POLOŽENO CVIJEĆE NA SPOMENIK U DONJOJ VRBICI

5

Danas su delegacija lokalne uprave i Udruženje boraca narodnooslobodilačkog rata i antifašista iz Petnjice, položili cvijeće na spomen obeležje u Donjoj Vrbici, podignuto u čast palim borcima u borbi za slobodnu. Delegaciju je u ime udruženja predstavljali Faik Adrović, predsjednik, Safet Pljakić, sekretar ovog udruženja, kao i njihovi članovi. U ime opštine  cvijeće su položili Muslija Kalić, potredsjednik opštine, Sinan Tiganj, direktor Centra za kulturu.

Spomen ploča je nalazi u mjestu Kraci, ispod zaseoka Selišta a podignuli su je Savez boraca Ivangrada davne 1962.godine. Na današnji dan, 1944.godine, 32 borca IV Proleterske brigade kao i 30 boraca italijanske partizanske brigade „Garibaldi“, svoje živote su dali u borbi sa fašistima i domaćim izdajnicima. Ovo je bila i prilika da se razmotri mogućnost o izmještanju spomen obeležja na lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini, nekih 200 metara udaljena od postojeće.

DENIS BOŽOVIĆ

BIHORSKI ĐACI ZAUZELI KLUPE, UČIONICE TOPLE I KOTLARNICE RADE

0

U Petnjici je danas za učenike osnovnih i srednje škole počelo drugo polugodište. Zimski raspust je bio prilika da se izvrše neophodne pripreme u školskim objektima (uglavnom u kotlarnicama), kako bi učenici nesmetano pratili nastavu u drugom polugodištu.
Prema informacijama koje je naš radio dobio od opštinske službe za obrazovanje, sve škole u opštini su jutros redovno počele sa radom. Ekstremno niske temperature koje su pogodile Petnjicu prošle nedjelje nisu izazvale štete na školskim objektima koje bi uslovile da škole ne mogu izvoditi nastavu.
U ovoj školskoj godini u svim petnjičkim osnovnim školama upisano je 578 učenika: Savin Bor 132, Tucanje 68, Petnjica 186, Vrbica 92 i Trpezi.
Srednja stručna škola upisala je 111 učenika, dok vrtić pohađa 29 djece.

ZBOG KVARA NE EMITUJEMO REPRIZU “BIHORSKE VEZE”

0

Obavještavamo slušaoce Radija Petnjica da zbog tehnički problema nećemo emitovati reprizu emisije “Bihorska veza”.

Česti nestanci struje u Petnjici, pa i interneta, te “iskakanja” signala radija iz sistema uslovljava to da se tehnički uređaji u radiju kvare. I pored velikog napora tehničkih lica u našem radiju, nijesmo bili u mogućnosti otkloniti kvar i “vratiti” snimak emisije.

Izvinjavamo se slušaocima uz nadu da će razumjeti razloge koje smo naveli.

