Sagovornici Portala Radio Petnjica u okviru projekta koji se realizuje uz podršku CDT-a i Evropske unije, kroz niz razgovora i analiza, upozorili su da se odlazak stanovništva iz Petnjice i Bihora ne može objasniti jednom rečenicom. Ljudi ne odlaze samo zbog plate. Odlaze zbog posla koji je nesiguran ili ga nema, zbog puteva, vode, prevoza, zdravstva, obrazovanja, komunalnog nereda, ali i zbog sve dubljeg osjećaja da institucije ne nude dovoljno jasnu perspektivu.
U gotovo svim razgovorima ponavlja se ista slika: Bihor ima ljude, dijasporu, prirodu, poljoprivredni i turistički potencijal, ali nema dovoljno uređen sistem koji bi te potencijale pretvorio u stvarni život. Zato je iseljavanje, kako upozoravaju sagovornici, postalo mnogo više od odlaska pojedinaca. Ono postaje tihi proces pražnjenja prostora, slabljenja porodica, škola, lokalne ekonomije i same zajednice.
ISELJAVANJE NIJE SAMO EKONOMIJA, VEĆ I POVJERENJE
Bivši ambasador Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori Zećir Ramčilović, čovjek porijeklom iz Petnjice, ocijenio je da je iseljavanje višeslojan fenomen i da se ne može svesti samo na jedan uzrok. Ekonomski razlozi jesu prvi i najvidljiviji, ali nijesu jedini. Prema njegovim riječima, odlazak ljudi povezan je i sa nepovjerenjem u institucije, osjećajem da se trud i znanje ne vrednuju dovoljno i da nema dovoljno pozitivne perspektive za budućnost.
Ramčilović je posebno naglasio da ekonomska nerazvijenost i nedostatak radnih mjesta ostaju glavni pokretači odlazaka, ali da dodatnu težinu imaju zdravstvo, prevoz, javne usluge i uvjerenje građana da institucije i javne politike ne stvaraju pravedno i bolje okruženje. Drugim riječima, ljudi ne odlaze samo zato što nemaju posao, nego i zato što ne vjeruju da će se ambijent brzo promijeniti.
Slična poruka dolazi i iz šire analize portala Radio Petnjica, u kojoj se navodi da se iz Petnjice, Bihora i sa sjevera Crne Gore više ne odlazi samo zbog siromaštva, već zbog umora, nepovjerenja i osjećaja da život postaje borba sa svakodnevicom u kojoj ništa nije sigurno – ni posao, ni put, ni prevoz, ni voda, ni sjutrašnji dan.
MLADI ODLAZE PRVI, A SA NJIMA ODLAZI I BUDUĆNOST
Poslanik i potpredsjednik Demokrata Albin Ćeman upozorio je da iz Petnjice najviše odlaze mladi, često odmah nakon završetka srednje škole. U početku, kako je rekao, to bude sezonski odlazak zbog posla, ali se kasnije pretvori u trajno napuštanje zavičaja. Odlaze i cijele porodice, ali i stručni kadar koji je Petnjici posebno potreban.
Ćeman je kao glavne razloge odlaska izdvojio potrebu za zaposlenjem, želju mladih da žive u sredini koja nudi više sadržaja i mogućnosti za napredovanje, ali i osjećaj letargije i besperspektivnosti. Posebno je upozorio da se ne smije dozvoliti da iseljavanje postane stihijsko, jer bi Petnjica tada mogla izgubiti ono najvažnije – ljude.
Nezavisni odbornik u SO Petnjica Aldin Muratović dodatno je ogolio problem rečenicom da je posao u Petnjici “prava lutrija”. On je kazao da danas uglavnom odlaze oni koji ne mogu pronaći posao, a kao tri ključna razloga naveo je nedostatak radnih mjesta, slabo razvijenu lokalnu infrastrukturu i manjak sportskih, kulturnih i obrazovnih sadržaja.
Muratović je kazao i da je zbog posla morao da ode iz Petnjice, ali da to ne doživljava kao napuštanje zavičaja. Ipak, njegova poruka je jasna: lokalna administracija je mogla i morala da uradi više kako bi se takvi trendovi spriječili.
