Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) sa velikim zadovoljstvom obavještava javnost da je predsjedniku Odbora direktora naše kompanije, Milutinu Đukanoviću, uručena prestižna nagrada “Zlatna plaketa – Evropski najmenadžer & najkompanija – SUPER ŠAMPIONI BIZNISA”, jedno od najvažnijih priznanja na regionalnom i evropskom nivou za menadžerske i organizacione uspjehe.
Nagrada je dodijeljena u okviru tradicionalne manifestacije “Izbor najmenadžera, najkompanija i ličnosti godine”, koju organizuje Evropska nezavisna agencija za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija, čiji žiri čine ugledni eksperti iz oblasti biznisa, ekonomije, nauke i medija iz cijelog regiona. 46. po redu svečana ceremonija uručenja nagrada održana je 3. jula 2025. godine u Sarajevu, u prisustvu brojnih visokih zvanica, predstavnika evropske poslovne zajednice, međunarodnih institucija, diplomatskog kora i dosadašnjih dobitnika.
Prema ocjeni međunarodnog stručnog žirija, priznanje je dodijeljeno za „vrhunske menadžerske domete, izuzetno uspješno vođenje, kontinuiran rast, razvoj i stabilno poslovanje kompanije u oblasti elektroenergetskog sektora“, a kao rezultat dugogodišnjeg uspješnog rukovođenja i izuzetnih rezultata koje je Milutin Đukanović postigao na čelu EPCG, doprinoseći značajnom rastu kompanije, njenoj finansijskoj stabilnosti, unapređenju poslovnih procesa, kao i širenju investicionog ciklusa koji doprinosi održivoj energetskoj budućnosti Crne Gore.
U obrazloženju se posebno naglašava da su ključni razlozi za dodjelu ovog priznanja bili: efikasan menadžment, strateški razvojni projekti, unapređenje korporativne kulture i snažno usmjerenje ka društvenoj odgovornosti, koje EPCG sve vidljivije pozicioniraju kao jednog od lidera u regionu ne samo po rezultatima, već i po odnosu prema zaposlenima, potrošačima i zajednici.
Predsjednik Odbora direktora EPCG, Milutin Đukanović, istakao je da ovo priznanje predstavlja potvrdu da kompanija ide u pravom smjeru i da je rezultat kolektivnog rada i predanosti svih zaposlenih.
„Ova nagrada nije samo lično priznanje, već potvrda da EPCG ide u pravom smjeru – putem rasta, stabilnosti i odgovornog upravljanja. Drago mi je da je naša vizija razvoja prepoznata u regionu i da danas mnoge energetske kompanije prihvataju rešenja koja već primjenjuje Elektroprivreda Crne Gore. Dodatnu motivaciju predstavlja činjenica da nas ovo priznanje obavezuje da budemo još bolji, efikasniji i usmjereniji ka ciljevima koji su u interesu kako kompanije, tako i građana Crne Gore. Iskreno zahvaljujem međunarodnom žiriju na ukazanom povjerenju.”
Ovo priznanje dolazi u godini kada se EPCG suočava sa velikim izazovima u vidu ekološke rekonstrukcije TEP i izmještanja rijeke Ćehotine, ali istovremeno jača svoje razvojne kapacitete kroz projekte u oblasti OIE i modernizacije korisničke podrške.
Među laureatima su još: Svetozar Janevski, vlasnik i predsjednik kompanije VINARIJA TIKVEŠ iz Skoplja, Andrej Ribič, predsjednik kompanije DARS iz Ljubljane, Domagoj Ivan Milošević, vlasnik i predsjednik kompanije PASTOR TVA iz Zagreba, kao i nekoliko laureata koji nisu direktno u biznisu, ali na svaki mogući način podstiču biznis i rade na poboljšanju ambijenta za brži razvoj našeg regiona, poput Alenke Bratušek, ministarka za infrastrukturu u Vladi Slovenije, i Željka Obradovića, proslavljenog košarkaškog stručnjaka i trenera KK Partizan.
Elektroprivreda Crne Gore će i ubuduće ostati posvećena principima profesionalnosti, transparentnosti i održivog razvoja, nastavljajući da bude stub energetske stabilnosti Crne Gore i pouzdan partner zajednici u svakom segmentu njenog društvenog i ekonomskog napretka.
Predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, Milutin Đukanović, govorio je na panelu „Vještačka inteligencija u biznisu“, koji je održan u okviru Međunarodnog biznis foruma u Sarajevu, ističući potencijal naprednih tehnologija u transformaciji elektroenergetskog sektora i ostvarenju ciljeva održivog razvoja.
Na temu „Potencijali vještačke inteligencije u cilju unapređenja efikasnosti elektroenergetskog sistema“, Đukanović je ukazao na izuzetnu odgovornost upravljanja resursima koji su od vitalnog značaja za funkcionisanje društva.
„Iako mi je ukazana čast da budem naveden kao primjer dobrog upravljanja u javnom sektoru, smatram da svaki pojedinac, uključujući i mene, mora svakodnevno da se dokazuje. Voditi ovako važnu kompaniju nosi veliku odgovornost, jer kao što je čovjeku potrebna voda i hrana, tako mu je potrebna i energija.“
Naglasio je da energetski sektor ne može sebi dozvoliti luksuz odlaganja odluka kada je riječ o energetskoj tranziciji i održivom razvoju:
„Mi, kao energetski sektor, moramo da djelujemo, tako što ćemo da sprovodimo energetsku tranziciju, a ne da je stalno preispitujemo.“
Đukanović je predstavio tri ključna strateška pravca razvoja EPCG: postavljanje realnih i ostvarivih ciljeva u proizvodnji i potrošnji energije, unapređenje prenosne infrastrukture kroz povezivanje obnovljivih izvora na postojeću hidroenergetsku mrežu, i razvoj baterijskih sistema bez kojih, kako je naglasio, nema stabilnog prelaska na obnovljive izvore.
Poseban akcenat stavio je na potrebu dugoročnog i promišljenog planiranja u sektoru, upozorivši na posljedice zanemarivanja infrastrukture i manjka stručnog kadra, posebno u oblastima softverskog inženjeringa i projektovanja.
„Budućnost će tražiti ljude koji znaju da komuniciraju i sarađuju s vještačkom inteligencijom i robotikom. Na taj način će mnogo lakše upravljati proizvodnjom i ostalim procesima značajnim za efikasno korišćenje energije.“
Đukanović je zaključio da energetsku tranziciju treba voditi odgovorno, hrabro i pametno, u partnerstvu s tehnologijom i u sinhronizaciji sa svim nivoima društva.