Uredništvo Radija Petnjica

FOTO PRIČA ČITAOCI ŠALJU: SINOĆ SE FUJALO U LAGATORIMA

0

KO SE TO JOŠ FUJA U BIHORU

0

Iako su nekada, kada bi pao snijeg odrasli vidjeli samo probleme, djeca su se njemu radovala te je bijeli pokrivač donosio pravu radost, jer je to značilo da iz podruma, izbe ili šupe treba izvaditi ‘’motor’’ ili sanke koji su zatrpani jesenjim ubacivanjem drva za ogrijev. Drugi korak bi bio ošmirglati šinu koju je hrđa uhvatila protekle godine. Onda bi samo još saglasnost roditelja bila potrebna da se sa ortacima ode na fujanje. Ni zabrana nekada nije pomagala, pa se na fujanje išlo i po cijenu rizika da se kod kuće ‘’ćutek’’ dobije.
Kad smo kod ćuteka, fujanje koje je izazivalo posebno zadovoljstvo a za posljedicu je imalo ćutek je fujanje na najlon, jer su se nakon ovog fujanja djeca sva mokra vraćala kući.
A sanke su takođe bile posebna priča, onaj ko je imao najbolje i najbrže sanke je bio glavni u društvu. Posebne su one koje su amidže i rođaci donosili iz Željezare iz Nikšića. Oni koji nisu bili te sreće da imaju rodbinu u Nikšiću pravili su sanke, vodeći računa o kontrukciji, kvalitetu šine, aerodinamici…
Tek da ne pričamo o revoluciji kad su se pojavile sanke u prodavnici u Beranama ili one što su volan imale.
Na svakom ćošku bile su staze sa fujanje, pravljene namjenski da budu što strmije, sa krivinama kako bi adrenalin bio veći.
One koje su pravljene oko kuća nisu bile dugačka vijeka, jer bi bika obavezno jutarnji pepeo iz šporeta po njoj prosula, jer su djeca toliko ufujala da se do izbe otići ne može.
Danas osim što nema djece, nema ni fujanja… Telefoni, plejstejšeni, kompjuteri postali su realnost današnjeg djetinjstva . Ali ne bih vam pričao o tome, jer ne bih da vam kvarim osjećaj dok se evocirali uspomene na djetinjstvo čitajući prethodne redove ovog teksta…
Zapravo ne bih vam pričao ništa više, gdje ja stadoh, nek vaša mašta produži…

DINO RAČIĆ

VEČERAS SLUŠAJTE “BIHORSKU VEZU”

0

U večerašnjem drugom izdanju emisije Bihorska veza, koja ce biti emitovana na talasima Radija Petnjica sa slušaocima cemo razgovarati o Bihorskom posetku, a slušaoci će kroz razne forme komunikacije imati priliku da podijele sa nama šta je to što ih asocira na zimu u Bihoru.

Kontakti našeg radija su telefon: 051-241-351, Viber i SMS : 068-033-054, Facebook : Radio Petnjica, Skype: Radio Petnjica, e-mail : [email protected]

Takođe u studiju cemo imati i gosta iznenađenja, a večeras ćemo zahvaljujući sredstvima elektronske komunikacije preći i “okean” pa ćemo se uključiti direktno iz New Yorka, iz udruženja BSCGNY.

Pročitaćemo za slušaoce jednu priču inspirisanu Bihorom, ispunjavaćemo muzičke zelje našim slusaocima i slušati dobru muziku.

DINO RAČIĆ

OOSDP PETNJICA: ŠTO PRIJE RIJEŠTI AFERU “ASFALT”

7

Opštinski odbor Socijaldemokratske partije Petnjica pozivao je nadležne državne organe da, u cilju što jasnijeg sveukupnog sagledavanja realnosti u kojoj su se odvijali poslednji izbori, pribjegnu rasvjetljavanju činjenica u vezi sa poslednjim predizbornim periodom i samim danom izbora u petnjičkoj Opštini.

Ne želeći da unaprijed osude  bilo koga petnjičke socijaldemokrate su podsjetili javnost na nepravilnosti koje su se dešavale u Petnjici posljednjeg dana prošlih izbora, a u kojima su učestvovali, kako oni tvrde, čelnici opštine, o čemu je i javnost bila upoznata, ali do sada nažalost nije bilo konačnog epiloga.
“Očigledno je da, nažalost, ni našu Opštinu nijesu zaobišle pozivnice od strane tužilaštva članovima DPS-a, i da u „aferama SNIMAK“ iz Petnjice takođe imamo elemente koji ukazuju na političku korupciju, na zloupotrebu državnih i opštinskih resursa… na zarobljenost opštinskih službi od strane pojedinaca koji su instituciju opštine privatizovali i koriste je kao partijsku ekspozituru… Znamo da stabilna vlast i vlast koja radi u interesu njenih građana ne može počivati na ovakvim i sličnim nezakonitim radnjama”, saopštavaju iz OO SDP Petnjica.

Oni su skrenuli pažnju građanima “da dobro razmisle o tome kome daju podršku”.

