Svečano uručene nagrade Festivala „Zavičajne staze“- Bihor 2025: Prvonagarđena priča „Okamenjena“ Senade Užičanin

0

Prvu nagradu Festivala za piču inspirisanu Bihorom-zavičajem, osvojila je priča Okamenjena Senade Užičanin iz Tuzle, drugu Kako nastaju priče Emine Selimović iz Zenice, a treću priča Rane, autorke Ivone Grgić iz Tuzle. Nagradu za autentičnost pripovijedanja zavrijedila je priča Tišina Dina Lotinca iz Sjenice. Ovo je saopšteno tokom književne tibine pod naslovom “Veče nagrađenih priča” u Petnjici, 16. avgusta, koju je u okviru projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a” organizovala Nevladina organizacija Centar za kulturu –Bihor.

Program je zašpočet poezijom koju su nadahnuto govorili pjesnici Kristina Babić i Gordan Čampar, a nastavljena svečarskim obraćanjima nagrađenih prozaista Emine Selimović, Dina Lotinca i drugih gostiju večeri.

Kristina Babic

Stručni žiri za ocjenjivanje, po Konkursu pristiglih priča, radio je u sastavu: prof.dr Nadija Rebronja, prof. dr Azra Hodžić-Čavkić i Nada Bukilić, koja je bila predsjednica žirija.

Gordan Čampar

„Za najbolju priču, sa najviše zbirnih bodova, izabrale smo priču Okamenjena. u kojoj poznata predanja (uobičajena u širem podneblju) dobijaju glas žene, sa tonom koji svaku riječ boji skoro gotičkom atmosferom, čime je, u stvari, opisana duga istorija samožrtvovanja žene, ali i tuđe (muškarčevo) žrtvovanje žena, kao najprikladnijih „objekata“ za žrtvu, radi nekog cilja, zamišljenog višim od svega, a to znači, prevashodno, višim i važnijim od žene“, saopštila je, pored ostaog, Nada Bukilić.

Senada Uzicanin

Drugoplasirana priča Kako nastaju priče, svojevrsna je porodična storija o đedu inadžiji, o njegovom nadgornjavanju sa jednim velikanom pisane riječi, istinita ili izmišljena, ipak jeste i omaž Ćamilu Sijariću i, mimo njega, zanimljiva pripovijest o tome kako se i riječi mogu pogubiti i zaboraviti, kako se i jezik može prosijati kroz sito vremena, te time udaljiti čovjeka od onog njegovog suštinskog i jedinstvenog…

Trećenagrađena priča Rane u kojoj nakon zastrašujućeg naslova slijedi jedna prilično duhovita i vrcava priča o nekoliko neuobičajenih dana u životu jedne „obične“ žene, koja uz peripetije postiže svoje ciljeve. A kada ih postigne, sav njen trud, sve njene želje i cijeli njen svijet opet se završavaju u onoj istoj avliji odakle je i krenula da traži rješenje za svoju žensku nevolju, koja muči sve žene svijeta i kada su „obične“ i kada su „neobične“: da lijepo izgleda na važan dan.

Nagrada za autentičnost pripovijedanja pripala je priči Tišina, jer je napisana lijepim jezikom, čiste je strukture i vrlo autentično dočarava određene običaje. Osnovni motiv ove priče je očaj majke koja je bila prinuđena da bira između dva sina kojeg da spasi, da bi joj upravo taj „spašeni“ nastradao vrlo brzo. A onaj ostavljeni, zamišlja ga majka, prvi hoda za mejtom tj. za njom mrtvom, dok ju nose ka mezarju. Osim jezika, ova priča ima i etnoloških zanimljivosti, a u odluci nam je pomoglo i to što je polučila visok broj bodova“, pojasnila je Bukilić.

Žiri je pored nagrađenih pohvalio još šest rukopisa, koji su bili u tijesnoj konkurenciji za priznja i saopštio, da priče u cjelini potvrđuju nezaobilaznost žena – junakinja svih naroda i svih doba, u svim književnim djelima, od lirske poezije do najobimnijih epova i romana.

Obrazlažući Odluku žirija na književnoj svečanosti u Petnjici, Bukilić je stoga naglasila da mimo nagrađenih, pažnju valja posvetiti i drugim pričama. Posebno priči Trava. Nesvakidašnji, neočekivani i prelijepi lirski zapis o djetinjstvu i prolaznosti, kratka je, zaista kratka pjesma/priča oko koje su se takođe „lomila koplja“. Bihorski Muslihun-aga, Kolačarska radnja, Voz smrti „Lovćen – 671” i Grad i đavo će vam takođe pružiti istinski čitalački doživljaj. Svaka na svoj način, ove priče upotpunjuju psiho-sociološki portret, ne samo bihorskog ili bošnjačkog čovjeka, ne samo balkanskog insana (koji neđe ima zavičaj), već onog kakav je uopšte u našoj svijesti taj božji stvor, taj Čovjek – žena ili muškarac, onog kakvog svako od nas, u svom (ne)sveznanju, zamišlja da može sresti bilo kad i bilo đe na ovom vilajetu“, kazala je Nada Bukilić.

Nagrade laureatima (plakete i diploma, koje je pratio i adekvatan novčani iznos) uručili su predstavnici organizacija koje tradicionalno podržavaju “Zavičajne staze”: Esko Halilović (Zavičajni klub Bihor iz Luksemburaga), Enver Rastoder (Bošnjački donatorski Fond  iz Luksemburga) i mr Dženisa Mujević u ime Bošnjakog vijeća u Crnoj Gori.

