BSCG u NY: DA LI JE OSUDOM KARADŽIĆA UBIJENA VELIKOSRPSKA IDEJA

0

Međunarodni krivični sud osudio je u prvostepenom postupku Radovana Karadžića na kaznu od 40-god zatvora za genocidi zločine protiv čovječnosti. Za žrtve je to premalo pa čak i da je 400 godina. Radovan KARADžIĆ jeste kriv ali njegov život je i tako završen, medjutim postaje dilema da li je ideja koju je počeo ostvarivati, ubijena. Na žalost ta ideja i velikosrpski projekt i dalje živi, ta ideja velikog srpstva ostaje da tinja u mnogim glavama. Od najvišeg suda u istoriji čovječanstva za zločine ovakve vrste očekivali smo da će svojom presudom ugasiti ideju etničkog čišćenja i genocida na Balkanu. Poruke koje je poslao na samom početku rata da će BOŠNJAČKO-muslimanski narod nestati, nijesu se ostvarile. Niti je nestalo muslimana na ovim prostorima, niti je uništena Bosna i Hercegovina. Zato vi svi koji ste za opravdanost ove ideje, zapitajte se i pogledajte oko sebe svoju rodbinu, oca majku, braću, sestre, dede i bake, rodjake i komšije da vam je neko pobio sve kako bi se vi osjećali. Da li taj bol možete razumjeti kod onih koji su sve to izgubili u našoj Bosni i Hercegovini, ili želite biti dio kolektiva krivice radi odbrane genocida koji ce ostati upamćen kao zločinac koji je naredio ubistva silovanja i proterivanja stotine hiljada nevinih očeva majki, sestri, ćerki, nana i nevine djece. Izrečena kazna za zlotvora i fašistu Karadžića niti je pravedna niti je dovoljna. Na žalost Haški tribunal je podlegao političkim trgovinmama velikih sila, i ovom presudom nije pomogao da se na ovim prostorima napravi krupan korak na bolje. Apelujemo da sud u obnovljenom procesu ispravi svoju grešku i pošalje jasnu poruku presudom gašenja ideje etničkog čišćenja i osudi genocid i jasno pokaže i koje su države napravile i učestvovale u projektu okupacije Bosne i Hercegovine, a takozvanu Republiku Srpsku koja je natopljena i sazdana na krvlju i genocidu nad Bošnjacima i ostalim odmah ukinut, a njihov sponzor Srbija da plati ratnu odštetu Bosni i Hercegovini. Sud treba da pošalje jasnu poruku Srbiju koja je ovom odlukom suda praktički oslobođena direktne odgovornosti za genocid, da preuzme odgovornost za ne sprečavanje genocida. Zato ne smijemo dozvoliti da oni koji su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu pišu istoriju umjesto nas koji smo je branili. Genocid se ne kažnjava brojkama već doživotnom robijom.

ESAD RASTODER, predsjednik BSCG u NY

“Genocid koji su Srbi počinili pod vođstvom psihijatriskog bolesnika Radovana Karadžića, ostaće zabilježen u novijoj istoriji kao najbrutalni, a njihov bolesnik koji je osuđen na 40 godina zatvora, daje nam da sumnjamo da je i sud u Hagu, podlegao političkim trgovinama velikih moćnika”, izjavio je za press predsjednik Bošnjackog saveza CG u New York Esad Rastoder .

BSCG u NY

BS: POZDRAVLJAMO PRESUDU KARADŽIĆU

0

Bošnjačka stranka (BS) pozdravlja jučerašnju presudu Haškog tribunala kojom je Radovan Karadžić osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida i drugih ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima, Hrvatim i ostalim nesrbima.
„Haški tribunal je juče presudio zločinačkoj i genocidnoj ideji koja je devedesetih godina rasplamsala ratni vihor i činila brojne zločine i progone nad nedužnim građanima Bosne i Hercegovina i drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije. Četrdeset godina zatvora za nekoga ko je ideolog rata i nalogodavac zločina protiv nedužnog stanovništva, uključujući genocid u Srebrenici, predstavlja samo djelimičnu satisfakciju za unesrećene porodice“, saopšteno je iz BS.
Presuda Karadžiću, kako dodaju, predstavlja mali dio zadovoljene pravde, ali se njome potvrđuje postojanje udruženog zločinačkog poduhvata koji je, kako kažu u BS, sprovođen planski i sistematski u Bosni i Hercegovini.
„Presuda zasigurno predstavlja opomenu svima koji se još zanose idejama i ciljevima zasnovanim na stvaranju veliko-državnih projekata. Zemlje i društva nekadašnje Jugoslavije, uključujući i Crnu Goru moraju naći snage da raskrste sa prošlošću, pravosnažno i adekvatno kazne sve zločince, i rade na izgradnji mostova pomirenja i saradnje među narodima“, navodi se u saopštenju.