“Oni koji se raznim zloupotrebama i trgovinom ljudskim dušama dokopaju vlasti, ne mare ni za šta osim da na vlast dođu i na njoj ostanu po svaku cijenu, ne birajući način i sredstva. Svako ko misli dobro Petnjici sigurno ne može biti dio ovakvih radnji i političkih struktura koje na ovakvim radnjama počivaju. Imajući u vidu da su u ovoj godini lokalni izbori u našoj opštini, nerasvjetljavanje ovih radnji može da dovede u pitanje i samo održavanje, a ako bi se i održali onda i validnost tih izbora”, zaključili su iz OO SDP Petnjica.

ČESTIKE HALILOVIĆU OD UDRUŽENJA LUKSEMBURG – CRNA GORA

0

Čestitka predsjedniku udruženja ZK “Bihor” iz Luksemburga,  Esku Haliloviću, na reizboru došla je iz komšiluka od udruženja “Luksemburg – Crna Gora”

“Ovom prilikom želimo da čestitamo gospodinu Haliloviću na reizboru. Kako je udruženje “Bihor” naš dugogodišnji partner, odnosno saradnik u nizu akcija, a na naše zadovoljstvo, želimo da podržimo ovu odluku i iskažemo spremnost za buduću saradnju. Zasluge gospodina Halilovića su poznate svima nama, kako u državi u kojoj živimo tako i u matičnoj nam državi. Uspjesi udruženja, na čelu s njim su neprocjenjivi. U korist toga može se navesti nagrada “Iskra” koju su nedavno dobili u Crnoj Gori, mjesto u Savjetu za saradnju sa iseljenicima Uprave za dijasporu Crne Gore i još mnogo toga. U ime Udruzenja “Luksemburg-Crna Gora i u ime predsjednika udruženja Ismeta Muhovica kao i u svoje lično ime srdačne čestitke sa željom da ovako nastavi i ubuduće”, navedeno je dopisu koji je potpisala Fetija Kalač, generalni sekretar udruženja Luksemburg-Crna-Gora.

REVIJA “FORUM”: NOVA KNJIGA FAIZA SOFTIĆA – “DOK VODE TEKU”

0

 

U okrilju Festivala priče -Zavičajne staze 2016. NVO Centar za kulturu -Bihor objavio je knjigu odabrane poezije Faiza Softića,“Dok vode teku”. Softić je čitalačkoj publici poznat po proznim djelima koja su prevođena na nekoliko stranih jezika, međutim prema riječima književnih kritičara Softić je prvenstveno pjesnik, što je do sad pokazao kroz svoje knjige poezije ‘’Strašan je zid bez sjene’, ‘’Čovjek na rasputici’’ i najnovijom knigom ‘’Dok vode teku’’.
Novu Softićevu knjigu čini 90 pjesama, koje su podijeljene u tri poglavlja, a recenzenti su Ksenija Rakočević, Enes Halilović i Miljenko Jergović.

“Po logici stvari oko dobrih pisaca uvijek se ,,otimaju’’ nacionalne književnosti. Takav je slučaj i sa Faizom Softićem, čija se poezija može čitati sa nacionalnim predznakom crnogorske, bošnjačke, ali i sa regionalnim predznakom bihorske. Softić zbilja po osobenostima svoje poezija jeste sve od pomenutog, no i mnogo više od toga; te možda u tom višem možda se nalazi najjednostavniji način za svrstavanje njegove pripadnosti, pa možemo zaključiti da je najbolje da ga čitamo kao evropskog pisca’’, zapisala je u recenziji Ksenije Rakočević.