PUT, VODA, PREVOZ I OTPAD POSTALI SU DEMOGRAFSKA PITANJA
U razgovorima sa sagovornicima često se ponavlja da infrastruktura nije samo tehničko pitanje, već direktan razlog za odlazak. Kada nema urednog puta, javnog prevoza, stabilnog vodosnabdijevanja, kvalitetne komunalne usluge i osnovnih sadržaja, onda život u maloj opštini postaje sve teži.
Ćeman je kao prioritete izdvojio putnu infrastrukturu, vodu, adekvatno odlaganje otpada i javni prevoz. Posebno je naglasio da je nepostojanje javnog prevoza jedan od gorućih problema jer građanima otežava odlazak ljekaru, u administraciju, školu ili na posao, a dodatno opterećuje kućne budžete.
Ernad Korać, bihorski biznismen iz Švajcarske, govorio je još oštrije. On je ocijenio da iz Petnjice odlaze svi, bez obzira na godine i struku, jer ne vide perspektivu. Kao glavne razloge naveo je nezaposlenost, lošu infrastrukturu, česte probleme sa vodom i strujom, nepovezanost sa susjednim opštinama i ekološki haos.
Korać je upozorio i da se opština, kako je rekao, “polako i sigurno zatrpava u sopstvenom smeću”, a da voda, otpad i infrastruktura više nijesu samo komunalne teme, nego uslovi za opstanak. Prema njegovim riječima, bez fabrika, zanatskih firmi i realnog zapošljavanja nema ni ozbiljnog ostanka ljudi.
DIJASPORA POMAŽE, ALI NE MOŽE ZAMIJENITI SISTEM
Gotovo svi sagovornici saglasni su da je dijaspora jedan od najvećih oslonaca Petnjice i Bihora, ali i da ona ne može sama riješiti problem iseljavanja. Dijaspora može pomoći porodicama, ulagati, održavati vezu sa zavičajem i donijeti znanje i kapital, ali ne može nadomjestiti odsustvo funkcionalnog lokalnog i državnog razvojnog sistema.
Ministar dijaspore Mirsad Azemović kazao je da novi zakon o dijaspori predviđa otvaranje Kancelarije za povratnike, koja bi trebalo da pruža administrativnu i drugu podršku ljudima koji žele da se vrate u Crnu Goru i kapital pretoče u biznis. On je istakao da je cilj jačanje povjerenja dijaspore u institucije i stvaranje sigurnijeg poslovnog ambijenta.
Azemović je naveo i da Ministarstvo sarađuje sa više od 90 udruženja u dijaspori, da je formiran Registar dijaspore i da je cilj da država dobije tačne podatke, bolje poveže stručnjake, planira programe povratka i otvori prostor za investicije.
Međutim, i ministar je potvrdio ono što sagovornici iz dijaspore stalno ponavljaju – administrativne barijere i nepovjerenje u institucije često su glavne prepreke ulaganjima na sjeveru.
Asocijacija Francuska–Crna Gora poručila je da dijaspora želi povratak ili jače vezivanje za zavičaj, ali da taj razgovor mora biti ozbiljan i realan. Umjesto fraza, kako su naveli, fokus mora biti na konkretnim uslovima za život i rad: stabilnom poslu ili mogućnosti poslovanja, funkcionalnom školstvu i zdravstvu, dobroj putnoj infrastrukturi i pouzdanoj digitalnoj povezanosti.
Posebno je važna njihova poruka da dijasporu ne treba posmatrati kao izvor pomoći, već kao ravnopravnog partnera u razvoju. “Vrijeme sadaka je iza nas”, poručili su, uz ocjenu da se sada treba fokusirati na konkretna ulaganja, projekte, turizam, lokalne proizvode, online trgovinu, mentorstvo i poslovno povezivanje.
SJEVER SE PRAZNI, A SA NJIM I SNAGA ZAJEDNICE
Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore Sabrija Vulić upozorio je da iseljavanje sa sjevera više nije samo ekonomsko pitanje, već duboka društvena, demografska i identitetska rana. Prema njegovim riječima, male opštine poput Petnjice gube najvitalnije stanovništvo, a time slabi lokalna zajednica.