U NEDJELJU SVI NA DERBI: DIREKTAN PRENOS FK PETNJICA : FK PLJEVLJA

0

Fudbaleri Petnjice u nastavku prvenstva u nedelju će dočekati na terenu u Gusarama ekipu iz Pljevalja. Ako se uzme u obzir da su petnjičani trenutno prvi na tabeli i da im raspored utakmica do kraja prvenstva ide na ruku, osvajnjem tri boda u nedeljnoj utakmici, možemo slobodno reći da su već jednom nogom u baražu za viši rang takmičenja.

„Nakon dobro odrađenih priprema i velikog broja kontrolnih utakmica, naravno da očekujemo pobjedu. Naš ozbiljni pristup radu u pripremnom periodu već se pokazao u prošlom kolu, kada smo na neugodnom terenu savladali ekipu Komova. Nedeljna utakmica jeste zapravo derbi prvenstva i pobjedom se odvajamo od glavnih konkurenata za baraž utakmice i viši rang takmičenja. Ovom prilikom pozivam sve ljubitelje sport, sve ljubitelje fudbala iz Petnjice, da u što većem broju dođu i da u fer i korektnoj atmosferi podrže svoj klub u osvajanju važnih bodova“, izjavio je za portal Radija Petnjica trener petnjičana Novo Cimbaljević.

Utakmica počinje u nedelju u 14 časova, a Radio Petnjica je  obezbijedila direktan prenos.

OTVARA SE BIBLIOTEKA “KADRIJA ADROVIĆ” U PETNJICI

0

U nedjelju će u Petnjici svečano biti otvorena memorijalna biblioteka “Kadrija Adrović”.  Ova biblioteka nosi ime po znamenitom prosvjetnom radniku i društvenom aktivisti iz Bihora Kadriji Adrovicu velikom ljubitelju pisane riječi.
U eri razvoja informacionih tehnologija svoj danak platila je i knjiga, nekada jedino sredstvo informisanja i obrazovanja ljudi. Grupa entuzijasta okupljenih oko koordinatora i nosioca projekta renoviranja biblioteke Nermina Adrovića odlučila je da čitalačkoj kulturi u Bihoru udahne novi život. Oni su uz pomoć Savjeta Muslimanskog naroda i Fonda za ostvarivanje i zaštitu manjinskih prava uspjeli da renoviraju prostoriju i mobilijar u zapuštenoj prostoriji Kadrijine biblioteke koja se nalazi u prostorijama Mjesne zajednice. Prašina od koje se skoro i ne vide naslovi knjiga od nedelje postaće prošlost jer će Bihorci uz simboličnu članarinu imati priliku da čitaju za sada oko 3000 naslova, a uskoro se očekuje i povećanje broja naslova na 5000 hiljada.

Na taj način oživjeće se Kadrijin duh, čija je poruka mladima uvijek bila ‘’znanje je najveće bogatstvo’’, a to bogatstvo se stiče čitanjem knjiga, a istovremeno će i biti ‘’simbol generacijama’’ koje ga znaju.

Kadrija Adrović rođen 3. novembra 1946. godine u selu Bor od oca Mula i majke Drage. Osnovnu školu je završio u Petnjici 1960. godine, a gimnaziju u Skoplju 1968. god. U Skoplju je nastavio školovanje gdje završava Pedagošku akademiju – istorija i geografija 1971. godine. Iste godine zasniva svoj radni odnos u osnovnoj školi u Trpezima.

Nakon Trpezi prelazi u osnovnu školu “Mahmut Adrović” u Petnjici  gdje je radio do smrti 1995 godine.

