RANIJE SU DJECA NAJVIŠE UMIRALA OD “PASIJE DLAKE”

Radio Petnjica
-
0
RANIJE SU DJECA NAJVIŠE UMIRALA OD “PASIJE DLAKE”

Nekadašnji medicinski radnik Rahman Kočan je u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o najčešćim bolestima koje su nekad pogađale stanovništvo Bihora.

RAHMAN KOČAN: Usled raznoraznih komplikacija najveći broj smrtnosti bio je kod djece, ali se on iz godine u godinu smanjivao. Kao zdravstveni radnik zapazio sam da je najčešća bolest bila pasja dlaka ili ehinokokus. Zadnji slučaj ehinokokusa je bio kod romskog djeteta koje je boravilo ovdje kao izbjeglica. Taj problem naravno nastaje zbog velikog broja pasa lutalica pa bih zato i apelovao na nadležne službe da rade na njihovom uklanjanju, da ljudi koji drže psa redovno vakcionišu i da mu daju tablete. Moram opet pomenuti pokojnog Branka Zogovića jer je on dvije medicinske sestre, koji su radile u zdravstvenom punktu Savin Bor dao zadatak da u radno vrijeme kuvaju veš. Tada su bile to parijevnice. rekao im je da naprave vrt da bi žene koje bi dolazile u ambulantu vidjele kako one to rade jer tada tamo nije bio običaj da se gaji vrt i sadi šargarepa.

Hrana direktno utiče na naše zdravlje, a na tome me između ostalog uputio dr Erol Muratović, jer kada sam operisao kamen u žuču i kada sam se njemu požalio on mi je predložio domaći pšenični hleb. Od tada uvijek sijem pšenicu i pravim pšenični hleb.

Morali bismo mnogo više da povedemo računa i da se baziramo na proizvodnju zdrave hrane.

Nekada se kod nas WC stavljao blizu vrta, što nije bilo dobro. Kada sam završio medicinsku školu prvo što sam uradio je bilo da napravim higijenski WC. Takođe moramo povesti računa o vodi kakvu pijemo, jer mnoge bolesti i infekcije se pojavljuju zbog zagađenje vode.

Pokojni Branko Zogović i ja smo išli u svaku školu da vakcionišemo djecu, a zubar je uvijek pregledao zube i one kritične popravljao ili vadio. Sada bismo morali da se više bavimo preventivom, pogotovo kod omladine da se drže predavanja o sidi, o drogi, o svemu tome što su bolesti savremenog života.

Takođe nam je hitno potrebno komunalno uređenje Petnjice, jer smo skoro dobili ovih 5-6 kontejnera, a ranije smo smeće bacali u rijkui.

Ranije smo na teren išli sa konjima i sjećam se da se pokojni dr Milenko Vujović našalio i rekao da je viša dnevnica konju nego njemu kao doktoru.

FESTIVAL MULTIKULTURE U LUKSEMBURGU: MJESTO GDJE SE VIDI DA SU RAZLIKE BOGATSTVO A NE NEDOSTATAK

Radio Petnjica
-
0
FESTIVAL MULTIKULTURE U LUKSEMBURGU: MJESTO GDJE SE VIDI DA SU RAZLIKE BOGATSTVO A NE NEDOSTATAK

Festival migracije, kulture i gradjanstva i to 33. po redu, održan je 11. , 12. i 13. marta 2016.godine u sali Luxexpo u Luksemmburgu i jedan od najvećih i najpopularnijih kulturnih manifestacija Luksemburga.

Svake godine iznova predstavlja mjesto gdje se objedinjuju razlike, gdje se ljudi upoznaju, gdje se debatuje i na kraju uči o tome kako je moguće da su razlike bogatstvo a ne nedostatak. Ljubaznost i dobrodoslica su prisutni na svakom štandu, a njih je bilo više od 400. Skoro svaka iseljenička zajednica predstavlja sebe, svoji kulturu, svoj folklor, muziku i naravno gastronomiju. Ljubaznost, osmjeh i dobrodošlica je prvo što vas dočeka na svakom štandu. Ljubazni domaćini žele da vas upoznaju koju vrstu jela i pića konzumiraju, koju muziku slušaju, žele da vam pokažu gdje im je zemlja porijekla i šta je ono čime se ponose. Šetajuci od štanda do štanda sa gostima iz Crne Gore Šerbom Rastoderom, Atvijom Kerovicem, Jasminom Rastoder, Brahom Adrovićem, Samirom Agovićem, zastanem, pogledam, razmišljam – kakva je to hipnoza zavladala medju njima pa su su na svakom koraku ljubazni, ponosni, nasmejani. I naravno svi to rade dobrovoljno i besplatno.

