BIHORAC MERIS MUHOVIĆ NAJBOLJI SPORTISTA GODINE BOSNE I HERCEGOVINE

0

Sinoć je pod pokroviteljstvom Sportskog saveza Bosne i Hercegovine organizovana dodjela priznanja za najbolje sportiste naše zemlje u 2016. godini.

Karatista Meris Muhović je odradio sjajnu godinu u kojoj je ostvario dvije srebrene i jednu zlatnu medalju na velikim takmičenjima, a to ga je kvalifikovalo za osvajanje jako značajne nagrade, prve u njegovoj karijeri. Nakon osvajanja nagrade, član KK Champion Muhović je održao kratak govor, u kojem je uputio zahvalu svima koji su bili zaslužni za njegove rezultate.

“Zahvalit ću se ljudima koji su direktno i indirektno utjecali na moj rezultat. To su moja porodica, moji roditelji, moja braća i moja sestra. Tu su moji klupski kolege bez kojih moji rezultati bili mogući. Na ovom mjestu prije 14 godina stajao je moj uzor, moj trener, moj mentor i moj brat, koji je imao viziju da napravi nešto veliko što će ostati i generacijama poslije i on je u toj viziji i uspio. Veliko hvala mom bratu Denisu Muhoviću”, kazao je Meris Muhović.

SRĐAN ALEKSIĆ: PRIČA KOJA JE OPLEMENILA MNOGE DUŠE

1

Poruka Trebinjca koji je prije 23 godine izgubio život spašavajući sugrađanina Bošnjaka veća je nego ijedan spomenik.

Piše: Vedrana Maglajlija

“Moj sin Srđo je bio dobrodušno čeljade koje je svako na prvi pogled prihvatao. Volio je muziku i prijatelje i u svakoj situaciji je bio zaštitnik slabijih. Kao i u ovome ratu. Živio je malo boemski, studirao je pravo, ali nije žurio, kao da je znao da mu neće trebati u životu”, polako govori Trebinjac, zamišljen, kao da gleda u prošlost, dostojanstveno i otvorenog srca izvlačeći uspomenu na svog sina.

Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića, čiji je život prekinut 27. januara 1993. u 26 godini, jer je hrabro stao između čizama i kundaka vojnika i svog sugrađanina Bošnjaka, spasivši ga od premlaćivanja, i danas, nakon 22 godine, ponavlja da je njegov sin umro vršeći ljudsku dužnost.

Srđo, kako ga otac uvijek zove, bio je prvak u plivanju i sa samo osam godina ušao je u izbor za najboljeg sportistu grada Trebinja, glumio je u amaterskom pozorištu i “imao urođeni smisao za humor i za smiren život, bez žurbe”.

“Međutim, Srđe više nema. Postojimo mi, kao ljudi, i postoji mogućnost da pokažemo svoju čovječnost. Potrebno je i hrabrosti za to, jer se treba suprotstaviti tradiciji koja nas je gurala jedne protiv drugih. Svi živimo na ovom prostoru i ima dovoljno mjesta za sve nas”, mirno i s blagim osmijehom kaže Rade Aleksić.

Razgovor, učtivo se izvinjavajući, stalno prekida, zbog mnogobrojnih poziva novinara i prijatelja koji žele obilježiti godišnjicu Srđanove smrti, te strpljivo svima objašnjava kako će otići na groblje da položi cvijeće svom sinu i da su svi koji to isto žele učiniti dobrodošli.

“Nije bitno koja mu je funkcija, samo neka je dobar čovjek i neka dođe”, poručuje sagovorniku u telefonskom razgovoru.

Njegov Srđan je sahranjen pored majke i mlađeg brata koji je poginuo u nesreći prije rata, s nepunih 17 godina.

