TURNIR U STRELJAŠTVU: MERIS MURATOVIĆ NAJPRECIZNIJI JUNIOR

0

Juče je u belgijskom gradu Arlonu, nedaleko od Luksemburga, održan turnir u streljaštvu u više kategorija na kojem su učestvovale ekipe iz Luksemburga, Francuske i Belgije.
Meris Muratović, porijeklom iz Petnjice (Crna Gora – Sandžak) koji živi u Luksemburgu i trenira u luksemburškom streljačkom društvu „Sport Scheiss Club Kayl“  osvojio je prvo mjesto u svojoj kategoriji juniora – gađanje vazdušnim pištoljem.
Važno je napomenuti da je ovo Merisu prvo takmičenje na jednom međunarodnom turniru, te tim više njegov uspjeh dobija na značaju.

F.Š.

VIDEO: VUJANOVIĆ PAO U SEVDAH

0

PETNJIČANI OSTALI BEZ VODE ZBOG PUCANJA CIJEVI

0

Petnjičani, koji žive u užem jezgru varoši ostali su jutros bez vode zbog pucanja vodovodne cijevi odmah iznad zgrade Solidarnosti. Vodu neće imati samo domaćinstva koja se snabdijevaju sa izvorišta iznad nove zgrade opštine.

“Opština je angažovala radnike privatne firme i oni su na terenu, rade na otkopavanju i otkrivanju mjesta gdje je došlo do pucanja cijevi, kako bi istu zamijenili i sanirali”, saopšteno je iz opštinskih službi

AKCIJA UDRUŽENJA IZ LUKSEMBURGA I RADIJA PETNJICA: BILBORD ZA DOBRODOŠLICU I PUTOKAZ VLASTI KAKO SA RIJEČI DA PREĐE NA DJELA

0

Bihorski Bošnjaci iz Luksemburga i Radio Petnjica postaviće narednih dana, ukoliko nadležne opštinske službe dozvole, moderan bilbord na ulazu u Petnjicu na mjestu gdje je pao ili oboren prethodni sa natpisom „DOBRODOŠLI U PETNJICU“.
“Revoltirani smo zatvaranjem očiju političkih zvaničnika pred degradacijom i uništavanjem malobrojnih i nedovoljno kvalitetnih putokaza natpisima, naljepnicama i grafitima sa političkim porukama, skraćenicama i raznim drugim sadržajima. Neko u tome vidi lični ili partijski interes a pritom zanemaruje društveni.
Revoltirani smo opštim stanjem kada je riječ o obilježavanju mjesta, kulturno-istorijskih spomenika, putokaza. Zbog toga će Bošnjaci iz Bihora u dijaspori i Radio Petnjica u narednim akcijama pokazati primjer lokalnim političarima i političkim partijama kako se osim prepucavanja preko društvenih mreža i medija, može uraditi nešto od društvene koristi, jer lokalni službenici nijesu za tri godine od uspostavljanja opštine Petnjica u stanju da postave jedan valjan putokaz. A to ćemo građanima Petnjice pokazati kroz slikovite primjere”, piše u dopisu četiri udruženja iz Luksemburga – ZK “BIHOR“, LUX-MNE, BD -Fond, Cooperacija LUX-MNE.

fotografija 3Onaj ko se zaputi prema Petnjici prvi put može to uraditi na tri načina;
– uskim seoskim putem preko Bioče koji obično koriste svi koji dolaze iz pravca Podgorice (zvanične posjete državnika, predstavnici institucija, diplomatsko-konzularna predstavništva). U mjestu Bioče naići će na mali putokaz, jedva vidljiv, koji se inače koristi za obilježavanje seoskih područja. Na 9 km do Petnjice neće naići ni na kakav putokaz da ste na pravom putu, na kojem ste kilometru od Petnjice, pa lako možete skrenuti prema Tucanjama ili pomisliti za Lješnicu da je Petnjica. Takođe na ovom putnom pravcu naići ćete na dva izuzetno opasna mosta koji su bez ograde i oznake da nailazite na njih.
Ukoliko dolazite iz pravca Berana, osim jednog malog putokaza na Rudešu, neće naići ni na kakvu drugu oznaku da ste na pravom putu ka jednoj opštini.
Kada je riječ o putu preko Turijaka iz pravca Rožaja neće naići ni na kakvu oznaku da ima mogućnost da tim putnim pravcem dođe do Petnjice.
Kada dođe u Gusare naići će na izlijepljenu i izbušenu tablu na kojoj piše Petnjica i do prije neki dan, a sada polomljen i oboren bilbord na kojem je pisalo, „DOBRODOŠLI U PETNJICU“.

