MUNIR RAMDEDOVIĆ: Crna Gora postala država nesuglasica i institucionalne blokade

Radio Petnjica
-
0
MUNIR RAMDEDOVIĆ: Crna Gora postala država nesuglasica i institucionalne blokade

Očigledna politička nestabilnost i institucionalna blokada odražava veoma negativnu sliku o Crnoj Gori i može kontraproduktivno djelovati na odnos omladine prema otadžbini kako oni i doživljavaju Crnu Goru, a Luksemburg prihvataju kao domovinu, poručuje Munir Ramdedović, predsjednik Nacionalnog vijeća za strance u Vladi Luksemburga i navodi da u ovoj državi živi otprilike 16.000 građana porijeklom iz Crne Gore, a sličan je broj ljudi iz ostalih republika bivše SFRJ.

Ramdedović je u razgovoru za Pobjedu govorio o posebnostima života naših građana u Luksemburgu i prenio utiske sa nedavno održanog sastanka sa predsjednikom Vlade Luksemburga Gzavijeom Betelom. Istakao je da je sa premijerom imao vrlo sadržajan susret, na kojem je bilo riječi i o aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori. Utisak premijera Betela, kako nam je prenio, je da je situacija u Crnoj Gori vrlo složena i zabrinjavajuća, imajući u vidu, između ostalog i nefunkcionalnost vitalnih državnih institucija.

Premijer Betel je tom prilikom izrazio začuđenost povodom nestabilnog političkog ambijenta u našoj zemlji kao i zabrinutost zbog neizvjesnosti u pogledu budućih dešavanja. Zaključili su da bi prijevremeni parlamentarni izbori bili najbolje i optimalno rješenje, kako bi se stabilizovala društveno-politička slika i deblokirale institucije države.

Negativna slika

Podsjećamo, Ramdedović je i vlasnik Inžinjerskog biroa i agencije za rješavanje administrativnih pitanja u Luksemburgu, bivši predsjednik Evropske dijaspore Crne Gore, osnivač i aktuelni direktor udruženja Kopetavija – Luksemburg – Crna Gora i predsjednik Fondacije „Čovjek ne umire – Ćamil Ramdedović“, koja je sprovela veliki broj projekata u vrijednosti više od pola miliona eura za razvoj Bihora i sjevera Crne Gore.

On je u svakodnevnoj komunikaciji sa vlastima Luksemburga, koje čvrsto zastupaju stav da je neophodno imati sluha za želje i potrebe stanovništva kako domaćih državljana tako i stranaca.

– Ponosan sam što sam uspio preko Vijeća da identifikujem brojne probleme koji podrazumijevaju i kompleksne administrativne procedure sa kojima se susreću svi stranci, a posebno oni van EU kojima pripadamo i mi iz Crne Gore. Nakon utvrđivanja problema, pristupa se njihovom rješavanju koje se inicira u saradnji sa Vladom Luksemburga – objašnjava Ramdedović.

Neke od aktivnosti i inicijativa koje Vijeće preduzima odnose se na izjednačavanje prava za sve strance i po pitanju boravka, rješavanja stambenog pitanja, prava političke angažovanosti, pristupa državnim institucijama, priznavanju diploma, rješavanje socijalnih pitanja, a sve u cilju što jače socijalne kohezije i širenja multikulturalnosti luksemburškog društva jer ova zemlja multikulturalnost doživljava kao veliko bogatstvo.

– Predstavljam interese svih stranaca u Luksemburgu i zalažem se za poboljšanje položaja svih njih, bez obzira na njihovo porijeklo. Međutim, svoje ideje sam bazirao na osnovu iskustva naročito ljudi sa Zapadnog Balkana s kojima sam u stalnom kontaktu – kazao je Ramdedović.

Po njegovim riječima, Crna Gora je posebna država u mnogim aspektima.

– Politički zvaničnici trebalo bi da djeluju u cilju ekonomskog, i turističkog razvoja, kako bi ona postala destinacija u koju turisti rado dolaze, a investitori rado ulažu. Bio bih vrlo srećan i zadovoljan kada bi se Crna Gora mnogo više isticala po svom prirodnom i turističkom potencijalu, održivom razvoju i povoljnom ekonomsko-socijalnom ambijentu, a ne kao što je trenutno slučaj, kao država u kojoj preovladavaju razmirice i institucionalne blokade usljed konstantnih političkih previranja – ističe Ramdedović.

Naglašava da je dijaspora sveprisutna u društveno-političkom životu Crne Gore, kroz različite oblike pomoći, prevashodno podržavajući zdrave i razvojne projekte u cilju valorizacije potencijala sjevera, ali i ostalih regiona.

– Crna Gora bi trebalo da preuzima dobre prakse od uređene države kao što je Luksemburg. Trebalo bi da njeguje svoju multikulturalnost i različitost i da ih tretira kao svoje prednosti, a ne nedostatke – kazao je Ramdedović i dodaje da po svaku cijenu treba izbjegavati bilo koji podstrek nacionalizma i stvaranje stereotipa i čime se doprinosi polarizaciji društva.

– Ovakve devijacije za posljedicu imaju širenje mržnje i bespotrebne konflikte, nesuglasice i razmirice među stanovništvom, što samo može da emituje negativnu sliku prema svim evropskim i evroatlantskim institucijama i međunarodnim partnerima – kazao je Ramdedović.

Nasuprot tome, kada su u pitanju statusne obaveze i odgovornosti stranaca, podsjeća da je Luksemburg ipak jedna od najrazvijenijih zemalja Evrope i svijeta, koja je vrlo stroga u slučaju neispunjavanja zadatih administrativnih obaveza, što može dovesti do negativnih posljedica i ugožavanja boravišnog statusa pojedinca.

– Međutim, naši građani se veoma brzo i dobro integrišu u sve sfere luksemburškog društva iako nije nimalo lako ako se zna da se ovdje svakodnevno koristi više jezika. Naša djeca govore, pored maternjeg, i engleski, njemački, francuski, luksemburški i portugalski jezik te stiču neprocjenjiva iskustva i znanja radeći u evropskim institucijama. Ponoviću da je na vlastima Crne Gore da nađe načina i valorizuje taj potencijal koji može imati ključnu ulogu u procesu priključivanja naše zemlje evropskim institucijama. Naša djeca, iako žive na zapadu, jako su privržena svojoj državi Crnoj Gori i dijaspora želi da oni nastave da se i dalje približavaju svojoj zemlji – poručuje Ramdedović.

U nastavku razgovora, Ramdedović govori i o ostalim poteškoćama koje mogu imati negativne reperkusije na prilagođavanje građana u Luksemburgu.

– Visoki troškovi života, pogotovo cijene nekretnina, vrlo često nezainteresovanost za učešće u socijalnom i društvenom životu, određeni stereotipi kao što su težnja za brzim uspjehom i sticanjem bogatstva, samo su neke od karakteristika koje očekuju strance pa i naše građane prilikom dolaska u Luksemburg – ističe Ramdedović dodajući da Nacionalno vijeće za strance djeluje kao posrednik između stranaca i nosilaca vlasti kako bi pronašli rješenje.

Navodi nevjerovatan podatak da u Luksemburgu, dakle zemlji sa najvišim standardom u Evropi pa čak i u svijetu, mnoge obaveze servisira država umnogome olakšavajući život građanima kao na primjer besplatan prevoz u svim javnim transportima uključujući i pogranične gradove je možda jedina država u svijetu koja je obezbijedila taj servis svojim građanima koji žive ili rade u Luksemburgu. Međutim, u pitanju je obostran odnos gdje država brine o svojim stanovnicima, ali i oni sa svoje strane patriotizam iskazuju senzibilnim odnosom prema državi i njenim resursima.