Knjiga je objavljena u okviru edicije “Poetska sehara – Dok Bihorske vode teku” uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

RADOST NAD KNJIGOM

Čitaoče, ova knjiga je radost tvoja i moja, a neka bude i readost Faiza Softića, pisca koji nam se pokazao u punoj zrelosti. Dugo je njegovo lice najavljivalo ovu melanholiju, dugo su njegove oči gledale… i sve što je pisao kao da je bila priprema da se pokaže u ovom izboru – suveren u svojim uspomenama, tumač teške realnosti, čuvar zavičajnih slika i prilika i svjedok prolaznosti čovjekove. Faiz Softić ima i jednu osobinu koja se rijetko nalazi među pjesnicima savremenim – ima humor, a humor u poeziji – kruna je poezije.
Ova knjiga vrvi od antologijskih pjesama i može se čitati od početka ka kraju, s kraja ka početku i upreskok. Može se čitati po jedna pjesma na dan. I to je dovoljno, jer svaka od ovih pjesama krije dugo i bolno posmatranje koje se stropoštalo kao lavina u desetak ili dvadeset stihova. Slabi tumači mogu nazvati Softića zavičajnim pjesnikom, ali to nije tačno – on čuva zavičajnost tako što je svima nudi. Odn je rekao da je dobar pjesnik kao sir iz neke župe koji želi da bude lokalan, ali cijenjen svuda. Jasan kad treba, nejasan kad treba… a precizan u izrazu, ekonomičan, Softić kao da je slijedio misao Tita Patrikija da su opširnost i apstrakcija neprijatelji poezije. Naravno, nije Softić tako zacrtao svoju poeziju – on je išao po osjećaju, a ne planski.
Mnogo se tuge u Softiću nakupilo, sirotinju je gledao, prognanike, nevoljnike, ljude koji su ponijeli stomak na kraj svijeta da bi ga prehranili.
Poezija je magacin istorije, dokazao je to Faiz Softić, u stihovima. Kao pjesnik slike i pjesnik ritma, on se iskazuje kao pjesnik tla i pjesnik svjedok. Kada neko zauzme neko mjesto, to znači da mu je oduvijek pripadalo.

Ovim pjesmama Softić je zakoračio na stepenik koji ga je oduvijek čekao. Pisao je i došao na mjesto koje mu pripada. To je stepenik visoko na
Stepeništu poezije. Koji god čitalac zgazi na taj stepenik,
zadrhtaće!
Enes Halilović

ESAD KOČAN U LUKSEMBURGU

2

Sredinom ovog mjeseca, u Luksemburgu je, na poziv udruženja „Bošnjačko-donatorski fond“ boravio jedan od najpoznatijih publicista sa Balkana – Esad Kočan. On je, 14. januara, u prostorijama ovoga udruženja – poznatog po više značajnih projekata koji se tiču sjevera Crne Gore i Sandžaka, pogotovu po stipendiranju studenata slabijeg materijalnog stanja – predstavio svoju najnoviju knjigu priča „Iza prašine“. Sala je, unatoč neviđenim vremenskim nepogodama i ledu na putevima, bila ispunjena do posljednjeg mjesta. I iz najudaljenijih krajeva Luksemburga, stigli su poštovaoci lika i djela Esada Kočana u želji da ga čuju i vide.
Putem skajpa, u program promocije uključio se akademik prof. Ferid Muhić, koji je, također, trebao biti na promociji, ali, iako je bio krenuo iz svog doma prema skopskom aerodromu –  zbog nepredviđenih okolnosti na putu – nije stigao na zakazani let. Čuda tehnike služe svojoj svrsi; javio se direktno iz Skoplja. Vidjeli smo ga i čuli, a on je, između ostalog rekao:
Malo je pisaca poput Esada Kočana; njegova knjiga je najbolja knjiga koju sam pročitao u posljednje vrijeme i najbolja koju držim u svojoj biblioteci. On se odlučio da piše o sebi i da nam iznosi svoje stavove, te kroz njih iznosi što-šta o čovjeku. I to je ono što mi se posebno dopada.
Profesor Muhić je fasciniran Esadovom pričom “Preskakanje zida“, gdje Esad, umjesto uobičajene tvrdnje da je zaljubljenost slijepa, kaže da nas istinski znaju samo oni koji nas vole. Mržnja je, kako tvrdi Kočan, slijepa i ne dozvoljava da vidimo ono ljepše u ljudima. Profesor Muhić je, inspirisan tim tekstom, podsjetio da se ne kaže slučajno da kad nekoga savlada bijes – pao mu mrak na oči.
– Mržnja je mrak, to je suština poruke Esadovog teksta, mržnja nas zatvara, a samo ljubavlju i u ime ljubavi možemo preskočiti granice – smatra profesor Muhić.
     Govoreći o filozofskom i humanističkom aspektu knjige, prof. Muhić je dodao:
       – Kada bi se danas pravila antologija najboljih filozofsko-sociioloških tekstova o stanju  savremenog svijeta, u nju bi morao biti uvršten Esadov esej   “Mandelini snovi i stvarnost”.  Knjiga sa ovoliko plemenitosti jednom je morala biti napisana. Ali samo je Esad Kočan mogao ovako napisati. Još dugo neće biti ovakve knjige – zaključio je prof. Muhić.
     Promociju je moderirao Enver Korać koji je naglasio da je Esad Kočan za svoj životni put izabrao onaj teži, gdje nije stremio da se dopadne masama, već da govori istinu, često i na svoju štetu.