“Supruga je mlada umrla. Nije dočekala da vidi da nema sinova. Tu muku dijelim sam”, kaže Rade Aleksić tiho i pokazuje fotografije svojih sinova i supruge.
“Ovo je Srđo sa majkom, ima osam godina, tada je dobio medalju. Ovo je Vujo, drugi sin, on liči na majku”, gleda u fotografije i dodaje ostale – kada je Srđan nosio olimpijsku baklju kroz Trebinje, na motoru, sa društvom na ekskurziji na Bledu, sa prijateljima u gradu…

“Interesantno je kada me pitaju kako sve to podnosim, kažu – izgubili ste dva sina, mlada. Onda se ja često pitam kako se osjećaju ljudi koji nikada nisu imali djecu, koji tu radost nisu osjetili. Pa onda kažem – ja sam sretan čovjek.”

Aplauz dobroti

Na pitanje kako bi on želio da se obilježi 22. godišnjica Srđanove smrti, bez razmišljanja odgovara: “Apelom mladom čovjeku da shvati šta to znači dobrota, prijateljstvo i ljubav i da ga ubijedimo da se time može mnogo više postići nego agresivnošću.”

Upravo je to naslijeđe njegovog sina, koji je spasio život Alenu Glavoviću, koji sada živi u Švedskoj sa suprugom i dvoje djece. On svake godine dolazi u Trebinje da obiđe Srđanovog oca i ode na groblje.

“Često zovne Alen. Dobar je Alen, dobro je čeljade i drago mi je što se fino oženio i ima dvoje fine djece”, kaže s osmijehom Rade Aleksić.

Jedan od vojnika koji je prekinuo Srđanov život poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđena na po 28 mjeseci zatvora.

“Sretnem jednog od njih, prije bi prelazio na drugu stranu ulice, mada ne tražim da se on sklanja. Dobro bi bilo kada bi imao djecu, pa se pokajao, da njima učini uslugu da budu dobri ljudi”, navodi te dodaje da je “drugu dvojicu izgubio iz vida”.

“Možda ih sretnem, ali drago mi je da ne znam ko su. Jedan je poginuo. Kada sam radio fontanu u manastiru Tvrdoš, njegov sin je dolazio i pitao treba li mi pomoći. Nije znao ni ko sam ja, ni da je njegov otac učinio šta je učinio.”

Ovo je prikazano i u filmu Krugovi Srdana Golubovića, na čijoj je premijeri u Sarajevu i Beogradu bio i Rade Aleksić. Publici se na kraju i obratio, a reakcije su bile nevjerovatne.

“U Sarajevu su ljudi plakali. Kažu da Sava centar u Beogradu nije doživio takve ovacije. A ko je Rade da se njemu aplaudira kada se pojavi? Znači, oni su aplaudirali nekoj dobroti.”

Zraka koja obasjava Trebinje

Srđan je posthumno odlikovan i brojnim priznanjima, a jedno od njih je Medalja “Miloš Obilić” za hrabrost, koja je njegovom ocu uručena u Beogradu.

Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“Meni mnogo znači što je tada Novak Đoković htio da me upozna, neko koga cijenim, ne po tome što zarađuje mnogo, nego što je kao mlad koristan na planu čovječnosti”, prepričava Rade Aleksić, ipak dodajući da mu je najdraže kada mu neko kaže da će odgajati dijete onako kako je on odgajao svoje sinove.

Srđanovo ime nose i ulice u Sarajevu, Beogradu, Pančevu, Podgorici te prolaz u Novom Sadu. Ipak, ulicu i spomenik još nema u rodnom gradu. Međutim, njegovom ocu spomenik ništa ne znači, niti je ikada pokrenuo inicijativu za to.

“Spomenik kao spomenik nema nikavu vrijednost ako Srđo nije usvojen kao pojam u duši čovjekovoj”, kaže odmahujući rukom.

O tome smo razgovarali i s gradonačelnikom Trebinja Slavkom Vučurevićem koji ističe da poštuje ovakve želje Srđanovog oca.

“Srđan Aleksić je jedna zraka dobrog čovjeka, koja obasjava Trebinje i dan-danas. Žalim što nije bilo više Srđana, i u Trebinju, i Mostaru, i Sarajevu, i svugdje gdje su bila ratna dešavanja. Da je, možda, bilo više takvih ljudi i da smo izbili iz glava nacionalizam i rat, živjeli bismo mnogo bolje”, kaže Vučurević.

