U okviru projekta „Fokus Bihora“, koji Radio Petnjica realizuje u saradnji s Ministarstvom kulture i medija, razgovarali smo sa Ernadom Koraćem – Erkom, Bihorcem iz Johovica i uspješnim biznismenom iz Švajcarske. Njegov plan za kompleks „Tvrđava“ na Korajskom kršu nije još jedan turistički projekat na papiru, već promišljena ideja kako da se zavičaju vrati dostojanstvo: kroz etno selo, domaću hranu, staze, adrenalin park i prateće sadržaje koji Bihor hoće da predstave onako kako zaslužuje — autentično i održivo.
„Tu sam rođen, podno Korajskog krša,“ kaže Korać, objašnjavajući da je nostalgija pokrenula investiciju, ali da je vizija mnogo šira: „Tvrđava“ kao prepoznatljiv turistički pejzaž Petnjice, s kvalitetnim smještajem, domaćim proizvodima i aktivnim odmorom za goste iz regiona i dijaspore, pa i sa zapada — posebno kada se kompletira auto-put Bar–Boljare. Iako trenutno „sve osim dosadne papirologije ide u dobrom smjeru“, on otvoreno govori o preprekama: inertna administracija, komunalni problemi koji guše svakodnevni život (voda, struja, otpad, putevi, prevoz, digitalna povezanost) i izostanak sistemske podrške investitorima. Kao rješenja nudi ono što živi u Švajcarskoj praksi: dualno obrazovanje, ozbiljne standarde kvaliteta, transparentna javno–privatna partnerstva i hitno uređenje upravljanja otpadom. Dijaspora, ističe, može i zna više od puko „finansiranja“ — mentorstvo, znanje, sezonski brain-gain — ali država i opština moraju prvo obezbijediti elementarne uslove, brže dozvole i most ka podsticajnim fondovima. Turističku mapu Petnjice, poručuje, ne crta reklama nego rad: strateški, po redu, uz promjenu svijesti i povezivanje lokalnih proizvođača u kredibilan lanac vrijednosti.
OD JOHOVICA DO „TVRĐAVE“: NOSTALGIJA KAO POČETNI KAPITAL
RP: Šta Vas je motivisalo da investirate baš u Petnjici i kompleks na Korajskom kršu, i kako zamišljate njegovu konačnu funkciju (tip smještaja, prateći sadržaji, ciljna publika)?
KORAĆ: Tu sam rođen podno Korajskoga krša. Odrastao i proveo jedan kraći period prelijepog i bezbrižnog djetinjstva u Johovicama. Upravo nostalgija je bila presudna da ulažem u svoj kraj i da pokušam bogata iskustva koja sam sticao u Švicarskoj prenesem u svom rodnom kraju. Kupovinom „Tvrđave“, i njenom započetom adaptacijom, imam za cilj da napravim jedan izuzetno kvalitetan kutak za odmor, za uživanje. To će biti jedno etno selo koje će svojim potpunim sadržajem u punom kapacitetu prevashodno i reprezentno biti turistička lična karta Bihora i Petnjice. „Tvrđava“ svakako svojom pozicijom i izgledom to i zaslužuje. To je jedan od tri projekta koje planiram da zažive u Petnjici, i koji bi zaokružili jednu, nadam se uspješnu priču. Naravno tu očekujem i podršku lokalne samouprave i resornih ministarstava, kako bi na obostrano zadovoljstvo realizacijom tih projekata svi imali višestruku korist. Za sada je ta podrška izostala, generalno sa svih instanci, ali se nadam da će u skorijoj budućnosti oni koji donose važne odluke prepoznati potencijale „Tvrđave“ i pojednostaviti beskonačno obimnu bespotrebnu papirologiju i dokumentaciju, koja opterećuje svaki vid poslovanja. Ideja je da se u tom kompleksu obezbijede i smještajni kapaciteti, domaća hrana, domaći proizvodi, adrenalin park, staze za šetanje, u jednoj kasnijoj fazi i neki manji sportski tereni, biće tu i raznih domaćih životinja, biće tu za svakog po nešto. Kako je u posljednje vrijeme na Balkanu, seoski i planinski turizam postao jako interesantan za goste sa zapada, pokušat ću da obezbijedim uslove da nam i oni dolaze. U jednoj skorijoj budućnosti se očekuje i kompletiranje ovog Auto -puta Bar – Boljare, pa će nam i klijentela iz centra države biti na sahat vremena vožnje, tako da sve osim dosadne papirologije ide u jednom dobrom smjeru.