„Bez sinhronizacije politike, privrede, lokalne samouprave i državnih institucija, ovaj proces neće dati očekivane rezultate. A ako budemo spori, izgubićemo korak i najbolje ideje ostaće samo ideje.“
Na istom panelu, svoja viđenja uloge vještačke inteligencije u različitim sektorima iznijeli su i: prof. dr Mirsad Hadžikadić, Svetozar Janevski, Domagoj Ivan Milošević i Nikola Tanasoski, govoreći o njenoj primjeni u diplomatiji, industriji vina, logistici, prodaji i kriznom menadžmentu, a prof. dr Zijad Bećirović, direktor Instituta IFIMES i predsjednik Organizacionog odbora Foruma, zaključujući rad konferencije, naročito je istakao značaj Đukanovićevog izlaganja o elektroenergetici.
Međunarodni biznis forum okuplja eminentne ljude iz javnog života, nauke i privrede, a u njegovom Organizacionom odboru su, pored pomenutih Hadžikadića i Bećirovića, i počasni predsjednik Stjepan Mesić te član Nandino Škrbić.
Učešćem na ovom događaju, Elektroprivreda Crne Gore još jednom je potvrdila svoju stratešku orijentaciju ka inovacijama, digitalizaciji i održivom razvoju, demonstrirajući spremnost da aktivno gradi energetski sistem budućnosti u skladu s globalnim tehnološkim i ekološkim trendovima.
Više od 150 mještana sela MZ Polica kod Berana, smještenih u neposrednoj blizini industrijske zone fabrike Poliex AD Berane, uputilo je inicijativu Ministarstvu turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. U dokumentu od preko deset strana, mještani iznose niz ozbiljnih optužbi na račun ove fabrike, tvrdeći da njen rad ugrožava ne samo okolnu životnu sredinu, već i zdravlje ljudi, životinja i imovinu stanovništva. U naredna tri dana Standard će objaviti sve činjenice u vezi sa slučajem Poliex.
Živimo uz fabriku koja nas ubija tiho
U inicijativi građana jasno se navodi da se njihova imanja i kuće nalaze na svega 200 do 900 metara od proizvodnih pogona fabrike Poliex, koja se bavi hemijskom proizvodnjom, uključujući i izuzetno opasne materije poput amonijum perhlorata, barijum hromata, olovo hromata i drugih potencijalno otrovnih jedinjenja.
“Poliex je fabrika hemijske djelatnosti koja u svom radu koristi i proizvodi razne hemikalije koje štetno utiču na životnu sredinu, a naše kuće i imanja se nalaze na udaljenosti vazdušne linije od 200 do 900 m od proizvodnih pogona”, kažu mještani.
Prema tvrdnjama mještana, ova proizvodnja se obavlja u objektima koji nemaju upotrebne dozvole, sa nestandardnim instalacijama i u uslovima koji ne ispunjavaju osnovne bezbjednosne i ekološke standarde. Posebno naglašavaju da se proizvodnja obavlja „šaržno i primitivno“ – što znači u serijama, bez standardizovanih procedura i adekvatne dokumentacije.
Poseban rizik: Amonijum perhlorat
Građani ističu da je najopasnija proizvodna linija ona koja se odnosi na amonijum perhlorat – snažno oksidaciono sredstvo koje se koristi u raketnim gorivima i drugim eksplozivima. Tvrde da je objekat u kojem se ova supstanca proizvodi zapravo „gruba improvizacija“, bez ikakve sanitarne, tehničke ili ekološke kontrole.
Ovdje treba dodati da je samo od prošle godine do polovine ove u Poliexu proizvedeno više od 1.000 tona amonijum perhlorata.
U inicijativi se navodi da se višak amonijum perhlorata, kao i škart, prilikom procesa pranja pogona, direktno ispušta u potok koji se uliva u rijeku Lješnicu. Mještani takođe upozoravaju na zagađenje vazduha, tvrdeći da objekti nemaju filtere, digestore ni dimnjake za prečišćavanje – zbog čega se otrovni dimovi i čestice direktno emituju u atmosferu.
“Poliex već dugi niz godina proizvodi čitavu lepezu hemikalija, koje su manje ili više štetne po životnu sredinu. Radi se između ostalog i o sljedećim hemikalijama: amonijum perhlorat, barijum hromat, barijum nitrat, barijum peroksid, kalijum hlorat, kalijum perhlorat, olovo hromat, itd. Za proizvodnju navedenih hemikalija koriste se razne hemikalije koje su takođe manje ili više otrovne po životnu sredinu”, tvrde mještani koji žive MZ Polica nadomak fabrike.
Poliex: “Imamo sve dozvole, poštujemo zakone”
Fabrika Poliex je u odgovorima za portal Standard negirala gotovo sve optužbe. Iz uprave tvrde da fabrika posjeduje upotrebnu dozvolu još od 1985. godine, te da se laboratorija ne koristi kao proizvodni pogon, već isključivo za ispitivanje uzoraka. Ističu i da se u proizvodnji ne koriste otrovne supstance, te da se sav materijal zbrinjava u skladu sa zakonima.
Navode i da objekat za proizvodnju amonijum perhlorata posjeduje upotrebnu dozvolu, te da nije riječ o „improvizaciji“, već o tehnički adaptiranom objektu. Takođe tvrde da proizvodnja ne generiše škart u klasičnom smislu, već se neuspio materijal ponovo koristi putem procesa rekristalizacije.
Na pitanje gdje završavaju otrovne hemikalije nastale pranjem pogona, ostatkom sirovina, škartom iz fabrike kažu da nema brige za te stvari.
„U procesu proizvodnje ne koristimo otrovne hemikalije, te samim tim ne nastaju ni otrovni otpadni produkti“, tvrde iz rukovodstva fabrike.
Navode da su izrađene studije procjene uticaja na životnu sredinu, kojima su propisane mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja, te da sve propisane mjere striktno poštuju.
Međutim, u dopisu Standardu nema odogovora da li imaju ili ne integrisanu ekološku dozvolu za proiuzvodnju amonijum pehlorata.
Ministarstvo ekologije: Poliex nema potrebne dozvole, podneseni prekršajni nalozi
Odgovor Ministarstva ekologije ipak baca drugačije svjetlo na situaciju. Prema navodima ekološke inspekcije, Poliex do današnjeg dana nije pribavio integrisanu ekološku dozvolu za djelatnost proizvodnje eksploziva i amonijum perhlorata, iako su na to zakonski obavezni.
“ POLIEX ad podnijelo zahtjev za izdavanje integrisane dozvole kod Agencije za zaštitu životne sredine ali kako kroz taj postupak još uvijek nije dobijena dozvola, od strane ekološke inspekcije su preduzete kaznene mjere”, kažu za Standard iz ministarstva ekologije.
Ekološka inspekcija je, zbog tog propusta, već donijela tri rješenja o izricanju novčanih kazni. Dvije su već plaćene u ukupnom iznosu od 6.500 eura, dok je rok za plaćanje treće – 1. jul 2025. godine.