Ipak, navodi da postoji inicijativa da se glavna nagrada na trebinjskom Festivalu festivala dramskih amatera zove po Srđanu Aleksiću. Već sada postoji turnir u plivanju “Srđan i Maksim” koji, osim Aleksićevog, nosi i ime njegovog rođaka, također plivača, koji je poginuo u ratu.

Poruka koja je oprala duše ljudi

U Trebinju postoji i sportska dvorana “Srđan Aleksić”, u kojoj su smješteni teretana i sportski tereni. U dvorani nas je dočekao mladić, prekinuvši vježbanje. Na upit o Srđanu Aleksiću odmahno je glavom i brzo odgovorio: “Ovo samo nosi njegovo ime, mi nemamo ništa s tim. Imam svoj stav i ne želim to da komentarišem.”

Šetnjom kroz Trebinje susreli smo mnogo mladih, a većina njih je, također, izbjegavala govoriti o Srđanu. Biljana, 30-godišnja Trebinjka, objašnjava da su mišljenja kod mladih podijeljena kada se govori o Srđanovom djelu.

“Gledala sam film Krugovi, ali nisam baš razmišljala o svemu tome”, kaže 26-godišnja Marija.

Ipak, 15-godišnji Miljan, šetajući gradom, rado je stao i skinuo slušalice svog MP3 uređaja da razgovara o Srđanu.

Srđan Aleksić [Ustupljeno Al Jazeeri]
“On je defintivno moj heroj, nije uradio dobro djelo samo za jednog čovjeka, nego za cijelo Trebinje. Svi mladi se trebaju ugledati na njega. Za mene je on uzor i primjer”, govori ponosan na svog sugrađanina.

Rade Aleksić objašnjava da se mladima u Trebinju, nažalost, malo o priča o djelu njegovog sina.

“Imam osjećaj da više djeca Sarajeva to gaje nego Trebinja. Ako 20 mladića iz Mostara dođe na Srđanov grob, to znači da neko to tamo gaji, da radi na uzdizanju čovjeka, jer ako posadite ružu a ne gajite je – onda više nema te ruže.”

Dodaje da bi mu najdraže bilo da se “pod pojmom Srđan vode razgovori o čovjeku”.

“To je moja želja, ne da žale Srđa što je mlad poginio. Neka ga ne žale, neka cijene to što je u njima probuđeno, neka cijene sebe.”

Ističe da je to tradicija njegove porodice, ali i ovog kraja: “Mi smo na Balkanu ipak plemenit narod, samo smo na vjetrometini, pa su nam često nametane mnoge stvari, tako da smo malo pogubljeni i moramo se vratiti toj dobroti.”

A priča o dobroti onoga što je Srđan Aleksić učinio oprala je duše mnogih ljudi i zalila plemenitost u njima, kako najbolje opisuje njegov otac, što je veća poruka nego ijedan spomenik.

Izvor: Al Jazeera

NOVO SREDSTVO ZA ČIŠĆENJE SNIJEGA

0

Komunalno preduzeće Petnjica radilo je proteklih dana na osposobljavanju traktora koji posjeduju za potrebe čišćenja snijega.
Komunalno je dodatno montiralo kosi nož specijalizovan za čišćenje snijega I korpu za posipanje soli I rizle.
Kosi nož je dobavljen iz Srbije, odakle je i došla ekipa koja ga je montirala. Kako su kazali iz Komulanog Petnjica, ovo osposobljavanje mnogo će značiti građanima jer će traktor moći efikasnije da čisti uske seoske puteve i uzgred da posipa rizlu i so.
Komunalno je takođe poručilo kosi specijalizovani nož za čišćenje snijega za mašinu ICB koju posjeduju, što će takođe značiti da će Komunalno efikasnije čistiti veće namete snijega.
Komunalno takođe posjeduje i kamion koji je donacija ZK Bihor, međutim kamion je u kvaru, te će nakon popravke biti na raspolaganju.

