UDRUŽENJE LUKSEMBURG-CRNA GORA DONIRALO MEDICINSKU OPREMU

Nedavno je udruženje Luksemburg – Crna Gora na čelu sa dr Christiane  Kieffer, dobilo od klinike Robert Schuman donaciju  u obliku medicinske opreme.

Počasni  presjednik udruženja Luksemburg – Crna Gora  Ismet Muhović je uručio donaciju udruženja  28.oktobra  Domu zdravlja Rožaje i bolnici u Beranama. Donaciju čini 36 bolničkih kreveta i dva specijalna stola za ginekologiju  kao i 17 bolničkih ormara.

“Transport te medicinske opreme je organizovan uz pomoć pojedinih sponzora iz Luksemburga kojima je udruženje zahvalno. Udruženje Luksemburg – Crna Gora će se i ubuduće truditi da radi ovakve vrste donacije”, istakao je za portal radija Ismet Muhović koji je ujedno i član savjeta za dijasporu.

DENIS BOŽOVIĆ

BIHORAC DENIS ŠABOTIĆ, USPJEŠAN I KAO TRENER U ŠVAJCARSKOJ

Denis Šabotić, koji je bio šampion Švajcarske u kik bosku u WAKO federaciji, nastavlja uspješno da se bavi i trenerskim pozivom.

Naime, ovaj Bihorac  ima svoj klub „DEDžO GYM“, od oktpbra 2017 god. i već postiže zapažene rezultate.

„Da, nastavljam svoje uspjehe i u trenerskom poslu. Imam već dva švajcarska prvaka u poluteškoj i teškoj kategoriji ISKA federaciji. U subotu ( 2.oktobra ) imam tri borca  u finalu švajcarskog prvenstva K1 WAKO federacije u kojoj sam i ja bio prvak 2016.god. Timon Weber je u kategoriji do 60kg od koga se mnogo očekuje i čiji talenat puno obećava. Tu je i Alin Marian Toc u kategoriji do 81kg u kojoj sam i ja sam nastupao i Daniel Weicher 91kg koji je već švajcarski prvak u ISKA federaciji. Moj klub je jedini klub sa tri predstavnika i to mi je veliki uspjeh. Mlad ali uspješan klub u kome vlada prijateljstvo, respekt i disciplina. Imam još nekoliko talentovanih boraca koji tek nadolaze.

Do sada sam imao mali prostor od 70m2, a već od 10.novembra prelazim u mnogo većem od 210m2, sa vrsnom opremom koja će omogućiti ptofesionalan rad i dalje mnogobrojne uspjehe“, istakao je za portal radija Denis Šabotić koji očekuje da dobri rezultati tek treba da dođu jer se trud i rad mora isplatit.

DENIS BOŽOVIĆ

TIKA U POSJETI PETNJICI

0

Juče je u zvaničnoj posjeti Opštini Petnjica boravio koordinatora TIKA-e za Crnu Goru Muhammed Ünal.

„Imali smo mogućnost da razgovaramo o projektima koje TIKA realizuje u Crnoj Gori. Takođe je bila prilika da se zahvalimo za sve ono što je TIKA uradila na području Opštine Petnjica u proteklih pet godina. Iskazali smo zahvalnost za realizovane projekte u Petnjici. Vjerujemo da će svaka buduća saradnja ići u istom pravcu  i da će TIKA još mnogo projektata finasirati na području Petnjice.
Prilika je bila da razgovaramo o aktuelnim potrebama naše Opštine i iskoristili smo priliku da saopštimo koordinatoru što su realne potrebe Petnjice, koordinator g-din Ünal je razumio šta su to realne potrebe i pokazao je visok stepen interesovanja vezano za naše finansijske i tehničke kapacitete i u tom pravcu je tekao prijateljski i otvoren razgovor.
U toku razgovora zaključili smo da radimo na nekoliko projekata kao što je valorizacija bihorskog ćilima. naravno, TIKA je od samog početka podržala ovaj projekat zatim tkanje ćilima i na dobrom smo putu da definišemo prostorije u kojima će biti smješteni pogoni. Takođe smo definisali projekte oko vodosnadbijevanja. Konkretna pomoć koju očekujemo od TIKE je direktna investicija našim poljoprivrednim proizviđačima. Ono što smo zaključili tokom razgovora da su oni zainteresovani da pruže podršku kada je u pitanju proizvodnja mesa, mlijeka, tova pilića i proizvodnju jaja.

Veliko interesovanje g-din Ünal je pokazao za podršku komunalnom preduzeću i eventualno službi zaštite kroz nabavku specijalizovane mehanizacije.

Vrlo brzo ćemo imati sastanak sa TIKOM gdje ćemo predstaviti lepezu naših zahjeva za narednu godini i čvrsto se nadamo da će veliki broj zahtjeva TIKA ispuniti za dobrobit građana Opštine Petnjica. Predstavnic lokalne uprave predsjednik SO Mehmed Adrović, potpredsjednik Opštine Muslija Kalić, glavni administrator Mirsad Ćatović, sekretar SO Adis Duraković, savjetnik za poljoprivredu Adis Ličina i dr. Nermina Muratović su svi sa svog aspekta prezenirati šta su potrebe Opštine Petnjica”, istakao je predsjednik opštine Petnjica Samir Agović za Radio Penjica.