KOMUNALNI PRIORITETI PO REDU: VODA, STRUJA, OTPAD, PUTEVI, PREVOZ, DIGITALNA MREŽA
RP:Koje ključne komunalne probleme vidite u Petnjici (vodosnabdijevanje, otpad, putna infrastruktura, javni prevoz, digitalna povezanost) i šta je, po Vama, realan redoslijed rješavanja?
KORAĆ: Sve te nabrojane stavke su kamen koji visi o vratu Bihorcima i koji im otežava ionako teške uslove za život. Upravo bih tim istim redosljedom išao u rješavanje te problematike. Opštinsko rukovodstvo je pokazalo elementarnu nemoć i nestručnost u otklanjanju tih problema. Ukoliko kao savremeno društvo u modernom dobu očekujemo bolji i savremeniji standard, te stvari je neophodno hitno dovesti u red. Moraju se po prioritetima, ali dugoročno rješavati sve te stavke, voda, struja, ekološka situacija je posebno katastrofalna, nezapošljenost, nezaustavljiva regionalna i šira migracija radno sposobnog stanovništva i da ne nabrajam još sijaset stvari koje treba pod hitno odraditi.
POLITIKA BEZ REZULTATA: „PRAZAN HOD“ IZMEĐU OPŠTINE I DRŽAVE
RP: Koliko su lokalne političke podjele i administrativne procedure prepreka razvoju? Imate li konkretna iskustva sa dozvolama, prostornim planovima i koordinacijom opština–država?
KORAĆ: Velikih političkih podjela tu nema. Svi su nekako jasno i nedvosmosleno pokazali da su nedorasli tog amaneta da se brinu o običnim građanima. Insrumentalizacija politike u cilju povećanja privilegija i lične, familijarne i partijske koristi je jako prisutna. Rijetko kome se rodi ta nazovi „suicidna“ ideja da se uhvati u koštac da regularvno završi neki posao. To su sati, dani, mjeseci i godine praznog hoda u beskonačnom čekanju. To su moja trenutna porazna iskustva i sa opštinskom i sa državnom administracijom. Nekako se stiče utisak, kao da su namjerno osakatili cijeli sistem, da svako mora upasti u neki lavirint i uzaludno se okretati po nekoliko puta po istim kancelarijama i obraćati se po nekoliko puta istim službenicima, koji na kraju vrlo često vraćaju na sami početak usljed nerješive administrativne zavrzlame.
POTENCIJALI KOJE ZABORAVLJAMO: PRIRODA, POLJOPRIVREDA, STOČARSTVO, GASTRO I KULTURNA BAŠTINA
RP: Koji su ekonomski potencijali Petnjice koje investitori često previđaju (agro-turizam, zanati, planinski sportovi, gastro ponuda, kulturna baština Bihora) i kako ih Vaš projekat može umrežiti?
KORAĆ: Potencijala ima na sve strane, gdje god se okrenete, ali sa ovim pasivnim i ustajalim političkim ambijentom, tvrdim da nema perspektive. Ovdje se malo radi na svijesti kod ljudi. Jedino nesvjestan i nesavjestan čovjek može da uradi ovo šta se nama dešava. Potrebno je početi ispod nule, da ljudi imaju uvid koliko je bitno da shvate iskonske vrijednost prostora i vremena u kojem živimo. Naravno da su nam najveći potencijali u prirodi i resursima koje nam ona nudi, od proizvodnje zdrave hrane, preko poljoprivrede, stočarstva, voćarstva, itd. Kad se sve to dovede u red i zablista, onda imamo šansu da to nekom i pokažemo, da to neko vidi, osjeti i doživi. Čim se tu dosegne neki nivo onda prelazi u ozbiljnu kulturu, tu isto ima šta da se ponudi. Najveći problem je kako sve to konektovati, posložiti i predstaviti, izaći iz kompleksa inferiornosti da mi to ne možemo, da je tamo nečije bolje, kvalitetnije i ljepše. Kako ubijediti običnog građanina da prosto teži i da se takmiči da bude bolji produktivniji, opšte korisniji, da radi prave stvari, a ne kao do sada da mu je svejedno gdje će šta baciti, istovariti, prosuti, itd. Ohrabriti sve, da i kod nas ima prostora da se predstavimo na jedan ozbiljniji način. Moj započeti projekat „Tvrđave“, i ostale ideje koje sam pomenuo imaće upravo funkciju da to pojednostavi i umnogome približi konzumentu i klijenteli.