Poželim da festival traje 365 dana a ne tri. Harmonija vlada kako medju domaćinima štandova tako i medju posjetiocima. Više od 20.000 doseljenika i Luksamburžana prodefilovalo je za tri dana.
Krovna organizacija udruženja doseljenika u Luksemburg CLAE, je za organizaciju festivala zaslužila sve čestitke. Sve je funkcionisalo besprekorno do najsitnijeg detalja.

ŠETNJA MOŽE DA POČNE

A počelo je pozdravnim riječima direktora CLAE-a i ministra familije u Vladi Luksemburga.

Šetnja je mogla da počne. Obilazim štandove, prijateljski se guramo… Kao da prvi put vidim da ima doseljenika od Afrike do Amerike, Azije. Pogledom tražim naše. Čujem “tu su pravo pa lijevo i tu” i nekako stigoh do štanda Zavičajnog kluba “Bihor”.

I odmah, onako po naški – bujrum kolači, piće, jelo…Malo probaj ovog malo onog, čupni ovamo i onamo…Sve je ukusno i još ukusnije zato što je ponuđeno sa načinom!
Džeko, Vehbo, Ahmet su se potrudili da na štandu ne fali ničega. Od ćevapa i viršli preko pita do mantija i harčalija, od domaće trakije do vode. Svoje “busije” već su zauzeli ljudi i ZK Bihor  – Esko, Remzo, Pero, Sanela, Edin, Suka, Sadata, Hajro, Harun….Šerbo Rastoder je posmatrao sa strane, analizirao prolaznike i posjetioce štanda.

A iznad štanda zastave Crne Gore i Bošnjačka, logo kluba. Izložene rukotvorine iz Bihora – vunene čarape, pleteni vuneni džemer, jambolija.. neko je donio i gusle. Sve je ukrašeno slikama na kojima su prirodne ljepote Bihora i Crne Gore.

Prolaze gosti, zapitkuju odakle smo, iz koje smo države. Interesuju se kako se prave ponuđena jela.  Džeko objašnjava i usput nudi mantije i pitu. Dvije mlade djevojke iz Konga se “dave” sa mantijama. Uživaju u hrani iz Bihora i ambijentu.

Kroz šumu štandova prišao sam mjestu gdje se smjestilo udruženja Luksemburg – Crna Gora.  Atmosfera ista kao kod ZK Bihor. Osmjeh na licu kod svih. Predsjednik Udruženja Ismet Muhović na čelu kao domaćin a iza njega Atif, Esko, Halil…. Hrane i pića koliko hoćeš a ugođaj upotpunjuju slike sa prirodnim ljepotama Crne Gore.

Na štandu udruženje Cooperation Luksemburg – Montenegro i izdavačke kuće Almanah iz Podgorice izlozeno više od 100 izdanja ove izdavačke kuće. Oko štanda desetine ljudi čita i prelistava knjige. Mala Jugoslavija u deset kvadratnih metara. Odlazim sa sjetom. Dosta je bilo za danas, osjećam umor ali zadovoljstvo i olakšanje.

Ima još dobrih ljudi.