DINO RAČIĆ

VULIĆ: AGOVIĆ ZABORAVIO DA PETNJICA VEĆ IMA BIBLIOTEKU

2

Povodom izjave Samira Agovića, predsjednika Opštine Petnjica o skorom osnivanju gradske biblioteke, reagovao je Sabrija Vulić, predsjednik Savjeta Muslimana Crne Gore. Regovanje prenosimo u cjelosti.

“Marta prošle godine u Petnjici je sredstvima koja su obezbjedili Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore i Savjet Muslimana Crne Gore svečano otvorena biblioteka, u objektu nekadašnje Mjesne zajednice, koja nosi ime poznatog intelektualca ovog kraja Kadrije Adrovića. Tu biblioteku je svečanim govorom otvorio predsjednik opštine gospodin Agović kojije tom prilikom izjavio : „Otvaranje biblioteke za sve nas znači veoma mnogo i to pokazuje da ovaj kraj ima ljude koji su stvarali i stvaraju i koji su najveći “sinovi” Bihora. Njih smo dužni da se sjećamo s poštovanjem i lokalna samouprava ima dužnost da to radi. Kadrija Adrović je bio vizionar, koji nije uspio da dovrši svoju misiju, ali kada neko sa tolikom željom i elanom radi, on to prenosi drugima, i on je to učinio i zahvaljujući tome danas otvaramo ovu biblioteku. Kadrija je kao veliki aktivista, prosvjetni radnik i kao veliki ljubitelj ovog kraja znao koji je pravi put, a to je znanje i nauka. Život je bio kratak da bi postigao ono što je želio, ali njegova porodica i prijatelji treba da budu ponosni na njega. Nastavljamo Kadrijinu misiju, kroz ovu biblioteku koja mnogo znači za Petnjicu“.
Zato smo neprijatno iznenadjeni da gospodin Agović u svojoj izjavi za Radio Petnjicu niti jednog trenutka nije pomenuo da u njegovoj opštini postoji biblioteka koja broji oko 3500 knjiških jedinica i koju je on otvorio.
Izuzetno nas raduje sto je Ministartstvo kulture obezbjedilo sredstva za projekat biblioteke u Petnjici i čvrsto vjerujemo da će ta sredstva biti potrošena na nadogradnju postojeće koja je otvorena u martu prošle godine i koja na žalost stoji zatvorena, jer nijesu preduzeti nikakvi koraci da ona bude na usluzi stanovnicima Bihora.
Savjet Muslimana je kao i do sada spreman da u granicama svojih intelektualnih i finansijskih mogućnosti pomogne razvoj i opremanje postojeće biblioteke u Petnjici”.

OBILJEŽENA GODIŠNJICA UDRUŽENJA ISELJENIKA INDIANA – CETINJE

1

Crnogorsko udruženje Cetinje iz indijane osnovano je 22.januara 2016.godine i prije par dana proslavljena je godišnjicu rada udruženja…Udruženje Cetinje je nevladino, nestranačko udruženje koje ima za cilj okupljanje iseljenika iz Crne Gore , koji živre na teritoriji USA.

“Radimo na promociji Crne Gore, na stvaranju pretpostavki za bolju i veću saradnju iseljenika sa matičnom državom našom Crnom Gorom. U prethodnom periodu podršku za naš rad dobili smo od Konngesmena Vislovsog iz indiane kao i sa Asocijacijom za saradnju sa dijasporom iz Bara i njihovom predsjednicom gdjom Verom Kirović. Zbog podrške koju su nam dali i daju za nastavak rada , ovim putem im se zahvaljujemo.
Kako sam ja prepoznat, po britkom jeziku, i ovaj put moram ukazati da je Udruženje Cetinje u protekloj godini bila suorganizator dva iseljenička skupa u Njujorku. Nažalost , oni nijesu uspjeli u mjeri i na način kako smo mi željeli da bude…za to su se pobrinuli neki , koji sebi daju za pravo da nas klasifikuju na podobne ili nepodobne. A sve samo iz jednog razloga , jer sam kao predsjednik Udruženja Cetinje, javno ukazao na procesne greške prilikom formiranja Savjeta za saradnju sa dijasporom Vlade Crne Gore, kao i javno iznio neslaganje članova Udruženja Cetinje, da je bez presedana plaćati iz Budzeta Crne Gore, „ patriotizam“ iseljenika članova tog Savjeta , kojima se plaćaju troškovi avio karata, hotelskog smještaja u Crnoj Gori, da bi radili ili uradili na poboljšanju uslova i povećanju veza izmedju matične države i iseljenika.