A onda je na scenu stupio i sam autor:

   “Ja sam u ovoj knjizi pokušao da odgovorim na pitanje koje muči sve nas, kako odbraniti čovjeka, pred ovolikom pustoši koje je proizveo, pred prirodom, pred zvjerima, pred pticama i rijekama i prerd samim sobom,  jer čovjek može uništiti život na planeti.  Ako čovjek nema srca da čuje muku drugoga, ako je emotivno tup, on je opasniji od svake zvijeri. Ali takođe čovjek kad se uzdigne do moralnih vsina, ni sačim se ne može mjeriti, njegov let je veličanstveniji od leta albatrosa.
Najvažnije inspiracije i svetionike, odnio sam sa sobom iz djetinjstva i sa svojim prvim obrisima, iz Godočelja i Bihora –
rekao je na kraju autor knjige Esad Kočan. 

Priče iz knjige čitali su Enver Korać i Alma Mucević Čivović.

Poslije zvaničnog dijela promocije uslijedilo je potpisivanje knjige i druženje sa autorom do duboko u noć, dok su ulice grada Diferdanža, gdje se i nalaze prostorije udruženja, i dalje zaleđene caklile, kao ogledalima popločane u kojima su se lomila svjetla grada i automobila koji su bojažljivo promicali tu pored nas.
      „Iza prašine“ predstavljena i u ZK „Bihor“

 

    ZK “Bihor” planirao je svoju Godišnju generalnu i izbornu skupštinu za 14. januar, ali saznavši za promociju pomenute knjige u BD – fondu, istu su zakazali za dan kasnije. Bila je to prilika da se još jednom, prije početka Skupštine, predstavi ova knjiga i njen autor.

       – Esad Kočan je jedan od vrhunskih publicista Balkana iz Crne Gore i urednik je nedjeljnika Monitor. Tri glavna stuba na kojima stoji institucija zvana Esad Kočan jesu: hrabrost, pamet i talenat. Hrabrost da u odsudnom času za čovjeka i uopšte za ljude – kaže istinu, pamet da zna kako se istina govori i talenat da sve upakuje kako treba, pa je i knjiga Iza prašine proizvod njegovog osebujnog talenta da od priča različitih žanrova i tema dobije knjigu pred kojom zastaje dah.
Mnoge priče u ovoj knjizi su apsolutno antologijske sa jakim lirskim nanosima, filozofskim opservacijama i jasnom i tačnom poentom –
rekao je promotor književnik Faiz Softić i naglasio da nijesu česte prilike kada  dijaspora iz Crne Gore i sa Balkana u Luksemburgu ima čast ugostiti intelektualce kalibra Esada Kočana koji je, kako u novinarstvu, tako i u književnosti, pomjerio ustaljene granice i uspostavio nove moderne standarde koji su posebno vidljivi u njegovoj knjizi priča Iza prašine.

 

FAIZ SOFTIĆ