Mevludin Melko Ličina iz Radmanaca ima neobično zanimanje, Majstor je za zmije i već nekoliko godina pomaže ljudima kada ovi gmizavci ujedu čovjeka ili stoku.
Poručuje da zmija nikad prva ne napada, ujeda tek kada se osjeti ugružena.
Melko kaže da je naučio od svoje rahmetli bike “brojanicu” koja je liječila stoku od ujeda zmije, jer tada nije bilo injekcija i veterinara.
“Kad izučim te brojanice koje se sastoje od ajeta i nekih drugih riječi, koje su nepoznate, mislim da su latinskog porijekla, mogu slobodno da uzmem zmiju u ruke. Ne ubijam ih, već ih pustim da odu svojim putem“, ističe Melko.
Melko kaže da uči brojanicu samo kad zmija zaposjedne teritoriju koja je čovjekov prostor, kao što je kuća, auto……
“Ljudi se prepadnu i brzo reaguju. Za mene nema straha od zmije. Ona je faktički kao insan, kad je naljutiš ona reaguje. Kad im izučim, na neki načim pružam im sigurnost da neće biti ubijene. Mogu dvadeset zmija da okupim i prizovem, s tim što ne bih smio, a i ne želim da ubijem nijednu od njih. Imao sam priliku da sam našem hodži učio, zvao me je. Zmija mu je bila u drvaru nekoliko puta”, priča Melko.
Ispričao je događaj od prije nekoliko dana kada je zmija ujela jagnje njegovog sugrađanina.
“Kada sam došao jagnje je zapjenjušalo, leglo, ne može da se mrdne, na izdisaju. Vidim on ga kadi cigaretom. Rekoh mu, makni to jer ništa ne pomaže. Uzeo sam glogov trn i našao mjesto ujeda. Trnom sam probio to mjesto, a gnoj je odatle iscurio i otok je spao. Slučajno se okrenem, kad vidim u blizini leži i jar. Pitam ga šta mu je, on kaže – onako leglo. Prišao sam i vido da mu je zadnja noga otekla. Spasili smo i jare poslije toga“, kaže Melko Ličina.
Primjera u kojima je pomagao ljudima oko ujeda zmija ili prosto oko toga da ih odagna Melko je imao dosta. Tako kaže da je i u Baru, dok je tamo radio, pomogao da se gmizavac istjera iz kuće.
“Mojoj ćerkici, koja ima devet godina, prije par mjeseci, blizu naše kuće, umotao se poskok oko noge. Srećom bila je u čizmama i kako je cimnula nogom, poskok je poletio”, kaže Melko.
Prisjeća se događaja iz djetinjstva kada je sa dedom išao na vodu gdje se često pojavljivala jedna ista zmija.
“Dedo nikako nije dao da se ubije ta zmija. Jedne prilike, kako je spustio ruku i sagnuo se, zmija mu je preko ruke prešla. Ja gledam i kažem – dedo zmija, a on meni smireno – neka je. Tada me je zamolio da nikada ne ubijam zmije”, priča Melko.
Uz još nekoliko primjera Melkovih dogodovština sa zmijama, ovaj Bihorac poručuje da se prilikom susreta sa njima ljudi ne uznemire, prepadnu i krenu u napad.
“Kod nas ima poskoka, zvečarki rijetko, a šarki baš dosta. Neće se ništa desite i ako sjedite od poskoka na 30 santimetara ako ga ne dirate i ako on osjeti sigurnost. Poskok preko dana odmara, a noću lovi, dok je kod šarke obrnuto”, završava svoju priču Melko.
ENKO KORAĆ