“Ekološka inspekcija je pravnom licu Poliex naložila da za djelatnost proizvodnje eksploziva, amonijum-perhlorata i delaboraciju ubojnih sredstava pribavi intergrisanu dozvolu koju izdaje Agencija za zaštitu životne sredine. Subjekat nadzora nije postupio po navedenom rješenju ekološke inspekcije pa se pristupilo podnošenju Zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom Sudu za prekršaje i administrativnom izvršenju rješenja donošenjem Rješenja o izricanju novčane kazne. Donešena su tri Rješenja o izricanju novčane kazne. Novčane kazne koje su izrečene rješenjima su dobrovoljno plaćene u iznosu 3 000 i 3500 eura, dok je za treće rješenje o izricanju novčane kazne rok za izvršenje mjere do 01.07.2025 godine”, preciziraju iz Ministarstva.
Takođe je naloženo ispitivanje kvaliteta otpadnih voda koje se ispuštaju iz postrojenja, ali Poliex, kako stoji u dopisu, nije postupio po tom rješenju.
“Ekološka inspekcija je naložila pravnom licu Poliex a.d. Berane da izviši ispitivanje kvaliteta otpadnih voda koje se ispuštaju iz Biodiska, a prije ispuštanja u recipijent preko ovlašćene institucije. S obzirom da subjekat nadzora nije postupio po rješenju ekološke inspekcije u cilju administartivnog izvršenja rješenja donešeno je rješenje o izricanju novčane kazne”, kažu iz Ministarstva. Oni dodaju da je Poliex 17.juna 2025.godine dostavilo zahtjev ovlašćenoj instituciji d.o.o. CETI za ispitivanje kvaliteta vazduha, otpadnih voda i kvaliteta zemljišta.
Na pitanje da li su uopšte reagovali na dopise više od 150 mještana Babina i okolnih sela, iz Ministarstva kažu da je ekološka inspekcija imala prijave koje su se uglavnom odnosile na dim.
“Prilikom delaboracije minsko eksplozivnih sredstava pojavljuje se dim od vatre kojom se griju peći za spaljivanje municije koja se uništava za potrebe MUP-a. Poliex a.d ima česte kontrole od strane službenika MUP-a. Poliex a.d je imalo Ugovor o pružanju usluge neutralizacije ubojnih sredstava sa barutom smanjene stabilnosti sa Ministarstvom odbrane.Ekološka inspekcija je reagovala i preduzimala mjere koje se odnose na pribavljanje integrisane dozvole”, piše u odgovorima Ministarstva ekologije.
Dokazi mještana: Mrtve životinje i zagađene vode
Građani su u svojoj inicijativi naveli niz primera koji, kako tvrde, potvrđuju direktan štetan uticaj fabrike na lokalni ekosistem. Jedan od najupečatljivijih je slučaj mini farme divljih životinja unutar kompleksa fabrike, gdje su desetine srna i jelena, navodno, uginule nakon što su pile vodu iz jezera u koje se uliva kontaminirani potok.
Tvrde da se zagađenje ispoljava i kroz pad prinosa na imanjima, slab kvalitet voća i povrća, te česte zdravstvene probleme stanovništva, pogotovo respiratorne i hormonalne smetnje kod djece i starijih.
Docent doktor tehničkih nauka iz oblasti eksplozivnih materija i ubojnih sredstava Luka Grbović, koji je u Poliex-u radio od 2009. do 2020. godine kao vođa projekta demilitarizacije ubojinih sredstava u razgovoru za Standard kaže da je amonijum perhlorat štetan za životnu sredinu, ako se s njim ne radi na propisane načine.
„Ne postoji nijedna hemikalija, posebmno iz oblasti neorganske hemije (one koje se koriste u namjenskoj industriji) koja nije u većoj ili manjoj mjeri otrovna za životnu sredinu. Svaku hemikaliju prati određen bezbjednosni list, dokumenat koji je propisan međunardnoim propisima. Nema tu nikakve tajne“, kaže Grbović.
Na pitanje da li se amonijum perhlorat smije odlagati u vodu i vodotokove, Grmović smatra da ne smije.
On demantuje tvrdnje rukovodilaca Poliexa koji kažu da u proizvodnju amonijum perhlorata nema škarta te samim tim ni štete za životnu sredinu jer se ne odlaže nešto čega nema.
„Nemoguće je izbjeći škart u proizvodnji amonijum perhlorata. Bio sam u fabrikama namjenske proizvodnje u bivšim državama, kada je ta proizvodnja bila veća i znam da je škart nemoguiće izbjeći. Ne znam koliko je škarta nastalo u Poliexu ali ga sigurno ima“, kaže sagovrnik Standarda.
Podsjeća da je sve to lako utvrditi ako se uzme godišnji izvještaj iz fabrike i uporedi se ulaz sirovina za proizvodnju amonijum perhlorata i količina gotovog proizvoda.
„Škart može da ide samo u vodotokove, ne može nigdje drugo. Amonijum perhlorat nije bezazlen i svakako da utiče na životnu sredinu“, potvrđuje Grbović.
Na pitanje da li su u Poliexu uništavane hemijske bombe, za šta je iz fabrike odgovoreno da nijesu, Grbović kaže da su za vrijeme njegovog boravka uništavali neku manju količinu.
Na opasku da Standard posjeduje dokument koji dokazuje da ipak jesu, Grbović kaže da je onda to tako.
„Znate, posao je u Poliexu nastavljen i nakon mog odlaska“, kaže Grbović.
Doktor Grbović kaže da zaštita životne sredine puno košta te da je i u bivšim državama, kada se puno više ulagalo u ovu proizvodnju, rađena zaštita životna sredina smo do određenog nivoa.
„Mi smo napravili snimanje početnog stanja životne sredine i tada su bili ti parametri bili u granicima dozvoljenog. Sada ne znam. To puno košta. Pitanje kako u tržišnoj utakmici to uraditi, jer znamo da menadžeri, vlasnici žele da puno zarade a što manje da ulože“, kaže Grbović.
O proizvodnji amonijum perhlorata u fabrici Poliex, kaže Grbović, najbolje zna njegovo kolega Živko Andrić koji na početku vodio taj projekat.
„ Znam da je na kraju došlo do određenih nerazumijevanja između njega i vlasnika fabrike, ali ne znam kakvih“, kaže Grbović.
Živko Andrić nije želio da se uključuje u priču o Poliexu jer, kako je rekao Standardu, u sudskom procesu je sa odgovornim iz fabrike i ne želi iz te pozicije da priča, dok se sve ne završi.
Šta je amonijum perhlorat?
Amonijum perhlorat sa hemijskom formulom NH₄ClO₄ je bijeli kristal ili prah. Djeluje kao oksidaciono sredstvo – daje kiseonik drugim supstancama koje sagorevaju, nerastvorljiv ili slabo rastvorljiv u organskim rastvaračima, ali rastvorljiv u void.
