Petnjičani, koji su prvu jutarnju kafu pili u neka od tri lokala u centru Petnjice, jutros su morali da se odreknu te navike.
Poštujući odluku Ministarstva zdravlja Crne Gore koja je donijele privremene mjere za sprečavanje prenošenja korona virusa.
U toj odluci stoji između ostalog i zatvaranje ugostiteljskih objekata – kafića, kafana, kafeterija, restorana i barova kao i zabrana boravka gostiju u samim objektima.
Vlasnici lokala nijesu otvarali svoje lokale, a evidento je i manje prisustvo građana u centru Petnjice.
Gost studija Radija Petnjica je bio Mijaz Ramdedović, koji je u ime fondacije „Čovjek ne umire“ govorio o projektima koje su se realizovali i onima koji su u planu na prostoru opštine Petnjica.
“Fondacija je nastavak djela rahmetli Ćamila Ramdedovića. U svom programu imamo aktivnosti koje predstavljanu amanete svih naših roditelja. Želja nam je da uradimo nešto za naš kraj, da opstanemo, ne samo ovdje nego i u dijaspori. Borba za opstanak svakog pojedinca koji želi da svoju porodicu izvede na pravi put“, govori Ramdedović.
Fondacija je pokrenula aktivnosti koje su dale rezultate sa kojima kako kaže Mijaz su zadovoljni.
„Prvi projekat koji smo pokrenuli bilo je vozilo koje ima 18 sjedišta učenicima Bihora sa ciljem prevoza od Savin Bora do Petnjice i iz nekih drugih mjesta. Ovom prilikom se zahvaljujem učenicima i vozaču koji čuvaju kombi i zahvaljujem se direktorima škola koji su dali doprinos da zajednički odradimo akciju“,kaže Mijaz.
Ističući važnost projekata Mijaz ističe važnost partenerskog odnosa.
„Donaciju vozila je uspješno ralizovana sa opštinom Petnjica. Imamo ugovor da treba funkcionisati minimalno tri godine. Opština je obezbijedila preko Komunalnog preduzeća vozača. Donacija nije samo ugovor i donacija nego dogovor izmedju fondacije „Čovjek ne umire“ i opštinskih institucija“, kaže Mijaz.
„Mi smo se u dijaspori udružili, nas stotinjak, i dogovorili da nešto mora brzo da se uradi, da je kucnuo posljedni čas. Prvo smo se mi usaglasili, a onda smo tražil partnere i našli smo ih, jer želimo podršku svih institucija koje mogu zajednički da doprinesu“, ističe Mijaz.
„Drugi projekat „Kurbani za Bihor“ je projekat svih projekata, za ovaj kraj, koji je već sada pokazuje ogromnu ekonomsku energiju i volju ljudi kao i vjersku dimenziju. Želimo da sastavimo ljude koji imaju povjerenje jedni u druge.
Našli smo partnere u BKCS-u u Petnjici i on je sa nama nosilac projekta, a Opština Petnjica je partner.
Posjetili smo Ministarstvo poljoprivrede, u kabinetu ministra sastali smo se sa zamjenicima i razgovarali o projektu, oni su pokazali veliko razumijevanje. Ponudili su nam pomoć kroz Agro biznis centar u Petnjici“, ističe Mijaz Ramdedović.
Iako je život u Njemačkoj sređeniji Mijaz kaže da i u BIhoru može da se živi od rada samo ako se dobro organizujemo.
„Mišljenja sam da institucionalno djelovanje službenika treba da se ozbiljnije shvati, ne samo da se odradi radno vrijeme, već da se ima obaveza pomoći drugima. Zato smo mi spona izmedju ljudi i institucija“, ističe Mijaz.
„Mi u dijaspori iz Bihora imamo uspješnih ljudi, minimum dvadeset ljudi koji su oko nas i njihov budžet pojedinačno njegove firme prelazi budžet opštine”, kaže Mijaz.