RAIF ADROVIĆ

AMBASADOR U BRISELU VLADO RADULOVIĆ U POSJETI ZK “BIHOR”

Radio Petnjica
-
0
AMBASADOR U BRISELU VLADO RADULOVIĆ U POSJETI ZK “BIHOR”

Novoimenovani aùmbasador Crne Gore u Briselu, Vlado Radulović u pratnji sekretara ambasade, Milene Šofranac posjetili su Zavičajni klub “Bihor” iz Luksemburga.
U uvodnom izlaganju, ambasador Radulović je naglasio da želi nastaviti dobru praksu i saradnju sa svim klubovima koji okupljaju građane sa prostora Crne Gore a žive i rade u Luksemburgu. On je najavio da će se konzularnim dani biti nastavljeni nakon otvaranja počasnog konzulata. Radulović je naglasio da je ambasada otvorena za zaradnju, pomoć pri slanju humanitarnih pošiljki, ulaganju u Crnu Goru itd. Uputio je još jednom poziv za kandidovanje predstavnika iseljenika za članove Savjeta za saradnju sa iseljenicima. Javni poziv će biti objavljen 07. a trajaće do 22. marta 2016. godine.
Predsjednik UO ZK Bihor Esko Halilović je pozdravio novoimenovanog ambasadora i poželio uspješan rad ambasadi. On je istakao spremnost za saradnju ZK Bihor sa ambasadom u istom intezitetu kao i do sada.
Sekretar udruzenja Hamdija Rastoder, iscrpno je upoznao ambasadora sa aktivnostima i istorijatom Zavičanog kluba, posebno je istakao humanitarne akcije koje su organizovane prema zavičaju uz konstataciju da se sa tim aktivnostima nastavlja i dalje.
Novoimenovani počasni konzul u Luksemburgu, Remzija Ćamić je rekao da želi biti most saradnje između drzave Crne Gore , udruženja i građana u Luksemburgu i vlasti Luksemburga.

Sastanak je vodio predsjednik skupštine Kluba, Remzija Hajdarpašić
Nakon zvaničnog dijela susreta, upriličina je zajednička večera i druženje u restoranu vlasnika Safeta Adrovića.
U prijatnoj atmosferi , uz opušten i srdačan razgaovor, razmijenjena su mišljenja, ideje kako unaprijediti pomoć lokalnoj samoupravi, kako se što bolje integrisati u luksemburško društvo i niz drugih tema.
Skupu se priključio i predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović, koji je u posjeti dijaspori i festivalu muktikulture u Luksemburgu.
Na kraju večere i druženja, skupu su se obratio Esko Halilović koji je sa velikim zadovoljstvom konstatovao da su ovakva druženja potrebna kako bi kroz razmenu mišljenja unaprijediti saradnju. On je posebno istakao značaj i ulogu Radija Petnjica.
Predsjenik opštine Petnjica Samir Agovic je istakao da je pohvalio saradnju sa dijasporom a posebno je naglasio značaj priznanja koje je opština dobila za originalan način saradnje sa dijasporom. Upoznao je prisutne sa radom i planovima lokalne samouprave za naredni period.
Knjizevnik Braho Adrović je rekao je da je posebno počastvovan i sretan sto je treći put u Zavičajnom klubu i zahvalio se na izuzetnom gostoprimstvu .
Svi prisutni su istakli posebnu zahvalnost osoblju restorana i njenom vlasniku Safetu-Saju Adroviću.

RAIF ADROVIĆ

SJEĆANJA: STARI FRIZERSKI SALON

Radio Petnjica
-
0
SJEĆANJA: STARI FRIZERSKI SALON

Muratović (Zitov) Selmo (1934 – 1999) je 1958. godine u Petnjici, u prizemlju svoje kuće, imao frizerski salon. Kuću i zemlju Selmo 1963. godine prodaje Zemljoradničkoj zadrugi, zemlja na kojoj je napravljena upravna zgrada, stovarište…
Selmo 1965. godine kupuje staru kuću ( iz turskog vakta škola-bivši mekteb), vlasnika Adrović Duljka koji se nastanio u Vitomirici kod Peći.
Na istim temeljima Selmo sagrađuje novu kuću u kojoj danas živi njegov sin Esad.
U malom montažnom objektu (koji i danas odolijeva zubu vremena) sve do 1992. godine vlasnik Selmo Muratović je radio kao muški frizer.
U frizerskom salonu su se sastajali ljudi, igrali šaha i karti, muhabetili…

