NAJNOVIJE OBJAVLJENO

ĐUKANOVIĆ: NOVI OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE I BATERIJE DONOSE NIŽE RAČUNE ZA STRUJU ZA NAŠE GRAĐANE

0

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) učestvuje na međunarodnoj konferenciji Energy Week Western Balkans 2025, koja se 8. i 9. oktobra održava u Crnoj Gori, u organizaciji britanske konsultantske kuće Invest In Network. Ovaj prestižni skup okupio je više od 250 učesnika iz zemalja regiona i Evrope, uključujući predstavnike vlada, ambasadore, regulatore, elektroenergetskih kompanija, međunarodnih investitora i finansijskih institucija. Glavni cilj događaja je jačanje regionalne saradnje i ubrzanje energetske tranzicije Zapadnog Balkana ka održivim izvorima energije, u skladu sa evropskim Zelenim dogovorom i ciljevima klimatske neutralnosti do 2050. godine.

U uvodnom obraćanju, predsjednik Odbora direktora EPCG, Milutin Đukanović, naveo je da je Crna Gora postala lider u razvoju obnovljivih izvora energije u regionu, kao i da EPCG već sprovodi projekte koji doprinose ostvarivanju tog cilja:

“Šta je suština energetske tranzicije? Stabilan energetki sektor i koliko je moguće, niže cijene električne energije za naše građane. A kako doći do toga? Tako što ćemo obezbijediti više nego dovoljno električne energije. Do kraja godine ćemo imati ukupno, gotovo 200 MW novih izvora električne energije, što iz sunca, što iz vjetra.” poručio je Đukanović.

 

Govoreći o značaju baterijskih sistema, predsjednik OD EPCG je naglasio da poslovna filozofija naše kompanije Proizvodi gdje trošiš uz Korišćenje hidroenergetske infrastrukture za priključivanje solara i vjetra ne vrijedi ukoliko obnovljive izvore energije ne prati snažan razvoj baterijskih sistema. „To je upravo ono što Elektroprivreda radi i do 2027.godine očekujemo da ćemo, sopstvenim snagama, imati od 600 do 700 MW novih izvora energije” kazao je Đukanović i dodao: „ Što više novih izvora električne energije obnovljivih, integrisanih sa baterijskim sistemima, to će biti jeftinija električna energija za naše građane“ istakao je on.

Đukanović je dodao da EPCG očekuje da će se vrlo brzo raspisati javni poziv za strateške partnere: “Državna kompanija radi koliko može. Naravno, otežani su uslovi jer podrazumijevaju procedure, javne nabavke itd. Zato su jako važni strateški partneri. Tu su nove tehnologije, nova znanja koja su izuzetno važna za dalji razvoj. I na kraju EPCG se otvara ka privatno-javnom partnerstvu. Dakle, spremni smo da nađemo model, to javno saopštavam, koji je prije svega od suštinskog interesa za EPCG, a potencijalni partner ni u kom slučaju neće biti oštećen, već naprotiv”.

“Od velikih priča, stvari su vrlo jednostavne i proste. Potrebno je samo da zavrnemo rukave i da radimo “ zaključio je Đukanović.

Tokom dvodnevnog skupa razmatraju se ključna pitanja budućeg energetskog razvoja regiona, uključujući ubrzanje izgradnje hibridnih postrojenja, jačanje mrežne otpornosti, de-rizikovanje ulaganja u solarne i vjetroelektrane, kao i unapređenje tržišnih mehanizama poput Contracts for Difference (CfD) i corporate PPA modela. Posebna pažnja posvećena je industrijskoj dekarbonizaciji, razvoju tržišta električne energije i potencijalu vodonika u budućem energetskom miksu Zapadnog Balkana.

Pored predsjednika OD EPCG Milutina Đukanovića, učešće na konferenciji su uzeli i Ambasadorka Republike Italije u Crnoj Gori Andreina Marsella, ministar energetike i rudarstva Crne Gore Admir Šahmanović, ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, te predsjednik Agencije za energetiku Republike Srbije Dejan Popović, generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović i mnogi drugi.

EPCG ostaje posvećena viziji da Crna Gora postane energetski nezavisna, moderna i zelena država, uz održivo korišćenje prirodnih resursa, digitalizaciju poslovanja i razvoj novih tehnologija koje donose koristi i građanima i privredi.