Esko Halilovic i nagradjeni

Svečanoj dodjeli nagrada, iz opravdanih razloga, nijesu prisustvovale autorke prvonagrađene i trećenagrađene priče, Senada Užičanin i Ivona Grgić, već su se organizatorima i publici obratile video porukama i zahvalile na priznanjima koja su im ukazana.

Zahvalnost Žiriju i organizartorima festivala “Zavičajnestaze” uputio je i Dino Lotinac te naglasio da nagrada potvrđuje vrijednost autentičnog pripovijedanja i važnost čuvanja našeg nasljeđa. “Ova nagrada mi je podstrek da nastavim pričati priče koje povezuju ljude i čuvaju duh zavičaja”, kazao je Lotinac.

Dino Lotinac i Dzenisa Mujevic

“U suštini, sve nagrade su motivacija autorima da nastave pisati još bolje. A nagrada Bihorska vila je posebna, u kontekstu da same autore vraća i podsjeća na njihove vlastite korijene, na indentitetska pitanja, naglasila je Emina Selimović. “Pjesnik Tomas Stern Eliot je u svojoj poemi zapisao da su vrijeme prošlo i vrijeme buduće, oba sadržana u vremenu sadašnjem… Eto, to je za mene ova nagarada, trenutak u  kojem su osvijetljene naša prošlost i naša budućnost”, poručila je Selimović uz zahvalnost i organizatorima Festivala i žiriju za podsticaj mladima, koji mijenjaju knjževni pejzaž u regionu.

Iste večeri održana je i društeno-humoristička tribina “Udavismo se u plitkoj pameti” na kojo su predstavljene bogate publikacije Festivala crnogorskog humora, satire i karikature u Danilovgradu,

knjiga Aforizama Jasmina Ćorovića, stvaralaštvo Velizara Radonjića, dramskog pisca, satiričara i hroničara. Učestvovali su Mirsad Rastoder, Dagan Mitov Đurović i Velizar Radonjić.

Program je održan u znaku projekta “Žubor Bihora i KazivArt-a”, te su promovisana dva nova izdanja, zbornik priča Žubor bihora i časopis KazivArt, koji su štampani uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

 Emir Pašić    

EPCG proslavlja 115 godina u znaku novih energetskih iskoraka

0

Elektroprivreda Crne Gore danas slavi svoj 115. rođendan, kojim se potvrđuje tradicija duga više od jednog vijeka, ali i snaga da se odlučno ide u susret budućnosti. EPCG danas stoji kao likvidna, stabilna i kreditno sposobna kompanija, koja i u vremenu globalnih energetskih izazova čuva sigurnost snabdijevanja, održava cijene električne energije na istom nivou, bilježi rast broja korisnika i redovnih platiša, a kroz brojne donacije daje nemjerljiv doprinos razvoju zdravstvenog, kulturnog, sportskog i društvenog života Crne Gore.

Ovogodišnji jubilej obilježava se u znaku novih velikih energetskih poduhvata. U centru pažnje su projekti koji EPCG vode putem zelene tranzicije: izgradnja vjetroelektrane Gvozd, nastavak programa Solari 5000+, ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja, kao i inovativni projekti skladištenja energije. Podsjećamo na činjenicu da je nedavno donesena odluka da se raspiše javni poziv za nabavku dva baterijska sistema ukupnog kapaciteta 240 MWh. To je investicija koja će značajno unaprijediti elektroenergetski sistem Crne Gore i omogućiti još snažniju integraciju obnovljivih izvora.

Dan EPCG – 19. avgust – obilježava se u znak sjećanja na davnu 1910. godinu, kada je kralj Nikola pustio u rad prvu električnu centralu na Cetinju. Tadašnja centrala sa dva dizel motora snage 110 kW obasjala je ulice prijestonice i označila ulazak Crne Gore u eru tehnološkog napretka.

Od „Crnogorskog preduzeća za elektriku“ do današnje EPCG proteklo je 115 godina bogate istorije i grandioznih energetskih projekata. Danas, baš kao i nekada, EPCG je stub razvoja države i društva, ali i predvodnik moderne energetske tranzicije. Sa vizijom da Crna Gora postane dio evropske porodice zemalja koje će do 2050. godine koristiti isključivo čistu energiju, EPCG nastavlja da gradi budućnost u kojoj će svaka nova generacija imati sigurnije, zelenije i održivije energetsko okruženje.

 

OBAVJEŠTENJE: U PETNJICI SJUTRA ZAPRAŠIVANJE PROTIV KOMARACA, ZAŠTITITE PČELE

0

Opština Petnjica obavještava građane da će se dana 20.08.2025. godine sa početkom u 22:00h u okviru sprovođenja preventivne dezinsekcije vršiti uništavanje odraslih formi komaraca metodom zamagljivanja iz dimnog generatora. Tretman će vršiti izabrani ponuđač ” PREDUZEĆE ZA SANITARNO-EKOLOŠKU ZAŠTITU  DEZINFEKCIJU I DERATIZACIJU ‚‚EKO SANITEKO MD D.O.O.

U slučaju lošeg vremana ( kiša ili jak vjetar) najavljena aktivnost će se odložiti za prve naredne dane.

Ovim putem, pozivamo vlasnike pčelinjih društava da preduzmu mjere zaštite i obezbijede pčelinja društva, jer se tretman vrši duž lokalnih puteva kroz naseljena mjesta. Za dodatne informacije, građani mogu kontaktirati službu Opštine Petnjica na telefon 069/483-109.