ŠVAJCARSKЕ LEKCIJE: DUALNO OBRAZOVANJE, STANDARDI KVALITETA I ZDRAVA JPP PRAKSA
RP: Iz Vašeg iskustva u Švajcarskoj: koje tri prakse (npr. standardi kvaliteta, dualno obrazovanje, javno-privatna partnerstva, upravljanje otpadom) su najprimjenjivije u Petnjici i kako ih konkretno prenijeti?
KORAĆ: Dualno obrazovanje je neophodno. Sada djeca previše teorijski uče, bez određene adekvatne i profesionalne prakse to im bukvalno ništa ne znači. Zapad je odavno uveo taj sistem obrazovanja, i vidimo kakvi su rezultati. Pošto radim u jednom Istraživačkom Institutu, znam koliko je kontrola kvaliteta neophodna i obavezna u svakom poslu, to je nezaobilazno ukoliko težimo nekoj standardizaciji, verifikaciji i akreditaciji svojih proizvoda. Javna-privatna partnerstva su svakako poželjna, ali po modelu koji je na zapadu vidljiv na svakom koraku, gdje privatne firme u simbiozi sa državnim realizuju ogromne projekte. Sasvim suprotno od onoga što mi ovdje imamo, da država ili opština, a najčešce njeni čelnici, bez ikakvih tendera, pod sumnjivim okolnostima dodijeljuju razne poslove uz unaprijed dogovorene, samo njima znane i sumnjive uslove, enormno napumpavaju cijene radova i na kraju ne urade kako treba, a dijele “zarađenu” dobit. Smiješno. Upravljanje otpadom je uslov za zdrav ambijent i život u njemu. Tu nam je trenutno crna tačka, i baš tu se mora najprije reagovati.
RP: Kako planirate da projekt na Korajskom kršu bude održiv: energija, voda, otpad, zaštita pejzaža i biodiverziteta?
KORAĆ: Sve resurse koji su raspoloživi u očuvanju životne sredine: izvori obnovljive energije, zaštita biodiverziteta, sve što će sačuvati biotop, floru i faunu. Pošto iskreno nijesam ekspert iz te oblasti, posavjetovat ću se sa stručnjacima iz te branše kako bih mnogo naučio i primijenio sve moguće standarde i norme u cilju očuvanja i zaštite prirode.
DRŽAVA I DIJASPORA: OD BRZIH DOZVOLA I FONDOVA DO PORESKIH PODSTICAJA
RP: Kakav odnos očekujete od države prema Petnjici i dijaspori: poreski podsticaji, infrastruktura, brže dozvole, garantni fondovi? Šta je minimum da bi investicije dijaspore postale pravilo, a ne izuzetak? KORAĆ: Imamo jedan jako negativan trend u državi, a to je, da uslovna poglavlja u ispunjenju obaveza za priključak novih članica u Evropsku uniju, bukvalno tjeraju našu državu da ona ozbiljnije vodi računa o svojim građanima, umjesto da ona sama po automatizmu radi taj posao. Država je do sada pokazala kakav odnos ima prema Petnjici, veoma lošu saradnju na skoro svim nivoima. Ili nijesu imali ozbiljnog sagovornika u Opštinskoj administraciji (čitaj Predsjednik Opštine), ili nijesu imali povjerenja u njoj (njemu), šta god da je u pitanju, taj odnos nikako ne dobija prelaznu ocjenu. U krajnjem slučaju dovoljno je samo prošetati okolo i vidjeti stanje u kojem se Opština nalazi. Petnjička dijaspora je jedan ogroman resurs, sa kojim treba da se razgovara, da se planira i da se ohrabri da ulaže u svoj kraj. Dijaspora ima velike potencijale i nije samo krava muzara na koju neko treba samo da se prikači i da joj narodski rečeno „izvuče i loj iz uši“. Postoje razvojni podsticajni fondovi, te fondovi raznih resornih ministarstava, iako je to finansijski skromno ograničeno, ipak je potrebno za njih ozbiljno pristupiti pripremiti potrebnu dokumentaciju i aplicirati da bi se nešto i dobilo. Potrebno je da je to svima dostupno. Opština treba da bude servis svim građanima i pomoćno sredstvo ili još konkretnije rečeno jedan most, kako da se najbrže dođe do tih raspoloživih sredstava.