 

Bihorac na čelu svjetske smotre: Asad Adrović organizovao WFMC 2025 u Luksemburgu

0

Wiltz, Luksemburg – Mirni grad na sjeveru Luksemburga proteklog vikenda (3–5. oktobar) pretvoren je u svjetsku pozornicu borilačkih sportova. Sportska hala u Wiltzu ugostila je stotine takmičara različitih uzrasta, stilova i nacija iz gotovo svih krajeva svijeta na WFMC Svjetskom prvenstvu (World Fight Martial Combat).

Takmičenja su se smjenjivala u disciplinama kik-boks, boks, MMA, grappling, point fight i drugim. Uz zvuk gongova, navijanje publike i čvrst sportski stisak ruke poslije svake borbe, vladali su strast, disciplina i poštovanje – ono najbolje što sport može da ponudi.

Asad Adrović – Bihorac koji je Wiltz stavio na mapu borilačkog sporta

Iza organizacije stoji Asad Adrović, Bihorac, predsjednik WFMC Federacije Luksemburga i trener Asad Gyma iz Wiltza. Njegova ideja da mali Luksemburg dovede najveće svjetsko takmičenje postala je stvarnost – uz pohvale takmičara, sudija i publike.

„Ovo nije samo sportska manifestacija, ovo je poruka svijetu da sport spaja, da snaga i čast mogu ići ruku pod ruku. Ponosan sam što su borci iz Wiltza rame uz rame stajali sa drugim borcima iz različitih dijelova svijeta“, poručio je Adrović nakon ceremonije zatvaranja.

Medalje za Asad Gym Wiltz

Pod njegovim vodstvom, tim Asad Gym Wiltz ostvario je zapažene rezultate i potvrdio da Luksemburg ima svoje šampione:

Sven Closter – svjetski prvak u grapplingu (do 60 kg)

Adrović Yanis – svjetski prvak u kik-boksu (uzrast do 11 godina)

Lena Bartonitz – srebro (do 55 kg)

Ovi uspjesi nijesu iznenađenje za mnoge koji prate rad kluba: Asad Gym godinama stvara generacije boraca koji podjednako njeguju tehniku i sportski duh.

Tri dana adrenalina, emocija i prijateljstva

Prvenstvo je donijelo mnogo više od borbi i medalja. U Wiltzu se osjetilo jedinstvo i međusobno poštovanje koje prevazilazi sportske granice: borci različitih jezika, religija i tradicija dijelili su isti kodeks časti. Na tribinama su se čuli razni jezici, ali emocije su bile iste – uzbuđenje, ponos i oduševljenje. Svaki meč bio je lekcija iz hrabrosti, kontrole i discipline; svaka medalja – simbol odricanja i rada.

Organizacija na svjetskom nivou

Od tehničke postavke i bezbjednosti, preko protokola i satnice, do ceremonije dodjele medalja – sve je izvedeno u skladu sa najvišim standardima. Prvenstvo je završeno uz ovacije publike i obećanje da će se svjetska borilačka elita ponovo vratiti u Wiltz.

Tri dana sportskog duha ostavila su dubok trag u sjećanjima gledalaca, u srcima boraca i u ponosu domaćina koji su još jednom pokazali da hrabrost i disciplina ne poznaju granice.

PROJEKAT “ROŽAJSKI I BIHORSKI ĆILIM: Ćilim nije samo tkanina, već i priča o ljudima

0

Projekat „Rožajski i bihorski ćilim – kroz prizmu medija, izjava, slika i video zapisa“ ima za cilj da očuva i predstavi jedno od najvrijednijih kulturnih blaga našeg kraja. Kroz seriju fotografija, intervjua, prikazuju se motivi, boje i iskustva koja su vijekovima utkana u ćilime ovih prostora.

Ova inicijativa podsjeća da ćilim nije samo tkanina, već i priča o ljudima, tradiciji, zanatu i simbolima koji su prenosili poruke ljubavi, poštovanja i identiteta generacijama.

Projekat je finansiran od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, a realizuje se s ciljem da se bogata kulturna baština Rožaja i Bihora približi ljudima, prije svega mlađim generacijama i sačuva od zaborava.
Posjetite sajt https://rozajskiibihorskicilim. me otkrijte bogatstvo našeg kulturnog nasljeđa kroz slike i priče onih koji čuvaju ovu tradiciju.

XI Međunarodna smotra folklora Petnjica 2025 – Veče tradicije, prijateljstva i kulture na završetku XII Bihorskog kulturnog ljeta

0

Nakon  tri mjeseca i bezbroj različitih programa   završeno je  XII Bihorsko  kulturno  ljeto.  JU Centar za kulturu Petnjica i Kulturno-umjetničko društvo „Bihor“ organizovali su XI Međunarodnu smotru folklora Petnjica 2025, koja je održana u subotu, 4. oktobra, u 17 časova, u sali Centra za kulturu Petnjica.