Sam po sebi nije vrlo eksplozivan, ali u kombinaciji sa gorivima (kao što su aluminijum ili organski materijali), može izazvati vrlo snažne eksplozije. Upotrebljava se u raketnim motorima, pirotehnici i vojsci.
Pri udisanju ili konzumaciji, može biti štetan za štitnu žlijezdu, jer perhlorat ometa unos joda u organizam. Moguće hronične posljedice kod duže izloženosti (posebno kod djece).
Nestabilan je na visokim temperaturama i može da izazove požar ili eksploziju ako je u kontaktu sa zapaljivim materijalima.
Perhlorati mogu kontaminirati vode za piće, teško se uklanjaju iz životne sredine i mogu se akumulirati.
Amonijum perhlorat je opasan, posebno ako se koristi nepravilno ili bez adekvatne zaštite. Iako je koristan u aero-industriji, zbog potencijalne toksičnosti i eksplozivnosti se ne koristi u svakodnevnim situacijama i nije supstanca za amatersku upotrebu.
Zakonski vakuum i birokratski čvor
Iako je Poliex dobio upotrebne dozvole za objekte još u vrijeme bivše Jugoslavije, novi zakoni koji regulišu industrijske emisije i zaštitu životne sredine stupili su na snagu mnogo kasnije. U skladu s tim, Poliex je bio dužan da uskladi poslovanje sa novim propisima, što se, prema riječima inspekcije, još nije desilo.
To dovodi do pravnog vakuma: objekti formalno imaju dozvole iz prošlog sistema, ali nemaju savremenu ekološku dozvolu – što otvara prostor za moguće manipulacije, ali i za potencijalne havarije.
Sukob riječi, dokaza i interesa
Ovaj slučaj nije samo lokalna ekološka kriza – već primjer šireg sistemskog problema u Crnoj Gori: kako balansirati između industrijskog razvoja i zaštite životne sredine. S jedne strane stoje ekonomski interesi fabrike koja zapošljava radnike i proizvodi strateški važne materijale, a s druge – osnovna prava građana na zdrav život.
Zabrinuti mještani MZ Polica poručuju da neće odustati od borbe.
„Ne tražimo zatvaranje fabrike, već poštovanje zakona i zaštitu naših života“, poručuju potpisnici inicijative.
U međuvremenu, konačnu riječ imaće institucije. A vrijeme curi – ne samo za Poliex, već i za zagađenu prirodu sjevera Crne Gore.
Elektroprivreda Crne Gore od 1. jula 2025. godine pokreće trinaesti ciklus akcije “Podijelimo teret”, kojom se kupcima iz kategorije domaćinstava pruža mogućnost da dug za utrošenu električnu energiju izmire pod izuzetno povoljnim uslovima. Akcija će trajati do 30. septembra 2025. godine.
Tokom trajanja akcije, svi korisnici kojima ističu raniji sporazumi iz prethodnih ciklusa, kao i nova domaćinstva koja žele da se priključe, mogu iskoristiti ovu pogodnost i sklopiti novi Sporazum pod posebnim uslovima.
Ko može učestvovati?
Pravo na priključenje imaju sva domaćinstva koja do dana zaključenja Sporazuma uplate iznos koji je jednak ili veći od iznosa poslednje fakture kojoj je istekao valutni rok. Na primjer, domaćinstva koja žele da se priključe akciji tokom jula moraju imati uplate koje pokrivaju junski račun.
Koje su pogodnosti?
Domaćinstva koja se priključe akciji ostvaruju pravo na:
• Otplatu prethodnog duga u fiksnim mjesečnim ratama od po 20 eura,
• Obustavu obračuna zatezne kamate,
• Zaštitu od prinudne naplate, sve dok se Sporazum uredno poštuje.
Maksimalan broj rata je 22, a ako je dug manji od 440 eura, broj rata se određuje proporcionalno (npr. dug od 320 eura otplaćuje se u 16 mjesečnih rata po 20 eura).
Šta je sa isključenim korisnicima?
I korisnici koji su trenutno isključeni sa mreže mogu se priključiti akciji, pod uslovom da, pored osnovnih kriterijuma, izmire i troškove ponovnog priključenja.
Za sve dodatne informacije, građani se mogu obratiti besplatnim pozivom na broj 19100, posjetiti sajt www.epcg.com, kontaktirati putem zvanične Fejsbuk stranice, poslati mejl na [email protected], ili se obratiti direktno na informativno-naplatnim punktovima lokalnih jedinica Snabdijevanja.
U Kolašinu se, od 20. do 30. juna, pod vođstvom proslavljenih crnogorskih košarkaša Vlada Šćepanovića i Sava Đikanovića, održao jedanaesti po redu omladinski košarkaški kamp “Kolašin 2025”. Riječ je o najvećem i najuglednijem kampu ove vrste u regionu, koji iz godine u godinu okuplja talentovane mlade sportiste i pruža im priliku za napredak i razvoj kroz profesionalni rad i sportsko druženje.
Ove godine, kamp je organizovan u dvije smjene i okupio je oko 250 dječaka i djevojčica uzrasta od 8 do 16 godina iz Crne Gore i zemalja regiona. Polaznici svakodnevno prolaze kroz intenzivne treninge, takmičenja i edukacije pod vođstvom vrhunskih trenera i profesionalnih igrača, razvijajući vještine, samopouzdanje i timski duh.
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je i ove godine nastavila svoju tradiciju podrške ovom značajnom sportskom događaju. Kao društveno odgovorna kompanija, EPCG je obezbijedila kompletan boravak u kampu za 19 dječaka iz Doma za nezbrinutu djecu iz Bijele, dajući im šansu da budu dio jednog izuzetnog sportskog i životnog iskustva.
Organizatori kampa uputili su javnu zahvalnost EPCG, ističući da bez podrške partnera poput EPCG, ovakav projekat ne bi bio moguć u svom punom obimu.
“Ovaj kamp, koji okuplja djecu iz različitih sredina i pruža im prostor za lični i sportski razvoj, nije samo naš projekat, već i rezultat kontinuirane podrške naših prijatelja i partnera. Među njima EPCG zauzima posebno važno mjesto,” poručio je Vlado Šćepanović na svečanoj ceremoniji zatvaranja kampa.
EPCG će i u budućnosti nastaviti da ulaže u projekte koji podstiču sport, edukaciju i jednakost šansi za sve mlade u Crnoj Gori.
U Nikšiću je 28. juna 2025. godine održana XXIII redovna Skupština akcionara Elektroprivrede Crne Gore AD Nikšić. Skupštinom je predsjedavao izvršni direktor Ivan Bulatović, a razmatrano je ukupno 13 tačaka dnevnog reda.
