliku da sve to utiče na naše živote. Ja sam rođen u jednoj državi, osnovnu školu završio u drugoj, maturirao sam u trećoj državi i to je normalno za Crnu Goru i region. Mlađi ljude, koji su porijeklom iz Petnjice a žive u zemlje EU, nemaju tih problema. Mi smo sa tim događajima dobili i izgubili. Ne znamo koliki je omjer ali je to svakako učinjelo da brže saznamo.
ZBOG NEJASNOĆA U BUDŽETU ZA 2016. ODLOŽENA SJEDNICA LOKALNOG PARLAMENTA
Sjednica lokalnog parlamenta prekinuta je danas kako bi Ministarstvo finansija poslalo mišljenje i pojašnjenje o Budžetu za 2016. godinu. Naime, iz pomenutog prije sjednice stigao je pozitivan odgovor na predlog nacrta budžeta za 2016. godinu, ali su ujedno sugerisali da u budžetu moraju da se predvide i sredstva za devetnaest radnika koje opština Petnjica preuzma iz Berana.
„To je jedna sugestija iz Ministarstva koja nama prerasta u obavezu, jer mi na osnovu nje koncepiramo bruto i neto zarade za tih devetnaest novih radnika. Zbog toga danas nijesmo mogli da usvojimo budžet. Potrebno je obaviti konsultacije sa predsjednicima partija i odborničkih klubova koji su zastupljeni u lokalnom parlamentu kao i konsultacije unutar koalicionih partnera i odložili smo sjednicu ali će ona ubrzo biti nastavljena“ saopštio je predsjednik skupštine Adnan Muhović za portal radija Petnjica.
Već na narednom skupštinskom zasijedanju odbornici će na dnevnom redu imati Odluku o predlogu budžeta za 2016. godina kao i Odluku o preuzimanju devetnaest radnika iz opštine Berane jer je to usko povezano. Krajnji rok za usvajanje budžeta je 31 mart.
D.B.
RAHMAN KOČAN: ŽENU SAM IZ MILOŠTE ZVAO, REZERVRNI MEDICINSKI IGRAČ
Rahman Kočan, u narodu poznatiji kao Grom koji je svoju penziju stekao u Petnjici a radio je na prostoru Bihora kao medicinski tehničar je u rubrici “Pričao mi dedo” u emisji “Putevi i raskršća”, pričao kako je nekada bilo raditi u Bihoru.
– Davne 1968. godine završio sam medicinsku školu na Cetinju i pokojni Branko Zogović kojeg ne volim sjedeći da pomenem, primio me na rad u zdravstvenu stanicu u Petnjici. I tu sam proveo svoj radni vijek pa i zaradio penziju. Uvijek pomenem svog direktora iz prostog razloga zato što je on forsirao preventivu, a na terenu Petnjice napravio je novi dio zdravstvene stanice, pa je napravio zgradu sa četiri stana.
U toj zgradi su dva stana bila za medicinske tehničare a dva za ljekare. Đe god je postojala osmogodišnja škola, tu je otvorio zdravstvene punktove. Tada za naš standard je to bilo „zlatno“. Na Savin Bor je puno značilo što je koleginica Nejma radila dan-noć , kao i Izet Rastoder i mnogi drugi. Kada su mi pričali kako se to radi u zapadnim zemljama, ja sam onda odgovarao kako se to radi kod nas. Narod je govorio da Petnjica ima stalnog ljekara. Uzeću za primjer dr Buda Dabetića, koji u jutarnjim satima pregleda sve pacijente u Petnjici koliko ih ima, pa ode u zdravstveni punkt u Vrbici, pa se opet vrati u Petnjicu i tu pregleda nove pocijente koji su u međuvremenu došli. I tako sve do naveče. Ja sam 70-tih godina otišao u vojsku i tu sam imao sreće da mi je vojska bila i najveća civilizacija. Godinu dana sam bio u Beogradu na kurs za anestetičara. Po dolasku u Petnjicu, javim se pokojnom direktoru, a on sa oduševljenjem prihvati – kaže da idemo da otvaramo zdravstveni punkt u Petnjici. Tada nije imalo struje, vode. Ostao sam u Petnjici, tu sam se i oženio. Svoju sam supruga zvao „rezervni igrač“ zbog toga što je i ona medicinska sestra. Čak smo 68-me godina imali polivalentu patronažu, što bi sada značilo patronaža sa kućnim liječenjem i ta patronaža bi bila kao preventiva i mi smo tu službu imali prije 40 godina. Čak nas je narod, ni krive ni dužne proglasio za ekipu za čistoću. Organizacioni koncept zdravstva koji je gajio pokojni Branko Zogović je bio pravi. Bio sam zadužen za vakcinaciju djece i to sam uglavnom radio na terenu u kućama. U početku je smrtnost djece bilo skoro 50% uglavnom zbog razno-raznih komplikacija. Međutim, sa porastom standarda, sa napretkom medicine to se drastično i brzo smanjivalo.