DIJASPORA NIJE SAMO NOVAC: MENTORSTVO, PRAKSE, STIPENDIJE I SEZONSKI BRAIN-GAIN
RP: Kako vidite ulogu dijaspore iz Petnjice/Bihora: samo investitori ili i mentorstvo, prenos znanja, kratkoročni „brain-gain“ kroz sezonske povratke, stipendije i praksu za mlade?
KORAĆ: Trenutno i u ovim i ovakvim uslovima uloga dijaspore je svedena na minimum. Ima par nekih ljudi koji pokušavaju da prenesu težište nekih svojih sekundarnih aktivnosti u Bihoru, i njih je usporila i prilično umorila papirologija i obimna administracija. Sve te nabrojane opcije su lako primjenjive, ali se bojim da ni u najdaljim naznakama budućih aktivnosti u opštini nema takvih projekata. Porazno je da se taj ogroman kapacitet dijaspore gleda samo kroz novac, i kako na najbolji i najbrži način da im se on izvuče. Normalno je trebalo iskoristiti taj nostalgični osjećaj dijaspore, pa im stvoriti primarne uslove da se što duže zadrže na Bihoru, obezbijediti im ono najosnovnije vodu, struju, put, neka kulturna dešavanja, i oni će onda sami poželjeti da ostanu duže, da borave u svojim domovima i samim tim opština ima veću finansijsku dobit. Ljetos je centar opštine u dva navrata bio po skoro mjesec dana bez vode, koja usput nije za piće. Struja vrlo često nestaje i to po sedmicu dana. Kad sve to i još mnogo toga bude funkcionalno i u redu, onda se može preći na razradu ovih tema iz Vašeg pitanja.
KAKO NA TURISTIČKU MAPU: PROMJENA SVIJESTI, JASNA STRATEGIJA I LANAC KREDIBILNIH PONUDA
RP: Kako pozicionirati Petnjicu na turističkoj mapi?
KORAĆ: Potrebno je ono što sam već maloprije pomenuo, ići redosljedom, studiozna promjena svijesti, pa nakon toga po automatizmu dolazi i veliki broj ostalih promjena. Uz dužno poštovanje ljudi koji vode turističku organizaciju u opštini Petnjica, ali mora se iz korijena mijenjati cjelokupna strategija, tj. da se prvo i konačno pređe sa riječi na djela. Ja samo vidim želju da sve krene samo od sebe i čujem tu neku priču, koja bi trebala da sama po sebi bude mnogo kvalitetnija, da se precizno uokviri jedna konkretna i dugoročna agenda razvoja turizma, da vidimo ko šta i na koji način može da bude konkurentan na tržištu, da mu se pomogne da kvalitetnije predstavi svoju ponudu i da je na kraju i realizuje. To onda bude ogroman zamajac za ostale, male proizvođače, zanatlije koji će uz nekog, ko je već postao kredibilan faktor, razvijati i osnažiti sebe, kao prvo u regionalnim okvirima, pa zašto ne i dalje. To je temelj neke buduće turističke projekcije. Imamo jako lijepu prirodu, lijepe planine, izletišta i vidikovce, proizvodimo zdravu domaću hranu, potencijale iz raznih oblasti, koje samo treba srediti i dotjerati i predstaviti na pravi način.
Želim na kraju da se iskreno zahvalim, Vama i Vašoj redakciji, što ste mi dali prostora da odgovarajući na ova Vaša pitanja iznesem svoje mišljenje. Želim Vam puno uspjeha u radu i da nas i dalje izvještavate sa našeg lijepog Bihora.
SAMIR RASTODER

Projekat FOKUS BIHORA podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.