Ova tradicionalna manifestacija još jednom je potvrdila da Petnjica zauzima posebno mjesto na kulturnoj mapi Crne Gore, okupljajući ansamble iz regiona koji su publici priredili nezaboravno veče ispunjeno muzikom, igrom i duhom zajedništva.

Na ovogodišnjoj smotri učestvovali su:

  • KUD „8-mi Oktomvri“ – Kriva Palanka (Sjeverna Makedonija)
  • KUD „Dabar“ – Priboj (Srbija)
  • Ansambl „Arian Plaku“ – Drač (Albanija)
  • QKF „Prishtine“ – Priština (Kosovo)
  • AKUD „Mirko Srzentić“ – Podgorica (Crna Gora)
  • KUD „Bihor“ – Petnjica (Crna Gora)

Publici se takođe predstavio mladi harmonikaš Damir Vreva koji studira muziku u Sarajevu i koji je pokazao svoju vještinu na ovom instrumentu i izavao aplauze prisutnih.

 

Tokom večeri, publika je uživala u raznovrsnim koreografijama koje su predstavile bogatstvo narodnih tradicija različitih zemalja. Svaka izvedba donijela je na scenu poseban duh, raznolikost boja i energiju, što je stvorilo jedinstvenu atmosferu i podsjetilo na važnost očuvanja kulturnog nasljeđa.

Otvarajući manifestaciju prisutnima u prepunoj sali obratio se i  predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović, koji je istakao da Petnjica s ponosom nastavlja tradiciju okupljanja kulturno-umjetničkih društava iz regiona i Evrope.  Organizovanjem ovakvih manifestacija, Petnjica postaje mjesto susreta, prijateljstva i kulturne razmjene, gdje se promovišu mladost, umjetnost i zajedničke vrijednosti različitih naroda i kultura. Agović se zahvalio učesnicima ove manifestacije koji su po prvi put u Petnjici i pokazali da poštuju rad KUD-a “Bihor” i napore koje zaposleni u Centru za kulturu   ulažu iz godine u godinu dovodeći različite ansamble na programima  Bihorskog kultutrnog ljeta.

Direktor JU Centra za kulturu Petnjica, ujedno i predsjednik KUD-a „Bihor“, uručio je zahvalnice učesnicima, izražavajući zahvalnost na doprinosu očuvanju i promociji folklorne tradicije. On se zahvalio Ministarstvu kulture i medija, brojnim prijateljima KUD-a : Građevinskom preduzeću “ Bihor”, DOO “ Merak” , Tref marketima DOO,  Shauffage Sanitaire Edina-Meda Latića, Pinture Denis Semina Čivovića kao i Lovačkoj organizaciji Petnjica, Turističkoj organizaciji Petnjica, roditeljima članova KUD-a koji su i ovoga puta  spremili hranu i kolače  za ručak svih učesnika, zaposlenima koji su još jednom dokazali profesionalizam  kao i publici koja je uvijek napuni salu kada su ovakve manifestacije u pitanju te medijima radio televiziji Rožaje i Portalu radija Petnjica.

Projekat je podržan od strane Ministarstva kulture i medija Crne Gore.

Melis Zverotić

PRIJEM KOD PREDSJEDNIKA OPŠTINE SAMIRA AGOVIĆA – NAJBOLJI POLICIJSKI SLUŽBENIK U PETNJICI ERNAD AGOVIĆ

0

Danas je predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović primio delegaciju stanice policije Petnjica.

Povodom Dana unutrašnjih poslova, priznanje za najboljeg službenika stanice policije Petnjica za tekuću godinu proglašen je Ernad Agović.
Njega je zvanicno primio predsjednik Opštine Petnjica, Samir Agović, potpredsjednik Opstine Selvudin Šabotić i savjetnica iz Sluzbe predsjednika Opstine, Šejla Šabotić.
Tom prilikom predsjednik je srdacno čestitao nagradjenom, pri čemu mu je uručio zahvalnicu i novčanu nagradu.
“Drago mi je sto Ernad Agović uzžva povjerenje kao čovjek i službenik ministartsva unutrasnjih poslova, i nagrada je dosla u prave ruke.
Ovim iskazujemo da su službenici, kako lokalnih, tako i državnih institucija veoma važni za stvaranje imidža odgovornih, poštenih i profesionalnih ljudi, pa je ovo prilika koja može biti svima na neki način uzor i primjer dobre prakse.
Takodje, napominjem, sa pripradnicima UP Petnjica imamo profesionalnu saradnju i često koordinirano radimo ( kada su organizacije većih skupova, koncerata) i pruzamo bezbjednost i sigurnost tokom svih tih dogadja, posebno u ljetnjim mjesecima. Jos jednom čestitam Ernadu Agoviću, u ime Lokalne uprave i svoje lično ime, i želim mu da i ubuduće ostvaruje zapazene rezultate”, rekao je predsjednik Agović.