Zato prijatelji, sunarodnici i gospodo lokalni političari, gledajte i učite.

Dijaspora Luksemburga

-ZK “BIHOR“

-LUX-MNE

-BD -Fond

-Cooperacija LUX-MNE

-Radio Petnjica

 

PUTEVI IRASKRŠĆA – 39. EMISIJA

MUHOVIĆ PODNIO OSTAVKU NA ČLANSTVO UO FONDA ZA MANJINE DESET DANA PRIJE ISTEKA MANDATA

3

Član UO Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Adnan Muhović podnio je ostavku na tu funkciju.

“Obavještavam vas da podnosim ostavku na mjesto člana UO Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava jer sam u sukobu interesa zato što obavljam funkciju predsjednika SO Petnjica”, naveo je Muhović u dopisu upućenom Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore. Predsjednik odbora Radivoje Nikčević proslijedio je Muhovićevu ostavku Skupštini na dalji postupak.

“Mandat Adnan Muhovića, člana UO Fonda ističe 6. juna 2016. godine”, navedeno je u dopisu.

RASTODER: CRNA GORA IZ 2016. NIJE ONA ZA KOJU SMO SE BORILI 2006.

Istoričar Šerbo Rastoder, je bio gost emisije Putevi i raskršća.

Ovo društvo mora sistemski da se mijenja. To znači da damo šansu ljudima koji vrijede. Treba fakultetska diploma da bude vrijednija od partijske knjižice, da partijska knjižica ne bude centar intelektualne i svake druge moći, da se ljudi prepoznaju po onome koliko stvaraju, a ne po onome kome pripadaju. To su suštinski problemi koje možemo prepoznati u Petnjici, Šavniku, Plužinama, Podgorici, Baru i svuda. Onda se ti problemi multiplikuju. Ja bih volio da u Petnjici bude najbolja škola, jer je to za mene nešto najvažnije, i mnogo toga kada bih se pitao. Ali sreća je što se ne pitam, iz razloga što su ti moji uslovi za nekog rigidni, za nekog iracionalni, za nekog nerealni i ja to razumijem. Ono što ja ne razumijem, to je recimo da čovjek u Luksemburgu hoće da šeta konja. Pitam ga šta to radi, a on mi odgovori da šeta konja. Ja ga pitam što ne šeta konja po Radmancima, a on mi odgovori- a ko će da mi da 3000 eura za to. Suština je u tome što smo mi rad obesmislili kao kategoriju vrijednosti. Uz jednu šminku koja postoji kod nas, postoji i jako puno problema, a za njih treba da se osmisli strategija za rješavanje. Treba krenuti iznova, zato što se mora krenuti od nule. Moramo krenuti od malog. Da krenemo recimo od pijace, da imamo dvije tezge, a ne 200 tezgi koje će biti prazne. Ja sam pobornik razvoja zasnovanog na postojećim resursima i domaćoj pameti.