Većinom glasova prisutnih akcionara sa pravom glasa usvojen je Predlog odluke o usvajanju Finansijskih iskaza EPCG za 2024. godinu, zajedno sa Napomenama i nacrtom Mišljenja revizora BDO d.o.o. Podgorica. Kako je ocijenio revizor, menadžment EPCG je tokom 2024. godine uspješno očuvao likvidnost i kreditni bonitet, unaprijedio stepen naplate i broj redovnih platiša, dok su cijene električne energije za građane i privredu ostale na istom nivou. Posebno je naglašeno da su svi rezultati postignuti uz visok stepen profesionalizma Odbora direktora, menadžmenta i zaposlenih.
Skupština je usvojila i Konsolidovane finansijske iskaze za 2024. godinu, prema kojima je neto rezultat EPCG Grupe iznosio 12.002.144 €.
Većinom glasova akcionari su podržali i Predlog odluke o usvajanju Izvještaja o poslovanju EPCG AD Nikšić za 2024. godinu. Ukupni prihodi Društva u 2024. godini iznosili su 440.385.520 €, od čega poslovni prihodi čine 424.147.106 €, a finansijski 16.238.414 €. Istovremeno, ukupni rashodi iznosili su 430.154.824 €, raspoređeni na: troškove poslovanja 390.993.091 €, troškove zarada 31.032.450 €, ostale poslovne rashode 1.719.671 €, finansijske rashode 2.038.493 €, rashode po osnovu vrednosnog usklađivanja finansijskih sredstava 2.127.359 € te neto troškove poreza (tekući i odloženi) u iznosu od 2.243.760 €. Dobit EPCG AD Nikšić nakon oporezivanja ostvarena u 2024. godini iznosila je 10.230.696 €. Pored finansijskih pokazatelja, u izvještaju je istaknuto da je ukupna proizvodnja električne energije iznosila 2.942,7 GWh, što predstavlja realizaciju od 98,25% u odnosu na plan. Ukupna potrošnja kod distributivnih kupaca iznosila je 2.790,5 GWh, dok je kroz dugoročne i kratkoročne trgovinske aranžmane kupljeno 934,47 GWh, a prodato 1.153,79 GWh električne energije. U cilju pokrivanja gubitaka na mreži, CEDIS-u je isporučeno 298,78 GWh, a CGES-u 12,76 GWh. Kapitalna ulaganja u 2024. godini dostigla su 52.861.622,23 €. Od ukupno fakturisane realizacije od strane snabdjevača i neizmirenih potraživanja iz ranijih godina, naplaćeno je ukupno 296.545.039,15 €, čime je ostvaren impresivan stepen naplate od 99,43%. Od direktnih kupaca naplaćeno je 2.844.192,38 € (stepen naplate 100,86%), dok je kod distributivnih kupaca naplaćeno 293.700.846,77 € (stepen naplate 99,43%). Ukupan broj zaposlenih na dan 31.12.2024. godine iznosio je 1.176.
U okviru četvrte tačke dnevnog reda usvojen je Predlog odluke o raspodjeli dobiti iskazane na dan 31.12.2024. godine. Konstatovano je da neto dobit Društva na taj dan iznosi 10.230.696 €, od čega će 9.207.626,40 € biti preneseno na neraspoređenu dobit, dok će 1.023.069,60 € biti izdvojeno u fond rezervi. Ukupna neraspoređena dobit EPCG na dan 31.12.2024. iznosi 70.177.149 €.
Akcionari su usvojili i Predlog odluke o utvrđivanju Politike naknada EPCG AD Nikšić sa Metodologijom obračuna varijabilne naknade za lica sa posebnim dužnostima. Tim dokumentom je precizirana visina naknada za rukovodeće funkcije: predsjednik Odbora direktora primaće 3,50 prosječne zarade EPCG ostvarene u prethodnom mjesecu, dok će predsjedniku koji nije na profesionalnom radu u Društvu pripasti 2,50 prosječne zarade. Članovi Odbora direktora imaće naknadu od 1,00 prosječne zarade, a ukoliko su profesionalno angažovani – 2,00 prosječne zarade. Izvršni direktor ima pravo na 3,00 prosječne zarade, dok ostalim članovima menadžmenta pripada naknada u rasponu od 1,30 do 2,75 prosječnih zarada.
Pri razmatranju šeste i sedme tačke, akcionari su podržali Predlog odluke o odobrenju Ugovora o zajedničkom razvoju projekta VE Gvozd 2 i Ugovora članova društva Green Gvozd second phase d.o.o, kao i Ugovora o kreditnom aranžmanu sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj. Ovim aktima predviđen je nastavak aktivnosti na izgradnji vjetroelektrane Gvozd 2, vrijedne 25 miliona eura.
Skupština je zatim usvojila izmjene i dopune Statuta i Pravilnika o radu Skupštine akcionara Elektroprivrede Crne Gore AD Nikšić, a akcionari su informisani i o popustima u cijeni električne energije koje je u prethodnom periodu odobrio Odbor direktora.
Voljom većine akcionara, za revizora za 2025. godinu ponovo je izabran BDO d.o.o. Podgorica.
Na kraju, izvršeno je razrešenje dosadašnjih i imenovanje novih članova Odbora direktora EPCG AD Nikšić. Novi saziv čine: Jelena Anđelić, Tahir Đonbaljaj, Milutin Đukanović, Neven Gošović, Simo Jokić, Dragan Lončar i Irfan Husović.
Na konstitutivnoj sjednici za predsjednika Odbora direktora izabran je Milutin Đukanović.
U Mjesnoj zajednici Trpezi protekih dana modernizovano je više lokalnih puteva što će, kako kažu iz te MZ, znatno poboljšati život mještana tog područja.
“Posebno zadovoljstvo čini nam presvlačenje glavnog seoskog puta u dužini od 330 metara kao i asfaltiranje pristupnog puta prema džamiji, dužine 110 metara. Ovom prilikom želimo da se zahvalimo Opštini na realizaciji i odrađenom asfaltiranju što će i znatno poboljšati bezbjednost u saobraćaju”, saopšteno je iz MZ Trpezi.
U petak su mještani zaseoka ,,Mali Beograd” i zaseok Cikotići u Gornjoj Vrbici dobili asfalt u dužini 450metara.
Investicija od velikog značaja za sve mještane u ovom kraju, sa čim je saglasan i Isah Agović, koji je kazao za naš portal da je ovo investicija koju je on čekao pune 72 godine.
,,Ovo je od velikog značaja za sve ove ljude koji gravititaju na ovom području, ja lično čekam 72 godine da se ovaj put asfaltira. Bitno je raditi na unapređenju putne infrastrukture bez obzira gdje se nalazi, jer je put osnov za investicije i razvoj sredine danas.” Saopštio je Isah Agović mještanin ovog zaseoka.
Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović je istakao da će u Petnjici biti, u toku ove godine položeno 5km novog asfalta.