FOKUS BIHORA: Petnjica – MJESTO bez trotoara, sa autoputem do APATIJE

0

E ovo je Petnjica – opština koja ima “nešto preko šest hiljada” stanovnika na papiru, a u Bihoru noću jedva hiljadu i po svjetala da se prebroji. Dovoljno da statistika bude srećna, a kafane poluprazne. Život se kreće brzinom opštinskog faksa – zuji, pišti, a od papira – ništa. Da nije Bihorskog kulturnog ljeta koje s vremena na vrijeme prodrma učmalost kao alarm u pet ujutro, mogli bismo na ulazu okačiti tablu: “Radovi u toku – od 2013. do daljnjeg”.

Istine radi, urađeno je nešto. Put do Berana, sad i prema Bioču, asfaltirane ulice u centru – bez trotoara, jer zašto bismo razmazili pješake, administrativna zgrada da papir ima krov nad glavom, uređena ambulanta i dodata Hitna. I to je, kako vele u izvještajima, krupno. Sitno su oni kilometri po selima i krpljenje rupa. Korisno, da, ali ne tražite od nas da aplaudiramo za svaku zakrpu kao da je prokopan metro.

Da li je Petnjica u stanju mirovanja ili je to samo kolektivna varka ljudi koji su digli ruke? Možda smo, zapravo, postigli savršeni opštinski zen. Neko odozgo, odozdo ili “od tamo” će da pravi prilike, mjenja vlast, buni se, a mi smo tu da odmahnemo rukom. Lokalni mangupi i poneki kabadahija imaju dnevni repertoar. Rade šta hoće, kako hoće, kad hoće, a mi gledamo ko u tursku seriju i čekamo rasplet u 178. epizodi.

Pogledajte centar i sve će vam se reći. Menadžerska hrabrost odložena do daljnjeg, urbanizam kao eksponat u muzeju dobre namjere. Šta je obilježje urbane sredine? Široke ulice, pješačke zone, zelenilo, sadržaji… Mi imamo na “biće”. Biće trotoari, biće trg, biće rasvjeta. Biće, ali ne sad. Sad je zgodno vrijeme da se ne zamjerimo nikome.

Naravno, nije za sve kriv DPS, niti “oni tamo”. Ima i do nas – tačno onoliko koliko bacimo kesu u prvu bihorsku rupu gdje niko ne gleda, pa se pravimo da je ekologija lična stvar komšije. Deponije rastu, a savjest smršala. Lokalna vlast zatrpava smeće, mi zatrpavamo odgovornost.

Civilni sektor? Partije? Pojedinci? Kad treba stati na crtu anomalijama – tišina. Kad treba dati izjavu čuje se – “Nemoj mene, đe si baš mene naš’o”. Na društvenim mrežama hrabrosti taman koliko i interpunkcije. Mi protiv njih, riječ po riječ, bez ideje i bez elementarne medijske pismenosti. Digitalna hrabrost – analogna pamet.

Izbori 2027. se naziru kao novi Mesija. Stići će neko ko zna šta i kako. Da, kao i svaki put. A kad se pogledamo u ogledalo vidimo – malo lidera, malo ideja, premalo volje. Apatiju brižno njegujemo. I nije da nijesmo umjeli drugačije. Nekad smo imali prvake, ideje i hrabrosti. Danas su njihovi potomci elegantno uklopljeni u bezidejnost,  ne prljaju ruke, ne dižu glas, čekaju konkurs.

Ko je imao volje, našao je i uhljebljenje. Podgorica ili Luksemburg,  zavisi od diplome, afiniteta i cijene avionske karte. Bihorska dijaspora je naš bankomat sa osmijehom. Asfaltira, kupuje autobuse, zida kuće nevoljnicima, stipendira djecu, gasi požare. A mi? Držimo crijevo dok ne ponestane vode i ponosno konstatujemo da “nikad nije ovako dobro gorjelo”.

Lokalna Skupština? Kad pitate bilo kojeg Bihorca šta su radili njihovi predstavnici u lokalnom parlamentu, dobićete isti odgovor. Punili Merak i Pašu na pauzama. Šta su usvojili, šta odbili, šta planirali, e to se ne zna.