ZUMBER MURATOVIĆ

ANADOLIJA: ĆILIM DA BUDE BREND BIHORA

Radio Petnjica
-
0
ANADOLIJA: ĆILIM DA BUDE BREND BIHORA

Sve do pred sam kraj 20.vijeka, skoro da nije bilo domaćinstva u Gusinju, Plavu, Rožajama, Petnjici i Bijelom Polju, gdje ćilimarstvo nije bilo zastupljeno. Podovi kuća bili su ukrašeni ćilimima, a što je porodica imala više ćilima, smatrala se bogatijom.
Danas, situacija je sasvim drugačija. Rijetko koja kuća u navedenim gradovima posjeduje ćilime. Zahvaljujući inicijativi opštine Petnjice, u ovom gradu se planira osnivanje muzeja ćilima, kako bi se postojeći fond ćilima sačuvao od zaborava.
Ćilimarstvo je nekada bilo vid opšte, domaće, porodične radinosti u svim seoskim sredinama. Tako su ćilimi služili za prekrivanje i dekorisanje unutrašnjih prostorija u domaćinstvima, u džamijama, ali i kao prostirka za mindere i avlijske balkone. Posebno je ćilimima bio bogat sjeverni dio Crne Gore.
Ipak, običaji se mijenjaju, prilagođavaju novim navikama, pa je ćilim, iako afirmisan u tradiciji gradova na sjeveru, posebno u Bihoru, u opštini Petnjica, doživio sudbinu takvih promjena. Prema nekim podacima etnografa i etnologa, broj ćilima smanjio se za pola.

Dani Bihorskog ćilima

Kako bi uspjeli da ćilimarstvo sačuvaju od zaborava i nestajanja, u opštini Petnjica odlučili su se da krenu u promociju ćilima. Tako se došlo i do ideje za organizaciju manifestacije “Dani Bihorskog ćilima”. Na ovaj način, predstavljanjem originalnih ćilima iz Petnjice, građanima se prikazuje istorijska i kulturna vrijednost ćilima.
Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je, zajedno sa svojim saradnicima, došao na ideju da se u Petnjici otvori muzej ćilima.
Nekad bio simbol bogatstva (Foto: Anadolija) Nekad bio simbol bogatstva (Foto: Anadolija)
“Znali su ljudi za ćilime, posebno u bihorskom kraju, ali dosad nikada na ovaj način nismo napravili afirmaciju ćilima. Naš cilj jeste da s ekonomske strane osnažimo naša domaćinstva i pokrenemo proizvodnju ćilima. Smatramo da ovakav proizvod ima tržište u Crnoj Gori, ali i šire. S druge strane, krajnji cilj jeste osnivanje Muzeja ćilimarstva u Petnjici. Ogroman je fond ćilima u džamiji u Petnjici. Izgradnjom muzeja, taj fond ćilima bi se bolje zaštitio i obezbijedili bi za generacije koje dolaze da takvi unikati u vremenima koja će doći budu sačuvani, da im ostavimo u naslijeđe jednako kao što su generacije prije nas sačuvale za našu generaciju. Da bihorski ćilim bude brend Bihora”, kaže Agović za Anadoliju.

Zanatsko umijeće i umjetničko stvaralaštvo

Dragana Kujović, naučni savjetnik u Istorijskom institutu Crne Gore, objašnjavajući simboličku vrijednost ćilima, kao i samu izradu, ističe da je nekada svaka kuća imala razboj, ali da sve žene nisu tkale ćilime.
“Za tkanje ćilima bila je potrebna posebna vještina i umjetnički dar. Pravougaoni četvorostrani oblik ćilima trebalo je da ima magijski značaj, četiri strane svijeta, četiri godišnja doba. U zavisnosti od kraja u kojem je nastajao, dobijao je i posebna obilježja. Tkanje ili izrada ćilima može biti zanatsko umijeće i vrhunsko umjetničko stvaralaštvo. Simboliku vunenih prostirki po pravilu spaja više uticaja. Geometrijski ukras je najrašireniji, cvijetni motiv se pojavljuje kao pojedinačni cvijet ili buket. Crvena boja, koja dominira ćilimima rađenim na našim prostorima i u okruženju, vezuje se za simbolično značenje mladosti i zdravlja”, kaže Kujović.
Svaki ćilim ima svoju šaru, svoje diskretne boje, u kojoj dominira crvena, u svim nijansama, kao boja ljubavi, zatim bijela i crna. Na ćilimima su se okupljale cijele porodice, ugovarale udaje i ženidbe.