PETNJICA TRI GODINA OD OSAMOSTALJENJA

Kada govorimo o Petnjici nakon povratka statusa opštine, moram istaći da sam bio prvi predsjednik Pokreta za vraćanje statusa i sada mi vrlo često padne na pamet da osnujem Pokret za vraćanje u raniji status. To jeste ironično i sarkastično, ali to jeste jedno veliko razočarenje. I najmanji je problem što sam ja razočaran. Razočaran je ogroman broj ljudi koji je vrlo nerealno i vrlo neutemeljeno forsirao da će dobijanjem opštine svi problemi biti riješeni. Umjesto da shvate da će dobijanjem opštine biti stvorena mogućnost da rješavamo sve probleme, i da se oni neće riješiti sami od sebe. Ne bih licitirao o rezultatima, jer ih ne vidim. Ja zaista ništa ne vidim da se tamo promijenilo. Ono što ja vidim kao neko ko je gost jeste mogućnost da pričam na “Radiju Petnjica“. Čini me jako srećnim i ponosnim što govorim na radiju u svom zavičaju. Za vaše slušaoce ću otkriti jednu tajnu- imao sam promociju knjige u najmanje 50 svjetskih centara, a nisam nikada u Petnjici. Ma koliko izgledalo čudno, tako je. Vjerovatno iz razloga što nikada nijesam bio spreman da pričam ono što želi drugi da čuje, uvijek sam bio spreman da pričam ono što mislim da treba da čuje u datom trenutku. Vjerovatno se neko boji jer znaju da me ne mogu kontrolisati.

CRNA GORA DESET GODINA POSLIJE

Kada govorimo o tome koliko je država uradila za Petnjicu i Bihor, tu vam moram reći sledeće- ja sam bio jedan od čelnika Pokreta za nezavisnot, i bio sam zadužen za animaciju dijaspore. Bio je ogroman miting za nezavisnu Crnu Goru u Njujorku, a najveća dijaspora u Njujorku su Plavljani i Gusinjani. I u tom restorani gdje smo bili, jedan iz publike meni, u pola govora kaže- a šta ćemo dobiti od te tvoje Crne Gore? Ja sam, kao iz topa odgovorio- Ništa! Dobio sam najveći aplauz. Tada je Branko Lukovac kazao da niko nikada veći aplauz nije dao. Tada sam zastao i razmislio jesam li napravio glupost i shvatio da sam kazao suštinu. Onda sam nastavio sledećim riječima- „gospodo, niko ništa nikada ne daje, a posebno se ne daje onom ko ne zna ni da traži. To treba zaslužiti, a nikada ne može biti srećan čovjek ako mu se nešto daje“. Suština je da Crna Gora 2006. i ova 2016. bar za mene, za koju sam se borio, nijesu iste države. Crna Gora 2006. godine je bila država u našim programskim dokumentima država perspektive, blagostanja, socijalne pravde, pravne države, građanske i svake druge jednakosti i skladnosti, a Crna Gora u 2016. godini kleca po mnogim ovim pitanjima. Možda su naša očekivanja bila nerealna. Mi smo tada mislili- hajde da stvorimo državu pa ćemo lakše da stvorimo demokratiju, i tu smo imali dosta žestoke rasprave da li pravimo grešku ili ne. Priznajem da je jedna od mojih iluzija da stvorimo državu pa ćemo lakše demokratiju. Međutim, kada smo stvorili državu, onda smo shvatili da ona postaje vlasništvo jedne uske grupacije, a da od ovog drugog ostaje vrlo malo. Ono što smo obećali ljudima tada je jedna vrsta slobode na koju su navikli. Recimo, ako neko živi u Americi, on odlično zna standarde američke demokratije, ako živi u Njemačkoj onda zna standarde tamošnje demokratije, ali da li smo mi pretjerivali u svoj toj priči? Vjerovatno jesmo. Nije mi žao zbog toga što jedna od najvećih istorijskih tvorevina jeste dobijanje samostalnosti na način na koji je dobijena, i kao učesnik, vrlo se rado prisjećam toga, raznih kriznih i značajnih momenata. Da me neko tada pitao da li će 2016. godine neprijatelji države biti oni koji su 2005. u UN ušli kroz podrum i držali konferenciju u prilog obnove državnosti, ja bih kazao da je to nemoguće. Međutim, sve je moguće u Crnoj Gori. Možda su moja osjećanja subjektivna, ali su ona svakako pomiješana. Ono što svakako mogu da ustvrdim da Crna Gora 2006. godine, kakvom smo je mi zamišljali, nije Crna Gora 2016 godine.