DOMAĆI DRŽAVLJANI I STRANCI

Pominje važnu informaciju koja je korisna našim građanima da je stupio novi zakon u Luksemburgu kojim je normirano da osim domaćih državljana i stranci mogu ostvariti tzv. djelimično biračko pravo u ovoj zemlji, a istovremeno zadržati crnogorsko državljanstvo.

– U suštini, predviđa mogućnost glasanja na opštinskim izborima, na dobrovoljnoj osnovi. Svi strani državljani koji se upišu u birački spisak za opštinske izbore u Luksemburgu, zadržavaju pravo glasanja u državama porijekla. Napomenuo bih da stranci porijeklom iz trećih zemalja i ostalih članica EU nemaju pravo glasa na parlamentarnim izborima u Luksemburgu – objašnjava Ramdedović.

Za sada, kako dodaje, Nacionalno vijeće nije iniciralo niti je bilo kontaktirano za ostvarivanje određene vrste saradnje sa sličnim tijelima u susjednim državama.

– Vaše pitanje me je motivisalo da u skorijoj budućnosti pokrenem odgovarajuću inicijativu za uspostavljanje saradnje sa zemljama u okruženju u cilju razvijanja zajedničkih projekata koji bi valorizovali ekonomske i stručne potencijale naše dijaspore – poručuje Ramdedović koji se ponosi što je porijeklom sa Bihora.

– Prirodno bogatstvo biodiverziteta, kulturno-istorijske vrijednosti, kultura življenja i velika mogućnost proizvodnje zdrave hrane i ljekovitog bilja, čini Bihor jedinstvenom, izuzetno privlačnom destinacijom, kako za planinski turizam tako i za prirodno-investicioni potencijal koji posjeduje region Gornjeg Bihora koji nije još uvijek dobro istražen, a koji ima idealne resurse da postane ekološka oaza – poručio je na kraju Ramdedović.

PREUZETO: POBJEDA

DIJALOG – ĆEMAN: BIHORSKI MUHABET JE PEČAT KULTURE DIJALOGA U NAŠEM KRAJU, SOFTIĆ: ZAŠTO DJECA NE BI POZNAVALA VIŠE OBIČAJA I BILA ZBIR NAŠIH IDENTITETA

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – ĆEMAN: BIHORSKI MUHABET JE PEČAT KULTURE DIJALOGA U NAŠEM KRAJU, SOFTIĆ: ZAŠTO DJECA NE BI POZNAVALA VIŠE OBIČAJA I BILA ZBIR NAŠIH IDENTITETA

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su dr Albin Ćeman, funkcioner Demokrata CG, koji trenutno živi i radi u Podgorici i Faiz Softić, književnik, koji živi i radi u Luksemburgu.

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

ALBIN ĆEMAN: Kultura, tradicija i običaji ili adeti su takoreći ” lična karta ” svake individue, zajednice, naroda ili nacije.
Svakog pojedinca, od prvog njegovog udaha pa do posljednjeg, oblikuju ove tri komponente. Tako, npr. imamo posebne običaje kada se neko rodi i posebne običaje kada neko umre. Hoću reći, od početka pa sve do kraja našeg biološkog života, ove tri komponente su dio nas.
Kultura, tradicija i običaji u Bihoru, kao čvorištu preplitanja raznih kultura kroz istoriju, uglavnom su se prenosili sa generacije na generaciju i na taj način oblikovali bihorskog čovjeka, kojeg karatkerišu ponos, toplina, velikodušnost i nadasve poznato gostoprimstvo i bihorski muhabet, kao pečat kulture dijaloga u našem kraju. Gostoprimljivost Bihoraca, najbolje se oslikava time, što gotovo svaka kuća u Bihoru ima ili je imala, posebnu sobu za gosta ili putnika namjernika, ili tzv. musafirsku sobu, koja je primala sve ljude, čak i one u nevolji a ima primjera da je tu privremeno utočište nalazio čak i krvnik ili neprijatelj.
Bihorsko sijelo ili posjedak, je bilo mjesto prezentacije kulture, tradicije i običaja našeg kraja u malom, da tako kažem. Pitomost i toplina doma Bihoraca, muhabet, prepoznatljiva jela i pića našeg kraja, vrlo često i pjesma, razboji na kojima su se tkali dobro poznati bihorski ćilimi, staze ali i prekrivači za sjećije, na kojima su stasavale brojne generacije Bihoraca, učeći da poštuju druge, a naročito starije od sebe.
Bogato kulturno nasljeđe Bihora, stvarali su i svi drugi, književnici i umjetnici, kroz različite vidove stvaranja. Dakle, kulturno nasljeđe je karakteristika i posebnost koja vam pomaže da donesete zaključak o pojedincu ili narodu, ali i dobra prilika da upoznate nekog drugog, sa drugačijom kulturom, te na taj način, rušeći predrasude i stereotipe, afirmišemo multikulturalnost i multietničnost kao prednosti svakog društva.
Mislim da zajednica kojoj pripadam, je svjesna toga i trudi se da baštini ove vrijednosti.
Koliko su važni kultura, tradicija i običaji neke zajednice ili naroda, možda se najbolje može opisati narodnom izrekom: ” Neka umre selo, ali neka ostanu adeti “.

FAIZ SOFTIĆ: Šezdeset peta mi je na pragu. U svom životu prošao sam mnoga iskustva, sretao se sa ljudima raznih nacionalnosti, kultura i običaja i na kraju zaključio: Oni narodi koji drže do svoje kulture, tradicije i običaja su daleko iznad onih koji se pokušavaju asimilirati i postati dio većine. U tom slučaju oni bježe iz svog gnijezda i samo oblijeću tuđe s nadom da će se jednoga dana udomiti i postati ravnopravni sa onima kojima se pokušaju približiti u raznim vrijednostima življenja. Možda taj dan i dođe, ali za njih bude i suviše kasno.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

ALBIN ĆEMAN: Moj odnos po ovom pitanju je liberalan, tj. svaka žena ima pravo da se oblači kako želi. Naravno, isto mislim i kada je u pitanju pokrivanje žena koje propisuje islam.
Bihor je, još uvijek tradicionalna sredina, i dalje možete sresti naše majke ili nane, odjevene u dimijama i pokrivene marama, što je da tako kažem, jedan vid pokrivenosti žena, dosta sličan pokrivenosti žena koje propisuje islam.
Dakle, ako će ovakav način odijevanja, učiniti da se neka žena osjeća srećnijom, sigurnijom, uzvišenijom, moralnijom, čestitijom, ja to podržavam, kao što podržavam i pravo svake druge žene da se oblači na neki drugi način za koji ona smatra da treba.
Zajednica u kojoj živim, različito gleda na ovo pitanje, od prihvatanja, do određenog stepena zadrške ili neprihvatanja.