„Pokret „Kurbani za Bihor“ je projekat za Petnjicu i Bistricu. Imamo koordinatore koji na terenu realizuju projekat. Mi damo deset kubrana farmeru, on drži, čuva ovce koje su vlasništvo fondacije, a sve ono što se dobije od ovce ostaje farmeru, to je njegov benefit. Želimo kao fondacija, da onog ko je uplatio kurban pitamo, gdje želi da se podijeli i to će biti ispoštovano. Želimo da farmeri budu ekonomski jaki i stabilni.
Imamo preko 80 dobrotvora i ovom prilikom želim da pozdravim Hajriza Hačka Brčvaka”, kaže Ramdedović.
Fondacija je do sada realizovala projekat od kojeg 50 farmera ima korist. Morali smo akciju na kratko da zaustavimo, jer je interesovanje bilo veliko, kako bi do sada doveli stvari u red“, zaključuje Mijaz.
Sljedeći projekta kojeg je Mijaz predstavio je „Hitno za Petnjicu“.
„Borićemo se i radićemo na tome da vrata petnjičke ambulante nikada ne budu zatvorena u svako doba dana i noći. U oktobru je auto za hitnu pomoć za Petnjicu stiglo u Berane. Negdje je administracija zakazala, pa auto nije prošlo carinu ali će auto doći do Petnjice. Auto će biti isključivo za dobrobit gradjana opštine Petnjice”, govori Mijaz.
On je pozvao sve nadležne da se uključe u realizaciju otvaranja Hitne pomoći u Petnjici. Fondacija je spremna da donira više vozila kako bi služba počela da funkcioniše.
“Takođe, u pregovorima smo sa Ministarstvom da uložimo 30.000 za renoviranje fiskulturne sale u Petnjici. Za svaki projekat imaju kordinatori i partneri sa kojima želimo raditi. Nećemo odustati, mislimo da su to dobre stvari. Planiramo zajedničke skupove sa familijama. Bihor ne smije da umre, Bihor se trenutno preseljava u Evropu, ali nadamo se da će ljudi shvatiti da je pogrešno da se svi sele, hitno je za Petnjicu da se povežu privrednicii. Ne možemo tražiti sve od opštine a mi ništa da ne radimo, a ima nas koji imamo veći budžet nego opština Petnjica. Institiucije su tu da usmjeravaju, kucnuo je posljedni čas, jer ako sad ne odradimo, kad ćemo“, zaključio je Mijaz Ramdedović.
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja podržaće i ove godine sa bespovratnih 10.000 eura mlade koji žele da se bave poljoprivredom, da započnu uspješan biznis, budu gazde na svom imanju i obezbijede sebi i svojoj porodici egzistenciju.
Kroz Agrobudžet za 2020 godinu objavljen je Javni poziv za dodjelu podrške pokretanju poslovanja mladih poljoprivrednika. Poziv se objavljuje već četvrtu godinu, a njegovi dosadašnji rezultati su ohrabrujući – svoju poslovnu šansu i budućnost u sektoru poljoprivrede prepoznalo je 143 mlada farmera koji su ostvarili podršku, a njih 70 odsto je sa sjevera Crne Gore.
Mladi starosti od 18 do 35 godina, koji imaju završenu srednju školu ili fakultet poljoprivredne ili veterinarske struke, a koji posjeduju poljoprivredno zemljište ili ga uzimaju u zakup, mogu konkurisati za ovu mjeru podrške.
Podrška se može iskoristiti za kupovinu stoke, sjemenskog i sadnog materijala, zatim adaptaciju ili rekonstrukciju objekata, plastenika i drugih pomoćnih objekata. Korisnici mjere, takođe, mogu podizati nove ili revitalizovati i modernizovati postojeće višegodišnje zasade. Podržava se i nabavka namjenske opreme i mehanizacije, sistema za navodnjavanje, kao i protivgradne mreže.