DIJASPORA

Kada je u pitanju dijaspora i taj odnos, za mene je bilo šokantna, recimo prva posjeta poslije tri godine nezavisnosti Crne Gore. Tada sam na jednom okruglom stolu shvatio da je kod tih ljudi bio isforsiran nerealni optimizam. Vjerovatno u tom žaru da se nešto promoviše, možda smo rekli i mnogo nerealnih obećanja. Druga stvar koja me razočarala je, recimo da jedna grupacija iz dijaspore, koja je vrlo važna, donese npr. pola kamiona blokova u Petnjici i da ih nema kome predati. Ti ljudi to tumače kao nepoštovanje, a ja mislim da je to jedna organizacijska nesposobnost. bihorska dijaspora nije jedina, vi imate recimo gusinjsku dijasporu koja je mnogo organizovanija i posvećenija nego bihorska, i to je moje mišljenje. Bihorska dijaspora je još uvijek u fazi traganja za sobom.

Ja sam pristalica varijante da, recimo nas deset hiljada svi damo po jedan euro, nego neko iz dijaspore sam da da deset hiljada. Moj koncept je svi po malo i svima dosta. Moj koncept nije da formiramo novu tajkunsku elitu, za kojom ćemo juriti i koja će svoj kapital da ulaže više iz prestiža nego iz potrebe. Siguran sam da bi po principu- “Svi po euro za Petnjicu”, kao što ima fondacija “Euro za Gusinje”, ti ljudi itekako našli mogućnost, interes i način da se uključe u sve akcije. Ovako, kako sada stvari stoje, bojim se da čekamo nekog šeika koji če da donese vreću para i da će te pare pokrenuti razvoj, što je suludo. Tamo je razvoj moguć samo tako što će se kompletno, sistemski, svako domaćinstvo dići na nivo produktivne zajednice koja će biti korisna za čitavo društvo.

Ono što moram da kažem i pohvalim jeste ZK Bihor u dijaspori i to je jedini klub, za koji ja znam, da svi članovi kluba pričaju među sobom, a kada to kažem, govorim kao neko ko je svojevremeno, u nekom kapacitetu funkcije koju je pokrivao, okupljao sva iseljenička društva sa prostora Crne Gore, tako da odlično znam sve te relacije. Čini me zaista ponosnim što je zavičjani klub Bihor uspio da sačuva to jedinstvo, koje čini čast svih nas koji potičemo iz tog kraja.

Dijaspori mogu da poručim da ne nasijedaju na političke fraze, da je prošlo vrijeme političkih parola, i da moraju da cijene djela, a ne riječi. Kada ovo kažem, onda sam poslednji koji im je bilo što obećao, jer mislim da im je obećanja preko glave. I naravno, mogao bih da ih podsjetim na svoj čuveni govor o rupama i putevima, koji sam svojevremeno izgovorio u sali Centra za kulturu u Petnjici i jedva preživio.