FAIZ SOFTIĆ: Ja ne znam kako ostali gledaju na pokrivene žene, ali meni lično ne smeta niko ni pokriven ni otkriven. Ono što mi se ne dopada od toga okrenem glavu i ne računam da je to dio moje kulture, običaja, niti tradicije. Bog je insanu dao lice za gledanje i prepoznavanje. U potpunosti se zatvarati i od sebe praviti crnu čahuru u kojoj se diše, nije mi nimalo simpatično i mislim da je to na neki način ruganje Stvoritelju. Da je On želio da hodamo ulicama i živimo tako zatvoreni, valjda bi se takvi i rađali. Lijep bošnjački hidžab kakav se praktikuje kod jednog dijela muslimanki na Balkanu mi je potpuno prihvatljiv i on ženama koje ga nose daje posebnu vrstu ženstvenosti i čednosti; to mi je mnogo ženstvenije od suknjica i, Bože me oprosti, izbacivanja golih prsa.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega

ALBIN ĆEMAN: Pravo na izbor supružnika, spada u domen osnovnih ljudskih prava, ali pravo srca da zavoli onog koga ono hoće je najuzvišenije pravo na slobodu.
Mislim da, iskrena ljudska osjećanja, ne poznaju ove granice, koje su vještačke i koje su naknadno stvarane, jer prvo je nastao čovjek kao individua a onda narodi i nacije.
Statistika nam ukazuje da je procenat mješovitih brakova u SFRJ bio negdje oko 13%, od toga, najviše ih je bilo u Bosni. Raspadom, zajedničke nam domovine, procenat mješovitih brakova je u padu. Ono što bi nas u Bihoru posebno trebalo zabrinuti jeste, da je sve manje brakova uopšte, sve se manje mladi odlučuju da stupe u bračnu zajednicu, dakle, nažalost, sve se manje čuju svadbarske pjesme a samim tim i dječja graja.

FAIZ SOFTIĆ: Miješani brak?! Pa vazda mi je to izazivalo smijeh i prezir prema onima koji osuđuju brakove između osoba različitog nacionalnog i etničkog porijekla. Kada neko kaže miješani brak – asocira me na miješano meso koje se služi u restoranima. Pa, zaboga, svi smo ljudi i što više imamo različitih običaja unutar zajednice u kojoj živimo to je itekao veca prednost. Balkan je prokleta zemlja, krvljom natopljena, sa velikim bremenom istorijske proišlosti, vladaju predrasude i neukost. I ništa nemam protiv zaljubljivanja ljudi jedni u druge. Na koncu navijam za ljubav pa makar ko činio strane koje ga cine.
Istina, Balkan nam je ustroio takvo ponašanje, otvorio jazeve i razne barijere pa,u takvoj društvenoj klimi, možda jeste najbolje sklapati brakove unutar svoje nacionalne zajednice. Jer, kada izbiju problemi u tzv. miješanim brakovima prvo se pomisli da je to zbog toga što su različite nacionalnosti.
U civiliziranom svijetu to pitanje nacionalnost i rase, kada su u pitanju brakovi, davno je prevaziđeno, tako da danas imamo izuizetno uspješne brakove recimi između doseljenika iz Crne Gore i onih domicilnih iz Evrope ili onih iz drugih zemalja. Svjedok sam da, recimo, punih trideset godina izuzetno dobro funkcioniše brak izmedju Muslimana iz Bosne i Srpkinje iz Srbije. Zašto djeca ne bi poznavala i više običaja, i bili zbir više identiteta.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

ALBIN ĆEMAN: Crna Gora je dominantno konzervativno i tradicionalno društvo, gdje smo često u prilici da čujemo homofobne stavove, verbalne napade, netrpeljivost i nasilje prema pripadnicima LGBT populacije.
Ne opravdavam diskriminaciju po bilo kom osnovu, pa tako ni diskriminaciju prema LGBT osobama.
Smatram da se prava LGBT osoba u Crnoj Gori značajno popravljaju, da smo kao država donijeli dosta zakona i podzakonskih akata, koji imaju za cilj, povećanje obima njihovih prava i da smo dosta zakona uskladili sa EU legislativom kada je ova tema u pitanju.

FAIZ SOFTIĆ: Što se LGBT populacije tiče ona je, kada je u pitanju Luksemburg i većina Evrope, bukvalno ravnopravna sa ostalima. Ne dopadaju mi se mitinzi koje organizuju, jer mislim da nema za tim potrebe. To su što jesu i neka mirno žive. Je li im to kazna od Boga, prirodna falinka ili nešto drugo – nije moje da sudim. Ako su srećni takvi kakvi jesu – neka ih… Oni ništa ne rade na štetu drugih i vrlo često su vrlo korisni članovi zajednice. Više mi smeta zoofilija, a toga ima. Životinje nisu u stanju da se izjasne sa da ili ne i uglavnom su prisiljene na ljudsku izopačenost.

 Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

ALBIN ĆEMAN: Lokalni administrativni aparat treba da služi osnovnoj svrsi, a to je, jednaka dostupnost svim građanima u rješavanju njihovih administrativnih potreba.
Ono što je činjenica, jeste, da nam kadrovski kapaciteti nisu na zadovoljavajućem nivou, da se dobar dio zahtjeva građana zbog toga ne može realizovati i da na taj način građani bivaju uskraćeni za svoja prava.
Ako se tome doda i politička komponenta, odnosno da bolju
” prohodnost ” imaju pristalice aktuelne vlasti, onda za rezultat imamo migraciju stanovništva i to, da naša opština propusta šanse, koje, bojim se, ne može nadoknaditi ili sustići.

FAIZ SOFTIĆ: Kada je u pitanju administrativni aparat u Luksemburgu, kao servis građana, ne da sam zadovoljan već se često nađem u čudu kako to sve perfektno funkcioniše – sve što ti zakonom pripada dobit ćeš, što nisi zaslužio i zakon ne propisuje – nećeš. U Evropi nema izrugivanja zakona. Nepoštovanje propisanih pravila jako puno košta. ZA savjesne ljude i ljude koji su vaspitani da žive u harmoniji zakonom propisanih pravila – Evropa je raj ili dženet.
Ne vole neradnike i zabušante, jedino prema njima može se naslutiti određena vrsta aniumoziteta.  A čak i za takve ima mjesta u društvenoj zejednici evropskih zemalja.

SAMIR RASTODER

DIJALOG – RASTODER DURIĆ: ISKUSTVA UPOZNAVANJA RAZLIČITIH KULTURA ČINE ŽIVOT BOGATIJIM, VULIĆ: TRADICIJA SE MOŽE ČAK I OJAČATI U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – RASTODER DURIĆ: ISKUSTVA UPOZNAVANJA RAZLIČITIH KULTURA ČINE ŽIVOT BOGATIJIM, VULIĆ: TRADICIJA SE MOŽE ČAK I OJAČATI U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su Melisa Rastoder Durić, profesorica koja živi i radi u školi u Švedskoj i Sabrija Vulić, novinar i predsjednik savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore. 

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

MELISA RASTODER DURIĆ: Radim u prosvjeti i u odjelu za pedagoški razvoj gdje sam posvećena i pitanjima višekulturalnosti i odnosima među različitim kulturama. Tako da mi je tema održivog razvoja interkuluralnosti bliska, kako lično, tako i profesionalno.