ODBORNIČKA PITANJA: OD STOVARIŠTA PREKO VETERINARSKE STANICE DO STRUJE
Na sjednici SO Petnjica jedna od tačaka dnevnog reda bila su i odbornička pitanja.
Odbornik SDP Rešad Rastoder pitao je dokle se došlo sa inicijativom za osnivanje mjesne zajednice Radmanci.
Enes Hadžajlić, je upoznao prisutne sa procedurom otcjepljenja i formiranja novih mjesnih zajednica, ali da je problem nastao između predstavnika koji traže novu mjesnu zajednicu i mjesne zajednice kojoj su pripadali. Kad se riješe ovi problemi procedura će biti završena na sljedećoj sjednici.
Pitanje, šta je sa osnivanjem novih mjesnih zajednica Vrševo i Azane postavio je odbornik DPS Selvudin Šabotić. Od sekretara SO Petnjica dobio je odgovor da oni nisu ispunili osnovni uslov, sakupljanje dva posto potpisa iz te mjesne zajednice, ali će se, kada se ispune zakonske procedure, skupštinska služba oglasiti.
Njega je takođe zanimalo nešto više o posljednjoj donaciji TIKE za sektor poljoprivrede.
“TIKA donirala nesto više od 6150 sadnica i 10 plastenika”, rekao je sekretar Opštine.
Odbornika SD Hajriz Adrović je zanimalo koliko je sredstava izdvojila Opština Petnjica za vodovod Murovsko vrelo i koliko je bilo jednokratnih socijalnih pomoći. Odgovor na ovo pitanje odbornik dobiće na sljedećem zasijedanju pismenim putem.
Odbornik DPS Mithad Cikotić pitao je šta se može uraditi sa servisiranjem odrona na putu Berane – Trpezi, i šta je sa poupunjavanjem bankina koje nisu dovršene prilikom poslednjeg asfaltiranja.
Predsjednik Samir Agović kazao je da će lično urgirati i poslati dopise nadležnim službama koje su zadužene za rješavanje problema. Direkcija javnih radova je je platila izgradnju a Crnagoraput je izvođač tako da oni koji su finansirali asfaltiranje puteva treba da izvrše reviziju i ukažu na eventualne propuste.
Odbornika DPS zanimalo je dokle se stiglo sa uspostavljanjem veterinarske stanice u Petnjici i da li postoji mehanizam da sudentkinji Samri Novalić koja sa majkom živi I studira u Podgorici, ostala je nedavno i bez oca i bez brata.
Na pitanje mu je odgovorio gradonačelnik koji je kazao da je još u februaru trebala da počne sa radom veterinarska stanica u Petnjici, ali da je nakon nejasnog odustajanja direktora veterinarske stanice iz Beranana Bulajića, Opština je sada krenula drugim putem. Rrazgovarali smo sa nadležnima i izvjesnim Šemsom Pepićem i očekujemo da se uskoro realizuje i to.
“Opština će naravno pomagati kroz stipendije studentima, a iznaćicemo i način da pomognemo mladoj studentkinji’’, kazao je predsjednik opštine.
Predsjedni SO Petnjica Adnan Muhović obećao je da će studentkinji Samri Novalić u ime OO BS Petnjica pomoći parcijalno sa 500 eura.
Odbornika DPS Muharema Adrovića je zanimalo kada će se ukloniti stovarište iz centra Petnjice. Predsjednik Agović je kazao da je Opština aktivna kada je u pitanje ovaj slučaj kao i svi drugi slučajevi slični ovom. Sa ljudima i firmama čijim objektima nije mjesto tu gdje su danas razgovaraćemo i pokušati da nađemo racionalno i korisno rješenje za obije strane, a ukoliko do konstruktivnog rješenja ne dođe, moraćemo da primijenimo zakon. U raspravu se uključio i vlasnik Rešad Rastoder pomenutog stovarista koji je naglasio da je spreman da razgovara sa nadležnima i da civilizovanim putem sve ovo može riješiti.