Petnjica je valjda jedina opština bez funkcionalnog sajta, bez .me domena, sa jednom jedinom mejl adresom za sve – od komunalnog do kosmičkog programa. Mediji pitaju za smeće – odgovora nema. Nema ni PR-a, ni saopštenja, ni tima. Postoji jedan čovjek za određenu službu, koji se konsultuje sa predsjednikom, koji se konsultuje sam sa sobom. Iz te zgrade ne izlazi ništa što nije aminovano. Sistem personalizovan do degutantnosti. Institucije su tu da se otključaju kad “ON” dođe.

Vodovod Murovsko vrelo – lokalni Stonehenge. Vrijeme prolazi, pare prolaze, voda ne prolazi. Petnaest godina priče, bez vlasnika odgovornosti. Predsjednik kaže: “Pitajte odbor.” Odbor kaže: “Ja sam izašao, pitajte drugog.” Drugi je na terenu, a teren je u magli. Vlade su ulagale, od Đukanovića do Spajića. Motivi au različiti – glasovi, razvoj…. svejedno, rezultat je isti – suvo grlo i mokra obećanja. A gdje su pare? Gdje je makar onih pola miliona za koje se zna? U cijevima koje vode u nigdje.

Biljni prečišćivač? Ne pominje ga više niko. Rupište na najljepšem mjestu, tamo gdje dvije rijeke postaju Lješnica, zjapi kao spomenik neradu – “Ovdje leže naše ambicije – sahranjene bez protokola.” Nit ko pita, nit ko odgovara.

Predsjednik, doduše, na Dan opštine zvuči kao audio-vodič za grad koji upravo gradi metro. U stvarnosti, trotoari su misaona imenica, a odgovornost pojam iz stranog jezika. Nije, međutim, samo on kriv. Krivi smo i mi. Bezidejni, bez društvene odgovornosti, bez hrabrosti – ne one za urlanje i kamenje, nego one za organizovan, legalan otpor svemu što nam život u Bihoru čini nepodnošljivim. Hrabra upornost, ne hrabra psovka.

Radio Petnjica i portal su izlistali hiljade tema, upozoravali, objašnjavali, gurali – bez obzira ko je na vlasti, DPS, SDP ili Spajić. Ali ne može medij umjesto nas. Ako nas nema – nema ni rješenja. Dijaspora ne može vječno navodnjavati pustinju mentaliteta. Pare bez plana su voda u sito. A nama sita ne manjka.

Hoćemo li i 2027. opet “zaokružiti nadu” i zaboraviti je u prvoj kafani poslije glasanja? Hoćemo li čekati da “oni” poprave sajt, uvedu PR, nacrtaju pješačke zone, izvedu vodu do slavine i izbace smeće iz naših rupa i naših navika? Ili ćemo – evo radikalne ideje – uraditi nešto što ne traži tender: napraviti građanski pritisak, mjesne inicijative s rokovima, javna obećanja sa mjerljivim indeksom stida kad se ne ispune. Tražiti evidenciju odluka Skupštine, javne sjednice online, kalendar radova, kontakt tačke koje odgovaraju u roku od 48 sati. Nije raketna nauka – samo posao.

Ako je moglo da se asfaltira bez trotoara, može i obratno: da se izgradi volja bez glume. Ako može da postoji opština bez sajta, može i zajednica s mozgom i kičmom bez dozvole predsjednika. Ako može kultura da nas probudi ljeti, može i građanska kultura da nas drži budnim cijele godine.

Petnjica nije osuđena na status-quo. Samo smo ga mi amnestirali. I dok čekamo da “oni” nauče svoj posao, red je da mi naučimo naš – da ne pružamo alibi i ne potpisujemo sopstvenu apatiju. Kad već nemamo metro, hajde bar da imamo hod – pa i bez trotoara, dok ih ne nacrtamo. Jer kad građani prohodaju, i kabadahije se nekako sklone.

SAMIR RASTODER

 

 

 

 

Projekat FOKUS BIHORA  podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.

 

Lovačka organizacija Petnjica: Otvorena lovna sezona 2025

0

U organizaciji Lovačke organizacije Petnjica 05.oktobra 2025. godine, svečano je otvorena lovna 2025/26. Ovaj dan, koji s nestrpljenjem iščekuju svi ljubitelji prirode i lova, obilježen je okupljanjem članova, prijatelja i gostiju u duhu zajedništva i odgovornog odnosa prema prirodi.