Ćilimi u upotrebi i u Turskoj
Priliku da bihorske ćilime predstave u Podgorici, čelnicima opštine Petnjica omogućio je Turski kulturni centar “Yunus Emre”. U ovom centru posjetioci su mogli da vide primjerke ćilima iz Petnjice koji su tkani prije više decenija.
Direktor Turskog kulturnog centra “Yunus Emre” u Podgorici Cihan Ozdemir kazao je da je ćilim predmet koji je u upotrebi i u Turskoj.
“I kroz ovaj predmet vidimo da dva naroda, mi u Turskoj i ljudi ovdje u Crnoj Gori, imaju dosta zajedničkih tačaka. Ćilim je nešto što nas je zbližavalo i što će nas i dalje zbližavati. U Turskoj se i danas proizvodi na hiljade ćilima i tepiha. Kroz ćilime možemo vidjeti svu maštu djevojaka koje su radile na izradi ćilima. Vidi se njihovo maštanje o udaji, planovi za budućnost. Tako da možemo reći da su mnogi ćilimi nastali na snovima djevojaka”, istakao je Ozdemir.

(http://rtcg.me/vijesti/drustvo/122073/cilim-da-bude-brend-bihora.html)

MONTIRAN PRVI PLASTENIK KOD MITHADA MURATOVIĆA

Radio Petnjica
-
1
MONTIRAN PRVI PLASTENIK KOD MITHADA MURATOVIĆA

U Petnjici je juče počela realizacija projekta razvoja plasteničke i voćarkse proizvodnje koju finansira TIKA. Ekipa montera iz Visokog BIH, odakle su i dopremljene konstrukcije, prvi plastenik postavila je u bašti poljoprivrednog proivođača Mithada Muratovića.
U cilju razvoja poljoprivredne proizvodnje u petnjičkom kraju TIKA je donirala deset plastenika i preko šest hiljada sadnica jabuka i krušaka za 46 korisnika koji žele da razvijaju voćarsku proizvodnju.
Samostalni savjetnik za poljoprivredu i ruralni razvoj Irfan Agović kaže da ako vremenski uslovi dozvole zaključno sa ponedjeljkom će se završiti postavljanje svih deset plastenika.
Plastenici su površine 100 metara kvadratnih, a korisnici plastenika od TIKE će dobiti i sjemena paprika i paradajza, tako da je na korisnicima samo da otpočnu proizvodnju.
Očekuje se da da će i zasadi jabuka i krušaka u toku naredne sedmice stići u Petnjicu.

DINO RAČIĆ

RIJEČI IZ BIHORA: OD IBLIZA I PISMILETA PREKO HABERA DO HALIJEDANJA

Radio Petnjica
-
8
RIJEČI IZ BIHORA: OD IBLIZA I PISMILETA PREKO HABERA DO HALIJEDANJA

Istoričar Sait Šabotić je u emisiji “Putevi i raskršća” pričao o jeziku, riječima, frazama koje su se nekada koristile u Bihoru kao i o njihovom značenju. Prenosiomo dio razgovora

