Do 15 časova, na 18 biračkih mjesta na području opštine Petnjica, svoje biračko pravo je iskoristilo 36,92% od ukupnog broja upisanih birača.

Članovi opštinske izborne komisije obilaze biračka mjesta. Ekipa portala radija Petnjica je sa njima obišla biračka mjesta 14 i 15, Donja i Gornja Vrbica, koja se nalaze u JU OŠ “25. Maj”, u Donjoj Vrbici.

Kako je saznajemo, pojavile su se određene nesuglasice i nejasnoće o načinu glasanja putem pisma kao i nesuglasice na biračkom mjestu br. 15, Gornja Vrbica.

“Na biračkom mjestu Gornja Vrbica, nije dozvoljeno opunomoćenom predstavniku koalicije Mir je naša nacija da izvrši uvid u serijski broj glasačkog listića kao i to da u zapisnik nije unijeta njegova primjedba da mu nije dozvoljen uvid aparatu za identifikaciju birača u momentu njegove identifikacije”, saopštio je za portal radija, Hazbo Ćeman, zamjenik opunomoćenog predstavnika u OIK koalicije Mir je naša nacija a o daljim koraci i eventualnom reagovanju, odlučiće sa svojim pretpostavljenim.

Prema riječima Denisa Šabotića, radi se o ovlašćenom posmatraču koalicije Mir je naša nacija koji su tražili da promijeni poziciju radi boljeg uvida kao i da je iskazao sumnju da li su birački listići po redu nasloženi.

“O tome odlučuje birački odbor. Birački odbor se jednoglasno izjasnio da nema nikakvih primjedbi i upčenih neregularnosti. Bitno je istaći da birački odbor sačinjava predsjednik i četri člana dok posmatrači samo posmatraju i oni nijesu u obavezi da potpišu zapisnik. Oni, ukoliko uoče nepravilnosti, mogu da ih iskažu kroz zapisnik”, istakao je Šabotić.

Biračko mjesto Gornja Vrbica ima 499 upisanih birača, a Donja Vrbica 437 upisana birača.

1 of 19

Danas je u Petnjici održana predizborna konvencija Demokratske partije socijalista – Odlučno za Crnu Goru – Milo Đukanović, na kojoj je prisustvovao premijer, Duško Marković. Prisutne je pozdravio predsjednik OO DPS i predsjednik Skupštine, Mehmed Meša Adrović koji je prenio poruku premijeru Dušku Markoviću da će Petnjica, 30.avgusta, većinski glasati za DPS i državu Crnu Goru.

“Braćo i sestre Bihorci, kao što smo 2006. godine znali da prepoznamo značaj referenduma i nezavisnost Crne Gore, tako i danas znamo da izaberemo što je najbolje i za Petnjicu i za Crnu Goru. I tada smo, olovkom, izvukli našu Crnu Goru iz kandži neprijatelja. 30.avgusta imamo obavezu da to isto učinimo, još odlučnije za Crnu Goru. Nećemo dozvoliti da nas nacionalisti ponovo vrate u prošlost i u 90-te i zato je sada veoma važno da još jednom stanemo na put takvim namjerama i još jednom odbranimo Crnu Goru, a neprijatelja natjeramo da je poštuje”, istakao je između ostalog Mehmed Meša Adrović, predsjednik SO i OO DPS Petnjica.

Samir Agović, predsjednik opštine, istakao je da nema niko dilemu kako će glasati Petnjica. “Onako kako je navikla Crna Gora da glasa Petnjica. Odlučno, hrabro za Crnu Goru koju volimo! Kako smo vazda glasali i sada ćemo tako glasati jer mi nemamo druge kuće osim Crne Gore. Naša snaga je u našim ljudima. Upravo premijer Marković predvodi našu listu. Čovjek koji nije razvijao sjever, već čovjek koji voli sjever, koji radi za sjever ali i za jug, zapad i istok. I po tome ćete, dragi predsjedniče, ostati upamćeni kao čovjek koji je razvijao Crnu Goru na pravi način”, istakao je između ostalog Agović obraćajući se premijeru i prisutnima.