Ekološki alarm iz Trpezi: ko zakopava Petnjicu u sopstveno smeće (foto i video)

0

Ekološki aktivisti iz Petnjice snimili su i fotografisali novo nelegalno odlaganje i zatrpavanje otpada u šumama Trpezi i uz trpešku rijeku. U saopštenju mreže lokalnih NVO navodi se da se otpad „neodgovorno i protivzakonito“ potrpava na lokacijama koje nijesu za to predviđene, čime se direktno ugrožavaju borove šume, trpeški vodotok i okolna domaćinstva; odgovornost traže od Opštine Petnjica i komunalnih službi.

Ovo nije izolovan eksces nego nastavak višegodišnjeg obrasca o kojem Radio Petnjica piše godinama: od „gomila smeća na svakom koraku“ duž pravaca prema Rožajama i trase Trpezi–Kalica, do stalnih „spontanih“ deponija uz rijeke i pored puteva. Medij je još 2020. dokumentovao kritične tačke kod Kutnjeg brda, starog puta Skenderovići/Trpezi i dalje prema granici sa rožajskom opštinom.

Konkretno za Trpezi, redakcija je 2022. bilježila veliku količinu otpada na pravcu Vrbica–Trpezi (mjesno mjesto Jelah), gdje je potok bio gotovo zatrpan smećem; iste godine mapirano je više divljih deponija po cijeloj opštini, uključujući Gornju Vrbicu, Trpezi, Turjak, Tucanje i druge tačke.

Sistemsko objašnjenje problema stoji u vakuumu odlaganja. Opština Petnjica, kako je 30. januara 2023. potvrdio predsjednik opštine, godinama nije uspjela da obezbijedi vlastitu lokaciju, pa je otpad vozila u Rožaje kao skupo, privremeno rješenje. Ali je i ovo „ventil“ praktično zatvoren: direktor Komunalnog preduzeća je 10. maja 2025. javno rekao da je Rožaje u blokadi, a Berane „već pri kraju“ (kapaciteta), zbog čega je regionalno rješenje za sjever Crne Gore neodložno. Potraga za legalnim mjestom gdje otpad uopšte može da se odloži – postala je nemoguća misija.

Građanski pritisak traje: u oktobru 2024. organizovan je protest s porukom da se država mora uključiti jer lokalne kapacitete i kontrole (posebno blizu izvorišta i izletišta) nijesu dovoljne; aktivisti su tada iznijeli tvrdnje o nepropisnom odlaganju i tražili hitnu sanaciju. Istovremeno, Komunalno preduzeće je u više navrata odbacilo optužbe da ono pravi divlje deponije, navodeći da naslijeđeni problem potiče i od dugogodišnjeg neodgovornog ponašanja dijela građana – što potvrđuje potrebu za transparentnom, nezavisnom kontrolom čitavog lanca otpada.

Šta sada, konkretno i odmah:

  1. Hitna obustava svakog zatrpavanja otpada u prirodi i privremena „stop traka“ na sve sporne lokacije u Trpezima i širem slivu Popče.

  2. Vanredni inspekcijski nadzor (ekološka, komunalna, vodna inspekcija), uz objavu zapisnika i geografskih koordinata svih tačaka gdje je otpad istresan ili zatrpan.

  3. Privremna transfer-stanica pod nadzorom (vaganje, foto-dokumentacija, dnevnik kretanja otpada), do institucionalnog rješenja; bez toga će se „noćni istovari“ nastaviti.

  4. Javna, datumski vezana mapa sanacije (ko, šta, gdje, do kada) i režim kazni – ne samo za pojedince već i za izvođače/pravna lica.

  5. Regionalni dogovor: Vlada i sjeverne opštine da u kratkom roku zaključe sporazum o dostupnim kapacitetima (uz međudeponiju/transfer), te da otvore proces za trajnu regionalnu sanitarnu deponiju sa reciklažnim centrom, što lokalni akteri traže već godinama.

Petnjica nema luksuz da čeka – voda, šuma i zdravlje ne trpe odlaganje. Ovaj slučaj iz Trpezi samo je najnoviji dokaz da se bez transparentne odgovornosti i državne logistike problem neće riješiti; naprotiv, rastaće. Vrijeme je da se lanac neodgovornosti prekine – i to javno, mjerljivo i pod lupom.

SAMIR RASTODER

APEL ZA HITNU REAKCIJU: Spriječimo ekološki genocid u Petnjici

0

Mreža nevladinih organizacija iz Petnjice, zajedno sa eko ambasadorkom Sabahetom Novalić, najoštrije osuđuje neodgovorno i protivzakonito odlaganje i potrpavanje otpada od strane lokalnog komunalnog preduzeća na lokacijama koje nisu predviđene za tu svrhu.

Ovim nelegalnim aktivnostima direktno se ugrožavaju:

Borova šuma — prirodni filter vazduha i stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta,

Trpeška rijeka — jedan od ključnih vodotokova opštine, čije zagađenje prijeti kompletnom ekosistemu i zdravlju stanovništva,

Obližnja domaćinstva — čiji su stanovnici izloženi zdravstvenim rizicima i potencijalnoj šteti po imovinu.

Ovakvo ponašanje predstavlja ekološki genocid — trajno i sistematsko uništavanje prirodne sredine i ugrožavanje osnovnih ljudskih prava na zdrav život.

Pozivamo:

Opštinu Petnjica da HITNO reaguje i obustavi ovakve prakse,

Inspekcijske organe da izvrše nadzor i preduzmu zakonom propisane mjere protiv odgovornih,

Medije i građane da podignu glas protiv uništavanja naše zajedničke sredine.

