Na svečanom otvaranju IX Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2016, 12 jula u Petnjici održana je promocija zbirke priča Bihorska enigma u kojoj su zastupljeni odabrani radovi sa prošlogodišnjeg Festivala.
O knjizi su govorili Miomir Mijo Mišović, Senada Dješević i mr Esko Muratović.
„Bihorska enigma“, sadrži 30 odabranih priča autora iz Crne Gore i regiona i otkriva horizonte sjećanja i svijesti u kojima se ogleda istinski treptaj čovjekovog bića u traženju ličnog puta i životnog izbora, kazao je u recenzent, profesor filozofije u niksickoj gimnaziji mr Esko Muratović.
Profesorica književnosti iz Plava Senada Đešević je na početku istakla da će svjesno zaobići nagrađene priče, jer je o njima pisano i govoreno pa želi skrenuti pažnju i na one druge u ovoj knjizi, koje takođe zaslužuju pažnju.
(Iz izlaganja)
-Zbirka „Bihorska enigma“, sadrži priče, koje simbolično predstavljaju život, svakodnevno preživljavanje naroda na i van svog ognjišta, zbilje, stvarno i nestvarno,vidljivo i nevidljivo, tugu, bol, besmisao, brutalnost i smrt, kao posljedicu rata, u priči-“Farbanje života“, strepnje i drhtaje,nadanja i očaj nesrećne majke zbog odlaska njenog djeteta u vječnost, u priči- „Put“, jasno naziranje istinske ljubavi, naklonosti i poštovanja prema zavičaju i svom narodu, kako kroz stvarni doživljaj, tako i kroz imaginaciju, oživljena sjećanja, odavanje počasti rahmetli Ćamilu Sijariću putem priče-pjesme – „Vodeni zavičaj, čojstvo i junaštvo u pričama- „Murat i Milorad i „Uglješa“, velikoj ostvarenoj i neostvarenoj ljubavi u pričama- Na ime „Slobodanka P“i “LJubav različitosti“, patnje bolove i način na koji se otkrivaju stvarnost i sjećanja ljudi sa prostora Bihora, u kojima se ogleda istinski dah čovjekovog bića u traženju i pronalaženju ličnog puta i životnog izbora u priči- „Dukat“.
S perspektive fiktivnog sveznajućeg naratora često nailazimo na distancu između pripovijedača i onoga o čemu se pripovijeda.Takozvanim bezličnim ili dramskim pripovijedanjem postignuta je mirnoća u kazivanju.
Stil autora određen je u zavisnosti od izbora teme, jezičkih sredstava, dominantnim osjećanjima i raspoloženjima, načinom doživljavanja svijeta, stavom prema životu-pesimistički ili optimistički, oblikovanjem likova i slika i sl. Riječi autora su u stanju da dočaraju i povežu kroz dijaloge moderno i tradicionalno, fikciju i fakte, metaforički pronađu pravu riječ, pa često umjesto brutalnosti i banalnosti subjektivizujući svoju inspiraciju postižu nešto blaži, iskreniji i ubjedljiviji kontakt sa čitaocem, putem istančane analize čovjekovih razmišljanja i međusobnih odnosa.
U strukturiranju enterijera i pejzaža duboko su funkcionalni i time jednostavni, te je funkcija jezičko-stilskog izraza u pričama usklađena sa akcentom na naraciju.
U prvonagrađenoj priči „Odabranik“ autorka govori o Ajninoj nesrećnoj sudbini, o njenom životu koji umire Serdarevom prodajom, i nasilnom udajom za infantilnog Galjana, o raskidu sa njenom porodicom i kućom u koju nikada više neće kročiti. Poput Borine Sofke budiće je miris slika novog doma, muža, podsjećajući je na prodaju, prevaru, buđ, trulež.
Kroz dominantne motive ljepote, novca, prihvatanja novog i novonametnutog načina života, straha i borbe za opstanak, upornosti, istrajnosti, propasti i smrti ona prkosi sebi i drugima. Sukob snova izaziva u njoj unutrašnje borbe, želi da jaukne i krikne krijući lični i emotivni poraz.
Kao i mnoge prije nje, ona je poražena one noći u đerdeku, saznanjem za koga je u stvari došla, svjesno pristajući da bude žrtva radi ličnog ponosa povlačeći se i udaljavajući se od svijeta dostojanstveno i stoički.