Očuvanje tradicije, a kroz to i učenje o tome, je potrebno radi lakšeg prepoznavanja i daljeg razvoja identiteta. Već duži dio vremena živim van matične zemlje i to mi je omogućilo veliki broj susreta sa različitim kulturama. Sa globalnim migracijama, višekulturalne zajednice su svakodnevna realnost. Pitanje je kako graditi i razvijati sopstveni odnos prema različitim kulturama i običajima. Sa osjećajem radosti i tople ljubavi se sjećam bike (za one koje ne znaju to je očeva majka) koja je nosila dimije i šamiju na glavi, kao i staroga amidže (mojeg deda brat) koji je klanjao. Isto tako, lijepo iskustvo je i sa prijateljicom iz Italije, kada sam sa njom išla na misu u crkvi, kao i kada sam, povodom Božića, pozivana na familijarne večere kod prijatelja. Sva takva i slična iskustva su stvari koji život čine bogatijim. Sada živim u izraženo višekulturalnoj zajednici, gdje su prisutni razni običaji i tradicije, kako iz religiozne tako i iz etnografske perspektive. Na primjer, slavi se Božić, Nouruz – iranska nova godina, Middsommar – sredina ljeta, Bajram itd. Dosta tradicije u ovoj zemlji je vezano za religiozne, uglavnom hriščanske praznike, ali to ne predstavlja prepreku za upoznavanje i drugih kultura i običaja koji ne moraju biti vezani za religiju ili naciju. Za očuvanje familijarne tradicije mislim da je vrlo važna posjeta rodnom kraju i druženje sa bližom rodbinom i prijateljima. U dijaspori se organizuju razne radionice vezane za običaje iz matične zemlje. Tako, na primjer, organizuju se radionice sukanja kora, pravljenje kadaifa, vezanja i slično. Ovdje, u Švedskoj, opština ekonomski pomaže razne zajednice za promovisanje kulturnih obilježja, što ukazuje i na švedsku politiku odnošenja prema različitim kulturama. To je, jednostavno, očuvanje višekulturalnosti.

SABRIJA VULIĆ: Ja mogu da iznesem moj lični stav da praktikovanje religije doživljavam kao lični izbor svakog pojedinca. Odrastao sam u porodici u kojoj je rahmetli djed klanjao pet vakata namaza ,a živio u gradu (Kotoru) u kome nisam znao, u nekim sretnim vremenima, ko je katolik a ko pravoslavac ,tako da mi je odlazak u džamiju ili crkvu sasvim normalna pojava u kojoj kroz religiju tražimo neki svoj duševni mir.   Isto tako smatram dok god religija se praktikuje u kućama i hramovima da je to normalno,a onda kada izadje na ulice pa bile to litije ili iftarske večere da je pretjerivanje i potpuno nepotrebno. Vjerski praznici postoje da se posvetimo sebi , svojim najbližim iz porodice , rodbini i prijateljima u intimnom kućnom okruženju.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

MELISA RASTODER DURIĆ: Moj lični odnos prema principima islama koji se odnosi na način odijevanja kao i pokrivanje kose i sl. je izražen kroz poštovanje onih koji se drže tih principa. U razgovoru sa pokrivenom ženom, koja dolazi iz Iraka, čula sam zanimljiva razmišljanja povodom pokrivenosti. Ona kaže da je to ne čini većom muslimankom, već da je to stvar ličnog izbora izražavanja praćenja islama. Ovaj primjer može izraziti i moj lični stav prema tome. Dakle to je stvar ličnog izbora isto kao što je to i tetovaža ili nošenje crnine u periodu žalosti zbog gubitka bližnje osobe i slično.

Odnos sredine prema tim principima je u suštini poštovanje individualnog izbora vjere i iskaza iste. U zemlji u kojoj živim je na snazi zakon (protiv) diskriminacije. Taj zakon navodi da je diskriminacija to kada se neko tretira gore od drugih u sličnoj situaciji i ima veze sa najmanje jednim od sedam tačaka diskriminacije: 1. pol, 2. rodno ili polno izražavanje (kako odlučite izraziti svoj pol kroz, na primjer, odjeću i frizure, 3. etnicitet, 4. religija ili drugo vjerovanje (na primjer ateizam, islam, judeizam), 5. seksualne orjentacije, 6. Smanjena mogućnost funkcionalnosti ( na primjer oštećenje vida, upotreba invalidnih kolica, alergije, ADHD), 7. Dob (na primjer ako je neko mlad ili star za posao i sl.). Uz ovo treba dodati da Konvencija o pravima djeteta je zakon u Švedskoj.

SABRIJA VULIĆ: Pa da budem iskren ja živim i boravim u sredinama gdje je to rijetka pojava. Ako govorimo o mom rodnom gradu Kotoru toga nema osim u slučajevima kada se pojave turisti iz zemalja gdje žene praktikuju ovaj način oblačenja. Iskreno nijesam primjetio nikakvu reakciju mojih sugradjana prema takvim damama što je vjerovatno i posljedica činjenice da u Kotoru žive ljudi , mnogi od njih pomorci, kojima je to uobičajeno na svjetskim putovanjima.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega.

MELISA RASTODER DURIĆ: Pitanja mješovitog braka i eventualnih problema u vezi tog pitanja lično mi nisu uopšte prisutna. To je, valjda, i zato što sam odrasla u familiji koja je živjela i živi na principima demokratije, a da nisu poznavali zakone vezane za to. Riječ je o opštem obrazovanju i vaspitanju, a kasnije to dođe i sa stručnim obrazovanjem u raznim obrazovnim strukturama, kao na primjer u školi, na fakultetu, na poslu. U mojoj bliskoj familiji ima brakova i zajednica različitih vjera, i to može jasno pokazati lični odnos prema tome.

SABRIJA VULIĆ: Mješoviti brakovi su normalna stvar koja počiva na povjerenju i razumjevanju supružnika. Kada se pomenu mješoviti brakovi mislim da je poražavajući rezultat  jedne ankete iz 2018.g. po kojoj oko 50 % crnogorskih studenata protiv  braka sa osobom druge vjeroispovjesti. Naravno takvi stavovi dolaze iz porodica i ,po meni, poseljdica su našeg primitivizma. Ako osudjujemo ljubav dvoje djece različitih vjeroispovjesti onda je vrijeme da stavimo prst na čelo i zapitamo se kuda idemo. Tradicija , običaji i kultura mogu se sačuvati i u mješovitom braku sasvim sam siguran i možda biti i još jači nego li je to istovjerskim brakovima.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

MELISA RASTODER DURIĆ: Ta tema je zastupljenja tako što se stalno traže novi i strukturalno jači načini komunikacije na tu temu. Već sam pomenula zakon o zabrani diskriminacije. Sa ovim zakonom su svi upoznati i puno se radi u obrazovnim strukturama, tako da su i djeca u vrtićima upoznata sa tim. Nije samo da su ljudi upoznati sa zakonom, već se tema obrađuje unutar svih radnih organizacija. Nova reforma školskog programa za osnovnu školu je donijela obavezno obrađivanje ovih tema i tema o principima demokratije i građanskog društva u učionici kako bi učenici imali priliku da razvijaju svijest o diskriminaciji i time gradili zdrav odnos prema svojim sugrađanima.

Nedavno se desio slučaj gdje je nastavnica odbila da se učeniku obraća sa neutralno rodnom zamjenicom (ne ona ili on, već treća zamjenica koja sa sobom ne nosi rodno obilježavanje osobe). Roditelji i učenik su pokrenuli tužbu protiv te nastavnice, jer je uvrijedila osobu koja se osjetila omalovažavanom. Sud je donio presudu da je nastavnica diskriminisala učenika na osnovu pola i rodnog izražavanja. Tako da je pomenuta nastavnica dobila otkaz, a učenik je dobio odštetu. Ne sjećam se ako je nastavnici oduzeta i legitimacija.