Po prvi put, otvaranje lovne sezone održano je u zimskim uslovima, uz snijeg koji je prekrio više od polovine teritorije lovišta. Ovi vremenski uslovi donijeli su poseban ambijent, ali i dodatni izazov. Uprkos hladnoći i snijegu, lovci su pokazali izuzetnu spremnost i predanost, a rezultat uspješnog dana bio je odstrel 4 divlje svinje.

Lovci su, kao i svake godine, podsjetili na važnost održivog lova, zaštite divljači i očuvanja prirodnih resursa. Poseban akcenat stavljen je na bezbjednost u lovištu, poštovanje zakonskih propisa i etičkog kodeksa lovaca.

Nakon otvaranja sezone, uslijedilo je druženje u prijateljskoj atmosferi u lovačkom domu, uz zajednički ručak i razmjenu iskustava među članovima. Lovačka organizacija Petnjica nastavlja svoj rad s ciljem da i ove sezone doprinese unapređenju lovstva, očuvanju tradicije i jačanju zajedništva među lovcima.

 

Književno veče posvećeno Mirsadu Hadroviću u Sarajevu

0

Organizator: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka – UGPS, Podružnica Petnjica
Promotori: Žumber Muratović i Faik Hadrović
Moderator: Fehim Korać

Poštovani prijatelji,
Okupili smo se da zajedno progovorimo o književnom opusu našeg sugrađanina, istaknutog pisca Mirsada Hadrovića. Ovo nije samo prilika da pomenemo njegova djela, već i dragocjen trenutak da se podsjetimo na snagu iskrene riječi koja, pretočena u književnost, oplemenjuje duh, obogaćuje svakodnevicu i ostavlja trag u zajednici kojoj pripadamo.

“Vakufi u Beranama” – hronika pamćenja i dobrotvorstva

U knjizi „Vakufi u Beranama“ autor Mirsad Hadrović temeljito, posvećeno i istraživački odgovorno obrađuje jednu od najplemenitijih institucija – vakuf, dobro koje pojedinac, vođen vjerom i plemenitom namjerom, ostavlja u amanet zajednici. Vakuf je simbol trajnog dobra: njegovi prihodi usmjeravani su na opštekorisne svrhe – izgradnju džamija, škola, mostova, hanova, česama – kao i na pomoć siromašnima, učenima i putnicima namjernicima.

Dokument koji pravno definiše vakuf – vakufnama – u Hadrovićevom rukopisu nije samo pravni akt, već i svjedočanstvo o duhovnosti, humanosti i viziji vakifa. Autor ne ostaje na pukom navođenju činjenica: njegov rad je višeslojan, zasnovan na terenskim zapisima i kazivanjima savremenika, ali i na dragocjenim arhivskim izvorima. Tako se pred čitaocem otvara široka, autentična slika ne samo o vakufima u Beranama, već i o duhovnom, kulturnom i društvenom razvoju kraja kroz vijekove.

Hadrović podsjeća da je Berane, od postanka pa do Balkanskih ratova (1912–1913), pripadalo pograničnoj teritoriji Osmanskog carstva; tek od tada Crna Gora prvi put preuzima vlast nad ovim gradom. U knjizi su opisane gradske i seoske džamije – uključujući i one na području Petnjice (koja je u vrijeme nastanka knjige administrativno pripadala Beranama) – kao i šadrvani, mesdžid u Beranama, mehćema, vakufsko zemljište, imamske kuće i muslimanska groblja. Posebno mjesto zauzimaju priče o kuli Rizvan-bega Jajčanina, hajrat vodi, te brojni arhivski dokumenti koji knjizi daju vrijednost svojevrsne hronike pamćenja.

Ove navode dopunjuju i svjedočanstva iz literature Dimića (Vasilije i Nikola) o bošnjačkim bratstvima koja su ostavila dubok trag u istoriji Berana: Jajčanin, Muratbegović, Crnovršanin, Ramusović, Garčević, Nikšić, Adrović, Softić, Šahman, Đečević, Raivanbegović, Arapović, Hadžiomerović, Masličić, Beganović, Pačariz, Đukić, Batuša, Paripovići, Medunjanin, Međedović, Mehović i mnogih drugih. Svako od njih predstavlja posebnu nit u šarenilu kulturnog i društvenog tkiva grada.

“Ključ” – novela koja otvara dublje slojeve smisla

Jedno od djela koje ostavlja snažan utisak je „Ključ“ – žanrovski između duže pripovijetke i novele – prožeto životnom dramom i univerzalnim pitanjima čovjekove sudbine. Kroz bogate dijaloge i introspektivne monologe, autor gradi most između ličnog iskustva i opšteg ljudskog puta.