ENKO KORAĆ

DESET GODINA ZAVIČAJNOG KLUBA „BIHOR“                                            (II. dio)

Obilježavanje jubileja – Deset godina ZK „Bihor“ iz Luksemburga protekao u znaku Crne Gore, opštine Petnjica i Bihora

Na adresu ZK “Bihor”, povodom jubileja, čestitke su uputili počasni članovi i prijatelji udruženja i to: prof. dr Izet Šabotić, mr. Sait Šabotić, prof. dr Isat Skenderović, Vesko Garčević, Ismet Šanjo Ramčilović, dr. Ismet Iko Latić, Sinan Tiganj, mr. Esko Muratović, Enver Rastoder.

Mirsad Rastoder:

Mirsad Rastoder

Predsjedniku Esku Haliloviću, članovima Upravnog odbora, svim aktivistima i prijateljima cijenjenog Kluba

Poštovani prijatelji,

Hairli Vam svečanost povodom deset godina pleminitog rada Zavičajnog Kluba, koji je postao respektabilna institucija i ponos svih dobromisliećih ljudi u Crnoj Gori i dijaspori.
Žao mi je što zbog profesionalnih obaveza – obilježavanje 75 godina Radija Crne Gore – nijesam stigao u Luksemburg, ali znajte da sam i srcem i dušom sa vama.
I tako će biti za vazda, ako nastavite putem sloge i jedinstva za opšte dobro, za očuvanje bošnjačkog identiteta kroz širenje multikulturnog prijateljstva koje nam pomaže da otkrivamo sebe drugima i druge prepoznamo u nama samima.
Bihorci odavno putuju raznim putevima i nalaze sreću po svijetu ali ste Vi potvrdili da je “zavičaj  najpostojaniji prostor između Života i Smrti”- i da mu se stalno treba vraćati.
Mirsad Rastoder,
Počasni član ZK „BIHORA“


Prof. dr Izet Šabotić:

Dragi Hamdo,
Hvala vam na Pozivnici. Iskreno vam čestitam na ovom značajnom jubilju.
ZK “Bihor” je najbolji primjer, njegovanja tradicijskih i kulturnih vrijednosti te izgradnje mosta sa svojim zavičajem. Mudrim vođenjem od strane rukovodstva,te nesebičnim zalaganjem svih vas, dali ste ogroman doprinos razvoju zavičaja, te bili najbolji ambasadori u promovisanju brojnih zavičajnih vrijednosti – Želim vam od srca, da budući rad ZK “Bihor” bude jednako uspješan kao i do sada, ispunjen zadovojstvom, slogom i snažnim osećajem za zavičaj. Vjerujem u vašu misiju i želim vam svako dobro.
Pozdrav i selam za sve vas koji ste utkali dio sebe u vrijednost koja se zove ZK “Bihor”
S poštovanjem,
Izet Šabotić

Isat Skenderović:

Poštovani Hamdija, poštovani članovi zavičajnog kluba “Bihor”

Iskreno se zahvaljujem na pozivu da prisustvujem Svečanoj akademiji i drugim aktivnostima posvećenim obilježavanju 10 – oj godišnjici osnivanja Zavičajnog kluba „Bihor“.  Žao mi je što, zbog ranije preuzetih obaveza, neću moći prisustvovati organizovanim svečarskim aktivnostima. Koristim se prilikom da Vam čestitam veliki jubilej koji ispunjava naša srca radošću, nadom i ljubavi. U proteklih deset godina odigrali ste veliku ulogu u očuvanju bogatog historijskog i kulturnog nasleđa Bihora, o jačanju porodičnih veza i vaspitanju novih generacija. Svojim humanitarnim akcijama i aktivnostima uspostavili neraskidivu vezu sa zavičajem.
Želim Vam još mnogo ovakvih jubileja u budućnosti i da nastavite putevima lidera u afrmaciji zavičaja i zajedništva.

Mahsuz selam dr.sc. Isat Skenderović

Tuzla, 24. 09. 2019. god.

 Ismet Iko Latić:

Poštovani predsjedniče, uvaženi članovi ZK BIHOR,

Velika mi je čast što ste mi uputili poziv da prisustvujem svečanosti povodom 10. godišnjice osnivanja ZK Bihor.  Na žalost, neću biti u prilici da budem sa Vama. Ali ovim putem želim da podijelim sa Vama radost zbog ovog jubileja.

Uvjeren sam da će ZK Bihor, kao i do sada, imati primat u kreiranju zdravog i patriotskog odnosa dijaspore prema zavičaju. Dosadašnjim djelovanjem, koje ste započeli prije deset godina, sebi ste odredili zadatak i misiju, koja je jako plemenita i lijepa, ali je i mnogo odgovorna i teška. Mada, dobri rezultati, koje ste postigli su proizvod tog teškog rada i zajedničkog djelovanja, koji su tražili mnogo odricanja rada i truda. Deset je godina kako ste počeli da zidate kuću zavičaja u zemlji gdje radite i boravite, a i mnogo prije toga Vi taj zavičaj pomažete na sve načine. Pravljenje kuće je primjer plemenitog podviga koji čovjek može da napravi u svom životu. Za nas Bihorce, kažu da volimo da pravimo kuće, a Vi ste, kao vrsni neimari napravili kuću u koju se rado dolazi i boravi. U  kući u koju se rado dolazi i iz koje se pomaže, sebi i drugima, ostaje berićet. Napravili ste kuću mjesto i stjecište, gdje su boravili i bili dobrodošli, svi ljudi dobre volje, a Vi ste Vašim hizmetom učinili i činite, ono što nas sve čini ponosnim i ko je god bio Vaš gost, gdje god da živi, on je kuća na koju možete da se oslonite.