Zainteresovani na javni poziv mogu do 25. aprila podnositi zahtjev za odobravanje biznis plana u kome se detaljno opisuju aktivnosti koje će sprovoditi. Ministarstvo odbrava Zahtjeve koji ispunjavaju kriterijume propisane Javnim pozivom i mladom poljoprivredniku dodjeljuje mentora iz Odjeljenja za savjetodavne poslove u biljnoj proizvodnji ili iz Odjeljenja za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva koji će pratiti realizaciju aktivnosti koje su navedene u biznis planu.
Maksimalna podrška koju mogu ostvariti, po odobrenom biznis planu, odnosno po jednom mladom poljoprivredniku iznosi do 10.000 eura. Podrška će se isplaćivati u ratama, u zavisnosti od dinamke sprovođenja aktivnosti opisanih u biznis planu.
Put od raskrsnice prema MZ Radmance i MZ Lagatore biće zatvoren danas i sjutra za sva teretna vozila, zbog betoniranja kanala koji je iskopan za potrebe rasvjete prema MZ Radmanci.
„Uz saglasnost opštine Petnjice za vikend neće biti moguć prolaz za kamione dok će mala auta moći da prolaze“, kaže Isad Muratović, mještanin Petnjice pored čije kuće se betonira kanal.
Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti odlučio je da zbog predostrožnosti uvede nove mjere radi sprječavanja pojave korona virusa i u našoj zemlji.
Na pres konferenciji koja je u toku donešena je odluka da se obustavi nastava, zabrane javna okupljanja, ulazak kruzera, obustava pozorišnih i bioskopskih programa, zatim da svi koji mogu rade od kuće, posjete licima koji su na liječenju, kao i zatvorenicima u UIKS-u.
Potpredsjednik Vlade Milutin Simović je istakao da je cilj da se maksimalno odloži pojava prvog slučaja virusa, te da je “svaki dan dobitak za Crnu Goru”
Simović je u ime Vlade pozvao je sve građane na zajedništvo.
“Pozivamo građane da zaborave na sve razlike i neslaganja, ovakve situacije zahtijevaju zajedničke odgovore cijelog društva”, rekao je Simović.
On je napomenuo da će se nepoštovanje bilo koje od navedenih mjera kažnjavati.
Ministar zdravlja Kenan Hrapović saopštio je da u Crnoj Gori “do ovog trenutka nema zaraženih korona virusom”.
Ministar prosvjete Damir Šehović je kazao da će škole biti zatvorene od ponedjeljka 16. marta, napominjući da su ovo preventivne mjere, t da nema prostora za paniku.
Povodom opasnosti od zaraze korona virusom, lokalna uprava je održala sastanak operativnog tima.
Na sastanku, pored članova, pristutvovala je i dr Lidija Kljajić, specijalista infektolog kao i predstavnici za varednu situaciju područne jedinice Berane.
“Postupajući po uputstvu Direktorata za varedne situacije MUP-a CG-a, sazvali smo operativni štab. Na sastanku smo analizirali naše potencijale koje možemo upotrijebiti u slučaju pojave korona virusa. Posebno smo akcenat dali na preventivne mjere kao i na to da moramo se odgovorno odnositi u sistemu ali i pojedinačno kao građani”, saopštili su iz operativnog tima.
Doktorka Lidija Kljajić je, sa aspekta struke, upoznala operativni tim o mogućim posledicama, načinu, preventive i ponašanju kako da se ophodi prema datoj situaciji a posebno u uslovima ukoliko se pojavi i ustanovi korona virus.
U BKCS u Petnjici je održan prijem za korisnike projekta “Kurbani za Bihor” na kojoj su prisustvovali kordinatori ovog projketa iz dijaspore, Bistrice i Petnjice.
Pokazana je spremnost dijaspore da pomogne ljudima u Petnjici koji zaista žele da rade na svojoj zemlji.