Link za tekst o nastavnici, na švedskom:

Lärare fick sparken för ”hen”-vägran – kliver fram i video – Nyheter Idag

Link za tekst šta kažu eksperti o tom događaju:

Experter om läraren som vägrade säga “hen”: “Måste tänka sig för” | Läraren (lararen.se)

SABRIJA VULIĆ: Tema LGBT populacije je  uvijek zastupljenau u svakoj zajednici  u prvom redu zbog sve veće vidljivosti ove grupacije. Naravno ,kao i u svemu i po ovom pitanju ima i podrške i osude ovih pojava  i to uvijek zavisi od “vidika” osobe koja o tome govori. Naravno da u tim stavovima ima i jakog uticaja religije koja uobičajeno osudjuje ove pojave. Moj lični stav je da je pripadnost LGBT zajednici slobodan izbor svakog gradjanina bez potrebe da ugrožava moj stav da ne pripadam toj grupaciji. Lično,  imam prijatelje iz LGBT populacije, ali nisu mi prijatelji iz tog razloga, već zato što su dobri ljudi.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

MELISA RASTODER DURIĆ: Administrativni aparat opštine u kojoj živim je dobro organizovan i u funkciji je građana. Bez obzira koja partija ili grupa partija ima vlast u opštini, osnovne strukture treba da rade. Te partije su dobile povjerenje građana da će to i raditi, tako da je to i velika odgovornost koju te partije preuzimaju. Neke stvari moraju funkcionisati bez obzira na političku opredijeljenost. Na primjer: na jednoj tramvajskoj stanici nije bio obezbijeđen prostor i prolaz za putnike sa posebnim potrebama, radi se o osobama sa invalidnim kolicima. To je postao veliki problem i prevozno preduzeće koje je zaduženo za funkcionisanje lokalnog saobraćaja je bio u vrlo nezgodnoj situaciji, jer se tako nešto uopšte moglo desiti. To nema veze kojoj političkoj stranci opština pripada, več je u pitanju obaveza svih prema svim građanima.

Sve ovo gore navedeno ne znači da u suštini nema diskriminacije u sredini u kojoj živim. Diskriminacije postoji, ali se o njoj razgovara na više načina i radi se protiv same na jednom sistematskom i strukturalnom načinu i nivou. Mediji su vrlo važni u tome, jer upućuju na dešavanja koja treba riješiti ili na odnose koje treba dalje razvijati kako bi živjeli u jednoj građanskoj sredini koja se zbilja temelji na osnovnim principima demokracije. Uloga medija koji se bave i pitanjima demokracije, kao što to vi ovdje radite, doprinose jednom opštem razvijanju svijesti kod građana o demokraciji i tolerantnom suživotu.

I da završim sa jednim citatom koji se ovdje često koristi, a to je: „Kod kuće možeš da kažeš šta hoćeš, ali na poslu ne smiješ.“ Ovo je samo figurativno kako bi se obratila pažnja da se ne smiju vrijeđati osobe sa kojima radiš, Ideš u školu, slučajno sretneš i sl.

SABRIJA VULIĆ: Nemam odgovor na ovo pitanje.

SAMIR RASTODER

(FOTO I VIDEO) Otvorena izložba ,,ČUDA STAZE HU” u Centru za kulturu Petnjica

Radio Petnjica
-
0
(FOTO I VIDEO) Otvorena izložba ,,ČUDA STAZE HU” u Centru za kulturu Petnjica

Juče je otvorena izložba fotografija pod nazivom ,,Čuda staze Hu” koja se realizuje u okviru Hu Hu projekta – tragovima sova i drugih divljih vrsta.

TO Petnjica je u  saradnji  sa Centrom za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP iz Podgorice i NVO Sjeverna zemlja iz Berana, kao i JU Centrom za kulturu Petnjica uspješno realizovala ovu izložbu.

Ova putujuća izložba je sastavljena od 50 eksponata – fotografija divljih biljnih životinjskih vrsta prekogranične oblasti između Crne Gore i Srbije. Izložba je izazvala veliko interesovanje građana Petnjice, osim, građana izložbi su prisustvovali i brojni direktori škola,učenici i predstavnici opštine.

Direktor TO Petnjica Rešad Muratović se na samom početku obratio prisutnima iskazao zadovoljstvo i zahvalnost što je u prilici da kao direktor TO pozdravi sve prisutne i kazao sledeće, a posebno predstavnike CZIP-a, koji su priredili uz podršku svojih partnera ovu izložbu.

U ime CZIP-a prisutnima se obratila Bojana Sekulić i na taj način prisutne upoznala o kakvom projektu je riječ. Ona je kazala da fotografije koje su izložene, su izložene sa razlogom da ukažu na ljepotu kojom smo okruženi, kao i na vrijednosti i kvalitete kojima trebamo da se pohvalimo. Takođe istakla da ovaj putujući karavan fotografija i eksponata završavaju u Petnjici, eksponati će biti izloženi 10 dana u Petnjici, pa će tako svi ljubitelji prirode moći da u narednim danima posjete Centar za kulturu Petnjica i pogledaju neke od najboljih fotografija koje su nastale na našem području, a i šire.

Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je proglasio izložbu otvorenom, zahvalio se organizatorima, kao i svim ostalima koji su pomogli da se ova izložba uspješno realizuje i kazao je da je čast upriličiti ovakvu izložbu u Petnjici.

Video sa ovaranja izložbe možete pogledati na našem You Tube kanalu.

 

DIJALOG – RASTODER: NIJESAM SIGURAN DA BI DANAS I SAM MUHAMED A.S. INSISTIRAO NA POTPUNOM POKRIVANJU ŽENA, JASAVIĆ: U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA IMA ISTINSKOG KULTUROLOŠKOG PROŽIMANJA

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – RASTODER: NIJESAM SIGURAN DA BI DANAS I SAM MUHAMED A.S. INSISTIRAO NA POTPUNOM POKRIVANJU ŽENA, JASAVIĆ: U MJEŠOVITIM BRAKOVIMA IMA ISTINSKOG KULTUROLOŠKOG PROŽIMANJA

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su Rifat Rastoder, bivši potpredsjednik Skupštine CG i SDP, koji živi i stvara u Podgorici i Azra Jasavić, advokatica, bivša poslanica i funkcionerka Pozitivne Crne Gore. 

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

RIFAT RASTODER: Slažem se sa vašom konstatacijom da su kultura, običaji i tradicija, ne samo važni, nego i osnovna pretpostavka očuvanja identiteta svake zajednice, odnosno naroda. Naravno, u koliko se gaje i afirmišu u duhu pozitivnih civilizacijskih procesa i jednakosti sa tekovinama svih ostalih sa kojima Zajednica dijeli životni prostor i uslove bitisanja. Svako, pak, hiperbolisanje sopstvenih vrijednosti i tekovina u odnosu na druge, može biti samo podsticaj nastajanju i opstajanju retrogradne svijesti, ponašanja  i ideologija.

Nažalost, što se tiče bar institucionalnog odnosa prema ovim vrijednostima i procesima, on je – iz raznoraznih razloga – veoma neartikulisan i bez, gotovo, ikakve strategije. Dakle, nezadovoljovajući i u bošnjačkoj zajednici kojoj pripadam i Crnoj Gori, ukupno.

Ono što je, takođe, veoma indikativno jeste činjenica da se, pogotovo u uslovima kojekakvih predugih ovdašnjih društvenih, političkih i logično – ekonomskih kriza, upravo u ovoj oblasti najlakše pribjegava svim mogućim restrikcijama. Ilustrativan je u tom smislu primjer i Bošnjačkog, a vjerujem i ostalih nasionalnih svjeta(vijeća) u Crnoj Gori, koji bi – po prirodi stvari – trebali biti  čvorišta izgradnje i realoizacije  politike i najznačajnijih aktivnosti svojih zajednica u ovoj oblasti, a iz državnoh budžeta  oni dobijaju tek toliko da pokriju tekuće aktivnosti i primanja sopstvenih administracija.