Dali ste ogroman doprinos da se napravi, obnovi kuća – država iz koje ste potekli, ništa manje nijeste uložili u to da se vrati status opštine Petnjica – napravi i obnovi kuća sa čijeg praga ste pošli u svijet. Dan danas pravite mostove i neraskidive komunikacije i veze koje čine da Bihor bude mnogo veći nego što je u geografskom smislu, a kako da ne bude tako, kada imamo, pored velikog prirodnog bogatstva i ono najveće bogatstvo – ljude.

Vi ste najbolji ambasadori našeg kraja, države i naroda, i Vi Vašim sveukupnim življenjem i djelovanjem baštinite i proizvodite vrijednosti koje su vazda bile i uvijek će biti na cijeni.
Veliku i važnu misiju ste započeli i do sada ste je vodili dostojanstveno, čvrsto, nepokolebljivo! Želim Vam da u toj plemenitoj misiji istrajete do kraja vašeg radnog vijeka i da Vas naslijede nove generacije jednako principijelnih patriota i slobodumnih ljudi kakvi ste Vi. Vi ste se sa puno ljubavi posvetili očuvanju zavičajnih vrijednosti i na tom putu istrajavate. Postavili ste dobar urnek  za nove generacije, širom dijaspore i u zavičaju, koje su, za ovih 10 godina, u svemu što ste Vi učinili, dobile najbolji primjer kako se ta posvećenost provodi.
Neka je srećno i berićetno, dragi moji Bihorci i prijatelji Bihora i ZK Bihor
Aferim!

Dr Ismet Iko Latić

 Mr. Sait Š. Šabotić:

Uvažene dame i gospodo,

Poštovani Predsjedniče gospodine Haliloviću,

Poštovani članovi i prijatelji Zavičajnog kluba „Bihor“!

Posebno je zadovoljstvo, naročito meni kao jednom od počasnih članova, uputiti

vam ovaj telegram povodom obilježavanja desete godišnjice postojanja i djelovanja Zavičajnog kluba „Bihor“. Nažalost, brojne obaveze koje su pristigle, nijesu mi dozvolile da u ovom svečeraskom času, budem sa vama, u prostorijama Kluba, gdje me ne dočekuju samo prijatelji, već i decenija uspomena koje smo ugrađivali u ono što je tu stvoreno, čuvano i sačuvano za svih ovih deset godina. Zavičajni klub „Bihor“, koji će ostati jedno od najznačajnijih kulturnih zdanja u dijaspori, je naša institucija od posebnog značaja. To je svjetionik koji je čitavu jednu deceniju odašiljao najpozitivnije signale svima koji su bili daleko od zavičaja i koji su „plovili bespućima“. On je, isto tako, bio čuvar tradicije, državnog i nacionalnog personaliteta i individualnosti svakog člana ponaosob. Preko trideset brojeva Revije „Bihor“ i monografija posvećena desetom rođendanu, samo su oni krupni imaterijalni pokazatelji marljivog rada i doprinosa članova Kluba, želji da se opstane daleko od zavičaja i rodne grude, da se pomogne svima kojima je pomoć potrebna, da se saburom sačuvaju od zaborava važni datumi, događaji, jubileji i ličnosti. Ima li nešto humanije od toga!

Na sve što je do sada urađeno, možemo biti ponosni, jer će to svjedočiti pred budućim generacijama mladih naraštaja o nama, našim idejama i pogledima na budućnost. Sa željom da sve to bude snažan podstrek za buduća stremljenja i berićet u radu, primite izraze mog dubokog poštovanja i najiskrenije čestitke povodom 10-togodišnjice djelovanja našeg Kluba.

Sa divljenjem i poštovanjem,

Sait Š. ŠABOTIĆ, počasni član ZK „Bihor“

Nikšić, 24. oktobra 2019. god.

Ismet Šanjo Ramčilović:

 

Ismet Ramčilović – Šanjo

Uvaženi moji Bihorci,
Prije svega da vam se zahvalim na pozivu povodom vašeg, odnsono našeg jubileja. Smatram da sam i ja dio toga i žao mi je što ne mogu prisistvovati jubileju  zbog poslovnih obaveza koje se nijesu mogle prekinuti, niti prolongirati. Vama svima želim da ovaj jubilej bude samo putokaz većem uspjehu u daljem radu.
Srdačno vas selami Ismet- Šanjo Ramčilović iz Sarajeva.

Esko Muratović:

 

Poštovani Faize,

Povodom velikog jubileja – deset godina postojanja, djelovanja i rada
udruženja Bihor, tebi lično, predsjedniku Esku Haliloviću,
članovima Upravnog odbora, kao i svim članovima Udruženja Bihor, upućujem srdačne čestitke, sa željom da budete složni, čvrsti i istrajni, kako ste i do sada bili; da ne pokleknete pred niti jednim izazovom koje nam postavlja ovovremena stvarnost bitisanja.
Srdačan selam i pozdrav!
Vaš,
Esko Muratović
iz Nikšića

(nastavlja se)

PETNJICA: ASFALTIRAN DIO PUTA U MZ GODOČELJE

0

Juče su radnici “Carinvesta” asfaltirali dio puta u MZ Godočelje u Petnjici

Građani te mjesne zajednice su učestvovali u finansiranju izgradnje potpornih zidova dok je ostatak investiije za ugradnju asfalta obezbijedila opština.