Posebnu vrijednost djelu daje Hadrovićevo vjersko obrazovanje: nenametljivo i vješto uvođenje kur’anskih citata daje toplinu, ozbiljnost i moralnu dimenziju. Pred čitaocem se razvija slika vjerujuće porodice, njene sreće i iskušenja, kao i bolnog propadanja kada jedan član zapadne u porok alkoholizma. “Ključ” nije samo književni tekst, već putokaz i opomena: svako novo čitanje otvara dublje slojeve, a poruke ostaju dugo urezane u sjećanju.

“Islamska predavanja” – riječ kao svjetionik

U knjizi „Islamska predavanja“ Hadrović sabira poruke iz hutbi i govora nastalih tokom posljednje decenije – u džamijama širom Crne Gore i evropskih zemalja. Zbirka donosi jasne i pitke tekstove koji podsjećaju na temeljne vrijednosti života i smisao vjere: hidžra i jedinstvo, značaj namaza, odnos prema djeci i porodici, poštovanje komšije, opasnost ogovaranja, vrijednost ramazanskog posta, uloga religije u službi mira, borba protiv zla, lijepo ponašanje i pogubnost poroka poput kocke i alkohola.

Posebno poglavlje posvećeno je Srebrenici – genocidu u srcu Evrope 1995. godine – kao trajnoj rani i opomeni. Pisanje o Srebrenici za autora je moralna obaveza: svjedočanstvo za buduće generacije da se istina ne zataška i da se zlo ne ponovi.

“Hoću da živim” – svjedočanstvo o dobroti i nepravdi

Knjiga „Hoću da živim“ ne ostavlja ravnodušnim. Na njenim stranicama oživljava kratak, ali dostojanstven život Meha Agovića, čovjeka koji je sa skromnim osmijehom i tihom odanošću prihvatio posao poštara da bi pomogao drugima. Dobrovoljno je radio na terenu Vrbice i Trpezi, a 22. februara 2014. godine, u 37. godini života, tragično je stradao – ubijen i opljačkan zbog novca namijenjenog najranjivijima: djeci, siromašnima i penzionerima.

Knjiga donosi i detalje sudskog procesa, razotkrivajući složenost ljudske prirode i slabosti sistema koji treba da štiti život i dostojanstvo čovjeka. To je više od zapisa o jednoj sudbini: dokument vremena i ogledalo društva koje nas vodi od topline ljudske dobrote do hladnoće nepravde.

Autor teksta, koji se dugi niz godina bavi istraživanjem porodičnih loza u Bihoru (više od pet hiljada imena), svjedoči i ličnu povezanost sa Mehom Agovićem – dodatni razlog da ova knjiga bude preporučena s poštovanjem i tugom, kao trajno svjedočanstvo o čovjeku koji je znao voljeti, pomagati i živjeti časno.


Književno djelo Mirsada Hadrovića spaja dokumentarnu preciznost i toplinu poruke. Od vakufa kao trajnog dobra, preko intimne drame „Ključa“ i moralnih svjetionika „Islamskih predavanja“, do potresnog svjedočanstva „Hoću da živim“ – pred nama je opus koji oplemenjuje i obavezuje.

Književnik:
Žumber Muratović
Sarajevo

BEČIĆ U PETNJICI: Budućnosti Crne Gore nema bez jakih institucija

0

Nakon Mojkovca, Žabljaka i Berana, Aleksa Bečić i Demokratska Crna Gora nastavili su reevidenciju članstva povodom 10 godina postojanja Demokrata, ovoga puta u Petnjici.
Okupljenim Petnjičankama i Petnjičanima Bečić je svečano uručio nove članske karte i iskoristio priliku za zajedničke razgovore.

Bečić se zahvalio skupu na hrabrosti i istrajnosti sve ove godine: “Hvala vam na jednom ljudskom pristupu koj iste uvijek pokazali, hvala vam na hrabrosti i odlučnosti, koju ste pokazivali kad bilo vrlo teško baviti se politikom, a posebno biti opozicionar u Crnoj Gori, hvala vam što nikada nijeste poklekli, jer svi oni koraci koje smo zajedno pravili, a trebalo je napraviti hiljade i desetine hiljada hrabrih i slobodnih koraka koji su bili neophodni da dođemo i do istorijskih ciljeva.”

Bečić je komentarisao da nakon tri decenije sad upravo svjedočimo ozdravljenju institucija, odlučnoj borbi protiv kriminala, čišćenju sektora bezbjednosti od nedozvoljenih uticaja, kao i ekonomsko-socijalnom snaženju, a sve u cilju izgradnje jake i otporne države.