I pored toga što je ovo pitanje primjerenije za nekoga od jezičara, odnosno onima koji se usko bave lingvistikom, ali ono što mogu reći je da je jezik Bihoraca kao i termina šarolik, bogat, sočan. Taj jezik čuvaju Bihorci književci, što je veoma dobro, jer jezik čini jedan narod. Recimo jedino kod ljudi što su danas prešli 60 i više godina možemo danas čuti riječ ilač koja zapravo znači lijek, riječ hise koja znači dio može se još čuti i dosta je frenkventna. Ima jedan termin koji je i danas karakterističan za Bihorce, recimo za nekoga koji je naočit, fin pa suprotno od toga oni će za takvog upotrijebiti hupotan što bi značilo neugledan, zatim riječ idara – ona označava ono što je potrebno nabaviti za kuću, zatim imamo riječ ibliz koja se upotrebljava za žensko dijete. Kada kažu pravi je ibliz, što će reći pravi je đavo. Kada se za nekog hoće reći da je pogan onda se upotrijebi riječ pismilet. Bihorci imaju svoju huju, a huja je zla volja, bijes, naglo reagovanja, huljiv čovjek – zajadljiv čovjek itd. Za ženu koja puno priča, a sve se to naporno slušati kaže se džangriziva žena. Ono što moram da napomenem za sve ove izraze jeste to da one dolaze iz različitih jezika. Veliki je dio turcizma, persizma, arabizma, helinizma. Na primjer kada kažemo nekome da uradi pa mu kažemo „ela“ svi će pomisliti da je to turcizam a zapravo potiče iz grčkog jezika. Riječ hak je zanimljiva i ona označava pravdu, pravo učiniti, a to bi u rečenici moglo da se upotrijebi „pa nije hak“ što znači pa nije pravo. A isto može da se koristi pojam džais, nešto je džais uraditi, nešto nije džais uraditi, što znači nešto je dobro, a nešto nije dobro uraditi. Izraz haber za koji se nadam da su svi čuli i da će pod sredstvom ove haber kutije radija čuti na svim meridijanima. Imamo mi izraz u govoru za topove aberdare, jer se topovima nešto oglašavalo neka svetkovina, slavlje itd. onda bi se oglasio se top aberdar, a Bihorci bi rekli oglasio se top haberdar. Halijedanje znači zapravo skitanje u dokolici „aj što voli ovo dijete da hilijeda“ što bi značilo aj što voli ovo dijete da gubi vrijeme.

GODUŠA DOBILA IME PO GODEŠU ŠTO ZNAČI PRAZNIK

Kada na posijelima u Bihoru neko priča neku zanimljivu priču, obično se kaže da je to hićaja. Hefta je dana prošla od kada smo se zadnji put viđeli, što bi značilo sedmica je dana prošlo od kada smo se zadnji put viđeli. Za naočitog momka bi se kazalo da je gledan, gledan kao latinka đevojka. Imamo zanimljivu riječ koja označava praznik, odnosno neku svetkovinu -kaže se godeš. Sklon sam vjerovanju da naselje Goduša dolazi od tog termina.

 

PRVI TURNIR ŠAHOVSKOG KLUBA BIHOR

Radio Petnjica
-
0
PRVI TURNIR ŠAHOVSKOG KLUBA BIHOR

Novnoosnovani šahovski klub „Bihor“ iz Petnjice je povodom svog osnivanja organizovao prvi turnir u šahu. Na prvom turniru je učestvovalo 26 igrača iz Andrijevice,  Bijelog Polja i Berana. Turnir se igrao na pet minura ( Cuger ) po švajcarskom sistemu, 11 kola. Obezbijeđene su bile i skromne novčane nagrade. Na turniru, gdje je rezultat bio u drugom planu, prvo mjesto je zauzeo Miodrag Knežević, drugo Vladan  Anđić, a treće mjesto je pripalo Arminu Mušoviću. Najbolje plasirani petnjičanin bio je Denis Šabotić koji je zauzeo deveto mjesto.

Nakon završenog turnira, domaćini su priredili prigodan koktel za sve učesnike.

Predsjednik kluba Denis Šabotić se na početku zahvalio svim učesnicima što su se odazvali pozivu, poželio im ugodan boravak u Petnjici kao i dobre i kvalitetne partije na tablama.

Turnir je održan uz veliku pomoć prijatelja iz šahovskg kluba „Gambit“ na čelu sa predsjednikom kluba Željko Obadovićem iz Berana, koji je dao ogromni doprinos i podršku kako prilikom osnivanja kluba u Petnjici tako i za održavanje samog turnira. Čelni ljudi kluba zahvalili i Zitu Muratoviću koji je ustupio svoje prostorije za odigravanje turnira.

Šahovksi klub „Bihor“ nema svoje klubske prostorije, nema ni šahovske rekvizite, ali zahvaljujući prije svega ljubiteljima šaha kako iz Petnjice tako i iz dijaspore, postoje najave da će biti donirane table sa figurama i šahovski satovi.