DELVIN SKENDEROVIĆ, BIHORAC U LIGI EVROPE: “BITI U TIMU PROTIV SEVILJE NIJE MALA STVAR”

Utakmicu između Sevilje i Dudelanža, odigrana prošlog četvrtka, Delvin Skenderović će pamtiti dok je živ. Veliki broj njegovih zemljaka nije ni primijetila da na klupi za rezervne igrače sjedi upravo Delvin.

Delvin po rođenju Bihorac iz Trpezi, igra na pozicija štopera, rođen 94. godine i sa četri godine je otišao prema “obećanoj” zemlji, Luksemburgu. Kroz maglu se sjeća kako je išao pješke kroz šumu da bi ušao u bus i otišao i svog radnog kraja.

„Nije moglo da se ode normalno i fino, već je moralo da se izbjegnu neke stvari“, priču svoju sportsku priču za portal radija Delvin, koju je otpočeo jedino onim čega se sjeća a to je odlaska.

„Sa šest godina sam počeo da treniram za klub Šivlanž, klub u kojem je i Miralem Pjanić trenirao. U tom klubu sam igrao do svoje 15 godine, a onda dobijam ponudu od Dudelanža i prelazim kod njih i treniram sa prvim timom. Dudelanž je tada bio daleko najbolji klub. Tu ostajem tri godine a onda prelazim u UN Kaerjeng koji je takođe bio prvoligaš gdje sam bio uvijek u prvoj postavi“, kaže Delvin.

Nakon tri godine igranja, mijenja klupske boje da bi se nakon dvije godine opet vratio u svoj matični klub u kojem je i danas. Do sada je osvojio jednu šampionsku titulu, kup Luksemburga a sa svojim klubom je ušao u Ligu Evrope.

Balkanska narav nije napustila Delvina pa je dosta puta morao da trpi kaznu a jedan od zanimljivih detalja jeste i taj da, kada je izgubio status reprezentativca Luksemburga U18, njegov otac sedam dana nije pričao sa njim. Da sport nije bajka ni u Luksemburgu, najbolje govori primjer kada je Devil napustio Union Titus Petange.

„Zove me sportski direktor, trener i njegov pomoćnik na razgovor da produžimo ugovor. Čovjek mi nudi povećanje plate samo za 300 eura. Meni je to bilo smiješno jer sam u toj sezoni postao kapiten i jedan od glavnih igrača. Gledam već pripremljeni ugovor jer su očekivali da ću da potpišem i samo kažem da taj ugovor spakuje, sačuva i drži za nekog hadalja. Nakon tri sedmice sam potpisao za šampiona Luksemburga.

„Očekivao sam puno više od Dudelanža. Sve je dobro počelo ali sam u trećem kolu dobio crveni karton i sada čekam prilika da mi se pruži da se dokažem. Moram istaći poseban doživljaj što sam bio selektovan, bez obzira što sam bio na klupi, za utakmicu protiv fudbalskog velikana Sevilje.

Oko 30 hiljada ljudi na stadionu i slušat njihovu podršku koju pružaju svom klubu, nije mala stvar. Nakon utakmice sam se upoznao sa Nemanjom Gudeljom, reprezentativcem Srbije koji mi je poklonio dres“, kaže Delvin Skenderović koji osim ljubavi prema fudbalu, uživa u ljubavi dvije ćerke.

Ne prati fudbalske rezultate u Crnoj Gori i ne raspolaže sa informacijama. Sanja dres reprezentacije Luksemburga a o Crnogorskoj ne razmišlja jer smatra da ima dosta kvalitetnih igrača.

„Najveći san je dobiti priliku da zaigram za reprezentaciju Crne Gore ali, da bih to uspio, morao bih da imam dosta međunarodnih utakmica. Ništa nije nemoguće. Mlađi brat, Belvin, je sada pozvan za reprezentaciju Crne Gore do U18“, istakao je Delvin Skenderović koji razmišlja i očekuje ponudu za neki klub van Luksemburga.

DENIS BOŽOVIĆ

DESET GODINA ZAVIČAJNOG KLUBA „BIHOR“ (I. dio)

0

Obilježavanje jubileja – Deset godina ZK „Bihor“ iz Luksemburga“ protekao u znaku Crne Gore, opštine Petnjica i Bihora

Obilježanju Desetogodišnjice udruženja ZK „Bihor“ iz Luksemburga prisustvovao je veliki broj zvanica iz Luksemburga, Crne Gore i Evrope:
Ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa Vladimir Radulović, direktor Uprave za dijasporu Crne Gore mr. Predrag Mitrović, reis islamske zajednice u Croj Gori Rifat ef. Fejzić, konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić, predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, dugogodišnji političar i državni funkcioner Crne Gore Rifat Rastoder, predstavnik opštine Rumelange (Rumelonž) Peiffer JeanPievre Edmond, proslavljenj luksemburški pisac Guy Helminger i crnogorski književnik Saladin Dino Burdžević koji živi i piše u Njemačkoj.
Program vodili:
Amra Muhović i Hamdija Rastoder