Kadrija Adrović je bio aktivista u mnogim projektima koji su bili od društvene koristi za Bihor.

Bio je glavni organizator izgradnje vodovoda za svoje selo Bor, kao i za izgradnju omladinskog doma na Boru.

Takođe je kao predsjednik Mjesne zajednice Petnjica, sprovodio je mnoge akcije od društvenog značaja.

Kadrija Adrović je volio svoj posao, školske učionice u kojima je svojim učenicima prenosio  znanje. Izveo je mnoge generacije na pravi put. Volio je knjige. Vodio je svoje učenike na takmičenja iz Istorije  gdje je osvajao opštinska, republička i savezna takmičenja za šta ima veliki broj pohvala.

Biblioteka koja se otvara i koja će nositi njegovo ime poklon je novoosnovanoj Opštini Petnjica čime ona dobija jedan sadržaj koji je sastavni dio svake opštine . Zahvaljujući profesoru dr. Saliji Adroviću bratu Kadrije Adrovića koji je preko NVO „Društvo prijatelja knjige“ prikupio veliki broj knjiga oko 3000 naslova ,ali vjerujemo da će novim donacijama u prvom redu RTCG i drugih uskoro stići do broja od 5000 jedinica.

Knjiga je svačija i pisci pripadaju onima koji ih čitaju , tako vjerujemo da će i ova biblioteka biti mjesto okupljanja svih stanovnika Petnjice, da će se odrzavati književne večeri, večeri retoričara, kao i aktivnosti koje mogu biti edukativnog karaktera za djecu (tipa radionica) i bezbroj ideja kulturnog i obrazovnog sadržaja’’, kazala je za portal Radija Petnjica Kadrijina kćerka Kalina Adrović Vulić.

“Knjiga je u cijelosti put od zla k dobrome, od krivice k pravdi, od pogrešnoga k istinitome, od noći ka danu.”

DINO RAČIĆ

 

BD FOND LUKSEMBURGA: NEPRIHVATLJIV NAČIN GLASANJA ZA KANDIDATA ZA SARADNJU CRNE GORE I ISELJENIŠTVA

0

Na osnovu (dez)informacija koje su vama dostavljene i objavljene, zamolio bih vas da objavite sljedeći tekst. Vezano za kandidature za članstvo u savjet za saradnju Crne Gore sa iseljeništvom.

 

Izvještaj predsjednika udruženja
Bd Fond Luxembourg à.s.b.l.

Skenderović Rahim

“Na sastanku prestavnika pojedinih udruženja koja djeluju na prostoru Velikog Vojvodstva Luxembourg, sazvan na inicijativu počasnog konzula u Luxembourgu, gospodina CAMIC Remza, održanog 18.03.2016, bez unaprijed utvrđenog dnevnog reda, dogodilo se nažalost nešto sto po mom ličnom viđenju, može ličiti na sve osim na ozbiljan rad.

Nakon ponuđenog dnevnog reda;

1. Predlozi kandidata za pomenuti savjet
2. Međuklubska saradnja
3. Razno…

Vecina prisutnih udruženja je predložilo imenom svoje kandidate, izuzev nas, udruženja BD Fond Luxembourg…

Razlog nenominovanja kandidata od strane BD Fond je jednostavno obrazložen činjenicom da predloženi kandidati, po našem nahođenju, trebaju biti predstavljeni sa propratnom dokumentacijom, sa CV-om (curriculum vitae), dokumentom koji potvrdjuje prihvatanje kandidature, kao i prezentacijom i projektima realizovanim i u toku realizacija udruženja iz kojeg proizilaze…
Čvrsto ubijeđeni da kandidate treba birati na osnovu njihovih sposobnosti, a ne na osnovi jačine međusobnog prijateljstva sa “jednim ili drugim” kandidatom!!!