,,Nalazimo se u jednom lijepom zaseoku Gornje Vrbice, nekada su ga ljudi prozvali,,Mali Beograd” ne sasvim slučajno, nego je to bilo iz razloga, što su česte kuće i što su se ovi ljudi bili drugačiji od drugih, imali su mladost, energiju i bili su otvoreni za razna prijateljstva. Što se tiče ove investicije mi smo najavili ovu investiciju i na području naše opštine imaćemo oko 5km novog asfaltnog puta. Ovdje smo trenutno na dva pravca uradili po 450metara novog asfaltnog puta, Prisoje i u G.Vrbici putni pravac koji povezuje zaseok Cikotići”
Pored ove investicije plan je da se u Donjoj Vrbici u dužini od 300 metara asfaltira dionica puta koja vodi do mjesta zvanog Jabuka i zaseok Hodžići u dužini od 200metara u G. Vrbici.
Publikacija dokumentarnog filma “Tradicija muslimana Bijelog Polja i bihorskog kraja sa akcentom na kulturnu baštinu” uspješno je realizovana i sada je dostupna široj javnosti. Film se može pogledati kako putem društvenih mreža, tako i na YouTube kanalu autorice projekta, Jasmine Čindrak. Ovaj dokumentarni film predstavlja značajan doprinos očuvanju i promociji kulturne baštine muslimana Bijelog Polja i bihorskog kraja, pružajući gledaocima dublji uvid u bogatu tradiciju i običaje ovog područja. Poseban fokus ovog projekta stavljen je na dvije džamije koje predstavljaju primarni cilj filma: Gradsku džamiju u Bijelom Polju i Džamiju u Petnjici. Kroz detaljan prikaz ovih vjerskih objekata, film ističe njihovu istorijsku, vjersku i kulturnu važnost.
Pored Gradske džamije u Bijelom Polju i džamije u Petnjici, dokumentarni film također prikazuje druge značajne građevine kroz impresivne snimke iz drona, koji dodatno ističu bogatstvo kulturne baštine ovog područja. Ovi zračni kadrovi pružaju gledateljima jedinstven pogled na arhitekturu i istorijski ambijent, čime se dodatno naglašava značaj očuvanja kulturnog nasljeđa.
U planu je da u nekom narednom ili dopunjenom izdanju filma obuhvatimo i druge važne objekte kulturne baštine, kako bismo dodatno obogatili priču i pružili sveobuhvatan uvid u istorijsko i kulturno nasljeđe Bijelog Polja i bihorskog kraja.
Projekat je finansijski podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, čija podrška je bila ključna za realizaciju ovog značajnog dokumentarnog filma.
Serijal intervjua, koje iz broja u broj radim sa našim istaknutim intelektualcima, književnicima, naučnicima, kulturnim i javnim poslenicima, i ovaj put je fokusiran na zavičaj, lokalnu zajednicu i dijasporu kako bi najzad pronašli čarobnu formulu koja vodi promjenama i boljitku. Ovaj put razgovaram sa dr. Fehimom Koraćem redovnim profesorom Univerziteta u Sarajevu a razlog je vrlo jednostavan: profesor Korać je jedan od rijetkih Bihoraca koji se okitio svim naučnim i akademskim titulama i zvanjima a nijednog momenta nije odustao da se bori za napredak i pozitivne iskorake u svom rodnom kraju.
– Profesore Korać, od samog početka ste dio velikog projekta koji okuplja Sandžaklije u BiH a trenutno ste na čelu podružnice Petnjica. Recite nam u najkraćem kako je sve krenulo, koje su ideje vodilje i ciljevi poduhvata?
– Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka osnovano je 29. marta 1991. godine, kada su doneseni Statut i program rada, deklaracija te ustanovljeni organi Udruženja.
Od dana osnivanja do danas Udruženje zajedno sa svojim podružnicama dalo je nemjerljiv doprinos u jačanju svijesti građana porijeklom iz Sandžaka, kako za odbranu Bosne i Hercegovine, tako i za podršku narodima i građanima koji žive na prostoru Sandžaka.
Podružnica Petnjica je osnovana odmah nakon ponovnog formiranja opštine Petnjica. Prvi predsjednik je bio Ismet Ramčilović.
Naša namjera je da povežemo naše ljude sa Petnjicom u smislu da se ne skreće pažnja sa dešavanja u zavičaju. Itekako nam je stalo da Petnjici, a i nama, pomognemo u realizaciji projekata od životne važnosti.
U našoj podružnici imamo članova koji su vrijedni poslovni ljudi, univerzitetski profesori, inženjeri, pravnici, studenti, penzioneri i mnogi drugi sa čitavim nizom zanimanja. Tu leži naša snaga. Spremni smo da učestvujemo u svim aktivnostima. Važimo za jednu od najaktivnijih podružnica u Udruženju.
Organizovali smo promocije knjiga, časopisa, pozorišnih predstava, folklornih manifestacija, prikupljanju pomoći oni koji su u potrebi.
Značajan doprinos dajemo i aktivnostima oko pitanja deponija i upravljanju otpadom. Trenutno nam je akcenat na pokretanju projekta rekonstrukcije puta Petnjica – Miraj Brdo.
Naša najprepoznatljivija aktivnost je stipendiranje studenata i učenica koju provodimo svake godine.
– Koliko studenata ste do sada stipendirali, koliki je procenat onih koji su studije priveli kraju i kakva je regionalna zastupljenost stipendista?
– Udruženje godinama provodi tu aktivnost. Godišnje stipendiramo od 120 do 150 studenata i učenika slabijeg materijalnog stanja. Nemamo podatke koliko ih je završilo, ali mislim da su skoro svi završili ili su na dobrom putu da završe. Većina stipendista su sa područja Sandžaka. Posebno smo ponosni što godinama stipendiramo učenike i studente iz Srebrenice.
Puno je donatora, ljudi dobre volje koji znaju da je ulaganje u obrazovanje najisplativije. I mi iz Petnjice dajemo značajan udio tome. Osim članova podružnice koji daju svoj doprinos ima i onih koji daju sredstva za kompletnu stipendiju. Tu se naročito ističu profesor Izet Šabotić, biznismeni Senad Hajdarpašić i Haso Rastoder i ostali.
– Za skoro dvanaest godina preko naše podružnice odradili ste mnogo akcija koje su bile okrenute našoj opštini. Ima li neka koja je, po Vašem mišljenju, donijela neku konkretnu promjenu ili makar daje nadu da do takvih promjena može uskoro doći?
– Bilo je dosta akcija na raznim poljima. Meni je najvažnija ona koja je trenutno u centru pažnje, a to je pitanje upravljanja otpadom i podizanje svijesti o očuvanju okoline. Ja sam optimista u vezi toga. Svima je ugodno za oko vidjeti čiste ulice, puteve, livade… to ne košta puno a rezultati su vidljivi. Ne moramo čekati da nas prime u Evropsku uniju da bi nešto radili. To omogućava razvoj turizma, proizvodnje ogranske hrane bez pesticida, insekticida i ostalih rizičnih dodataka. Zemljište još nije opterećeno tim polutantima.