No to je nešto što neće mene niti članove Udruženja Cetinje zaustaviti u radu niti u patriotskom odnosu prema svakom gradjaninu Crne Gore, kome je ta Crna Gora u srcu!
U narednom periodu namjeravamo organizovati više iseljeničkih okupljanja tj susreta o kojima ćemo Vas blagovremeno obavijestiti. Sve Vas puno pozdravljam ! Nek je vječna Crna Gora”, rekao je predsjednik udruženja Indiana Cetinje Mirsad Jahović

FESTIVAL MULTIKULTURE U LUKSEMBURGU

0

U Luksemburgu se uveliko priprema Veliki festival multikulture, na kojem se predstavi preko sto zemalja svijeta i koji posjeti preko trideset hiljada ljudi.
Polako ali sigurno primiče se Veliki martovski festival multikulture u Luksemburgu na kojem se predstavi, na razne načine, preko sto zemalja svijeta. Svake godine gostuju i pisci i slikari sa Balkana, ponajčešće iz BiH i Crne Gore.

Ove godine gosti festivala biće: Naida Mujkić (BiH) Ksenija Rakočević (CG) Dijana Tiganj (CG) te Rahim Šućov Agović (CG-Sandžak) i Halil Džananović (BiH) koji žive i pišu u Holandiji.
Njihov nastup planiran je za 4. mart (subota) u 18:00H.

Moderator književne večeri bice Resmija Ajdarpašić.

Inače, festival svake godine posjeti oko 30 000 ljudi, a na predstavljanju pisaca sa Balkana – još se nije desilo da sala ne bude ispunjena do posljednjeg mjesta.

Ovo je prvi put da se mlada Dijana Tiganj (Petnjica) predstavi na jednom međunarodnom festivalu, gdje će sa svojom profesoricom Ksenijom Rakočević predstaviti svoj roman „ A vrijeme ide dalje“.
Magistrica književih nauka – Ksenija Rakočević govoriće i o poeziji Naide Mujkić iz Doboja (BiH) koja slovi za jednu od najdarovitijih pjesnikinja u BiH.
Biće ovo prilika da doseljenici sa Balkana puna dva sata uživaju u stihovima istinskih pjesnika i fragmentima djela prozaista.
Iako je do početka festivala ostalo mjesec i po sve je spremno za doček književnih stvaraoca i drugih umjetnika iz cijeloga svijeta.
To su dani kada je cijeli Luksemburg u znaku ovog značajnog festivala koji organizuje „CLAE“ (Comité de liaison des associations d’étrangers) Luksemburg.

F.S.

POMOĆ ZA SELENU

2

Dragi prijatelji,

Našoj trogodišnjoj kćerki Seleni Mandić dijagnostifikovan je neuroblastom, kancer koji se razvio u stomaku i metastazirao na koštanoj srži.

Pred porodicom je period života sa jednim ciljem, da se bolest koja je u četvrtom stadijumu, pobijedi snagom volje, ljubavi i dobrotom ljudi spremnih da pomognu.

Samo zahvaljujući dobroti jednog čovjeka otvorila su nam se vrata Dječje bolnice u Sinsinatiju, SAD, koja ima specijalni odsjek za proučavanje ove teške bolesti.

Svaka pomoć pojedinca ili organizacije čini da naša nada traje duže. Puni smo nade, i već smo dirnuti mnogim dobročinstvima, ohrabreni da zatražimo pomoć.