Na prijemu je prisutan bio predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.
Koordinator projekta Kurbani za Bihoru u Petnjici istakao je veliku zahvalnost donatorima koji su prepoznali i podržali našu ideju zajedništva.
„Nastavak dobre saradnje sa dijasporom je razlog da je ovo jedan u nizu velikih projekata koji se realizuje. Ovim se potvrdjuje da BKCS opravdava svoju namjenu okupljajući različite stavove, i uvijek ćemo potencirati zavjedništvu kroz ovkve ili sliče projkete na dobrobit svih gradjana Bihora“, ističe koordinator Almir Muratović.
„BKCS je institucija svih bošnjaka, bihoraca koji je uvijek na raspolaganju za različite namjene svih pojedinaca i grupacija koji imaju iskrenu želju da pomognu Bihoru“, zaključuje Muratović.
Predsjednik opštine Petnjica je u svom izlaganju istakao da ovaj projekat svakako podržava lokalna uprava i vjeruje da će on biti isključivo za potrebe razvoja stočarstva i svakako tradicije.
„Vrlo mi je drago što je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja uključeno u ovaj projekat. Ekonomsko snaženje naših domaćinstava će svakako doprinijeti da svako od njih bude na putu za kvalitetni život i rad i što će realizacijom ovog projekta doći do multiplikativnog dejstva“, kaže Agović.
„Uzgoj i držanje ovaca tradicionalno je prisutno u našem kraju, ali je sada na pomolu nova mogućnost dobijanja većeg benefita od ove djelatnosti, prije sveg mislim na formiranje klastera za proizvodnju ovče stelje od strane onih farmera koji se bave ovčarstvom.
Ovaj klaster se može takodje uvezati sa drugim klasterom koji će egzitirati na našem prostoru“, ocijenio je predsjednik.
„Dakle, nova koncepcija razvoja poljoprivrede koja korespondira sa evropskom praksom, i to je svima nama dodatni motiv da oba ova klastera budu održiva i da imaju što veći broj ljudi koji se udružuju i samim time postaju konkurentiji i snažniji u svojoj proizvodnji“, ističe Agović.
„Ovo je još jedan doprinos naše dijaspore zavičaju na čemu smo zahvalni i ovom prilikom ih pozivam da budu direkti investitori a mogućnosti su kao što smo veoma često isticali brojne. Najprije u oblasti poljoprivrede, turizma, proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i tome slično“, zaključuje Samir Agović.
Mijaz Ramdedović koordinator pokreta Kurbani za Bihor za dijasporu je upoznao prisutne farmere sa motivima, idejom i ciljevima ovog pokreta.
Hronološki je predstavio i nadahnuto objasnio amblem ovog pokreta rekavši da je to djelo njegovog rahmetli oca osmišljeno i sa uvaženim umjetnikom Šekom Šabotićem ručno naslikano.
„Ovaj pokret startovao je 1. maja 2019. godine na majskim susretima dijaspore gdje je prisustvovala delegacija iz Petnjice, imedju ostalih i Almir Muratović.
Tada je pokrenuta akcija iftari za Bihor i zahvaljujući svim aktivistima uspješno je realizovano u BKCS-u 3.600. iftara.
Poslije Ramazana nastupa Kurban Bajram i startuje pokret Kurbani za Bihor“, kaže Mijaz Ramdedović.
„Do danas se u ovom pokretu uključilo stotinak uspješnih privrednika i familija koji su dobrotvori ili sevabdžije. Sa druge strane, imamo pedeset kooperanata koje smo nazvali farmeri sa Bihora“, ističe Ramdedović.
„Mišljenja smo da je kucnuo posljednji čas da se mora nešto odraditi sa ciljem stvaranja uslova i pomoći objedinjavanja bihorskih insana sa namjerom i ciljem pomoći opstanku onih ljudskih vrijednosti koje su gajili naši roditelji a čiji je glavni cilj uvijek bio opstanak identiteta i našeg života na ovom prostoru.