Premijer Duško Marković je istakao zadovoljstvo što je u Petnjici u predvečerje, kako je rekao, jednih od velikih odluka za Crnu Goru.

“Drago mi je da sam među ljudima koji su utemeljili savremenu i današnju Crnu Goru. Nesebično i hrabro, 2006., svojim glasom i svojom energijom, svojim patriotizmom, dali ste priliku novoj i savremenoj Crnoj Gori, vraćajući joj ime na svetsku mapu država i svijeta. Želim posebno da se zahvalim vašim komšijama i sugrađanima, koji su došli iz dijaspore, da i ovoga puta podrže Crnu Goru”, istakao je u pozdravnom govoru, Duško Marković, premijer Vlade i potpredsjednik DPS-a.

On je naveo sve ono što je Vlada uradila, kako za Petnjicu, tako i za Crnu Goru, sve ono što su obećali i uradili, kao i ono što tek treba da se uradi. U drugom dijelu svog govora, Marković se osvrnuo na političke protivnike, a i, kako je rekao, neprijatelje građanske Crne Gore.

“Radeći na strateškim pitanjima obnove crnogorske državnosti, eliminišući veliku istorijsku nepravdu koja nam je nanijeta 1918.godine, velikosrpskim nacionalizmom i okupacijom Crne Gore. Oduzeli su nam tada državu, oduzeli nam tada i našu crkvu, tada su nam oduzeli i ime. Mi smo, nakon sto godina, ova generacija, vi koji ste ovdje i koji danas nijeste, morali da vrate Crnoj Gori njeno ime, dostojanstvo i državnost. U tom periodu i zbog tog cilja, mi smo zapostavili neka važna pitanja za običnog čovjeka u Crnoj Gori. Njegov život nije bio kvalitetan i nije bio na nivou kako je trebao biti i kako mora biti u odnosu na resurse koje Crna Gora ima na ovako malom prostoru”, istakao je Marković.

Podsjećajući prisutne na obećanja prilikom njegovog poslednjeg boravka u Petnjici da će razvijati sjever i Crnu Goru, na jednak način, od Gusinja do Herceg Novog, osvrćući se šta je u međuvremenu radila politička konkurencija.