10 minuta po predstavljanju imena potencijalnih kandidata, bez priložene bilo ikakve dokumentacije na uvid prisutnima, pristupilo se nekakvom improvizovanom glasanju bez unaprijed utvrđenog i prihvaćenog pravilnika, naravno bez mene, predsjednika jednog od najaktivnijih udruženja BD Fond Luxembourg ako ne i najaktivnijeg, pa sam prisutnima objasnio da nemam sposobnost donijeti zdrav sud o kandidatima za tako kratko vrijeme i bez propratne dokumentacije, te da je neophodno kandidature podnijeti na jedan iole korektan način, uz potrebnu dokumentaciju te po određivanju i usvajanju pravila glasanja, iznijeti mišljenje o pojedincu kao osobi najkompetentijoj medju kandidatima za obavljene novoformirane funkcije.

Moja sugestija nije prihvaćena, pa je glasanje bez mog učešća kao prestavnika itekako bitnog udruženja na prostorima Velikog Vojvodstva Luxembourg, obavljeno po mom mišljenju na osnovama medjuprijateljskih veza, te je kao takvo u potpunosti neregularno i za nas neprihvatljivo.

Udruženje BD Fond Luxembourg zadržava pravo nominovana u za to dopisom predviđenom roku i predočenom nam pravilniku, svojih kandidata, uz svu popratnu dokumentaciju, s ciljem proizilaženja medju nama najkompetentnijeg osobe za predstojeće poslove pri obavljanju uloge Savjetnika za saradnju Crne Gore sa dijasporom.

Iz poštovanja prema pomenutom skupu i mojim sunarodnicima koji su bili prisutni, ostao sam do završetka sjednice, ispoštovao tačke 2 i 3, u njima aktivno učestvovo i vjerujem dao svoj doprinos ne u ličnom interesu već s ciljem inreresa naroda i zemlje koje u srcu nosim i kojima pripadam!

Vama, s dužnim poštovanjem,

predsjednik udruženja BD Fond Luxembourg
SKENDEROVIC Rahim”

“BABA MARTA” U PETNJICI

0
fotografija 4
Kraj marta u Bihoru

fotografija 1 (1) fotografija 1 fotografija 2 (1) fotografija 2 fotografija 3 (1) fotografija 3 fotografija 4 (1) fotografija 5 (1) fotografija 5

PETNJIČKA POSLA: NA VODOVOD SE PRIKLJUČIVAO KAKO JE KO HTIO

0

Radovi na izmještanju vodovodnih cijevi koje snabdijevaju  Petnjicu vodom, trenutno ne idu planiranom dinamikom. Problem je nastao zbog toga što po evidenciji o priključcima na vodovodnim cijenima trebalo je da bude devet priključaka okolnih domaćinstava, zgrada  među kojima je i ambulanta. Međutim, kada su počeli sa otkopavanjem, radnici su konstatovali da postoje šesnaest priključaka kao i još dodatna tri priključka koja još nijesu uspjeli locirat.

fotografija 1Naime, prilikom priključivanja na lokalnu vodovodnu mrežu, korisnici nijesu vodili računa o mjestu gdje će prikopčat, na mjestima koja su za to predviđenja, šahtama, već su to radili „kako je kome odgovaralo“. Loši vremenski uslovi i snijeg koji pada, ne sprečava radnike da nastave sa radovima i problem izmještanja vode riješe. 

DENIS BOŽOVIĆ

fotografija 1 fotografija 2 fotografija 3 fotografija 4

BIHORSKI RJEČNIK: AVADŽIJA JE KONCEM PRIŠIO PULJKU NA RAŠU A ONDA JE FABIO ZECA

Istoričar Sait Šabotić u nastavak priče o izrazima i terminima iz Bihora objašnjava značenje nekih termina kao i njehov nastanak.

Termin gabor upotrebljava se kada je neko ružan, čak i u onom dijelu kada je neko hendikepiran. Izraz koji je sve manje u upotrebi je riječ faha što znači crta, a čujem da se često kaže i faša, kao npr isfašao mi auto. Imamo pojam puljka ili puce što je zapravo dugme. Izraz koji koji su koristi lovci u Bihoru jedni za druge je avdžije i ovaj pojam dolazi iz turskog jezika. Taj lovac ili avdžija ima potrebu da namami životinju, i bihorci bi rekli da je on fabio životinju. Imamo izraz raša koji nije karakteristična samo za Bihor i on označava suknju. Pojam rogljati se bi značio sporiti se oko nečega. Pojam ožeg se koristi za mašice, za žarač koji se koristi prilikom nalaganja vatre. Pade mi nom, što bi značilo pade mi na um. Nalča bi označavala potkovicu. Urnek je pojam koji se koristi kada hoćemo da kažemo da imamo uzorak za nešto.