Koristim priliku da pozovem sve kako u dijaspori tako i ovdje da se uključe u ovaj hairli pokret dobra“, zaključuje Mijaz Ramdedović.
ENKO KORAĆ
1 of 11
KURBANI ZA BIHOR: Do danas se u ovom pokretu uključilo stotinak uspješnih privrednika i familija koji su dobrotvori ili sevabdžije
Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2020 raspisuje Konkurs za priču inspirisanu Bihorom.
Cilj konkursa je podsticanje i promocija autora koji savremenim rukopisom mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje i drugih književnih velikana sa ovog prostora.
Tri najuspjelije priče, po ocjeni žirija, biće nagradjene plaketom Festivala i novčanim iznosom od: I – 400 eura, II – 300 eura, III – 200 eura.
Nagradjeni i odabrani radovi biće štampani u zborniku Festivala.
Konkurs je otvoren do 21. Maja 2020. Godine. Rezultati će biti objavljeni u medijima, a nagrade dodijeljene na završnici Festivala priče Zavičajne staze – Bihor 2020, u terminu od 2. do 8. avgusta ove godine u Petnjici.
Radovi se šalju na adresu: Centar za seoski razvoj Petnjica, 84312 Petnjica, Crna Gora, sa naznakom: Za Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2020.
Organizator Festivala priče Zavičajne staze – Bihor 2020
NVO Centar za kulturu „Bihor“, Petnjica.
Još jednom o Mujku Šabotiću, čovjeku koji se žrtvovao za opšte dobro, povodom desetogodišnjice od njegove smrti
Ove godine u mjesecu oktobru navršiće se deset godina od smrti Mustafe Mujka Šabotića koji je dio svog imetka uvakifio obnavljajući džamiju u Petnjici. Utvrđujući njene temelje i vraćajući joj autentičnost neizbrisivo je postao dio nje, njene istorije, upisao se u red najplemenitijih u Bihoru a time, nadam se, ušao i u naše zajedničko zavičajno sjećanje. Nekako u vrijeme, kad je on otišao sa ovog svijeta – u Luksemburgu je pokrenuta revija Bihor u kojoj smo se trudili, da tekstovima i osvrtima raznih autora otkrivamo pojedince koji bi nam zbog svog doprinosa afirmaciji cijelog kraja trebali biti uzori u odnosu prema njemu. Mujko, zbog osobenosti, veličine i važnosti onoga što mu je darivao, spada u red najvažnijih, jer ko zna da li bi džamija u Petnjici dobila centralno mjesto u vizuelnom identitetu naše opštine da nije bilo njega.
Piše: Ruždija Kočan
Ruždija Kočan
Bilo je ljeto, petak i vrijeme godišnjih odmora. U Petnjici živo kao nekada. U hladu velike gomile građevinskog bloka, u samom centru, oslonjen sa obje ruke na plastično-metalnu štaku stoji Mujko. Nismo se vidjeli cijelu godinu. Prišao sam, pozdravismo se i nakon nekoliko minuta uobičajenog razgovora našli smo se na našem zajedničkom – zavičajnom terenu. Raspitivao se o nama u Luksemburgu i iznenadio me da je pratio i naše napore na osnivanju prvog zavičajnog udruženja. Kroz razgovor upoznavo sam ga sa našom namjerom ali i nizom srećnih okolnosti: da nas u jednoj tako maloj, ali dobro uređenoj, bogatoj, ali nadasve, prema strancima tolerantnoj zemlji, ima dosta. Složio se samnom da je možda vrijeme da i mi nešto ozbiljnije uradimo za naš kraj. Ali kroz cijelu priču provijavala je i doza strepnje. I dok je to potkrepljivao detaljima iz svog iskustva, pored nas zastade auto na koje je očigledno čekao. Pozdravismo se, on uđe i odoše.