Odbornika SD Isljama Ćemana zanimalo je dokle se stigla elektrifikacija katuna na području Bihora i sta su službenici Opštine uradili u posljednje dvije godine na molbu građanima.
Agović je rekao da će nakon zimskog perioda sluzbe EPCG izaći na teren te da je ovom pitanju razgovarao sa direktorom EP iz Berana Sašom Pešićem i da će vrlo brzo nakon sto se urade studije dobiti odgovor na ovo pitanje koje je je jedno od važnijih, jer tamo rade I stvaraju poljoprivredni proizvođači koji časnim radom ostvaruju egzistenciju za svoje porodice.
D.R.
SJEDNICA SO PETNJICA: POTREBNA REKONSTRUKCIJA ZGRADE ZDRAVSTVENE STANICE
Prva tačka dnevnog reda o kojoj se raspravljalo na 15-oj redovnoj sjednici Skupštine Opštine Petnjica bila je stanje u oblasti primarne zdravstvene zaštite na području Opštine Petnjica.
U uvodnom izlaganju, direktorica JZU Dom zdravlja ‘’Dr Nika Labović’’ Berane, Zuhra Hadrović upoznala je odbornike sa stanjem i problemima na nivou primarne zaštite u Petnjici. Na nivou opštine Petnjica zdravstvenu zaštitu kod izabranog doktora koristi 5.455 stanovnika, kojima zdravstvenu zaštitu pružaju dva izabrana ljekara. Usluge na nivou Opštine Petnjica pružaju se u Zdravstvenoj stanici Petnjica i u pet seoskih ambulanti. Planovi su i da se rekonstruiše dio Zdravstvene stanice Petnjica, u iznosu od 32.604,40 eura a rekonstrukcija će obuhvatiti zamjenu krova na starom dijelu zdrade, rekonstrukcija plafona, nove instalacije, novi zidovi i dr. Direktorica se zahvalila donatorima iz dijaspore koji su Domu zdravlja Berane donirali opremu. Takodje istakla je da će kvalitet zdravstvene zaštite u Petnjici povećati to što je za potrebe ljekara u Petnjici dodijeljen stan ZS Petnjica, od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i Opštine Petnjica. Ističe se dobra saradnja sa predstavnicima lokalne samouprave Petnjica, sa kojima su pričali o obezbjeđivanju uslova za funkcionisanje povremenih seoskih ambulanti i saradnja sa savjetima mjesnih zajednica, uklanjanje komunalnog otpada u blizini ZS Petnjica, povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite građanima Petnjice. Ono sto je posebno zaokupilo pažnju odbornika je uspostavljanje rada patronažnih sestara – tehničara, opremanje i rekonstrukcija povremenih seoskih ambulanti.
Odbornik DPS Senad Rastoder naglasio je da je potrebno zaposliti još ljudi, imati tehničara u svakoj mjesnoj zajednici jer bi to bilo efikasnije i jeftinije nego trošiti gorivo svakodnevno, a da u svemu tome zdravstvena zaštita nije na zadovoljavajućem nivou.
‘’Nekom je terapija koja je prepisana u osam a nekom u dva sata, i praktično je nemoguće da patronažno vozilo stigne u ovako razuđenom terenu na svaku kućnu adresu”, kazao je Rastoder.
Na stanje u zdravstvu osvrnuo se i odbornik DPS Mithad Cikotić, koji je zatražio da Petnjičani imaju zaštitu kao i građani Andrijevice, Plužina i Šavnika. Takođe je upozorio i nestašicu lijekova u Montefarmovoj apoteci u Petnjica.
Direktorica Doma zdravlja Berane je nakon diskusija kazala da razumije sve potrebe i je svaki prijedlog dobrodošao, ali da sve to nije izvodljivo u praksi, jer prvenstveno zdravstvu nedostaju ljudski resursi.
U raspravi o stanju u oblasti primarne zdravstvene zaštite u Petnjici učestvovali su odbornici DPS dr Erol Muratović i SD Hajriz Adrović.