“Ona je ogovarala našu državu, ogovarala našu stranku. Ona je podmetala našem rukovodstvu. Ona je podmetala Crnoj Gori i nije radila ništa za Crnu Goru. Sjetite se sada, gdje su oni bili u ove tri i po godine. Šta su radili u parlamentu- bojkotovali su ga. Lomili su parlament. Napadali su svoje kolege poslanike, uništavali javnu imovinu i brukali Crnogorski parlament šire. Istovremeno su svakog mjeseca dolazili uredno na blagajnu parlamenta, uzimali uredno svaku platu koja nas je po poslaniku godišnje koštala oko 100 hiljada eura. Ležali su i bili u sjenci, podvaljivali su nam i radili protiv nas a uziimali su državni novac. Uzimali su vaš novac. Odakle njima pravo da traže podršku građana i da li je mogu dobiti. Ja znam da je u Petnjici ne mogu dobiti nikako. Ali sam siguran da je neće dobiti ni u cijeloj Crnoj Gori. Koga mi imamo za protivnika na ovim izborima. Da li mi imamo političke stranke ili njihove lidere? Ne! mi imamo neku koaliciju koja se zove koalicija za budućnost Crne Gore. Tamo nema ni jednog lidera. Pronašli su nekog izgubljenog profesora koji svakog dana po šest puta, ljudi neku ruku. Dakle, mi na ovim izborima imamo samo jednog protivnika a to je Srpska pravoslavna crkva i njeno sveštenstvo. To je politička i ideološka matrica koja želi u Crnoj Gori da vidi premoć jednog naroda i jedne vjere. To ne može u Crnoj Gori, prijatelji. Crna Gora je viševjerska, multietnička, multikonfensionalna, to je Crna Gora koja garantuje stabilnost, mir i prosperitet svakom pojedincu i njihovoj porodici. Nama Amfilohije kaže da je Crkva država. Da li je ikada, ikad i igdje, bilo koji duhovnik bilo kojeg nivoa rekao da je neka vjerska zajednica država. Ne, nego je samo dio državnog poretka u kojem se obavljaju vjerski obredi u sadjestvu sa državom i u punom poštovanju države. Da li igdje neka vjerska zajednica u svijetu i u Evropi, se bavi državnim poslovima. Da li se bavi uređenjem zdravstva. Da li se bavi uređenjem obrazovanja. Da li se brine o platama i penzijama. Da li se u Srpsku pravoslavnu crkvu ide za radna mjesta. Ne, uvaženi prijatelji. Dakle, Srpska pravoslavna crkva nije država niti će biti država. Na žalost, ona je danas alat u rukama velikosprskog nacionalizma. Dakle, i 14 godina, nakon nezavisnosti, i 30.avgusta želi da porazi Crun Goru, da nas vrati na vrijeme iz 1918.godine, da ostanemo bez naše domovine, da ostanemo bez našeg prava da u njoj odlučujemo sami kako žemo da živimo, unutar i sa svima drugima. Njoj ne smeta zakon o slobodi vjeroispovjesti. Srpskoj pravoslavnoj crkvi smeta država Crna Gora. I ja, sa ovog mjesta i u vašem prisustvu, poručujem da posle 30.avgusta, ništa neće biti isto za njih. Naljutili su se žestoko vidim ovih dana kada sam na Cetinju rekao da neće Crna Gora dozvoliti da sveštenici van crkava i manastira, na ulicama i trgovima, za mikrofonima i sa čamaca i brodova i bicikala, kunu našu djecu, konu našu očeve, kunu naše prađedove i kunu naša pokoljenja. Rekao sam da takvima nema mjesta u Crnoj Gori. I vidim da im je to zasmetalo. Svi oni koji su legalno u Crnoj Gori, svi koji poštuju Crnu Goru, poštuju naše zakone, poštuju naše vrijednosti, multietničnosti, multikonfensionalnosti su dobro došli. Svi oni koji neregularno žive u Crnoj Gori, bez prijave boravka, bez državljanstva, koji su zauzeli naše manastire i hramove, a proklinju Crnu Goru i kunu nas, imaće posla sa državom Crnom Gorom nakon 30.avgusta. Ja im to obećavam. Zakon u Crnoj Gori će važiti jednako za sve. I za nas građane ali i za svaku vjersku zajednicu a posebno za Srpsku pravoslavnu crkvu. Zbog toga oni na ove izbore ne idu sa poudom građanima kako da žive i ko će da vrši vlast u ime građana. Gospodin Krivokapić se izgleda kandiduje za mitropolita a gospodin Amfilohije za predsjednika vlade. Propala opcija. Još jednom želim da vas zamolim da 30.avgusta se podsjetite šta je sve Crna Gora prošla u njenoj istoriji. Da se podsjetite svih naših patnji i naših muka. Sve naše borbe, slavne i herojske borbe za našu državu. Ta borba nas je držala uvijek u prvoj liniji fronta odbrane našeg državnog i nacionalnog interesa a manje smo vodili računa o našim kućama, imanjima i o kvalitetu života. Nikada više i 30.avgusta treba da porazimo destruktivne, retrogadne i nacionalističke snage. Da stavimo tačku iz našeg temelja, temelja naše države, eliminišemo sve deformitete koji nas remete od izbora do izbora. Na takvom rezultatu, mi ćemo u nastavku graditi budućnost za naše mlade generacije”, poručio je premijer i potpredsjednik DPS Crne Gore, Duško Marković u Petnjici.

Na skupu su govirili i poslanik Suad Numanović, kao i poslanički kandidat Erol Muratović.

DENIS BOŽOVIĆ

1 of 26

Udruženje boraca NOR-a i antifašista, prema riječima sekretara, Safeta Pljakića, daje punu podršku DPS na predstojećim parlamentarnim izborima zakazanim za nedjelju, 30.avgusta.