Istina koju nam autorka donosi namijenjena je podizanju svijesti, prvenstveno mladim djevojkama, koje između sna i jave ,sadašnjosti i budućnosti, mogućnosti brzog načina zarađivanja novca, budu često namamljene, prevarene, tučene i na kraju prodate od strane makroa.
Interesuje je moral i psihologija likova, ono emotivno, burno,oporo, mutno, grubo-animalno, što izaziva bol i patnju, dobijajući tamnu stranu ličnosti.
Bogatim leksičkim fondom, je uspjela da sačuva od zaborava mentalitet, običaje, specifičan govor koji taj narod ne želi i neće nikada zaboraviti niti ga se postidjeti ma gdje bio, idejne vrijednosti koje su predstavljale jedan narod, jedno vrijeme, bihorski kraj, a i mnogo šire.
U priči „Odluka“- uvodnom narodnom izrekom-„Prvoj zulumćar, drugoj hizmećar“, autorka nas takođe upućuje na zlostavljanje i patnju žene, na njenu potčinjenost, na borbu u dostizanju ljudskih ideala. Međutim, u drugoj polovini priče ona je antipod dotadašnje žene, buni se, afirmišući opšteljudske ideale, otvara nadu, prezire apsurd života,traži spas u drugoj zemlji, odbacujući iluziju o vječnoj dominaciji „jakog“ nad nedužnom, na ovim prostorima, i dokazuje da je sila i nadmoć bahatih prolazna, a sa njima i njihovi hirovi i uboga narav. Oslobođena stereotipa i nepisanih zakona, ona će izaći iz hermetički zatvorenog kruga, u kojem nije mogla slobodno da funkcioniše, te uzdižući se na pijedestal pobjednika, postaje ravnopravan član društva, dokazujući da je usud – odlazak mnogih ,pa i nje, iz bihorskog kraja.
Ispovijednim tonom priča pokreće unutrašnje damare kod čitaoca. U dijalozima uviđamo spoj tradicionalnog i savremenog načina života.
Jednostavnost dugih rečenica, dinamika i ispovijedni ton odlikuju priču, koja izvire iz savremenog bihorskog i tradicionalnog, bogatog i nikad zaboravljenog jezika nastalog i njegovanog u bihorskoj kulturnoj sehari.
U priči „Ionako je upućeno mrtvacu“-autor nam govori o golgoti u kojoj se našao njegov narod. Otmicu nevinih ljudi iz voza 671, na pruzi Beograd – Bar, autor doživljava ne samo gubitak nade roditelja nesrećnog mladića, već i kao vlastiti gubitak nade. On, kao u kaleidoskop umeće slike užasa i zle sudbine njegovog naroda, koji se već duže vremena kažnjava samo zato što je vjerski, kulturno i civilizacijski drugačije opredijeljen. U ratnom vihoru u konkretnim poetskim slikama, sa jasno izraženim bojama, zvucima i mirisima ratnog ludila, nailazimo na uništene ljudske živote, ogoljene duše, žal za izgubljenim sinom, ali i vjeru i nadu da će se makar putem pisama javiti, i samom pojavom ljepše, potpunije i civilizovanije živjeti. Međutim, uzaludna je njihova svaka nada, realnost je surova, a neodgovaranje njihovog sina na poslata pisma,opomena, da je roditeljska nada trajno izgubljena, te da su i božiji i moralni i ljudski zakoni pogaženi i omraženi, gubeći svaki smisao čovječnosti, elementarnih ljudskih vrijednosti i života, uopšte. Ratno ludilo je u genocodnoj spirali zla uspjelo da pobijedi, i time zadnju nadu nesrećnim roditeljima ugasi.
Bogatim vokabularom,oštrinom pera, jakim emocijama,dominantnim motivima, snažnom intonacijom, figurativnošću i slikovitošću priča dobija na estetsko-umjetničkoj težini, prvenstveno zbog korišćenja realnih argumenata kao inspiraciju za pisanje ove priče.
U vajanju likova, u oblikovanju situacija, u vođenju i komponovanju priča , u jezgrovitosti i jednostavnosti kazivanja, autori su ostvarili umjetničke domete koji obezbjeđuju visoko mjesto u kratkoj prozi savremene crnogorske književnosti.
Senada Đešević, profesorica književnosti u Plavu Prtnjica12. jula 2016.