Šahovski klub „Bihor“ takmičiće se u drugoj ligi Crne Gore, a takođe će uzet učešće i u  Kupu.

Sekretar Almir Ramdedović će u toku sledeće nedjelje izradi članske karte i svi oni koji žele da se učlane i igraju ovu drevnu igru, mogu se njemu obratiti.

D.B.

ĆILIMI SA DNK BIHORA

Radio Petnjica
-
0
ĆILIMI SA DNK BIHORA

Bihorski ćilimi su protekle sedmice bili glavna tema u petnjičkoj opštini. Nakon izložbe u Podgorici o ovoj rukotvorini iz Bihora brujali su mediji. Da li su se ćilimi svojom ljepotom sami nametnuli da budu brend ovog dijela Crne Gore ili se na tome radilo mimo logike, pitanje je na koje pokušavamo da odgovorimo.

U oktobru 2011. godine sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori sa partnerskim organizacijama, njemačkom nevladinom organizacijom HELP i nevladinim udruženjem ‘’Centar za seoski razvoj’’ iz Petnjice obilježio je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva kroz podršku proizvodnji tradicionalnih ćilima i organizovanju prodajne izložbe. Ideja inicijative je bila da se uz pomoć UN pomogne Vladi Crne Gore da unaprijedi razvoj ruralnih i udaljenih krajeva, tako što će pomoći da tradicionalne rukotvorine pokrenu preduzetništvo i poboljšaju ekonomsku sliku sjevera Crne Gore. Naravno pri tome je bila poznata činjenica koliko se domaća rukotvorina cijeni u svijetu.
Isticano je da je ručna proizvodnja tradicionalnih ćilima u maloj i udaljenoj i nerazvijenoj seoskoj oblasti kao sto je Bihor dobar primjer samoinicijative i preduzetničkog duha, ali i promovisanja Bihora kao turističke destinacije.
Manifestacija je bila zapažena a posebna atrakcija bila je stara nana koja je za vrijeme izložbe tkala ćilim na razboju u holu podgoričkog šoping centra Delta city. Predsjednik NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ Enver Rastoder, u čijoj smo arhivi pronašli materijale, kazao je da nije bilo posjetioca koji nije zastao pored ove žene, koja je svojim naboranim rukama vezla orginalni bihorski ćilim.

“Oko nje su se okupljala djeca, zapitkivala je šta to radi’’, prisjeća se Enver.

Bihorska nana je zapravo prototip bihorske žene kroz stotine godina, jer sve do izumiranja vune i pojave sintetičkih materijala, glavno zanimanje žena na ovom prostoru bilo je tkanje ćilima i ostalih predmeta od vune.
Iz tog razloga je NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ izabrao ćilime kao zaštitni znak ovog kraja, jer su zapravo oni ogledalo svakodnevnice bihorske žene. S druge strane ćilimi imaju i svoju umjetničku vrijednost i  kao slika imaju poruku i značenje. Zato se često na osnovu šara može zaključiti  kakvog je raspoloženja bila žena koja ga je tkala.

Najskuplji ćilim koji je tada izložen u Delti mogao se kupiti za 400,00 eura.
Manifestaciji je prisustvovao šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks i tadašnji ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević, koji su obećali da će dati intezivniju podršku razvoju ovakvih projekata.
Amanet da nastave sa ovim aktivnostima je sada na Opštini Petnjica, koja ima za cilj da inicijativu sprovede do kraja tako što će otvoriti muzej ćilimarstva i pokušati da stvori preduslove za nove pogone u kojima će se proizvoditi ćilimi – ćilimi u kojima će biti utkan DNK Bihora a koji će krasiti domove širom svijeta.

D. RAČIĆ

ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Radio Petnjica
-
0
ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Gost emisije Putevi i raskrća bio je potpredsjednik SDP Dr Almir Rebronja.

Kakve uspomene nosite iz perioda vašeg djetinjstva a vezano je za Bihor i Petnjicu?