„Ovih dana smo svjedoci da fašizam jeste pobijeđen ali nije i poražen. Uzevši u obzir da DPS Crne Gore gaji i baštini antifašističke vrijednosti i ideje, naše udruženje je odlučilo da pozove svoje članove i sve Bihorce da izađu na izbore i podrže koaliciju Odlučno za Crnu Goru – DPS Milo Đukanović. Građansko društvo je utemeljeno na antifašističkim idejama a DPS, kao građanska partija, upravno nam nudi građanski koncept bez obzira na bilo vjeru i naciju. To su vrijednosti koje nas vode sigurnim korakom u Evropu i bolju budućnost. Najbolji način da opet pobijedimo fašizam jeste u nedjelju, 30.avgusta kada ćemo zaokružiti broj 8 na izborima”, istakao je Safet Pljakić, sekretar UBNOR-a Petnjica.

DENIS BOŽOVIĆ

Predsjednik opštinske izborne komisije, Adis Duraković, gostujući u programu Radija Petnjica, istakao je da pravo glasa na parlamentarnim izborima u Petnjici u nedjelju ima 6 198 birača.

„Poređenja radi, na poslednjim lokalnim izborima bilo je upisano 6 202 birača tako da sada imamo četri birača manje. Sama procedura glasanja je propisana od strane NKT-a i Državne izborne komisije. Jedina novina je što se mora poštovati fizička distanca kao i obavezno nošenje maski. Sredstva za dezinfekciju će biti na svim biračkim mjestima na samom ulazu. Mi smo obezbijedili određeni broj zaštitnih maski ukoliko se desi da neko od birača dođe bez maske“, istakao je Duraković i dodao da se biračka mjesta otvaraju u 7 časova a zatvaraju u 20 časova dok prve preliminarne rezultate možemo očekivati oko 22 časa.

DENIS BOŽOVIĆ

Juče je u Petnjici otvorena kancelarija omladinskog servisa za mlade. Kancelariju je otvorio ministar sporta, Nikola Janović koji je istakao da se i Petnjica priključila onim opštinama koje imaju ovu novu vrijednost za mlade.

„Ovdje se mladi mogu informisati kakva je politika lokalne uprave kada je u pitanju politika za mlade kao i to kakve su politike sa nivoa Vlade. Od samog osnivanja, želim da naglasim da ministarstvo ima kvalitetnu saradnju sa opštinom Petnjica i siguran sam da će i u narednom periodu tako biti“, istakao je između ostalog ministar sporta, Nikola Janović.

Predsjednik opštine, Samir Agović je istakao da se vladina politika, ne samo iz oblasti sporta već i u drugim segmentima, osjećaju na području opštine Petnjica. „Ovo je primjer kako Vlada Crne Gore preko Ministarstva sporta, nudi nove sadržaje mladim ljudima. Ovo je jedinstvena prilika da promovišemo i naše lokalne politike koje su usmjerene da učinimo što kvalitetniji sadržaj našoj mladoj populaciji i da stvorimo pretpostavke z anjihov komforniji i boravak i prostorijama ali i na terenima. Vlada, ministarstvo i lokalna uprava, nastoje da stvore nove sadržaje, novu infrastrukturu kako bi naši mladi imali gdje da borave i da provode svoje vrijeme na najbolji mogući način“, istakao je Agović koji je dodao da petnjičani osjećaju itekako blagodeti politike vlade, ministarstva i lokalne uprave i da se vide konkretni rezultati u svim oblastima.

DENIS BOŽOVIĆ

Janović u Petnjici

1 of 5

Misionarski hod časopisa Komuna, koji se bavi temama iz lokalne samouprave i
njegovanjem baštine Crne Gore, dostigao je svoju 36-tu stepenicu, zaustavljajući se, samo na kratko, na 1028 stranici koliko ih je ispisano od prvog broja ovog časopisa. Tematsko izdanje Komune, koja je ovoga puta u cjelosti posvećena Mojkovcu, donosi veliki broj interesantnih tekstova koji iz različitih uglova rasvjetljavaju mojkovačku svakodnevicu, razne teme i interesantnosti.