Ekologija nije luksuz, već osnovna potreba i obaveza prema budućim generacijama. Očuvajmo Petnjicu — zelenu, zdravu i dostojnu života.
Saopštenje za javnost potpisuje Sabaheta Novalić u ime mreže NVO Petnjica

JOŠ JEDNA AKCIJA EKO GRUPE PETNJICA

0

Članovi i aktivisti grupe EKO PETNJICA danas su sproveli akciju čišćenja putnog pravca Petnjica – Podvade, s ciljem uređenja prostora i podizanja ekološke svijesti među građanima.

U akciji su učestvovali Avdo Korać, Munir Latić, Elvis i Ruždija Kočan, Mehdija Šabotić i Eldar Adrović, koji su zajedničkim radom uklonili otpad i uredili okolinu duž pomenute dionice.

Predstavnici EKO PETNJICE istakli su da ovakve aktivnosti imaju za cilj očuvanje prirode i poboljšanje kvaliteta života mještana, te najavili da će i ubuduće organizovati slične akcije.

Mjestani Petnjice pozdravili su ovu inicijativu, naglašavajući da čista i uređena sredina predstavlja važan preduslov za zdrav život i ljepši izgled mjesta.

Skup solidarnosti u Petnjici: Muratović pozvao na poštovanje međunarodnog prava (FOTO I VIDEO)

0

Na skupu podrške palestinskom narodu, održanom u danas  u „Divan bašti“ u centru Petnjice, okupljenima se obratio Ahmedin Muratović u ime Grupe građana iz Petnjice koja je organizovala protest..

U svom govoru , Muratović je pozvao na solidarnost sa civilima u Gazi, osudu zločina nad civilnim stanovništvom i poštovanje odluka međunarodnih sudova. Najavljena je i dalja serija okupljanja širom zemlje, kao i veliki skup solidarnosti u Podgorici u narednom periodu.

Talasi solidarnosti širom CG. Današnji protest u Petnjici dio je koordinisanih skupova koji se održavaju u 10 opština (između ostalog u Baru, Bijelom Polju, Rožajama, Beranama, Cetinju…), u organizaciji građanskih inicijativa, nevladinih organizacija, islamskih zajednica i Pokreta solidarnosti sa Palestinom. gradski.medan.co.me

Kontekst i brojke

Prema posljednjem OCHA izvještaju, 61.722 Palestinca su poginula, a 154.525 ranjeno u Gazi od oktobra 2023. do 13. avgusta 2025.; UN ističe pogoršanje gladi i rast smrtnih ishoda povezanih s neuhranjenošću.

Novinari pod vatrom. UN i međunarodne novinarske organizacije pozvale su na punu istragu nakon napada 10. avgusta u kojem je, prema CPJ/IFJ, ubijeno više novinara i medijskih radnika, dok ukupni broj stradalih novinara u ratu bilježi dramatičan rast.

Pravni okvir. Međunarodni sud pravde je 24. maja 2024. dodatno precizirao privremene mjere u predmetu JAR protiv Izraela, naglašavajući obavezu sprječavanja djela iz Genocidne konvencije i zaštite civila, što je u fokusu poruka sa protesta.

Integralno govor Muratovića:

Na početku želim da se zahvalim svima vama koji ste došli ovdje da pružite podršku narodu Palestine u ovom teškom trenutku – ne samo za Palestinu, nego i čitav svijet. Vaše prisustvo znači mnogo. Ono šalje poruku da Petnjica misli na napaćeni narod Palestine i da Petnjica odbija da ćuti na nepravdu.

Zahvaljujem i Pokretu solidarnosti sa Palestinom, koji su nam pomogli da organizujemo ovaj današnji skup. Oni su do sada organizovali brojne proteste širom Crne Gore, humanitarne akcije za prikupljanje pomoći Gazi i mnoge druge aktivnosti.
Današnji skup je samo jedan od desetak skupova koji se upravo danas odvijaju širom naše zemlje, a istovremeno i uvod u veliki protest koji će se organizovati u Podgorici 14. septembra na koji vas pozivamo da dođete.

Kao što znamo, narod Palestine se već decenijama suočava sa nepravdom. Njihova sloboda je uskraćena, zemlja oduzeta, kuće porušene i djeca ubijana. Generacije odrastaju u stalnom strahu. Gazu nazivaju “najvećim zatvorom na svijetu”, a u posljednje dvije godine, za Gazu možemo slobodno reći da je “pakao na Zemlji”.
Cionistički aparthejd režim već skoro dvije godine pokušava etnički očisti Gazu. Već skoro dvije godine Izrael bez prestanka ubija nedužne civile na najsvirepije načine. Mediji pominju brojke od od 80 hiljada ubijenih civila i taj broj još uvijek raste. Meta su bolnice, škole, džamije, crkve, skloništa, medicinsko osoblje, humanitarni radnici… Narod Gaze gladuje, jer nemaju hranu niti vodu, a ostalim uslovima da ne pričamo. Gaza je potpuno odsječena od svijeta i umire u tami. A uz to, Izrael naročito cilja na novinare.

Zašto novinare? Zato što Izrael pokušava da prikrije ono šta se dešava u Gazi. Zbog toga je bitno da i mala Petnjica digne glas – zato što pokušavaju sve nas da ućutkaju. Okupili smo se ovdje da pokažemo da nismo kao neke druge zemlje koje uporno ćute na ono što Izrael radi, a mnoge od njih mu u tome čak i pomažu. Mi odbijamo da ćutimo dok Izrael, pred našim očima, vrši GENOCID u Gazi, jer ćutanje znači dopuštanje zlu da ruši sve civilizacijske vrijednosti za koje se borimo da bismo svijet učinili boljim mjestom za čitavo čovječanstvo.