Na sreću, uprkos svemu, evidentno je da je broj pojedinačnih stvaralaca – istraživača i autora iz ovih i svih drugih oblasti sve vići i u bošnjačkoj zajednici i u Crnoj Gori. I to je ono što ohrabruje i daje nadu da su i promjene u odnosnoj oblasti, ukupno, moguće.

JASAVIĆ: Zajednice koje ne njeguju kulturu, tradiciju i običaje gube autenticni kulturološki identitet. Pojedinci iz zajednice koji ne prihvataju svoje osobenosti u kulturološkom smislu su unificirani prema univerzalnoj globalnoj matrici modernog, za mene neinteresantnog čovjeka. Originalnost i individualnost bazirana na kulturoloskom spoju tradicije, običaja i globalnih modernističkih trendova je dobitna sociološka konstrukcija u oblikovanju licnosti! Najljepsi dio savremenog svijeta jesu pojedinci u autentičnom izdanju nezavisni od  slika koje kreiraju komercijalno potrošačko društvo, mediji  i društvene mreže! To je potrebno snažnije kroz javni diskurs promovisati, učeći mlade ljude da se sebi raduju u punom prihvatanju sopstvenog identiteta.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

RIFAT RASTODER: Kao prvo, izvorni principi niti jedne vjere, odnosno vjerske doktrine, ne propagiraju nikakva ponašanja. Oni su takvi kakvi su preneseni, a mi – ovozemaljski ih tumačimo i upotrebljavamo na način koji smatramo najprikladnijim, ukoliko je, uopšte, i moguće znati – šta je najprikladnije?

Kao drugo, ja sam pri utisku da ta pojava u Crnoj Gori i nije pretjerano izražena. Nijesam, takođe, zapazio ni izrazito negativan, pogotovu incidentan, odnos prema akterima ovog vida uvažavanje pomenutog principa.

Lično, inače, smatram da uz svo uvažavanje prava na slobodu tumačenja i doživljaja, ni kod upražnjavanja bilo kojeg od sličnih principa, nije dobro previđati da živimo u vremenu i uslovima drastično drugačijim od onog iz perioda Muhameda a.s., ili drugih ne samo islamskih poslanika i vjerovjesnika, te da nije grešno ni  drugačije, savremenije, tumačenje istog principa. Tim prije, što je i sam Islam već sa izvornom porukom bio do tada najsvremnija vjerska doktrina okrenuta prije svega relnom životu. Dake, nijesam siguran da bi danas i sam Muhamed a.s. – kada bi kojim slučajem bio u prilici – insistirao na potpunom pokrivanju žena.

JASAVIĆ: Sloboda izbora treba da bude ideal svakog pojedinca. Ravnopravnost polova mora biti standard demokratskog drustva. Sve sto je društveno nametnuto ne mora biti i obavezujuće. Neprihvatljiva su ispunjavanja očekivanja društvene zajednice ako se ona kose sa individualnim potrebama i shvatanjima zena. Najnovija dešavanja u Iranu vezana za ubistvo Mahse Amini su duboka potresla svijet. Snažno sam protiv klerikalizacije društva, patrijarhata i diskriminacije zena. Za razumijevanje, tumačenje i čitanje svetih knjiga potreban je prije svega individualni pristup uz postovanje tradicije i savremenih tokova.Istovremeno duboko poštujem lični stav koji je izraz slobodne žene muslimanke za pokrivanjem.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju prije svega)

RIFAR RASTODER: Mješovite brakove smatram pravom na izbor. Bilo ih je i ima ih – manje ili više – u svim vjerskim i nacionalnim zajednicama. Prema raspoloživim saznanjima, nema izrazito negativnog odnosa prema ovim bračnim zajednicama, ni u široj zajednici i sredini. To, međutim, ne znači da nema ni određenih – vjerskih ili nacionalnih  predrasuda i, pogotovu, dilema – kako u takvim zajednicama odoljeti ne samo vjerskim i nacionalnim , nego i kojekakvim drugim razlikama i podjelama u širem društvu.

No, u svakom slučaju, kao i u svim ostalim segmentima života, hrabri i voljni nalaze rješenja…

JASAVIĆ: Ne treba imati predrasude prema mješovitim  brakovima, jer to je pravo licnog izbora. U mojem okruženju u mješovitim brakovima nije bilo vjerske ili nacionalne asimilacije već istinskog kulturoloskog prožimanja.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

RIFAT RASTODER: Sve je evidentnija i otvorenija javna afirmacija i ovog prava na izbor. U Podgorici, pogotovu, gdje je sve više javnih manifestacija tog prava, kao  i institucionalne   podrške uvažavanju istog. Uprkos svemu, kao što se da vidjeti, još uvijek je znatno incidenata. A o stanju same društvene svijesti, odnosno šire – društvenog doživljaja istoga, možda i najilustrativnije govori činjenica da je, od svih mogućih,  pogrda koje se mogu čuti, čak i na javnim skupovima  – „Pederu jedan“, još uvijek, jedna od najfrekventnijih u svim situacijama i prilikama.

Dakle, očigledno će, bar nama na ovim – balkanskim prostorima,  trebati još poprilično vremena da se naviknemo na međusobna uvažavanja sa svim mogućim razlikama i shvatanjima.

JASAVIĆ: Kao sto sam i navela, prihvatam slobodu izbora u svakom pogledu pa i u pogledu seksualne orjentacije.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima i obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

RIFAT RASTODER: Funkcionisanje administracije iz upravo minulog mandatnog perioda, konkretno – u Podgorici, gdje živim, kao i njen odnos prema građanima i, uopšte, komunikaciju sa njima, cijenim  bitno pozitivnijim od niza prethodnih. Pri utisku sam, naime, da je bila bitno posvećenija životnim potrebama građana i komunikaciji sa njima – posrednoj(elektronskoj), kao i neposrednoj. Riječju, težila je, bar, da bude servis. U datim i sistemskim i društveno – političkim uslovima u kojima lokalne samouprave funkcionišu, to je, međutim – po mojem mišljenju, još praktično i nemoguće.

Prije svega, sistemska regulativa lokalne samouprave nije usklađena sa savremenim procesima i, nadasve, iskustvima lokalnih samouprava razvijenijih demokratskih društava i država.  Neka od važnih rješenja su, čak, iz prve polovine sedamdesetih godina minulog vijeka, dakle – još iz perioda Socijalističke federativne republike Jugoslavije. A, možda i najproblematičnija je, naprosto – projektovana finansijska nesigurnost.

Na stranu dodatno nametnuta politizacija i pretvaranje generalno  opština u partijske ispostave i centre partijskog zapošljavanja, odnosno ostvarivanja, prije svega, uskopartijskih interesai ciljeva. A sve, na kraju, ponovo plaćaju sami građani od i onako preskromnih prihoda.

JASAVIĆ: Lokalna zajednica u Podgorici jeste u službi gradjana i lično sam zadovoljna sa svi njenim službama, ali uvijek moze biti bolje!

SAMIR RASTODER

Riješen problem sa kanalizacijom u Centru Petnjice

Radio Petnjica
-
0
Riješen problem sa kanalizacijom u Centru Petnjice

Juče je riješen problem koji je dugo mučio sve prolaznike, kao i stanovnike Petnjice. Naime, na kanalizacionoj mreži koja prolazi kroz centar Petnjice, došlo je do začepljenja i oštećenja cijevi, kao i izlivanje otpadnih voda po ulici u samom centru.