Više se nikada nismo vidjeli!
Na jesen, te iste godine, u Švajcarskoj, gdje je živio sa svojom porodicom, umro je Mujko Šabotić. Vijest o njegovoj smrti brzo se proširila među Bihorcima širom Evrope. Bilo je mnogo svijeta na njegovom poslednjem putu za Bihor. I tu, dok sam stajao na platou lijepo uređenog gradskog groblja okupirala me misao: šta to tjera nekog kao što je bio on da pozamašan dio mukotrpno stečenog imetka u tuđini, uloži u nešto bez i zehre lične koristi i usput odvoji toliko vremena da sve nadgleda i dovede do kraja – taman kako treba i kako je zamislio.
***
Mujka sam znao čini mi se od kad znam za sebe kao dobrog, tihog, radnog, skromnog i poštenog čovjeka. Znao sam da se bavio stolarstvom, i da je kao i mnogi iz našeg kraja negdje osamdesetih prošlog vijeka otišao za Švajcarsku, te da je kasnije pokrenuo privatnu firmu za preradu i promet mesa, i ništa više. Ni poslije toga nije se ničim isticao. Ostao je skroman kao i prije. Njegovi napori, upornost i obimna sredstva uložena u obnovu baš džamije nisu me ostavljali na miru. Htio sam bliže i više saznati o njemu, i time, bar za sebe, nađem iole razuman odgovor, ako se tako nešto uopšte može time objasniti. Kroz razgovore njemu bliskih ljudi i porodice saznao mnogo važnih detalja koji su svi izreda uporno sugerisali da je on mogao i trebao postati sve drugo ali ne i najveći bihorski vakif.
Džamija u Petnjici: Ulažući velika sredstva Mujko Šabotić je finansirao rekonstrukciju džamije u Petnjici i poslije tri godine rada na njoj, 2005. predao je dzematu na upotrebu
U svojoj drugoj godini života ostaje siroče. Otac mu umire od posljedica jednog nesrećnog slučaja u vojsci, a nedugo potom njegov dedo u rod vrati i njegovu majku, procjenjujući da je premlada da svoju mladost svije samo za njega. Mujko odrasta uz djeda i bijaču – majku njegovog oca. U Bihoru se tih pedesetih godina prošlog vijeka oskudijevalo u svemu, no kod njih – u merhametu, očigledno nije. Njih dvoje su u svom malom sirotanu zasadili zrno dobra koje će rasti, vezati ga za njih i svoj kraj u kome će ostaviti neizbrisiv trag obnovom najstarijeg i najznačajnijeg objekta islamsko-bošnjačke kulture u ovom dijelu Sandžaka i Crne Gore. Sve je još zagonetnije, jer hadži Mujko nije bio ni vezir, ni paša ni aga, a u Bihoru je vaktom bilo i ima pametnijih i imućnijih. No, on je bio jedan od rijetkih u kraju, koji su vidjeli dalje od svog praga, od svoje međe i još mnogo, mnogo dalje. Ovim kompleksnim poduhvatom koji je morao uključivati sve relevantne aspekte koji podrazumijeva obnova jednog kulturno-istorijskog spomenika stao je i u red velikih bošnjačkih vakifa. Deset godina od njegove smrti je podsjetnik i provjera jesmo li spoznali, da se dobrih i vrijednih pojedinaca među nama ne sjećamo zbog njih samih, nego zbog nas. Možda i u tom odnosu leži dio razloga, da smo to gdje jesmo. Predugo smo se olako odricali i zaboravljali baš te najbolje od nas pa podsjećanje na rahmetli hađži Mustafu – Mujka Šabotića u mjesecima koji slijede može biti znak da se mijenjamo nabolje, ili što bih ja volio – prekretnica da i mi širimo zasade dobra za bolje svih nas.