Ovo nije pitanje politike, religije ili nacionalnosti – ovo je pitanje pravde i istine. U Crnoj Gori vidimo kako su se svi građani ujedinili u stavu prema ovom zločinu. Ko može da ostane ravnodušan na slike djece čija su tijela raskomadana bombama ili ljudi koji bivaju živi spaljeni. Ko može da ostane ravnodušan na priče kao što je ona o petogodišnjoj Hind Radžab čiju su čitavu porodicu zločinci ubili na jednom mjestu, a nju ostavili živu da satima, prestravljena, među mrtvim tijelima svoje porodice moli za pomoć? Čekali su medicinske radnike koji su došli da joj pomognu da bi ih ubili, a na kraju su ubili i nju. Ovo je samo jedan od bezbroj potresnih primjera.

Zbog toga smo mi ovdje – da dignemo glas protiv nepravde i da sa ostalim građanima Crne Gore pozovemo naše političare da ne ignorišu volju naroda. Da ne ignorišu peticiju Pokreta koja je potpisana u rekordnom roku i osude genocid. Da slijedimo primjer Slovenije, Španije, Irske i drugih zemalja koje su to uradile. Tražimo da se poštuju odluke međunarodnih sudova. Pridružimo se milionima ljudi širom svijeta koji svojim glasom brane pravo na život.

Cionisti Palestince nazivaju životinjama, a Palestinci i u svom tom užasu odgovaraju osmjesima, kao onaj otac koji pokušava da utješi svoju ćerku, dok oko njih padaju bombe. Ljekari jure da pomognu ranjenima, a novinari da svijetu pokažu sav užas koji njihov narod preživljava, iako znaju da će izraelski snajperi prvo na njih da pucaju. Pred prijetnjom nestanka, Palestinci i dalje stvaraju umjetnost, poput mladog pjesnika Hajdara El Gazalija, čiji stihovi opisuju situaciju u Gazi, kao npr. u pjesmi:

Smrt djeteta

Ubili su te kao leptire,
I sabah je dovio za tebe,
Jer iz jamice na tvom obrazu dan sviće.
Ubili su te da se sabah nikad ne vrati,
Tako da ostanemo u tami, bez vida.
Rekli su da si prijetio zemlji
Eksplozivnim pojasom oko svog struka
Samo ja
Sam znao
Koliko mnogo si volio
Pojaseve od ruža.

Zapamtimo, Palestinci nemaju kud da pobjegnu i samo čekaju smrt. Zato ne dozvolimo da Gaza nestane. Sloboda Palestini!

Petnjica uz Podgoricu: Heroji protiv vatrene stihije

0

Pripadnici Službe zaštite i spašavanja Petnjica su na ispomoći kolegama u Podgorici u gašenju požara koji su zahvatili veliki broj naselja u toj opštini.

Pored naših vatrogasaca, angažovani su i broji vatrogasci iz drugih opština, vojska, gradjani, riječ je o dosta nepristupačnom terenu pa je nekim požarima nemoguće prići kopeninim putem.

Podgorica i okolina već danima vode iscrpljujuću borbu sa požarima. Dajbabska gora je u međuvremenu lokalizovana, ali su žarišta i dalje aktivna u Piperima i Kučima, gdje vatrogasci i Vojska Crne Gore, uz pomoć međunarodnih timova, rade na suzbijanju vatre u teškom terenu. Prema izvještajima, na terenu su angažovane i ekipe iz Austrije i Švajcarske kroz EU Mehanizam civilne zaštite, dok iz vazduha pomažu i helikopteri partnerskih zemalja.

Vlada je, povodom pogibije mlađeg vodnika Dejana Božovića tokom gašenja požara u rejonu Kuča, proglasila četvrtak, 14. avgust 2025, Danom žalosti. U nesreći je povrijeđen i vodnik Marko Iković. Javnost i institucije odaju počast stradalom pripadniku Vojske, a pomoć stiže i kroz humanitarne inicijative.

.

IZ PROŠLOSTI U PROPALU BUDUĆNOST(3) – MOBILIZACIJA POLTRONA: Drndanje teških mastiljavih mašina najavljuje predstojeći odraz ”slobodne volje građana“

0

Jutarnji sunčani zraci se pripremaju da zagospodare horizontom.
Polako se sve budi.
Rani cvrkut ptica presječe poneko promuklo pjevanje sve rijeđih pijetlova, koji nam najavljuju novi dan i novu nafaku. Na okolnim pokošenim rosanim livadama već ojačala i druga ruka koja će za koju heftu stasati za kosidbu. Vrijedne pčele ko, zapete puške čekaju, da im jutarnja rosa ustu-pi prostor, pa da užurbano pohitaju da privode kraju ovogodišnji hizmet i da pripune svoje saće. I njih je sve manje, pa se često dosjetljivi pčelari, na sreću ne svi, u nedostatku pravog meda bave raznim mućkama i eksperimentima, kako bi zadovoljili sve veće prohtjeve tržišta za pravim medom. Pritom su i cijene zakovali, ne možeš kilo meda kupit ispod 20 Eura da ti je za iljač.
Ono što nam je poklon od Svevišnjeg Gospodara svjetova, što mi nazivamo prirodom, funkcioniše besprekorno, sve dok najsuperiornije živo biće ne dođe u kontakt sa njom i aktivno uzme učešća u permanentnom stvaranju haosa u toj harmoniji, tu onda nastaju peripetije raznih oblika.
Najšizofreniji paradoks univerzuma.
Sva ta jedinstvena savršenstva dobijena na korišćenje od Allaha dž.we teala, najviše uništava nje-govo najuzvišenije stvorenje – čovjek, a stvorena su da bi njemu bila na usluzi. Ima li kud dalje?
E ne, Božja ti je vjera, što bi godinama unazad vrlo često čuo od starijih ljudi.
Ljudi zbog svoje bahatosti (opet na sreću ne svi), nijesu u stanju da spoznaju svoju sićušnost, da se pomire sa njom, i nikako da shvate da je prolaznost tako blizu, oni nastoje što više sebi prigra-biti i oteti od prirode, što ostavlja ogromne tragove uništenja i posljedice nesagledivih razmjera.