Časopis započinje uvodnikom „Grad – garant slobode i napretka“ iz pera
predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića, koji nas podsjeća da je „prošlost Mojkovca
duga, kompleksna i slojevita. Isprepletana brojnim osvajačima i zadesima, ali ništa manje i
znamenitim ljudima i događajima“. Zbog svega toga Mojkovac je „u istorijskom, kulturnom i tradicionalnom smislu, bio i ostao važan dio Crne Gore, njene duhovnosti i identiteta“.

Svojim iscrpnim esejom sa naslovom „Labuđi pjev našeg donkihotizma“, Marijan
Mašo Miljić nam donosi obilje interesantnih podataka o poznatoj Mojkovačkoj bici, koja je
bila „poslednja bitka samostalne crnogorske države“. Ova bitka iz očaja i inata, okupila je u
Sandžačkoj vojsci dvije trećine ukupnog sastava oružanih snaga Crne Gore. Crnogorci su
skoro samoubilački jurišali na moćnog neprijatelja i uspjeli da ga pobijede, uprkos velikim
gubicima. Ipak, ta slavna pobjeda bila je uzaludna, jer je opšti poraz Crne Gore bio unaprijed pripremljen.

Slično viđenje mojkovačke epopeje donosi nam i tekst Jevta A. Ružića pod
naslovom „Pouke i poruke krvavog Badnjaka 1916.“. Oba pomenuta teksta propraćena su
biranim fotografijama i ilustracijama.

Nakon Miljićevog teksta slijedi pogled na razvoj komitskog pokreta u Mojkovcu i
okolini koji su bili „Odlučni kontra nasilja i terora“. Autor teksta Radomir L. Rakočević na
jednom mjestu konstatuje da je već od januara 1917. godine primjetan porast snaga otpora austrougarskoj okupaciji Crne Gore i u mojkovačkom kraju. Kroz iscrpne detalje iz
komitskih borbi protiv okupatora, Rakočević zapravo ukazuje na činjenicu da je Mojkovac sa svojom okolinom bio središte žilavog otpora, koji će, na kraju, dovesti do oslobođenja Crne Gore.

Još jedna je važna činjenica istaknuta u ovom tekstu, a ona se odnosi na Janka
Vukotića, koji nakon puštanja iz internacije, nije pristao da vodi propagandu protiv komita.
Mojkovac nije ostao nijem na dešavanja koja su uslijedila sa početkom Drugog
svjetskog rata. Već u danima priprema za ustanak u svim selima Poljske i Mojkovačke
opštine, formirani su prvi gerilski odbori od članova i simpatizera KPJ i SAKOJ-a. Takvim
postupanjem Mojkovčani su jasno kazali da su na strani antifašizma i da svojim djelovanjem žele da čuvaju slobodu i dostojanstvo crnogorskog čovjeka. O ovim dešavanjima saznajemo iz teksta Radomira L. Rakočevića koji ima naslov „Ustanici, proleteri i gerilci“.

Svoje viđenje događaja iz Drugog svjetskog rata vezanih za mojkovački kraj, Radomir L.
Rakočević nastavlja i u tekstu „Galerija legendarnih heroja“, upoznajući nas sa slavnim
imenima revolucionara iz Mojkovca i Kolašina. Među tim ljudima koji su ostavili trajan pečat
u kolektivnom pamćenju su: Jagoš Rabrenović, Janko Vidaković, Ljubomir Bakoč, Aleksa
Bećo Đilas, Nenad Rakočević, Milovan Đilas i Vukman Kruščić.

Enigmom „Đido i nadalje“ bavio se Milan Maretić, upoznajući nas sa detaljima iz
bogate biografije i životnog puta Milovana Đilasa, kao i sa njegovim ideološkim
stremljenjima u kojima je za Crnogorce naglašavao da „znaju svoj put“. U svom tekstu
Maretić nije zaobišao ni Đilasovo djelo „Nova klasa“, za koje je on 1969. godine dobio
američku nagradu Slobode, koju mu je uručio Edvard Kenedi.