LUTOVAC: NASELJA U BIHORU POSTOJALA I PRIJE ŠEST HILJADA GODINA

Za emisiju “Putevi i raskršća” pričao je Predrag – Peđa Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana.

Sa arheološkog aspekta, koji je to najraniji period o kojem možemo da pričamo kada je riječ o Bihoru?

Kada arheolozi istražuju jednu teritoriju i kada kažete Bihor, za nas arheologe to je mikroregija. Treba imati pred sobom geomorfološku sliku Crne Gore i shvatiti da Bihor i Korita čine jednu cjelinu, jednu jako bitnu teritoriju koja je vezana za Polmilje koju karakteriše što je jako prohodna, ima jako puno vodotokova i glavni kulturni uticaji su išli preko te teritorije. Zato i kažem Bihor i Korita i ono što ću pričati za Bihor to faktički važi i za Korita. Naša prva istraživanja u Radmanskoj klisuri prije desetak godina, pokazala su da već vrlo rano, počinju da borave određene kulturne grupe na ovoj teritoriji. Konkretno govorim o neolitu, oko 4 000 godina prije nove ere, što znači doba praistorije, tzv.neolitska kulturna grupa i ona se javlja na prostoru lokaliteta Torine i Radmanske klisure. To je kraj tipične podunavske vinčanske kulture grupe. Kada je postala stabilna na prostoru Podunavlja i ravnice, ona je polako počela da zalazi i u naše krajeve. Poznato je da u Beranama postoji čuveni Beran krš, utvrđeno uporište neolitske kulturne grupe, znači iste vinčanske grupe i za dugo vremena nijesmo znali kuda su ti uticaji došli, i prvo se mislilo da su došli Polimljem jer ih i tamo imamo. Međutim, istraživanja u Radmansku klisuru su pokazala da svi ti uticaji došli preko vrlo prohodne teritorije, preko Bihora i Korita. Konkretno na Torinama, na samom ulazu u Radmansku klisuru, postoji veliko naselje koje se javlja kod prvih pojava metala, oko 3500 godina prije nove ere, i naselje je koje traje do kraja bronzanog doba. To je raspon od skoro 2 000 godina. Značajno je to što se isto mjesto koristilo sezonski, znači ne radi se o stalnom naselju, već o migracijama, jer su te kulturne grupe počele da se bave stočarstvom, pa su imali ravnicu i planinu. Sa sigurnošću možemo da tvrdimo da je u neolitu tu bilo naselje. Ta kulturna grupa, koristila je taj prirodni refugijum prirodno utvrđenje koje je zaklonito i izdignuto iznad petnjičkog regiona i odatle se pruža pregled koji pruža sigurnost. Takođe je tu i Radmanska klisuru gdje su se mogli skloniti. Ono što je zadivljujuće, u samoj Radmanskoj klisuri postoji pećina Graci ili Grad i u njoj smo vršili sondiranja i utvrdili da i tamo postoji tog materijala. Za sada ne možemo da utvrdimo da li se radi o nekom svetilištu iz neolitskog perioda, ili se radi o nekom pribježištu u slučaju opasnosti. Međutim, u intezivnom bronzanom dobu, tu imamo fantastične alate, počev od kalupa za livenje, određene vrste kopalja, bodeža, koji se čak javljaju i na teritoriji Podgorice i na osnovu tog materijala možemo da uhvatimo vezu. Znači da se nije sa centralnog Balkana dolazilo tu i ostajalo, već je taj kraj služio kao stepenica. Postojale su prirodne komunikacije i duž te komunikacije određena naselja određenih kulturnih grupa. Na žalost nemamo finansijskih mogućnosti da pratimo taj lanac. Prije nekoliko godina, istraživali smo jednu praistorijsku gomilu ili tumul u Momišićima i odmah smo stvorili tu vezu, tih migracija, tih životnih i kulturnih kretanja. Kretanjem tih kultura dolazi do miješanja određenih kulturnih grupa, jer još nema etničkih grupa, već imamo kulture i na osnovu keramike, na osnovu onoga što nađemo u tim iskopavanjima možemo da nazremo i da utvrdimo te uticaje i ta kulturna prožimanja. Ono što je karakteristično za Torine, jeste da kulturna grupa prati jednu vrstu jelena, jer imamo puno alatki koje smo našli a koje su rađene od paroški jelenskih rogova. To bi značilo da je jedna kulturna grupa, pratila tu vrstu jelena, pa je iz istočne Srbije, od Homoljskih planina, taj materijal pruža do Skadra i skadarske ravni. Znači migraciom određenih jestivih divljih životinja, kreću se i te kulturne grupe i na taj način obezbjeđuju sebi hranu. U pećini treba da sondiramo i dublje i očekivanja su da nađemo i starije predmete iz kamenog doba. Za bakarno doba na području Bihora karakteristična je importna razmjena jedne vrste egejskog bodeža. Pouzdano možemo da tvrdimo da jedna vrsta egejskog noža koji se javlja na Balkanu i to samo na našoj teritorji je proizvod naših kulturnih grupa bronzanog doba. Na lokalitetu Torine našli smo jedan kalup bodeža. Jedan bodež je nađen u Momišićima a kalup smo našli u Torinama. Sada zamislite koliko su te teritorije udaljene a ipak povezane. Na Torinama smo našli ovalne, elipsoidne kuće, ognjište, keramike, pa dosta toga iz bakarnog doba, razne ukrase…To isto smo našli i oko Skadra. Tako smo shvatili da nijesmo na  periferiji već centar bronzanog kulturnog kruga.