Priredio:
Faiz Softić

Obilježavanje 10 godina postojanja i uspješnog rada ZK „Bihor“, 26. oktobra  ove godine u velikoj i prepunoj gradskoj sali u gradu Rumelanžu – na najbolji način potvrđuje zašto ovo udruženje nosi epitet najorganizovanijeg udruženja, čiji članovi dolaze mahom iz Crne Gore.
Esko Halilović, predsjednik UO ZK Bihor, Hamdija Rastoder, sekretar, u ulozi voditelja, Remzija Hajdarpašić, prvi predsjednik UO ZK Bihor su jasno naglasili da su svjesni odakle dolaze, gdje se vraćaju, i da je članovima ZK Bihor odavno jasno i tu nema dileme – Crna Gora je naša jedina domovina, Petnjica i Bihor – zavičaj, i naš je zadatak da njegujemo dobre međuljudske odnose sa svima koji prihvataju našu ruku, bez obzira na vjeru, naciju i zemlju iz koje dolaze.
Takav pristup ovim pitanjima nema alternativu – čulo se sa govornice.
Obilježavanje jubileja započelo je poetskim obraćanjem Faiza Softića, a onda je voditelj programa Hamdija Rastoder uzeo riječ:

Postovane Ekselencije, dragi prijatelji, dame i gospodo,

Sve vas srdacno pozdravljam i Selamim, te želim dobrodošlicu na svečanost povodom decenijskog rada i postojanja ZK Bihor. Hvala svima koji su se odazvali pozivu kao i onima koji su svoj izostanak opravdali cestitkom.
Počeću rečenicom koju sam izgovorio na proslavi prvog jubileja Pet godina kluba a glasila je ovako:

Sudeći po večerašnjem događaju i skupu, te gostima i sadržaju, naslov večeri bi mogao biti: Veče aplauza.

Riječ „Aplauz”  znači pozdravljati,hvaliti ili odobravati i niste slučajno baš vi pozvani večeras da podijelimo radost decenijskog rada i postojanja našeg udruženja.

Ne počinjemo večeras slučajno kulturom i poezijom Faiza Softica književnika, urednika revije BIHOR i monografije o deceniji rada i postojanja ZK Bihor. Kulturom počinjemo jer je ona jedan od najvažnijih segmenata i djelovanja našeg udruženja, svjesni da ako sačuvamo kulturu da ćemo i opstati kao narod. Hvala ti Faize za ovaj divan pocetakrekao je Rastoder i najavio video prezentaciju kluba „Zavičajni klub Bihor – deset godina uspješnog rada i dobročinstva“ autora Mirsada Rastodera.
Muzička grupa „Selme“ su u nekoliko navrata izlazile na scenu izvodeći sevdalinke na svoj prepoznatljiv način.

Obilježavanje jubileja „Deset godina postojanja ZK Bihor iz Luksemburga“ bila je prilika da se jednom broju zaslužnih pojedinaca uruče jubilarne i godišnje nagrade.
Godišnja nagrada dodijeljena je:

  1. Isad Mehović
    2. Meliha Agović
    3. Faka Rastoder
    4. Mifto Sabotić
    5. Esmir Muratović
    6. Aldin Kočan
    7. Faik Rastoder, kao i prevoznom preduzeću
    8. EURO ŠUNTIĆ

Jubilarna nagrada dodijeljena je:

1. Vladimir  Radulović, ambasador Crne Gore u Briselu
2. Predrag  Mitrović – Uprava za dijasporu
3. Samir Agović – Opština Petnjica
4. Henri Haine – Opština Rumelange
5. Opština Kayl/Tetange – John Lorent, predsjednik opštine
6. Rifat ef. Fejzić, reis Crne Gore
7. Rifat Rastoder, dugogodišnji političar i državni funkcioner Crne Gore
8. Radio Petnjica

***
Jubilarna nagrada, kao i sat za pedeseti rođendan, dodijeljena je jednom od osnivača ZK „Bihor“ i primjerenom aktivisti Suki Kijamet.

Esko Halilović, predsjednik UO ZK „Bihor“ obraćajući se prisutnima još jednom je podvukao istrajnost udruženja, podsjetio na širok spektar aktivnosti i naglasio da će udruženje i dalje ostati na svom putu, čvrsto riješeno da širi i unapređuje, kako svoje programe, tako i veze sa zavičajem i Crnom Gorom.

Slovo prvog predsjednika ZK  „BIHOR“

 

Budući da je u svom desetogodišnjem postojanju klub promijenio pet predsjednika Upravnog odbora – skupu se obratio i prvi predsjednik Remzija Hajdarpašić:
Deset godina je vrijeme nakon koga se mora podvući crta i analizirati pređeni put. Put nije bio nimalo lak. Bilo je padova, bilo je tapkanja umjestu ali daleko najviše je bilo uspona. Peli smo se do mjesta gde se nalazimo sada a to je pozicija vjerovatno najbrojnije i najorganizovanije asocijacije u dijaspori. Klub je profilisan uglavnom u godini prije osnivanja. Održali niz sastanaka u cilju definisanja smjernica budućeg rada. Prve dvije godine bile su najteže. Bilo je onih kojima se nije dopadao način funkcionisanja kluba: jedni su tvrdili da pravimo novi džemat, drugi da smo previše okrenuti državi, treći procijenjivali da ne možemo trajati duže od jedne godine. Bilo je to vrijeme s dosta tenzija u radu te je veliki broj članova napustio naše redove. Ostali su oni koji su bili spremni da  priznaju sopstvene a oproste tuđe greške. Takvih je bilo sve više, tako da ih danas ima više od tri gtotine. Tri stotine ljudi spremnih da pomognu: one koji nemaju dovoljno, one koji se školuju, one koji stvaraju, koji se takmiče i one koji se bore da naš zavičaj stvori uslove za život dostojan ovog vremena.