„Budućnosti Crne Gore nema bez jakih institucija, bez sistema koji je očišćen od kompromitovanih kadrova i svih onih uticaja kriminala i korupcije, bez čistih i profesionalnih pojedinaca i bez odlučne borbe protiv svih ovih pošasti koje su ugrožavale temelje i budućnost Crne Gore. Državu ne intersuje kako se zoveš i prezivaš i koje si pripadnosti, već da li služiš i radiš za državu ili za mafiju. Druga podjela ne postoji. Od države niko više ne može biti jači i tačka“, zaključuje Bečić u svome obraćanju okupljenima.

Prisutnima se obratio i dr Albin Ćeman i podsjetio na dio pozitivnih stvari koje su urađene za Petnjicu, od kada postoji Demokratska Crna Gora u toj opštini.

„Petnjičani su sanjali san protekle tri decenije, da imaju dvadesetčetvoročastovnu zdravstvenu zaštitu. Tek našom inicijatinovm 2021. godine otvorena je jedinica za hitnu medicinski pomoć. Takođe je našom inicijativom obezbjeđeno  novo sanitetsko vozilo sa kompletnom opremom za transport pacijenata. Takoše, jedina srednja škola u našoj opštini Srednja mješovita škola, nije imala dovoljan broj kombi vozila za prevoz đaka, pa je takođe našom inicijativom obezbiješeno novo kombi vozilo, pa se i đacima ostvrio san da mogu bez problema da dođu do škole.

Veliki je broj projekata koje je ova partija odradila na državnom nivou, a naš poslanički klub je predložio veliki broj zakona koji donose benefite za sve građane: i diječije dodatke, besplatne udžbenike zve osnove,  imamo staračke nadoknade, imamo nadoknade za majke sa troje i više djece, desetostruko uvećane naknade za novorođenčad, veće plate i penzije, obeštećene radnike metalske industrije, a uskoro će takođe našom inicijativom biti obeštećeni i radnici šumarske industije.“

“Na kraju, dragi moji Petnjičani, jedan od najvažnijih projekata za našu opštinu, vrijedan 11,5 miliona eura u bruto iznosu, a koji je krenuo sa realizacijom je putni pravac Petnjica-Bioča.
Zahvaljujući angažmanu gospodina Alekse Bečića, Kluba poslanika Demokrata i moje malenkosti, ovaj višedecenijski san mnogih generacija Bihoraca, postao je java.
Svjedoci ste, da se prethodnih dana mnogi pokušavaju hvaliti našim zaslugama, ali zapamtite istina je samo jedna, ne postoje dvije istine.”

Ćeman je istakao da oni koji govore da su uspjeli sa nivoa lokalne vlasti ubijediti ovu Vladu da gradi ovaj putni pravac ne govore istinu. ,, Prema toj logici ispada, da sve Vlade prije 30. avgusta 2020. godine, kojima su u političkom smislu pripadali i koje su podržavali nisu uspjeli ubijediti, ali da ovu jesu. Na to im samo mogu reći, svaka istina im je takva”.

“Ovom prilikom želim da vam čestitam veliki jubilej, deset godina naše Partije!
Pozivam vas da zajedno radimo i promijenimo lokalnu vlast, a sve u interesu našeg grada i naše zajednice”, zaključio je Ćeman.

Zapis iz Bihora

0

Jučer smo od Petnjice do Kradenika prvi put prošli asfaltiranim putem duž cijele trase.
Usput, diveći se novoj asfaltnoj traci od Mirajbrda do Goduše i ljepoti prirode toga kraja, uslikali smo džamiju i gasulhanu u Goduši, nedaleko od škole u kojoj sam završio osmi razred.

Vrijeme je učinilo svoje:
stara škola je potpuno ruinirana, a nova prkosi godinama. Sa svih strana puta niču moderne kuće, ali, nažalost, bez mnogo života.
Što bi se reklo – nigdje žive duše. Istina, sreli smo jednog Fetića za ovcama Šela Durovića

Ipak, kad se sve uzme u obzir, uvjereni smo da će se Bihoru vratiti život. Tome svjedoče novi asfaltirani putevi, nove kuće i povratnici koji se vraćaju iz Evrope da svoje penzionerske dane provedu u Bihoru. Za njima će, u to smo sigurni, sve češće dolaziti i njihova djeca i unučad. Jer, kako reče Ruždija Kočan, nigdje u Evropi ne mogu doživjeti onu vrstu slobode koju imaju u kućama i baštama svojih roditelja i svojih predaka…
Daj, Bože, da tako i bude.

FAIZ SOFTIĆ