Centar grada: smrad, gužve i izostanak reda

Prilazeći samom centru grada, ambijent naglo mijenja oblik, iz one prigradske i seoske idile gdje dominira cvrkut ptica i zujanje pčela i žagor zrikavaca, u samom centru nadvladava sve glasnija zuka dosadnih muha, koje su se u ogromnom broju sakupile, oko jedne nevješto prokopane pu-tanje kojom se neka kanalizacija odliva sa novosagrađenog platoa u pravcu rijeke Popče, kao nekada na ondašnjim predizbornim DPS mitinzima. Ništa nije bolja situacija ni oko nestručno raspoređenih i prepunih metalnih kontejnera. To im dođe kao ona poznata mutigamba oko onih izbornih štabova.
U ovim ljetnjim danima, je i ogromna saobraćajna gužva, koju prave bijesni automobili stranih tablica, i bahato parkiranje njihovih vlasnika, bukvalno gdje stignu, i kako stignu. Kladim se da tu naviku koju ovdje praktikuju, ne smiju tamo gdje su ta auta kupili, jer bi bili propisno sankcionisani.
Jedan od naših ”Bihorizama“, koji se teško ili nikako ne liječi. Jedino dobrom i paprenom kaznom. Komunalne, kao i ostale službe se nešto posebno ne staraju oko toga, jer ih ne možes pohvatati, raštrkani rotiraju po kafićima i lenčare po vas bijeli dan. Nikad do sada nijesam ima prilike da vidim, neku njihovu intervenciju, ili da su nekom zabranili da se negdje parkira, Bože sačuvaj da zavedu nekakav red, nego ti često ljeti treba dobrih desetak minuta samo da prođeš kroz centar Petnjice.
Tu bi mi koji smo vani, trebali da pokažemo to kvazi elementarno vaspitanje (strah od kazni), koje su nas zapadni sistemi izdresirali, pa da ga mi 1 kroz 1, (1/1) prenesemo na Bihor, a ne da redovno i uporno dokazujemo da tolike godine ništa nijesmo naučili.


Asfalt kao vjesnik izbora i kratkog daha

Sa okolnih brda, povjetarac nam donosi miris dobro poznatog naftnog derivata pomiješanog sa drobljenim pijeskom srednje granulacije, koji se najkraće zove – asfalt, što nam svojom aromom najavljuje nove izbore. Njegovo nevješto i namjerno tanko premazivanje je vjesnik nekog budućeg izbornog procesa. Kao što su nas nekada učili iz biologije, da su ljubičice i zvončići vjesnici proljeća, i da nam opadanje tamno-žutog lišća sa grana nagovještava duboku jesen i ulazak u hladnu zimu, tako nam i drndanje teških mastiljavih mašina najavljuje predstojeći odraz ”slobodne volje građana“. (smijem se dok vam ovo pišem).
Nikako mi nije jasno, koliko je naš narod mentalno utučen i fizički zgnječen, da se iznova i opet raduje tom asfaltu, gdje čitam komentare i neke hvalospjeve na račun opštine i njenog predsjednika.
Neodoljivo me podsjećaju na onaj vanvremenski komentar neponovljive baba Živane iz Batočine: ”ovo je predsjednik je živ i zdrav i da peva i da mu kuća peva, i da naši unučići idu po avlije i da pevu i da igraju i da gledau u asfalt…“, samo da se ne igraju previše, će ga ur-nišu.
Bog vas ne ubio, da vas ne ubije.
Brate, taj asfalt ti je samo 3-4 cm debljine, ugrađen bez valjane pripreme i kvalitetnog tampona i bez ikakve nivelacije, puknut će ti kod prve jače smrzline, raspršit će ti se do sljedećeg ljeta, i opet ćeš nevoljno čekati na neke nove izbore i na novo premazivanje. I opet će mu se iznova, kao prvi put radovati.
Što reče jedan moj prijatelj, oni ti to naruče u asfaltnu bazu, a okolo preko svojih poltrona glasno puste halabuku i priču i uveliko sakupljaju novac od brojne dijaspore i seljana da asfaltiraju puteve, i na kraju samo ga razmažu i dogodine pojeo vuk magarca.
Sakupljeni novac, naravno strpaju u svoje džepove, asfalt dobili od partije ili od Vlade.
Bihorci opet nasankani i prevareni, i hajmo opet u krug.