Pored toga, meni je bitno otvaranje Zavičajnog muzeja. Mi iz dijaspore smo uradili sve što je do nas. Elaborat je odavno predat opštini i tu se stalo. Niko ne zna zbog čega. Imamo načina i mogućnosti da pokažemo našu tradiciju i običaje. Nismo mi bez demografskih obilježja.
Ne mogu ignorisati i ostale aktivnosti jer samo oni zajedno garantuju da stvorimo prostor ugodan za život.
– Svi koji se iole bave perspektivom naše opštine i kraja slažu se da su naše realne razvojne šanse proizvodnja zdrave hrane i turizam. I jedno i drugo je nezamislivo bez zdrave životne sredine a svedok ste našeg odnosa prema prirodi. Rijeku smo ubili a kako se ponašamo, ubićemo sve što nam daje šansu za razvoj i opstanak. Kako preokrenuti postojeće ekostanje?
– Treba postaviti pretpostavke za održivo stanje. Rijeke su zagađene do nivoa da nema života u njima. Ne može opština planirati razvoj a da ne riješi pitanje kanalizacije. Ne treba rijeka biti recipijent. Izgrađen je kolektor otpadnih voda u Gusarama. Sve dok se ne izgradi kanalizaciona mreža nema smisla pokretati njegov rad.
Sistemski treba riješiti odvoz otpada. Na državi Crnoj Gori je da riješi pitanje regionalne deponije. Treba postaviti pitanje da li postojeće komunalno preduzeće svojim radom i kapacitetom može odgovoriti na te zahtjeve.
I ono što je najvažnije: svi ti problemi nastaju od neodgovornih pojedinaca. Nije opravdanje ako su kontejneri udaljeni. Ko voli da mu je smeće oko kuće? Kad pojedinac vodi računa o čistoći, onda neće biti nerješivih problema. Najzad, dobijanjem statusa opštine dobili smo i neke obaveze: treba se plaćati odvoz otpada, kao i vode. Samo na taj način se mogu stvoriti održivi uslovi za rad komunalnih preduzeća.
– Na prvi pogled izgleda da postoje sve pretpostavke da se i u našoj opštini pokrenu neki pozitivni procesi. Imamo opštinu, solidne prirodne resurse i kao najvažnije – ogromnu dijasporu. Ali nikako da nađemo model kako da se nešto ozbiljnije pokrene pa je potpuno opravdana strepnja da ovaj kraj uskoro ostaje prazan. Imate li formulu kako da se riješi ova zagonetka?
– Prirodni resursi nisu mnogostruki zato treba iskoristiti one što su tu. Prije svega u poljoprivredi su veliki potencijali. Samo tu treba upravljati na način da se tu otvore perspektive. Tu prije svega mislim na razvoj stočarstva, mljekarstva, voćarstva, povrtlarstva, pčelarstva, sakupljanja ljekovitog bilja itd. Uključiti stručnjake iz te oblasti, a u Petnjici ih ima. Pravo je zadovoljstvo vidjeti mlade ljude koji su našli svoj interes u ostanku u zavičaju i bavljenju poljoprivredom. Koliko god smatrali da nema perspektive u Petnjici oni otvaraju oči ljudima i vraćaju vjeru u naše ljude.
Zatim, jedna od značajnih grana je i turizam. On nije dovoljno ozbiljno shvaćen. Ni mi sami nismo svjesni koliki su tu potencijali. Tu treba stvoriti pretpostavke za to, prije svega uraditi putnu infrastrukturu. Bez povoljnih putnih kominikacija teško možemo dalje. Najbolji pokazatelj je izgrađeni put Petnjica – Berane. Odmah se vidi boljitak.
Prirodna bogatstva se mogu dati pod koncesiju, ali time pažljivo upravljati. Ako će korištenje koncesije dovesti do devastacije okoliša onda to nije dobro rješenje. Jedna od pogodnih prilika je izgradnja vjetroelektrana i solarnih elektrana. Tu imamo sasvih dobre uslove koji su neiscrpni. Izgradnja minihidroelektrana nije najbolje rješenje jer bi ugrozile i ono malo rijeka što nam je ostalo. Dalje, imamo dosta izvorišta vode visokog kvaliteta. Perspektiva je u izgradnji fabrike vode.
Sa šumom treba biti pažljiv. Imamo dosta šume. Ali ako se nemilosrdno eksploatiše onda se brzo iscrpi. Samo politika „odsjeci drvo – zasadi drvo“ ima smisla.
Kako bismo stvorili održivi razvoj i mogućnost za život dostojan čovjeka naravno da treba i raditi na razvoju privrede. Ako se stvore uslovi za dovođenje investitora onda tu može biti izlaz. Opština bi trebala izaći u susret davanjem povoljnih uslova za otvaranje preduzeća. Kada se osjeti podrška onda će imati interes za pokretanje privrede i zapošljavanje radnika. Tu bi naša dijaspora mogla da dâ svoj udio. Ne treba misliti da će otvaranjem privrednih subjekata biti samo jednostrano. Tu se očekuje profit koji se vraća vlasniku. Mogu se uključiti u formi konzorcija, pa udruženi mogu ostvariti velike projekte. Za očekivati je da radnici svojim radom mogu izdržavati svoje porodice da ne razmišljaju o odlasku. Samo zadovoljan radnik je dobar radnik.
Puno toga nedostaje u funkcionisanju zajednice. Razvojem privrede i to će se unaprijediti. Pored toga treba raditi i na razvoju kulture, školstva, sporta, zdravstva, očuvanju tradicije našeg naroda. Tu leži pravo bogatstvo.
Političke partije moraju shvatiti da interesi ne mogu biti uskostranački. Sve se mora raditi na dobrobit svih građana. Svima je u interesu da sve funkcioniše.
Koliko god ovo izgleda kao Utopija – ipak se to može ostvariti. Samo vjerovati u to i raditi stručno i pošteno.
– Svima, a Vama posebno, je jasno da sve ovo što ste pobrojali kao moguće pravce razvoja može biti ostvarivo samo uz adekvatnu komunalnu infrastrukturu. Nažalost, sve ove godine ništa ozbiljno nije preduzeto da se urade ključni putni pravci nego se gro budžetskih sredstava troši na neke razvojno manje važne, da ne kažem ”privatne“ puteve. Dio ste inicijative rekonstrukcije lokalno najvažnijeg puta Petnjica – Miraj Brdo. Je li ova ideja realna ili samo još jedna koja će poslije izbora završiti u ladicama odgovornih?