UVIJEK MEĐU SVOJIMA

0

     Isah Kožar, jedan od prvih diseljenika iz Crne Gore u Luksemburg,  je čovjek kakav se rijetko sreće. Ovaj čstiti ljudina došao je u Luksemburg iz Bihora (seloTrpezi, zaseok Johova Voda) još davne 1973. Radio, i penziju zaradio.
Sa suprugom Havom, rođenom Ramčilović, ima pet sinova, jedni kćerku, a od unučadi i paraunučadi bi mogao formirat osnovnu školu koja bi imala đaka ko jedna od  škola u Bihoru. Ima ih preko trideset I svi su, hvala velikom Bogu, zdravi i vrijedni. Osim sina Rameze – svi su u Luksemburgu, tu u blizini svojih roditelja, svoga djeda Isaha i nane Have.
Kao čovjek koji nikada ne zaboravlja ko je i odakle je – uvijek je na skupovima, koji se organizuju različitim povodima, među svojima; među svojim narodom, svojom rodbinom, svojim prijateljima. I to redovno sa svojom suprugom Havom. Tako lakše i dinamičnije teku penzionerski dani ovo dvoje uglednih doseljenika iz Crne Gore.
Tako je bilo i nedavno – među velikim brojem doseljenika iz Crne Gore i zvanica iz Luksemburga, kada se proslavljalo Deset godina od obnove nezavisnosti Crne Gore i hiljadu godina njene državnosti, bili su i njih dvoje – Hava i Isah. Vidno raspoložen bio je i ovaj put. Fotoobjektiv Hamdije Rastodera zatekao ga je u razgovoru sa ambasadorom Crne Gore u zemljama Beneluxa – Vladimirom Radulovićem, te taj trenutak sačuvao za vječnost.

F.S.

UGOVOR O DOBRODOŠLICI I INTEGRACIJI U LUKSEMBURGU

0

Vladina kancelarija za prijem i integraciju stranaca u Luksemburgu OLAI, uputila je poziv za potpisivanje ugovora o dobrodošlici i integraciji.

Ugovor o dobrodošlici i integraciji, mogu potpisati svi koji imaju najmanje 16 godina, strani su državljanin i regularno borave u Luksemburgu a žele se stalno nastaniti u ovoj zemlji.

Ugovor omogućava:

– besplatno učenje jednog jezika ove zemlje (luksemburški, francuski ili nemački).

– besplatno pohađanje kursa za građanska prava

– besplatno učestvovanje na danu orijentacije

Velika prednost podpisnika ovog ugovora je da će biti oslobođeni jednog od fakultativnih predmeta građanskog prava koji je neophodan prilikom aplikacije za dobijanje luksemburškog državljanstva. Takođe ovaj ugovor uzima se u obzir za dobijanje boravka na duži period.

Za više informacija pozvati na telefon: 2478 5738 Ili besplatan broj 8002 6006
Kontakt osoba Ernad Agović
email: [email protected]. Više informacija na sajtu www.olai.public.lu

 

BOŠNJAČKO ZABAVNO VEČE POVODOM DESETOGODIŠNJICE NEZAVISNOSTI CRNE GORE

1

U Švajcarskom gradu Šlirenu će se u subotu 28. maja u organizaciji Bošnjačke dijaspore Crne Gore u Švajcarskoj i humanitarne organizacije ‘’Bratska ruka’’ orgranizovati Bošnjačko-kulturno zabavno veče povodom jubileja 10 godina nezavisnosti Crne Gore, 20 godina ‘’Bratske ruke’’ i 3 godine od vraćanja statusa opštine Petnjici.

Na ovoj folklorno-zabavnoj večeri posjetioci će moći da uživaju u koreografijama KUD-a ‘’Bihor’’ iz Petnjice, muzičkim numerama etno grupe Svilenica iz Rožaja  i vokalnih solista Adisa Murića i Seja Skenderovića. 

Iz KUD ‘’Bihor’’ se zahvaljuju prijateljima iz Švajcarske na pozivu.

‘’Ovo je drugi put da KUD ‘’’Bihor’’ boravi u Švajcarskoj. Odazvali smo se na poziv organizatora koji su izrazili zadovoljstvo da se naše društvo predstavi sa svojim koreografijama i hvala im na tome. Pozivamo sve naše ljude i sunarodnike da 28. maja u 18h prisustvuju Bošnjačko-kulturno zabavnoj večeri’’ kazao je predsjednik KUD-a ‘’Bihor’’ Sinan Tiganj za portal Radija Petnjica.

Za sve zainteresovane koji žele da dodju za više informacija mogu kontaktirati organizatore a adresa na kojoj će se održati zabavno veče je:

SPORTHALLE UNTERROHR SCHLIEREN

UNTERROHRSTRASSE 2, 8952 SCHLIEREN

DINO RAČIĆ