Mobilizacija poltrona: dženaze, šifre i „država je u pitanju“

Svima je primijetna i opšta mobilizacija ogromnog broja poltrona.
Sad je njihov momenat.
Ovu priliku nikako ne smiju da propuste.
Toliko su razradili njihove bolesne mehanizme, skoro do savršenstva, svaki put sve perfidnije i beskurpuloznije. Zamisli, najbolja prilika im je neka dobroposjećena dženaza, gdje se oni kao na-vodno ”ožalošćeni“, i kao slučajno sakupe u jedan buljuk, i među sobom dijele instrukcije i pov-jerljive informacije, ko bajagi od presudnog značaja. Centralnu ulogu u tom buljuku ima drugi čovjek, jer prvi je tu samo da ga presluša, i eventualno nešto ispravi, ili nešto bitno doda, ukoliko ovaj nešto presefi ili zaboravi, a taj drugi ne smije ništa propustiti. Najjače je ono kad kažu: ”država je u pitanju, ako je sad ne spasimo, ima da je nema, ima da prsne u trijeske, poniješe je“.
Kod oskudno inteligentnih ljudi to nabija strašan adrenalin, koji se brzinom svijetlosti penje do neslućenih granica pojačava ionako jaku dozu patriotizma i budi potajnu i nesuđenu životnu želju za vječnom slavom, a svi znamo šta to znači iz njihove perspektive. Punije jasle.
Poslije dženaze se na nekoj namjerno pristojno odmerenoj i propisnoj distanci, u probranoj i ciljanoj masi šifrovano poluglasno dovikuju:
”Videl mi za ono, jesil bio kod onoga, šta ti reče ona za ono, završil mi ono za onoga, kad ćemo otić onamo, šta bi čul se ti sa onijem, mogal šta učinet“? – to ti je najlakša odrednica i putokaz za raspoznavanje poltrona i špijuna.
Kad god čuješ takvu njihovu šifrovanu komunikaciju, znaj da ti je to najbolji indikator za poltro-na. Ko od njih više pitanja postavlja, taj je u toj hijerarhiji žešći, i ima jača ovlašćenja dobijena od glavnoga, a onaj što daje odgovore je buduća poltronska nada, a od odgovora zavisi mnogo.
I na kraju kad ovaj nadređeni razočarano glasnije kaže: “ništa od tebe, moraću to sam da sredim”- tu ti on iznenada patosira ovog podređenog poltrončića, koji se zrtvovao, završio on posao ili ne završio, jer mora jasno da mu se malo pristrahne, da mu se da do znanja ko кosi, a ko vodu nosi, inače sve ovo gubi na smislu.

Plijen poslije izbora: ko kosi, a ko vodu nosi

Onim zaslužnim iz prvih redova se odmah, i to čak za vrijeme kampanje pozna i osjeti, a tek na-kon izbora znaju i ljepota da se oparu, pa se krišom ide u obnovu, mijenjaju se starija auta za novija i bolja, obnavlja se pokućanstvo i namještaj po kući, čak se nekima, čuo sam i novi zubi ujdurišu. Asfalt pojedinim dolazi do pred vrata. Ulična rasvjeta do pred kuću, kontejneri na najbližu raskrsnicu, itd. i tome slično. Da nije smiješno, bilo bi za plakanje.
Tu ti se na kraju vidi ko je bio veći baja.
Pripadne mu veći dio kolača.
Mogo je ruku dublje u ćesu da zavuče. U najprostijem prevodu ti to znači da je dobio više para da plati glasače, a on nije, nego ih je ostavio sebi, ili veći dio. Iako je najveći dio posla odradila sitna poltronska boranija, ovi žešći mnogo bolje sa parama prođu. Tu dolazi ono obavezno i moćno zaključno diskretno došaptavanje: “zvo sam juče ove glavne u centralu stranke u Podgoricu, reko sam im da si ti odradio veliki poso, da je tvoj doprinos bio najveći, i da u buduće moraju više da računaju na tebe, sljedeći put si odma` do mene”, i namigne mu.
Ima li veće satisfakcije, na vas bijeli svijet? E ne da j… oca.

IME AUTORA POZNATO REDAKCIJI

KAZIVART I   ŽUBOR BIHORA  SRDAČNO  POZDRAVLJENI U ROŽAJAMA

0

Piše: Emir PAŠIĆ

 U čitaonici biblioteke, pri Centru za kulturu -Rožaje, 12.avgusta,održana je promotivno-edukativna tribina na kojoj je diskutovano o zborniku priča Žubor Bihora i 5.broju časopisa KazivART ali i stvaralaštvu između prošlosti i budućnosti. Opšti je utisak da je riječ o dva nova vrijedna izdanja Centra za kulturu-“Bihor“, koji već osamnajesto ljeto organizuje Festival priče „Zavičajne staze“ – priziva respektabilne stvaraoce, otvara debate, podstiče talentovane i objavljuje po Konkursu odabrane priče inspirisane bihorom-zavičajem.

U pričama  zbornika „Žubor Bihora“  ne nalazimo  samo lokalni motiv, već i univerzalnu sliku – glas mjesta koje govori kroz priče, podsjećajući nas da su i najmanji krajevi nosioci velikih ljudskih drama i ljepota, – kazao je prof. dr Draško Došljak, uz detaljna pojašnjenja slojevitosti knjige.