1000-tu stranicu nove Komune ispunio je tekst Željka Rutovića o nekadašnjem
premijeru SR Crne Gore, Vuku Vukadinoviću. Vukadinović je, kako to piše Željko Rutović,
bio „markantna i nezaobilazna ličnost čija riječ i djelo ostaju svijetlim uzorom i putokazom
koji govore i opominju kako se politikom može i treba baviti“.
O četiri nezaobilazna novinarska pera iz Mojkovca, braći Bulatovićima, Nikoli, Božu,
Žarku i Marinku, sa puno pijeteta piše Radomir Perišić naglašavajući da njihov rada ne gubi
dragocjeni sjaj što su potvrdile i prestižne novinarske nagrade koje su oni dobijali tokom svog aktivnog bavljenja novinarskom profesijom.

Čedomir Liješević se u svom prilogu za novi broj Komune bavio „Unikatnim
umnikom čojske Crne Gore“, Todorom Bakovićem, humanim liječnikom i samosvojnim
naučnikom, koji je svojim djelom zadužio crnogorsku neuropsihijatriju. Slavenko Jovanović
se takođe odvažio da u novom broju Komune napravi portret još jednog poznatog
Mojkovčanina, Vuka Minića, koji je kao „Erudita i srčan borac“ bio nepokolebljivo odan
ideji samostalne i građanske Crne Gore.

U svom drugom tekstu za ovaj broj Komune, Marijan Mašo Miljić nam je nesebično
darovao priču o Mići Markoviću, „živom arhivu“ i hroničaru mojkovačkog kraja.
Snažan esej o Brskovu, njegovim tajnama, snazi i mitovima, potekao je iz pera Nataše
Žurić, koja je ovo mjesto „u suzi Evrope“ doživjela kao „odabrano da postoji“ i bude
„legenda u legendi“.

Privredni potencijali Mojkovca i okoline, koji su neosporni, izazvali su pažnju više
autora, koji su, svaki na svoj način, pokušali da daju viđenja budućeg razvoja ovog grada na obalama Tare. Među tim tekstovima su „Vizija Mojkovca kao Švajcarske“ (Dražen
Drašković“), „Od ‘ekološke bombe’ do mega – dvorišta“ (Borislav Jovanović), „Kraj za
skijaški raj“ (Dejan Medojević), „Mapa neprocjenjivih dragulja“ (Božidar Proročić),
„Bajkoviti pejzaži Prošćenskih planina“, „I Švajcarce mami kovčeg s blagom“ (Ranko
Ćetković).

U konceptualnom pogledu, novi broj Komune nije propustio priliku a da se ne osvrne
na stanje sporta, zdravstva i kulture u Mojkovcu. U tom kontekstu više autora je poput
Veselina Konjevića, Radovana Raja Jovanovića, Predraga Lutovca, Mirka Jakovljevića,
Nataše ŽurićTatjane PejovićRodoljuba Rođa Ćorića, Ane Marije Ćorić, Ranka Ćetkovića,
Marijana Maša Miljića, Draška Došljaka, Dražena Draškovića, Veska Baltića, Dragana Baća
Drobnjaka i Stojana Stamenića, u svojim tekstovima dalo osvrte na stanje u ovim oblastima, ne samo u prošlosti, već i u sadašnjosti. Kroz podsjećanja na „đake prvake“, školske zgode i nezgode, poznate sportiste, književnike, arheološke lokalitete, bajkovite pejzaže, kulturnoistorijske i duhovne spomenike, KUD, festival filma, urbani razvoj i imidž Mojkovca, te  radne akcije, čitaoci će biti u prilici da otkrivaju mnoga nepoznata lica Mojkovca, njegovu dušu i skrivene iskre duha. Spoznaće i zašto je Mojkovac bio i ostao rasadnik vrsnih sportista, među kojima su rukometaši imali posebno mjesto.

Sve navedeno o novom broju Komune, jasno ukazuje na činjenicu da svaki grad i
svako naselje, uvijek i u svakoj prilici, valja i treba posmatrati multiperspektivno. Upravo
zato Komun@ i ima 1000 strana ponosa i divljenja od svojih čitalaca.
Na kraju kažimo da su i ovaj najnoviji broj potpisali direktor časopisa Amer
Ramusović, glavni urednik Minja Bojanić i grafički urednik Voislav Bulatović. Neka im je sa
srećom i neka se njihov naredni rad uveća za još nekoliko hiljada novih strana.