Opština Petnjica je angažovala firmu iz Rožaja i oni su uspješno očistili kanalizacionu mrežu I na taj način spriječili dalje izlivanje otpadnih voda.

Nakon što su radnici uspješno izvršili svoj dio zadatka pripadnici  Služba zaštite i spašavanja su dezinfekovali su kompletne ulice.

ERIS BABAČIĆ

DIJALOG – AMINA CIKOTIĆ: NEGATIVAN ODNOS PREMA MJEŠOVITIM BRAKOVIMA JE PRIMITIVIZAM, ISMET LATIĆ: NEGATIVNI NARATIVI O POKRIVANJU ŽENA REZULTAT NEZNANJA ILI LOŠE NAMJERE

Radio Petnjica
-
0
DIJALOG – AMINA CIKOTIĆ: NEGATIVAN ODNOS PREMA MJEŠOVITIM BRAKOVIMA JE PRIMITIVIZAM, ISMET LATIĆ: NEGATIVNI NARATIVI O POKRIVANJU ŽENA REZULTAT NEZNANJA ILI LOŠE NAMJERE

Govor mržnje predstavlja ozbiljnu opasnost za koheziju demokratskog društva, zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava. Djelovanje protiv korišćenja govora mržnje trebalo bi da bude usmjereno na zaštitu pojedinaca i grupa, a ne određenih uvjerenja, ideologija ili vjeroispovesti.
Ograničenje vezano za govor mržnje ne smije se zloupotrebljavati da bi se ućutkale manjine i suzbila kritika zvanične politike, politička opozicija ili vjerska uverenja.
Specifikum Petnjice je to što je ona skoro jednonacionalna sredina, te stoga na mikro planu lišena javne verbalizacije stigmatizacije, mržnje, nerazumijevanja… Međutim, privredna i svaka druga nerazvijenost, uz siromaštvo, te pomanjkanje medijskog pluralizma u samoj opštini, uslovila je i manjak znanja i razumijevanja za druge etničke grupe sa kojima se, naravno, susrijeću.

Ideja je da osmišljavamo, kreiramo teme, tražimo sagovornike i pišemo tekstove koji bi skrenuli pažnju na navedene teme. Tekstovi sadrže razgovore sa dva sagovornika koji odgovoraju na pet pitanja. Ukrštanje  odgovora osvijetliće različite uglove, stavove i teme o kojima se razgovara.

 

Projekat “DIJALOG” podržalo je MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA CRNE GORE

 

 

Pred vama su dr Ismet Latić, funkcioner Bošnjačke stranke koji živi i radi u Petnjici i Amina Cikotić, funkcionerka SDP-a koja trenutno živi i radi u Podgorici. 

 

Kultura, običaji i tradicija su veoma važni za očuvanje posebnosti zajednice, naroda, nacije. Kako cijenite odnos prema tim kategorijama vrijednosti u zajednici kojoj pripadate?

ISMET LATIĆ: Kultura i kulturna baština su duhovni i moralni fundament jednog naroda. Bez kulture nema bića i posebnosti naroda. Različitost u kulturnom izražaju nije i ne treba da bude hendikep, već civilizacijska tekovina i bogatstvo različitosti. Kultura naroda kojem pripadam je nastajala pod različitim društvenim i istorijskim uticajima, odražava posebnost ali se uklapa i dio je univerzalnih civilizacijskim vrijednosti drugih naroda i zajednica u CG i šire.
Kao narod i zajednica preživjeli smo različite pokušaje marginalizacije, getoizacije i segregacije. Dugogodišnje sistemsko zapostavljanje,loša ili nikakva inftrastruktura (kulturna), migrativni procesi koji su u velikoj mjeri ugrozili ne samo kulturnu nego i biološku održivost ove zajednice, usljed dugogodišnjeg odliva mladih i nebrige kojom su nas odavno svi otpisali, tako da smo ostali na milost i nemilost nama samima. Usljed brojnih istorijskih izazova u novije vrijeme, imamo jednu etno-političku polarizaciju koja prijeti da dodatno usloži ne samo životne uslove već i eventualni sistemski pristup u proučavanju, valorizaciji i zaštiti kulture i kulturne baštine.
Proces očuvanja Kulture u našem sluačju ovisi u bitnoj mjeri i od naše dijaspore, koja pored edukovanja novih naraštaja koji odrastaju daleko od zavičaja i domovine, u velikoj mjeri direktno radi na dokumentovanju, popularizaciji i očuvanju kulture, identiteta i njihovoj promociji. Ovom prilikom valja pomenuti nekoliko pozitivnih primjera kao što je revija Bihor iz Luxemburga koju izdaje ZK Bihor iz Luksemburga. Zatim aktivnosti udruženja i zavičajnih klubova u Luxemburgu, Njemačkoj, Švajcarskoj, Sloveniji, SAD-u, Makedoniji, BiH, Srbiji i Turskoj, zatim i angažman brojnih akademika, univerzitetskih profesora, među kojima su pisci, umjetnici i kulturni poslenici, porijeklom iz Bihora, koji kreiraju posebnu mrežu, koja ima ozbiljne ambicije i potencijal da obezbijedi održivost kulture.
Za očuvanje kulture i kulturne posebnosti u zavičaju postoje brojni izazovi i prvenstveno su uslovljeni niskim nivoom svijesti i nedovoljnim poznavanjem sopstvene kulture. Lično sam imao sreću i zadovoljstvo da osmislim, kreiram i realizujem nekoliko projekata u saradnji sa opštinom Petnjica i drugim partnerima, koji su bili u svrhu valorizacije kulturne i prirodne baštine. Ovom prilikom ću nabrojati samo neke i to: projekat valorizacije Bihorskog ćilima, projekat valorizacije arheoloških nalazišta Torine i Pećina Grad, projekat uređenje pristupnih staza i mostova na lokalitetu Bratimin Vir, uređenje izletišta i postavljanje panoramskih okvira na lokalitezima Đuđ i Orlov krš,i dr. Ono što se nameće kao infrastrukturna potreba to su; osnivanje Zavičajnog muzeja, regionalnog muzeja ćilima i drugih sadržaja koji će obezbijediti preduslove da se kultura na adekvatan način očuva i prezentuje ali i stavi u svrhu razvoja ne samo Petnjice i Bihora već i cijele Crne Gore.

AMINA CIKOTIĆ: Smatram da zajednica kojoj pripadam u značajnoj mjeri vodi računa o svojoj kulturi, običajima I tradiciji, svako na svoj način I u skladu sa svojim vjerskim I nacionalnim osjećanjima. Upravo takav pristup ovim vrijednostima bi trebao da bude na ponos I sreću svih nas, jer na ovako maloj teritoriji imamo priliku da uživamo multikulturalnost, bogatstvo različitosti, te da više učimo jedni od drugih I jedni o drugima. Kao neko ko je dugogodišnja folklorašica I koja je svoje odrastanje provela učeći o svim različitostima koje postoje u Crnoj Gori, nastupajući u tradicionalnim nošnjama I pjevajući pjesme svih naroda, nosim u sebi poseban senzibilitet I osjećanja kad su navedene vrijednosti u pitanju.

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema principima islama koji propagiraju djelimično ili potpuno pokrivanje žena?