“U književnom kontekstu, ove 22  kratke priče motivisane Bihorom, oslanjaju se na snažnu lirsku komponentu, bogat jezik i realističan prikaz lokalnog mentaliteta. Autori, bilo da su rođeni u Bihoru ili su ga doživjeli kao prolaznici, crpe motive iz prirode – ali i iz ljudskih sudbina: djetinjstva, odlazaka i povrataka, ljubavi koje nadživljavaju granice, teških zima i proljeća punih obećanja. One predstavljaju dragocjen dio bošnjačke i jugoslovenske književnosti. Priče su most između stvarnog i imaginarnog, između prošlosti i sadašnjosti. „Žubor Bihora“ nije samo zvuk vode – to je literarni simbol postojanja, trajanja i pripadnosti. Kroz ove priče čuvaju se i prenose vrijednosti jednog kraja, a istovremeno se otvara prostor univerzalnog razumijevanja ljudske sudbine”- naglasio je Došljak

U vremenu ubrzane digitalizacije i globalizacije, povratak književnom nasljeđu postaje nužnost  ne kao bijeg od savremenosti, već kao povratak izvorima koji nam daju autentičnost. Nije to pvratak književnom pepelu, već povratak književnom plamenu – naglasila je prof.mr Dženisa Mujević.

“Žubor Bihora je zbirka snažnih, emocionalnih i autentičnih priča koje reflektuj identitet, jezik i život. Snažno se oslanja na književnu tradiciju – bošnjačko pripovjedačko nasljeđe. A nasljeđe ne smije biti zaboravljeno, niti prepušteno zubu vremena, na što nas Festival “Zavičajne staze” svake godine podsjeti i ohrabri. Njegovanjem tradicije i proučavanjem izvorne umjetnosti, stvaramo temelje za snažniju, svjesniju budućnost. Otuda je ulga Festivala  u književnom kontinuitetu jako važna, predstavlja most između usmene i savremene književnosti a književnost je ipak najglasniji, najsnažniji i najtrajniji glas naroda”- pojasnila je Mujević.

Profesor Agim Ljajić, je apostrofirao priče koje kao i duruge, tematizuju Bihor kao toponim i hronotop ali  mogu biti primjer modernog pristupa priči i sižeu.

„Zbirka kratkih priča  Žubor Bihora bogatija je za nekoliko autorskih tekstova (Saladin Dino Burdžović, Keml Musić i  Refik Ličina)  koji svojom poetikom i književnim pristupom poštuju osnovnu temu zbirke ali imaju moderan pristup priči i sižeu, što je posebno značajno jer se radi o afirmisanim autorima koji mogu poslužiti kao dobar primjer budućim mladim piscima – kako se može spojiti tradicionalna tema i leksika sa modernom strukturom priče.  Napominjem da je najbolji argument za to i naš veliki pjesnik i prozaista Husein Bašić koji se bavio prepoznatljivim (tradicionalnim) temama o stradalačkom putu Bošnjaka kroz istoriju, ali na posve originlan način, naravno mislim na roman „Crnoturci“ koji je klasičan primjer modernog romana u našoj književnosti.Jasno je da forma ne može i ne smije biti suština knjževnog izražavanja, apsolutno, ali smatram da se treba dati šansa mlađim autorima da izađu iz okvira očekivanog i podrazumijevanog pripovijedanja“ –sugerisao je Ljaić.

U raspravu su se uklučili i posjetioci tibine, a među njima i profesorica Mirsda Šabotić, koja je iz ličnog ugla posvjedočila, da je  festival u Bihoru podstakao i ohrabrio mnoge žene i mlade autore da pišu, objavljuju, osvajaju nagrade. Od nastavka te važne misije svakako će zavisiti i modernist pisanja i autorskih sazrijevanja – kazala je Šebotić uz pohvale i čestitke organizatorima festivala “Zavičajne staze”i uredniku KazivArta, Mirsadu Rastoderu.

Novi broj “KazivArta” , časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme, peti po redu, predstavlja sadržajno bogatu ponudu čitaocima, ocijenio je Draško Došljak i predstavio sažetak tematskih cjelina i autorskih priloga.

“Velikom jubileju sevdalinke (450 godina) i Hasanaginice (250 godina) posvećeni su odlični tekstovi dr Seada Šemsovića, dr Nadije Rebronja i Emsure Hamzić, Dva teksta Mirsada Rastodera i dr Saita Šabotića su osvrti na prvu kulturno-istorijsku Čitanku Bošnjaka u Crnoj Gori. Posebno je dragocjen “Dijalog mislima” dva intelektualca, književnika Esada Kočana i Miraša Martinovića. U ovom zanimljivom i poučnom dijalogu, Esad Kočan kaže: “Crna Gora je zemlja iznijansiranih identiteta: nacionalnih, religijskih, kulturoloških. Ako svoje nijanse osvijetli i osvijesti kao dragulj, ova zemlja biće i ljepša i bogatija u svakom značenju  te riječi. Ako ne  –  opet slijede isprazna junačenja, zveket praznine i pramenovi tame”, a Miraš Martinović poručuje: “Mudraci pomažu, ali je ovo doba bez mudraca, doba u kojem se mudraci ne slušaju. Prazno doba bez odjeka… Osvješćenje je najteži i najduži process u čovjeku, društvu i vremenu. No, ne treba posustajati propovijedati ljubav, toleranciju i razumijevanje”. Od prve do 84 stranice časopis nudi mudre poruke, sjećanja i riječi širenja prijateljstva – kazao je Došljak.

Prisutnima se obratio i direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Dženis Nurković i najavio da će Fond još odgovornije  podržavati  projekte koji imaju kvalitet i opšti značaj.Tribinu je ne nametljivo i sažeto moderirala Sajma Husić -Mujević uz tehničku podršku ekipe iz JU Centa za kulturu  Rožaje.  Štampanje Zbornika priča i časopisa Kazivart podržao je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori.