OSTACI STARIH UTVRDA – ENIGME U BIHORU

Dio otkrivenog prolaza u bedemu na južnoj strani na lokalitetu Gradac u Crnči
Sait Šabotić

Tamo gdje žile istorije duboko sežu u prošla vremena uvijek je moguće pronaći nevjerovatne priče i legende koje su veliki mamac i za iskusne istraživače. Te zamke neko umije vještije zaobići, a onima kojima to nije svojstveno ostaje da i dalje budu šegrti koji uče zanat. Kako i područje Bihora pripada onima na kojima su žile istorije prepletene kao paukova mreža,  na pojedine enigme potrebno je, ako ništa drugo, a ono ukazati, da bi, eventualno u dogledno vrijeme bile razriješene.

Uvažavajući nedavna arheološka otkrića, poput ženske figurine sa lokaliteta Torine, nedvosmisleno se može reći da se život ljudskih zajednica u Bihoru davno začeo i da se od tada, do danas, nije prekidao. Taj dugi kontinuitet u pojedinim slojevima je ipak prekriven određenim neznanjima koja je teško učiniti znanjima i sa takvima se predstavljati drugima.

Dio otkrivenog prolaza u bedemu na južnoj strani na lokalitetu Gradac u Crnči

Iako o samom nazivu Bihor, koji je za čitavu oblast došao prema imenu Bihor grada, postoji više teorija, ni za jednu od njih se ne može reći da je posve tačna i da je razriješila to teško pitanje. Pored ostataka utvrđenog Bihor grada, u Bihoru postoji i nekoliko ostataka određenih građevina, koje do danas predstavljaju prave enigme za koje tek predstoji ozbiljno razmišljanje u pogledu rasvjetljavanja njihovog nastanka, graditelja i namjene. U takve ostatke ubrajamo više tzv. „Gradaca“ na različitim lokalitetima. Pomenimo u tom kontekstu Gradac u Crnči, zatim Gradac iznad sela Crniš i Gradac iznad sela Tucanje. Uzimajući u obzir starije slojeve stanovništva koje je nastanjivalo područje Bihora, poput Ilira i Rimljana, najlogičnija pretpostavka za sada je da su te utvrde gradili ili Iliri ili Rimljani, odnosno da su ih Rimljani dobili u nasljeđe od Ilira. Istina je i nepobitna činjenica da su Rimljani gradili nove gradove ili preoblikovali stara naselja zavisno od potreba. Imali su razvijenu mrežu gradova čiji su pojedini tragovi očuvani do naših dana. Oni su uspješnim ratom 168. godine slomili otpor ilirskih plemena i njihove države. Na teritoriji koju su zaposjeli započeli su sa izgradnjom različitih tipova naselja.

Pozicija bihorskih Gradaca u odnosu na Bihor grad

Vjerovatno bi slika rasporeda rimskih naselja i uopšte funkcionisanja Rimske Imperije na našim prostorima bila jasnija da smo smogli snage da izvršimo sistematska i organizovana arheološka istraživanja u svim djelovima Crne Gore, koja bi dala valjane odgovore na pitanja pred kojima uglavnom ćutimo ili znamo samo u domenu pretpostavke.

Pitanje koje se logično nameće, kada su u pitanju istraživanja starih naselja, jeste pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta, odnosno urbanizacije i deurbanizacije. Evidentno je, makar iz onoga što se može vidjeti na samom terenu, da su pomenuti Gradci na znatnim visovima, što upućuje na zaključak da su to bile utvrde sa funkcijom zaštite lokalnih puteva i putnika na njima. Sloveni su antičke utvrde i gradove na ovim područjima zatekli u ruševnom stanju, jer su ih Goti, Huni i Avari napadali i rušili. Zbog toga se Sloveni nijesu useljavali unutar utvrđenja, već su ih radije, u slučaju opasnosti, koristili kao sigurnija utočišta. Vizantijski carevi su zbog takvih okolnosti bili prinuđeni da grade znatno manja utvrđenja radi odbrane i to uglavnom na uzvišenjima duž puteva.

Prema pisanim izvorima o naseljima na području Crne Gore, koje saopštava Konstantin Porfirogenit, ne postoji mogućnost da ubiciramo neko od naselja koje bi bilo smješteno na području o kome ovdje govorimo. Naziv Gradina, koji se upotrebljava za Bihor grad, upućuje na to da se radi o preteči srednjovjekovnog grada za koji nije utvrđeno kada je nastao.

Crni krugovi, čiji je centar vrh uzvišenja na kome je utvrđenje, pokazuju zonu mogućeg vizuelnog osmatranja sa bihorskih Gradaca

Prema nekim mišljenjima u blizini Bihor grada, na aluvijalnoj terasi koju pravi Lim, postojao je antički grad Nis, koji je, opet prema pretpostavci, mogao i morao imati potpuno drugačiju morfološku strukturu od utvrde na planinskom uzvišenju. Uzimajući u obzir i eksploataciju rude uglja u tzv. Malom Bihoru, Nis bi se mogao staviti u kontekst rudarskih naselja. Naravno, sve su ovo nepoznanice koje tek treba razriješiti, a u čemu i te kako mogu pomoći arheolozi.

Gradac u Crnči je smješten na dosta strmom uzvišenju do koga je najlakše prići samo sa sjeverne strane. Uzvišenje je smješteno u centralnom dijelu pitome Radulićke doline, tako da je sa nje bilo moguće kontrolisati sve komunikacije koje su vodile ovim dijelom Bihora prema Pešteri i dalje ka unutrašnjosti Balkana. Na samom uzvišenju sačuvani su tragovi starih građevina, koje su djelimično proučavali arheolozi iz Polimskog muzeja iz Berana. Očuvani bedemi su do visine od  2 metra. Zidovi bedema, širine 1,40 metara, rađeni su od krupnih pritesanih kamenih blokova koji su slagani u pravilne redove spojene krečnim malterom. U osnovi prolaza sačuvani su ostaci nekadašnjeg zaziđivanja i zatvaranja ovog ulaza u utvrđenje. Od ulazne kapije bedemi se pružaju obodom uvale ili sedla između dva uzvišenja, a potom se okomito uzdižu ka stjenovitom vrhu na sjevernoj strani. Uz sjeverni vrh nalazi se jedan uzdignuti dio, kao akropola koji je takođe bio opasan bedemima formirajući gornju zaravan površine od oko 50 m dok bi donja ravan ima površinu od oko 500 m2.

Gradac iznad sela Crniša na jednom od vrhova Mušnice, je isturena kota na oko 1.000 m nadmorske visine. Sa tog mjesta vizuelno je moguće kontrolisati dolinu Goduške i Lozanske rijeke i djelimično dolinu Lješnice. Na samom planinskom vrhu ne postoje vidljivi ostaci zidina, što ne znači da arheološka istraživanja ne mogu dokazati nešto drugo.

Uzvišenje Gradac u ataru sela Tucanje smješteno je takođe na koti od oko 1.000 m nadmorske visine. Za razliku od Crniškog Gradca, ovdje se uočavaju tragovi nekih građevina i to u dužini od oko 180 m. Vjerovatno ih je bilo više, jer prema površnim istraživanjima arheološkog tima Polimskog muzeja iz Berana, na ovom lokalitetu pronađeni su fragmenti antičke keramike koji daju podatke da je jedno utvrđenje podignuto početkom ili polovinom III vijeka naše ere u rimskom periodu. Drugi vidljivi zid, kako se pretpostavlja, podignut je u VI vijeku i kod njega nijesu vršena iskopavanja. U blizini ostataka zida ne postoje ostaci groblja, što upućuje na spaljivanje mrtvih ili na na to da je naselje služilo za privremeni boravak.

Kada se pravim linijama spoje tačke Bihor grad (Gradina) – Crniški Gradac – Tucanjski Gradac, dobija se pravilan trougao. Isto je i u slučaju kada se linijama spoje tačke Bihor grad (Gradina) – Crniški Gradac – Gradac u Crnči. Ovakav raspored utvrđenih tačaka, vjerujemo da može pružiti odgovor i za raspored sličnih utvrđenja na drugoj strani Lima. Sa pogleda na kartu na pomenute pozicije, jasno se uočava ostavljanje mogućnosti za signalno sporazumijevanje i najavljivanje eventualnih opasnosti koje su mogle zaprijetiti osmatračkim stanicama na ovim vrhovima. Mogućnost kružnog osmatranja sa sve tri tačke, ukazuje da je unutar površine trougla obezbijeđena potpuna vizuelna pokrivenost terena koja je bila nužna za blagovremeno najavljivanje opasnosti i reakcije koje bi bilo potrebno sprovesti da bi se ista otklonila.

Dok arheološka istraživanja u saradnji sa drugim naukama ne budu dala svoj odgovor, ostaje nam da za istim tragamo.

SAIT ŠABOTIĆ