 Taj naš trud nije ostao neprimijećen. Dobili smo najveća državna priznanja i nagrade. Hvale nas svi koji su osjetili duh ZK BIHORA; svi ili bolje rečeno gotovo svi. Bude i onih koji nas napadnu a kad shvate da u nama nemaju takmaca za svađu čestu se izvinjavaju. Tako nas je skoro napao jedan političar. Shvatiće i on da za njegov način komunikacije u nama nema sagovornika pa će se i on izviniti u to sam prilično siguran. Napadaju nas onii koji još uvijek nijesu shvatili šta je to ZK BIHOR. A ZK BIHOR je asocijacija ljudi koji dobro znaju  iz koje države dolaze, koje su nacije i koje vjere. Mogu ljudi imati primjedbi na državu ali je ona naša i mi je vilimo. Mogu imati primjedbi i na našu vjeru ali je ona naša i mi je volimo, isto tako kako Vlado,Tomo,Viktor vole svoju. Svi oni koji prihvataju ove postulate su dobrodošli kao članovi, prijatelji ili gosti kluba. Naši gosti bili su istaknuti kulturni i naučni stvaraoci, sportisti, humanitarci ali i političari. Što se tiče politike – ZK BIHOR nije podružnica niti jedne političke partije, mi nijesmo ni za ni protiv DPS a, nijesmo za ni protiv Bošnjačke stranke, ni bilo koje druge stranke, mi samo želimo saradnju sa svima koji žele dobro državi i narodima koji u njoj žive. 

Naša saradnja sa prestavnicima vlasti Crne Gore daje rezultate. Mi smo kao klub dobili značajna finansiska srestva za svoje projekte od Uprave za dijasporu. I za to trebamo reći hvala, ali mnogo veće hvala gospodinu Mitroviću, gospodinu Stamatoviću i svima onima koji su uložili puno truda da na konzularnim danima koji se organizuju ovdje u Luksemburgu naši ljudi mogu završavati poslove oko dobijanja putnih isprava.
Mi nijesmo oni koji su spremni slijepo slijediti bilo koga, ali na dobro uzvraćamo dobrim
– zaključio je Hajdarpašić.

     Skupu se obratio i ambasador Radulović

 

Dragi moji Bihorci i Petnjičani, dragi Esko, prijatelji, svi koliko vas ima, uz duboki naklon i poštovanje, stojim ovdje večeras pred vama duboko zahvalan i dirnut. I, pomalo, zbunjen i zatečen. I ,pomalo, postiđen. Znam da može zazvučati kao lažna skromnost (mada je i takve malo u vremenima koje dijelimo), ali ne razumijem baš sasvim čime sam zaslužio i ovakve riječi i ovu nagradu. Ja sam samo jedan od mnogih ambasadora u prolazu. Tragovi za nama su najčešće tanki i neprimjetni. Ako ih uopšte ima. Vaši su duboki, ozbiljni i trajni.

Crnogorski, bošnjački, bihorski….više od svega – ljudski!

Zato sam se često i sam pitao, tokom svih ovih godina, čime sam ja uopšte zaslužio vas. Biti ambasador, predstavljati, pomagati, družiti se, i istinski, bez i najmanjeg interesa, prijateljevati sa našom iseljeničkom zajednicom u Luksemburgu (a ja, eto, imam i nešto malo prethodnih iskustava, ne sasvim zanemarljivih, i iz Njemačke i iz Danske), bilo je i zadovoljstvo i radost i čast. Jer vi ste sve ono i baš onakvi kakvi bi trebali biti građani Crne Gore. I kad su tamo – u svom domu, i kad su ovdje – opet u svom domu. Već sam, na nekom od naših čestih susreta govorio o tome, ali, neka, vrijedi ponoviti: gotovo pola vijeka traje priča o vašim odlascima sa bihorskih i crnogorskih vrleti u neki bolji i bogatiji život. U veliki svijet!

Isto toliko traje neprekinuta nit, ljubav i tuga za zavičajem. Jer tamo, na petnjičkim i sandžačkim obroncima, kraj zvonkih i bistrih potoka, pod plavetnilom i snijegom, ispod vrhova Hajle, tamo gdje jednom bijaše dom, majka i otac, draga lica komšija i prijatelja, djetinja nevinost i spokoj bihorskih sutona, tamo je, u malenoj Crnoj Gori, zapravo sve počelo. Tamo se, za mnoge od nas, i sve završava. A mimo toga – iako možda ima boljeg, spokojnijeg i bezbrižnijeg života – nema ni zavičaja ni domovine!