Za pokrivanje dijela troškova i podršku Seleninom liječenju koje će trajati oko osamnaest mjeseci porodici će biti potrebno 200.000 eura. Molimo vas da nam pomognete da dostignemo taj cilj. Vašim donacijama budite uz nas kroz teško vrijeme koje slijedi.

Liječenje neuroblastoma u ovom stadijumu bolesti obično sadrži serije hemioterapija, operativno odstranjivanje tumora, transplataciju koštane srži i radiološku terapiju, ali mi vjerujemo da Selena može pobijediti. Vjerujemo da će se vratiti u zagrljaj svojoj sestri bliznakinji Niki.

Novčana sredstva za podršku Seleninom liječenju možete uplatiti na žiro-račun:

565-0100100035876-65

Potrebne podatke za uplatu iz inostranstva možete naći ovdje.

Unaprijed zahvalni,

Aida Ramusović i Brano Mandić,
roditelji

http://www.helpselena.me/p/home.html?m=1

KENAN RASTODER – PETNJIČANIN KOJI JE ODLOŽIO FAKULTETSKU DIPLOMU I OSNOVAO TRI FARME

3

Ni mladost, ni fakultetska diploma, niti šarenilo i raskoš evropskih zemalja nijesu pokolobali mladog Kenana Rastodera iz Petnjice da na đedovini podigne gazdinstvo koje svojim obimom i prihodima daje nadu i šalje poruku da se na selu može lijepo živjeti.

Ovaj mladić sa posebnim elanom brine o tri zasebne farme – krava, ovaca i koza. Posao mu ide odlično, a planovi su još bolji. Posjeduje 200 grla alpino koza, 280 ovaca i 11 muznih krava. Od kvalitetnog mlijeka nakon termičke obrade i pasterizacije proizvodi tradicionalne i sušene sireve, domaće trapiste, jogurt i surutku od koza i ovaca. U radu mu pomaže petočlana porodica, a zaposlilili su i dvije porodice koje brinu o stoci dok je na katunima.

“Farmu smo oformili prije desetak godina i od tada u kontinuitetu uvećavamo broj grla. Time smo nastavili tradiciju našeg đeda koji nam je ostavio u nasljedstvo veliki imetak, otac ga je kasnije uvećao, tako da sada raspolažemo sa preko stotinu hektara zemlje. Imanje se nalazi u mjestu Konjska rijeka koje dijeli Peštersku visoravan i Bihorski kraj. Tu sijemo žita za ishranu stoke. Od proljeća pa do kasne jeseni grla su na ispaši, gdje ima u izobilju kvalitetne i raznovrsne planinske trave. Tokom dana stoka je na slobodnoj ispaši, a nakon povratka sa ispaše dobijaju pojačan obrok”, priča Rastoder za Radio Crne Gore.

Problem oko predaje mlijeka koji je postojao do prije dvije godine, porodica Rastoder je razriješila izgradnjom sopstvene mljekare, što im je omogućilo preradu i otkup mlijeka i motivisalo da uvećaju farmu.

“Do prije dvije godine posjedovali smo samo farme, sa znatno manjim brojem grla, a sad u mljekari vršimo preradu i mlijeka otkupljenog od susjeda. Imamo kvalitetnu saradnju sa marketima Kompanije „Roda“, a poslujemo i sa hotelima na primorju i brojnim manjim marketima. Cilj nam je da uvećamo kapacitete, da unaprijedimo i zaokružimo proces proizvodnje, uz maksimalnu brigu o kvalitetu svih proizvoda”, ističe naš sagovornik.

Mladi farmer očigledno zna šta hoće, a ima i snage i odlučnosti da ostvari svoje ambiciozne planove.

”U želji da odgovorim postavljenim ciljevima obišao sam više zemalja u regionu i Evropi, da vidim kako to rade oni što imaju bogatu tradiciju i punu odgovornost prema poslu i prema proizvodnji. Shvatio sam da ovdje ima resursa, posebno kad je riječ o proizvodnji zdrave hrane, ali da mi moramo uložiti znatno više truda, jer u odnosu na evropske prilike radimo u osjetno složenijim uslovima. Nekontrolisan uvoz otežava plasman proizoda domaćim proizvođaćima, pa bi uvoz trebalo ograničiti na onoliko koliko damaći proizvođači ne mogu da obezbijede”, primjećuje Rastoder.