Vulić je naglasio da odlazak mladih dovodi do starenja stanovništva, slabljenja lokalne ekonomije, manjeg broja birača, slabije političke reprezentacije i smanjenja uticaja zajednica sa sjevera u državnim institucijama. Iseljavanje, kako je ocijenio, nije samo demografski problem, već pitanje političke ravnoteže, društvene kohezije i očuvanja identiteta.
On smatra da sjever ima ozbiljan potencijal u turizmu, poljoprivredi, infrastrukturi, energetici i održivom razvoju, ali da bez dugoročnog i realnog plana, strateške podrške države i boljeg lokalnog rukovodstva male opštine mogu postati demografski prazni prostori.
OPŠTINA PREŽIVLJAVANJA I PITANJE ODGOVORNOSTI
Adnan Muhović ocijenio je da je Petnjica danas više opština preživljavanja nego razvoja. On smatra da se Petnjica u velikoj mjeri održava na doznakama dijaspore, ali upozorava da to nije nepresušan izvor. Posebno je ukazao da mlađe generacije rođene u Njemačkoj, Luksemburgu, Americi i drugim državama neće nužno imati isti osjećaj prema zavičaju kao njihovi roditelji.
Muhović je kazao da je činjenica da Petnjica i dalje gubi stanovništvo, uprkos vraćenom statusu opštine, poraz lokalne politike. Prema njegovim riječima, ljudi su najvredniji resurs, a ako se oni izgube, postavlja se pitanje za koga se uopšte rade projekti i planira razvoj.
Njegova poruka je da Petnjici trebaju promjene, nova energija i drugačiji odnos prema budućnosti. On smatra da građani ne mogu samo čekati državu, već da i sami moraju pokazati više inicijative, ali da lokalna vlast mora ponuditi ozbiljniji razvojni okvir.
BROJKE POTVRĐUJU ONO ŠTO LJUDI OSJEĆAJU
Zvanični podaci dodatno potvrđuju ono što sagovornici govore. Prema tekstu Portala Radio Petnjica zasnovanom na podacima MONSTAT-a, Petnjica je po Popisu 2023. imala 4.957 stanovnika, što znači da je riječ o maloj sredini u kojoj se svaki odlazak odmah osjeti – kroz manji broj đaka, manje kupaca, manje radne snage i manje energije u zajednici.
Isti tekst navodi da stopa aktivnosti u Petnjici iznosi 34 odsto, stopa zaposlenosti 17,8 odsto, a stopa nezaposlenosti 47,5 odsto. U prevodu, mali broj ljudi radi, a među onima koji traže posao veliki broj ne može da ga nađe. To objašnjava zašto se nezaposlenost u Petnjici ne može posmatrati samo kao ekonomski podatak, nego kao demografski, socijalni i psihološki problem.
Kada se tome dodaju podaci o malom broju visokoobrazovanih, odlasku mladih, slaboj infrastrukturi i oslanjanju na dijasporu, postaje jasno da se Bihor suočava sa problemom koji se ne može riješiti jednom mjerom, jednim konkursom ili jednom investicijom.
ZAKLJUČAK: BIHORU NE TREBA SAMO NOSTALGIJA, NEGO PLAN
Poruke sagovornika, iako dolaze iz različitih političkih, institucionalnih, poslovnih i dijasporskih uglova, u suštini se dodiruju u jednoj tački: Bihor neće zaustaviti iseljavanje samo emocijom prema zavičaju. Potrebni su radna mjesta, uređeni putevi, voda, javni prevoz, čist prostor, bolje škole, dostupnije zdravstvo, jasne procedure za ulaganja, ozbiljan odnos prema dijaspori i institucije kojima se vjeruje.
Iseljavanje iz Petnjice i Bihora zato nije samo pitanje odlaska. To je pitanje da li će ovaj kraj uspjeti da iz statusa prostora koji se pamti i posjećuje pređe u prostor u kojem se može planirati život. Dijaspora može biti most, ali ne može biti zamjena za sistem. Priroda može biti šansa, ali ne može sama otvoriti radna mjesta. Ljubav prema zavičaju može ljude vraćati ljeti, ali ih samo uređeni uslovi mogu vratiti trajno.
Upravo zato je najveće upozorenje iz svih ovih razgovora jednostavno: ako se ne promijeni odnos prema razvoju, Petnjica neće gubiti samo stanovnike. Gubiće budućnost.
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