I tu, na toj dugoj džadi naših života, između Bihora, Cetinja, Podgorice i malo južnog mora na jednoj, i Rumelanža, Dudelanža i ostalih lanža na drugoj strani, na ovoj tromeđi Evrope, vi ste našli mene i moje saradnike, a ja sam našao vas. Osim ministarstva vanjaskih poslova I nebesa su, izgleda, bila u tom času na našoj strani. Osim Crne Gore I Luksemburga, iako to nije malo, nas su, baš kao što se teškim mornarskim čvorovima lađe vezuju za obalu, vezali prijateljstvo, otvorenost i iskrenost, koja je, katkad, znala i da zabridi. A bez tog brida nema ni pravog prijateljstva. Umalo zaboravih, vas i mene

vezuje još nešto – ljubav i želja ka slobodi, makar ona ponekad bila kao žar ptica, neuhvatiljiva i daleka. Državnoj, kolektivnoj i ličnoj.

Slobodi svakog od nas i svih nas zajedno. Slobodi da budemo ono što jesmo, sa svim našim blagoslovenim različitostima, identitetima, kulturama, jezicima, vjerama. Zamislite kako bi dunjaluk bio užasno dodadno i užasno monotono mjesto bez razlika među ljudima. Mi to znamo odavno. Za razliku od mnogih, shvatila je to i Crna Gora!

Želio sam večeras nekako bez politike. Ali ne mogu, ne umijem, ne smijem, preskočiti vaš doprinos obnovi crnogorske državnosti. Tu najljepšu ljubavnu nit između iseljenika i zavičaja. Vašu hrabrost i mudrost za nezaborav. I zato ovo i pominjem jer to i nije bila politika!

Možda je sve nakon toga bila politika, možda je i danas sve politika, ali ta 21-a majska noć je bila istorija i ljubav. I ništa više i ništa drugo!

Te večeri ste vi sačuvali i nas. Od nekih od nas! Sačuvali nadu i smisao, pomogli da sačuvamo vezu među ljudima, tu najplemenitiju i najčistiju nit po kojoj se ljudska vrsta razlikuje od drugih. Bez obzira na daljinu, nacionalnost, jezike i bogove pred kojima se klanjamo ili krstimo. I ako neko misli da ste vi danas u građanskoj Crnoj Gori manjina, onda sam i ja ta manjina, skupa sa vama.

I valjda nije moglo biti srećnije koncidencije nego da, prije što se

vratim u svoju crnogorsku Itaku, ovu četvorogodišnju diplomatsku odiseju po zemljama Beneluksa okončam baš ovdje, sa vama, na proslavi 10-e godišnjice zavičajnog kluba Bihor o kojem, poslije svega što smo rekli jedni o drugima, ostaje samo da zaćutim. Iz poštovanja. I da poželim još deset…i još deset, ovakvih…jer ne znam mogu li biti bolje! I da vas nešto zamolim – da ostanete to što jeste i takvi kakvi jeste. Ne dajte da vas mijenjaju, ni „dolje“ ni „ovdje“! A ja se nadam, i vjerujem, da će naredne i svih narednih godina sa vama biti neki drugi, bolji i uspješniji ambasadori. A mi, mi ćemo se svakako još susretati i družiti – naglasio je ambasador Radulović.

Najveća satisfakcija – člista savjest

Rifat Rastoder, dugogodišnji političar i državni funkcioner doputovao je iz Podgorice i u svom kratkom obraćanju rekao:

Gospodo draga i posebno uvaženi pregaoci iz ZK “Bihor“,

Uz najsrdačnije moguće pozdrave i čestitke povodom značajnog jubileja – i jedno iskreno priznanje: Već sam poziv da prisustvujem ovoj svečanosti doživljavam svojevrsnim priznanjem. I, koliko god bilo nezahvalno tvrditi,  zaista mi se bar čini – nema priznanja koje bih više uvažio od ovog vašeg. I ne samo zbog toga što ga je, po pravilu, od svojih  i najteže zavrijediti, nego – u prvom redu – zbog činjenice što ste vi i svoji, ali i sa ove iznuđene distance, i najobjektivniji  sudionici onoga što mi radimo u zavičaju I, domovini.
Međutim, uz molbu za razumijevanje – ja, ipak, najvećom svojom satisfakcijom, za sve što sam radio i uradio, smatram svoju mirnu savjest i ono što ostaje iza svih nas.
Zbog toga – zarad same svečanosti, možda, i nebih ni dolazio. Ali, došao sam iz dubokog poštovanja Vas, odnosno onoga što vi iz Zavičajnog kluba “Bihor”, godinama već, radite – istovremeno i čuvate svoj identitet, i na najljepši mogući način – reprezentujete i zavičaj, i svoj narod, i domovinu Crnu Goru. I zbog toga smatram da i svako moguće priznanje pripada, prije svega, vama. Pritom – i ne sumnjam da ćete se Vi i dalje jednako odvažno znati suočiti i sa svim novim izazovima, kao što su: dalja evropska afirnacija naroda kojem pripadate, kao i domovine Crne Gore iz koje dolazite; tu su i rasprave oko izborne regulative u domovini i vašeg statusa u tim izborima; zatim – mogućnosti i uslovi vaše participacije u daljim razvojnim projektima; prestojeći popis stanovništva, i slično.
Nadam se, naime, da Vas ovoga puta niko, ni zbog čega i ni zbog koga neće izostaviti iz podataka građana i državljana Crne Gore, kao što se to dogodilo nakon prošlog popisa.
Apelujem, samo, i molim Vas da nikada ne zaboravite – da je zavičaj u svim danima bez vas, istinski bez radosti. Te da smo svi zajedno dužni učiniti sve moguće da on postane što uslovnija luka života, pa i vašeg  povratka ili bar što dužeg – bilo rekreativnog ili poslovnog, zašto ne i ponovnog stalnog boravka.