– Nažalost, to je tako. Svi smo sjedoci da se prave predizborne „crne palačinke“. Ništa nije kvalitetno urađeno. Narod treba da shvati da sve što se izgrađuje, da se radi njihovim novcem. Budžet se puni od poreza, PDV-a i ostalih načina prikupljanja. To je samo dato opštinskoj administraciji da upravlja time. Niti jedna stranka ili pojedinac neće ništa napraviti da se zove njegovim. Svaka čast donatorima, to je izvan toga. Moraju postojati prioriteti. A upravo ovaj putni pravac od Petnjice do Miraj Brda je ključni. Velika je frekvencija vozila. Povezuje puno mjesta. Treba računati na to da će se morati izvršiti eksproprijacija zemljišta. Tu ne bi smjelo da bude problema. Moramo biti svjesni da nam to treba. Tu se mogu pojaviti i problemi vezani za naše „običaje“: zauzmemo „jurtinu“ i obrađujemo. I to ostane „kao iza baba“. Kada dođe katastar i ustanovi da je to državna zemlja onda se bune. Najočitiji primjer je bila peripetija vezana za rekonstrukciju samog centra Petnjice.
Ima puno ljudi koji su svjesni da im trebaju dobri putevi, tako da sam optimista da ćemo to uspješno završiti. Ako su opštinski vijećnici predstavnici naroda, onda im je obaveza da podrže te inicijative. To je itekako realno. Imamo moćnu dijasporu koja to podržava. Bez tog puta smo slijepo crijevo. Također treba raditi i na otvaranju graničnog prelaza prema Tutinu, uz odgovarajući put.
– Već ste spomenuli da je jedan od prioriteta Vašeg djelovanja traženje najboljih realnih i održivih modela zaštite lokalne životne sredine. Protagonista ste te ideje od samog početka, koordinirali ste prvi okrugli sto na tu temu i jedan od pokretača neformalne viber grupe EKO Petnjica. Šta slijedi?
– U početku je jedna mala grupa ljudi dobre volje razmatralo ideju da se pozabavimo pitanjem zaštite životne sredine. Ta je grupa narasla na respektabilan broj, preko stotinu. Održali smo okrugli sto na temu: Očuvanje životne sredine – izazov i razvojna šansa opštine Petnjica, u avgustu 2024. godine. To nam je pokazalo da možemo biti optimisti. Zatim sam sa tom temom učestvovao na Međunarodnoj konferenciji o ekološkoj pedagogiji i ekološkoj psihologiji – RAZVOJ ODNOSA ČOVJEK-SREDINA KROZ PRIZMU EKOLOŠKE PEDAGOGIJE I PSIHOLOGIJE na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.
Uslijedila je aktivnost oko posjete zemljama zapada (Luksemburg, Slovenija) u cilju posjete firmama koje su zadužene za upravljanje otpadom. Naši volonteri su taj zadatak završili. Planirali smo da početkom avgusta 2025. godine prezentiramo rezultate tih posjeta i da razmijenimo iskustva.
Nakon toga je planirana Osnivačka skupština nevladine organizacije, radnog imena „Eko Petnjica“. Pripremljen je prijedlog Statuta NVO-a. Nadamo se da će biti veliki odziv za članstvo u njoj.
Cilj „Eko Petnjice“ je da iskoristimo znanje, volju i potrebu da pokrenemo stvari na bolje. U grupi imamo kompetentne stručnjake iz te oblasti. U jednom trenutku se stekao utisak da smo mi konkurenti opštinskoj administraciji i komunalnom preduzeću. To je pogrešna percepcija. Upravo suprotno. Mi trebamo biti u sinergiji sa njima, da zajednički dođemo do cilja.
Treba naglasiti da ovdje nemamo nekog ko je iznad ostalih. Svi smo ravnopravni. Sve ideje su dobrodošle. I ponosni smo na to što nema nikakve političke konotacije, samo dobra volja dobrih ljudi.
– Opšti je utisak i mišljenje sve većeg broja ljudi, posebno dijaspore, da i kod nas postoje ozbiljni razvojni potencijali ali da su sve društvene (tranzicijske) anomalije, od kojih boluje skoro cijeli ex-YU prostor, u malim sredinama kao što je naša još više izoštrene, i ozbiljna su kočnica svakom progresu i napretku. Birači u mnogim crnogorskim opštinama na lokalnim izborima sve više okreću leđa etabliranim strankama, prepoznajući ih kao interesne zajednice grupe ljudi koji umjesto da su servis zajednici, istu su podčinili vlastitim interesima, te se spas traži u pojedincima, grupama i pokretima koji mogu donijeti prijeko potrebne promjene. Je li i u Petnjici sazrela svijest za takvu alternativu na narednim lokalnim izborima?
– Nikada se nisam miješao u političke prilike u Petnjici. Smatram da ako nemam odgovornost onda nemam ni pravo da se uplićem. Promjene na izborima su svakako poželjne. Svi koji su na vlasti moraju imati utisak da su privremeno tu, nema vječnih. Samo tako će imati motiva da rade za dobro svih. Što su duže na vlasti to se više ponašaju kao da je to njihova babovina. To se razgrana u svim pravcima. Teško se onda boriti sa „dubokom državom“. I kad dođe do promjena treba očekivati opstrukcije što nije dobro. U posjetama Petnjici vidio sam da postoji kapacitet da se nešto dešava u tom smislu. Ima dosta mladih koji obećavaju.
Veliki potencijal je i u saradnji sa dijasporom. Tamo ima puno onih koji žele pomoći. Nije pomoć samo u sakupljanju novca. Treba saslušati i dobre ideje koje će usmjeriti aktivnosti ka razvoju kraja.
– Profesore Korać, hvala Vam što ste govorili za našu reviju. I na samom kraju jedno uobičajeno pitanje – imate li neku poruku, sugestiju ili savjet Bihorcima ma gdje bili?
– Razne životne prilike su nas rastjerale po čitavom svijetu. Koji su to ljudski potencijali. Posebno mi je zadovoljstvo vidjeti kako je osviještena druga generacija naših zemljaka. Srce mi je veliko kao Trebević. Ponekad zamišljam kako bi bilo kada bi se svi vratili nazad. Pa bili bismo bolji od Silikonske doline. I Crna Gora bi nam bila tijesna. Nema kakvih zanimanja tu nema. Čak ima i mornara, za astronaute još nisam čuo. Možda i njih ima.
Bilo bi toga još puno, puno. Uz kahvu u Petnjici bi se otvorile ideje kojih nije malo. Takav ambijent otvara dušu i onda počinju razgovori „od Kulina bana pa do naših dana“.
Koliko god da nam je lijepo u regionu i zemljama zapada Evrope i dalje, ipak nas zavičaj vuče. Da vidimo naše kuće, staze, kamenje, brda, rijeke… za nas su oni najljepši.