Odrastao sam u Tucanjama, selu koje je 90-tih godina imalo puno više djece nego sada. Nosim lijepe uspomene iz djetinjsta – dječjih igara i zabavljanja, kojih na žalost danas nema. Veliki dio vremena provodim u Tucanjama, u Petnjici i na žalost, vidim da je sve to sada sasvim druga atmosfera. Domaćinstva su starija, mlađi ljudi su uglavnom otišli. Tamo đe je meni kuća skoro pa i da nema mladih ljudi. Živim preko puta škole koja je nekada imala u petom razredu 31 učenika, a sada, kako čujem da ima cijela škola jedva 60 učenika sve sa područnim odjeljenjima.

Kako bi ste ocijenili situaciju u Petnjici nakon vraćanja statusa opštine i da li su iskorišće sve šanse početnog entuzijazma?

Petnjičani su vraćanje statusa opštine gledali kao neki svoj izlaz, spas i novi početak, odnosno ponovno oživljavanje. Mislim da to i jeste bila šansa. Nakon puno euforije, puno truda i rada petnjičani su se izborili za taj cilj. Naravno ovdje posebno moram istaći Rifata Rastodera za kojeg znamo šta je sve uradio po pitanju toga projekta. Mislim da su  do sada mnoge šanse propuštene, prije svega  ideja jedinstava i zajedničkog rada na prosperitetu opštine Petnjica. Postoje pomaci u  administrativnom smislu, ali ne postoji ništa što bi građani Petnjice osjetili. Mnogo se oslanja na pomoć sa strane a ne da se krene pa da zajedno odradimo neke stvari. Čekajući da drugi sa strane to uradi  dajemo sliku da nijesmo sposobni da vodimo brigu o sebi. Time što samo živimo od donacija navikavamo sebe da drugačije ne umijemo da funkcionišemo. Da ne pominjem slučajeve kada neku od donacija „prokockamo“ pa se stvori slika Petnjice kao neozbiljne opštine koja ne vrednuje ni ono što naši ljudi urade za nju i sl.
Koliko je Petnjica daleko ili blizu nekoj urbanoj sredini i šta je to što je potrebno da se ona približi nekoj od opština iz okruženja?
To možemo da napravimo jedino ako Petnjicu infrastrukturno podržimo, a prije svega stvorimo uslove za ostanak ljudi, kao i da se vrate oni koji su se iselili. Gledajući sa aspekta infrastrukture Petnjica je bila slijepo crijevo.  Našim sugrađanima smo nudili u svom programu, pred prve lokalne izbore,  da od Petnjice napravimo tranzitno mjesto. I dalje insistiramo na tome. Insistiramo da Petnjica ima svoj granični prelaz, da ima svoj put koji vodi iz Petnjice a ne samo da ima put do Petnjice.

Koliko je država posvećena Petnjici?

Ono što je zabrinjavajuće jeste to što je kod ljudi prisutna ustaljenst, umrtvljenost i pasivnost prema trenutnoj situaciji. Sve se svodi na priču od danas do sjutra. Petnjica sigurno može bolje jer ima svoje potencijale, neke svoje posebnosti koje bi mogla da izdvoji i ponudi. Generalno gledano sjever zemlje je zapostavljen. Samim tim, Petnjica koja je u tom sjeveru zemlje koji je zapostavljen, još je zapostavljenija. Ona je zapostavljeni dio sjevera zemlje. Onoliko koliko Petnjica zna i traži možda i država bude spremna da uradi. Mislim ipak da Podgorica može mnogo više da uradi za čitav sjever. Država može da kroz neke razvojne projekte doprinese otvaranju novih radnih mjesta u Petnjici, a toga za sada nema. Do sada se sve svodilo na kratkoročnim pomoći pojedincima. Prvenstveno treba da se baziramo na podršku iz oblasti poljoprivrede kao i na tome da se zaštite trenutni sitni proizvođači iz tog segmenta. Najpoznatiji glagolski oblici u Crnoj Gori su – radi se na tome, vidjećemo i biće.. To nije zaobišlo ni Petnjicu.

(Cijeli intervju možete čuti na portalu Radija Petnjica u rubrici Putevi i raskršća)

1...833834835...882Stranica 834 of 882