U to ime, još jednom – čestitke i zahvalnost na svemu!

(Sutra nastavak)

 

POČELA SA RADOM ŠKOLA ŠAHA U PETNJICI

0

Škola šaha u Petnjici je počela sa radom 1. oktobra ove godine, uz finansijsku pomoć Opštine Petnjica i nesebičnom aktivnošću člana ŠK ”Bihor”, Denisa Šabotića.

Škola šaha već mjesec uspješno radi i broj mladih šahista se povećava. O svemu tome govori FIDE majstor i šahovski trener iz Bijelog Polja Armin Mušović.

”Škola šaha u Petnjici već mjesec svakog utorka okuplja zainteresovane mlade ljubitelje šaha i šahovske polaznike. Cilj ove škole je da se mladi naraštaji što bolje upoznaju sa drevnom igrom i da kroz razne aktivnosti postanu učesnici šahovskih nadmetanja i takmičenja, predstavljajući svoj grad na jedan sportski način. U samom početku smo imali šest aktivnih mladih šahista, i sada se taj broj polako povećava. Uzrast šahista je približno između 9 i 12 godina. Uslovi za rad su odlični, i nadam se da će djeca mnogo naučiti od mene”, kazao je za portal Radija Petnjica Armin Mušović.

ENKO KORAĆ

DR MAJA JOKSIMOVIĆ: DOJENJE NIJE ZDRAVO SAMO ZA BEBE VEĆ ČUVA MAJKU I OD KANCERA

0

Pedijatar u petnjičkoj ambulanti dr Maja Joksimović, je gostujući u programu Radija Petnjica, rekla da procentualna zastupljenost dojenja beba u Petnjici veoma visoka i da ona iznosi više od 70%.

Recite nam nešto o dojenju djece?

Dr Maja Joksimović: Dojenje predstavlja najzradviji način ishrane beba, to je potpuna i savršena hrana za bebu. Zahvaljujući jedinstvenom sastavu i energetskom potencijalu ono je idealno prilagođeno kalorijskim potrebama ali i metaboličkim mogućnostima novorođenčeta.

Majčino mlijeko sadrži proteine surtke koji se lakše vare od šećera, ima masti u povoljnom sastavu i vrsti, sadržaj vitamina zadovoljava sve potrebe. Koncentracija minerala je manja u odnosu na kravlje mlijeko.
Zahvaljujući veoma kompleksnom biološkom sastavu pruža jedninstvenu zaštitu od infekcija i alergije a stimuliše pravilan razvoj imunološkog sistema.
Majčino mlijeko sadrži sve šta bebi treba, a to su: masti, proteini, ugljeni hidrati, hranljive materije, vodu, minerale, vitamine i anti tijela.
Dojenje predstavlja psihičku i emotivnu stabilnost za djecu, takođe dojenje nema alternativu osim ako nije identifikovan medicinski problem.

Preporučeno je da majka doji dijete od rođenja do druge godine i u svakom momentu kada je neopnodo moramo omogućiti situaciju da nahrane svoje dijete.

Kako podstaći dojenje djece do prve ili druge godine?

Dr Maja Joksimović: Edukcija u našim savjetovalištima je uvijek na raspolaganju i ono što je do nas mi ulažemo napor kako bi majke primijenile metode koje su najbolje za djecu. Tempo života je namentuo drugačije principe prema kojima se majke pridržavaju ali mi se nadamo da ćemo našim djelovanjem doprinijeti ispravnim metodama da majčino mlijeko nema alternativu.

Da li dojenje utiče na smanjenje pojave karcinoma dojke?

Dr Maja Joksimović: Dojenje nije samo korisno za bebe nego i za majke na način štita od psihoze, kancera jajnika dojke, srčanih oboljenja, dijabetesa i od drugih oboljenja tako da dojenje ima obostranu korist.

Kancer dojke je u ekpanziji, imate li savjet za preventivu?

Dr Maja Joksimović: Pozivam majke da se jave kod njihovih izabranih doktora, u toku je mjesec prevencije kancera dojke, prvenstveno zbog njihove djece a i zbog majki.

Koliko su majke spremne da prime savjet u Petnjici?

Dr Maja Joksimović: Zaista su majke u Petnjici za primjer i požrtvovane su u prihvatanju savjeta  i preventivi, koristim ovu priliku da se zahvalim majkama na brizi o djeci i o samoj sebi.

ENKO KORAĆ

 

FOTO: ODRŽAN MASKENBAL UČENIKA OŠ “SAVIN BOR”

0

Učenici OŠ “Savin Bor”, područno odjeljenje Bor, juče su u prisustvu roditelja, priredili maskenbal.

Njih 16-tak je pokazalo svoju kreativnost i maštovitost kada su kostimi u pitanju.

U sklopu maskenabala, priređen je i kulturni program koji se sastojao od muzičkog dijela i recitacija.

Maskenbalu je prisustvovao direktor škole Ismet Muhović kao i učiteljice Meldina Ličina i Mersija Korać.

DENIS BOŽOVIĆ