KAKO JE NASTALO IME BIHOR

Istoričar Sait Šabotić, je u rubrici “Pričao mi dedo” u okviru emisije “Putevi i raskršća” priča odakle potiče ime Bihor.
Porijeklo imena Bihor je do danas dosta nejasno i nerazjašnjeno i dosadašnja lingvistička istraživanja nijesu dala konačan odgovor na to pitanje. U istraživanjima koja su do sada sprovedena, mi imamo određenih teza, postavki i tumačenja oko naziva i uglavnom su protivrječena, podijeljena i zbog toga ga lingvističari, onomastičari i različito tumače. Ono što je sigurno jeste to da je ime starog porijekla, kao i to da jedna oblast u Erdelju, u Rumuniji nosi to ime, kao i to da istorijski izvori nam govore da u različitim evropskim predjelima postoje mjesta koje nose ime koje je slično ili blisko tome nazivu. Tako u Mađarskoj imamo naziv Bihar, u Češkoj imamo Bihori, u Poljskoj imamo Bihors itd. I sve su to približno slični a i različiti nazivi od naziva Bihor. Akademik Milisav Lutovac se prvi upustio u tumačenje porijekla imena Bihor. Iznio je svoje mišljenje da je to stari naziv i da nije romanskog porijekla. Polazeći od činjenice da je naziv Bihor ostao zabilježen usmenim putem raznim predavanjima, legendama onda bi smo mogli da kažemo da tumačenje imena Bihor imamo sa stanovišta legende i sa stanovišta naučno-istorijskog. Što se tiče tumačenja vezanih za legende, Draško Došljak, onomastičar, profesor na filozofskom fakultetu, je neko ko je zabilježio nekoliko predanja i legendi koji govore o nazivu i porijeklu imena Bihor. Prema legendi koja je najpoznatija, ime je u vezi sa prokletom Jerinom, koja je navodno imala veliku tvrđavu koja se nalazila na desnoj obali Lima, i u određenom trenutku, prema legendi, je opkolio austrijski car, ali nije mogao da je zauzme. Pribjegao je lukastvu. Sklopio je sporazum sa Jerinom i u znak prijateljstva, on joj na konjima dostavlja sto tovara žita. Njegova vojska je bila sakrivena u košarama sa žitom, i kada su konji sa žitom ušli unutar zidina grada, oni su iskočili, poubijali stražare i na taj način zauzeli grad. Kada je prokleta Jerina saznala za to, navodno je uzviknula „Ja – Bih – Hor“ što bi značilo da se javno osramotila, da je nadmudri neko drugi. Tako je prema toj legendi nastao naziv Bihor.