„Radmančić milk“ ima kooperanate na širem području sa kojeg otkupljuje mlijeko, a ove godine planira da osnuje četvru farmu koza jer je, kako kažu, još uvijek malo proizvođača tako traženog i kvalitetnog kozjeg mlijeka. U Petnjičkom kraju ima deset do petnanest farmi koje se ozbiljno bave tim poslom, kao i dvije farme ovaca od po dvjesta do dvjesta pedeset grla.

“Cijenim napore koje naša država čini na unapređenju sela i poljoprivrede, mislim da bi ta podrška trebala da bude i još izdašnija i efikasnija. Isto tako, apelujem na mlade da potraže svoju budućnost u ovoj oblasti, jer tu, posebno u organskoj proizvodnji, postoje ozbiljne šanse i ima dovoljno prostora”, poručuje ovaj ugledni domaćin.

PREUZETO SA PORTALA RTCG

AGOVIĆ: MINISTARSTVO KULTURE PODRŽALO DVA PROJEKTA U PETNJICI

0

Zahvaljujući podršci Ministarstva kulture u ovoj godini, lokalna uprava će realizovati dva vrlo značajna projekta. Jedan od projekata se tiče varolizacije turističkog i arheološkog potencijala lokaliteta Torine, gdje je Ministarstvo kulture opredijelilo 20.000 eura. Krajem prošle godine je bivši ministar kulture boravio u radnoj posjeti u Petnjici i u razgovoru sa predstavnicima iz loklane uprave, prepoznao da lokalitet Torine ima veliki potencijal kako u turističkom tako i u arheološkom smislu i da može da bude značajna destinacija na turističko – arheološkoj mapi Crne Gore.

„Na osnovu naše inicijative, ministarstvo je opredijelilo ova sredstva, a nosilac posla će biti Polimski muzej iz Berana. Treba da imamo u vidu da je Polimski muzej iz Berana već u nekoliko navrata radio ispitivanja i istraživanja na ovom lokalitetu, a on ima i stručne ljude. Tu prije svega mislim na gospodina Peđu Lutovca koji je kao stručnjak prepoznatljiv šire od našeg regiona. Očekujemo, čim se stvore povoljni vremenski uslovi da će se krenut u realizaciju ovog projekta“, kazao je za portal radija Samir Agović, predsjednik opštine Petnica.
Drugi značajni projekat koji je podržan od strane vladinih institucija jeste osnivanje gradske biblioteke i za taj projekat je Ministarstvo kulture odobrilo iznos od 10.000 eura. Inače, osnivanje gradske biblioteke je u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i ono što se može očekivati u toku ove godine jeste da Petnjica dobije gradsku biblioteku. Onog momenta kada opštinske službe se isele iz prostorija Centra za kulturu i pređu u prostorije novog administrativnog centra, Centar za kulturu će dobiti neophodan prostor za otvaranje biblioteke.

„“Vrlo je značajno da jedna sredina kao što je naša ima biblioteku, vrlo je značajno da se vratimo čitanju i da će otvaranje ove biblioteke zasigurno značiti jedan naš novi odnos prema čitanju. Svedoci smo da je čitanje u zadnje vrijeme, zbog svega ovog što se dešava na polju tehnike i tehnologije, u nekoj mjeri i zapostavljeno. Obaveza svih nas, posebno u lokalnoj samoupravi i školskog sistema jeste da insistiramo da se vratimo čitanju knjiga jer, samo dobra knjiga i sadržaj iz tih knjiga nas može oplemeniti i edukovati i može nas učiniti da budemo svi obrazovaniji, da budemo svi civilizovaniji i produhovljeniji, a to je jedino moguće ukoliko se bavimo čitanjem“, zaključio je Samir Agović za portal radija.

DENIS BOŽOVIĆ

ČITAOCI UPOZORAVAJU: TEŠKO KROZ LJEŠNICU DO PETNJICE

1