ISMET LATIĆ: Pokrivanje žena se temelji na slobodnoj volji žene i njenom slobodnom opredeljenju da li želi da upražnjava ovaj princip ili ne. I bitno je određen osnovnim islmaskim principom da “nema prisile u vjeri” što je strogi islamski imperativ. Smatram da se često u javnom diskursu, da li iz neznanja ili iz loše namjere, kreiraju negativni narativi kada je ova tema u pitanju. Kultura življenja pripadnica i drugih monoteističkih religije kao i kultura oblačenja na području Balkana, u bliskoj prošlosti, a i danas prepoznaju praksu pokrivanja žena bilo da su hrišćanke ili muslimanke. Bojim se da izdvajanje samo članova jedne zajednice i njihovo targetiranje ide u smjeru stigmatizacije, odnosno eventualnog reduciranja i kršenja osnovnih ljudskih prava. Sredina u kojoj živim je tolerantna, oslobođena pritisaka i u vezi fenomena pokrivanja žena i ovaj fenomen je stvar ličnog izbora i prava slobode izbora.

AMINA CIKOTIĆ: Moj jedini odnos prema takvim principima nije vjerski nego građanski, a to je uvažavanje potpune slobode izbora svake žene. Ukoliko je to njihov izbor I ako se one osjećaju lijepo u tom što nose, od mene jedino mogu dobiti podršku I dodatno ohrabrenje. Ako govorimo o sredini, naše društvo nije u potpunosti otvoreno prema onome što je drugačije, te ni sami odnos prema ženama koje nose hidžab, pa često možemo naići na brojne predrasude I komentare, opet ne uvažavajući ljepotu različitosti već se vodeći navodnom superiornošću svoje nacije ili vjeroispovijesti

Kakav je Vaš odnos i odnos sredine u kojoj živite prema mješovitim brakovima? (pod pojmom mješoviti se misli na različitu vjeru i/ili naciju) prije svega?

ISMET LATIĆ: Slodoba izbora je jedna od temeljnih prava ljudi, opredeljenje pojedinca je njegova lična stvar i zagarantovana sloboda, koju kao takvu treba da poštujemo i uvažavamo. U mom okruženju postoje ljudi koji žive u mješovitim brakovima i to je fenomen koji uprkos svemu egzistira. Brak i porodica su jako bitni za budućnost naše zajednice. U sredinama kao što je Bihor, koja je ugrožena migrativnim procesima, treba mlade ljude podsticati na formiranje braka i očuvanje vrijednosti braka, potomstva i porodice kao osnovne ćelije ljudskog društva, što je garant opstanka zajednice.
Imamo i fenomen koji je u narodu već prihvaćen kao dobra praksa, da je određeni broj sugrađana Bošnjaka stupio u brak sa etničkim Albankama iz Albanije sa kojima su formirali uzorne porodice.

AMINA CIKOTIĆ: Za mene ne postoji negativna konotacija kad je sklapanje mješovitih brakova u pitanju. Ljubav kao iskonsko osjećanje koje svi nosimo u sebi je jedina odrednica koja treba biti uvažena u tom slučaju. Neprihvatanje I osuđivanje mješovitih brakova zbog takozvanih nacionalnih I vjerskih razloga je po mom mišljenju primitivno i daleko od svih ljudskih vrijednosti koje lično baštinim.  Društvena percepcija može varirati u zavisnosti od toga koliko se govori o određenoj temi i koliko se tabu stvari (ne)razbijaju ali u svakom slučaju podržavam svaki odnos koji nije opterećen mišljenjem zajednice. Smatram da građani Petnjice iz koje potičem, kao I građani cijele Crne Gore postaju značajno otvoreniji kada govorimo o ovoj temi, posebno imajući u vidu da Crna Gora ima sve više sklopljenih mješovitih brakova, kroz koje su razbijene brojne predrasude koje su u prošlosti postojale.

Koliko je u Vašem okruženju zastupljena tema odnosa prema LGBT osobama i njihovim pravima?

ISMET LATIĆ: Stava sam, da se svima trebaju obezbijediti jednaka univerzalna prava i slobode, ali to nameće i obavezu da svi poštujemo zakonske norme, uvažavamo jedni druge i ne propagiramo i ne namećemo na silu ideje i narative. Smatram da bez obzira na stavove i uvjerenja nije dopušteno nasilje prema bilo kojem čovjeku na osnovu njegovog ličnog uvjerenja i orijentacije. Kao musliman imam jasno određenje da je porodica zajednica muškarca i žene i osnovna gradivna jedinica društva.

AMINA CIKOTIĆ: Svjedoci smo da je kroz godine ova tema u cjelokupnom društvo na neki način dobijala sve više pažnje. Možda ne koliko je neophodno i koliko bi ja htjela ali ipak se napredak vidi, i to se reflektuje na stav zajednice koja je nekada u prošlosti bila izuzetno negativno nastrojena prema pitanjima LGBT zajednice. Sada se sve to polako mijenja i vjerujem da će u skorijoj budućnosti društvena percepcija biti takva da je prihvatanje nečijeg opredjeljenja apsolutno privatna stvar na šta svi imamo pravo i takav pristup svi moramo afirmisati. Retrogradnim stavovima pojedinaca ili određenih grupa nije mjesto u javnom životu.

Odnos prema funkcionisanju lokalnog administrativnog aparata. Kakav je odnos lokalne vlasti prema građanima I obrnuto u mjestu gdje vi živite? Da li je i u kojoj mjeri lokalna vlast I njene službe servis građana? (može da se navede I primjer, pozitivan I negativan, ili lično iskustvo)

ISMET LATIĆ: Imajući u vidu da lokalna uprava Opštine u kojoj živim, spade u red onih opština koje su u zadnjih desetak godina vratile status opštine. To, određuje brojne izazove koji su naslijeđeni ali i ograničenja koja nijesu isključivo lokalnog karaktera, niti je rješenje za njih moguće naći samo u Petnjici. Već sada se pokazala, kao opravdana ideja o vraćanju statusa opštine. Rađeno je dosta a koliko i kako je urađeno, na to će najbolji sud dati građani, stanovnici opštine ali će to potvrditi i statistički podaci koji i dalje opštinu Petnjica drža na samom dnu razvoja Crne Gore.
Migrativni procesi su negativnom selekcijom u velikoj mjeri devastirali i ugrožavaju potencijale koje posjeduje opština a posebno u domenu kadrova. Ono što je pokazala dosadašnja praksa rada i odnosa službenika/ca opštine Petnjica, kako sa građanima tako i sa drugim institucijama u državi su primjeri dobre prakse, ozbiljnog, posvećenog i odgovornog rada. Značajan je i nezamjenljiv doprinos dijaspore, koja je putem direktnih donacija u opremi i vozilima, obezbjeđivanjem kontakata i uspostavljanjem parterstava u velikoj mjeri ojačala poziciju opštine. Značajna je uloga i lokalnog medija Radija Petnjica koji je od esencijalnog značaja za ovu sredinu i ujedno je medijski prozor u svijet.
Potrebno je više rada na kreiranju dugoročnih strategija razvoja, izradi i implementaciji projekata preko kojih bi se pospešio integralni, ravnomjeran i održiv razvoj cijele opštine I treba uvesti domaćinski odnos rada na korist svih njenih građana.

AMINA CIKOTIĆ: Administrativni aparat nije tu da bismo mu mi pronalazili dobre strane i hvalili ga već da bismo ukazali na ono što smatramo da ne funkcioniše kako treba jer nam je zajednički interes da se građanima pruži adekvatan servis u svakoj oblasti. Rekla bih da je neophodno više direktne komunikacije sa građanima kako bi se stavilo do znanja da postoji sluh za njihove probleme. Zatvorenost i nezainteresovanost lokalne administracije samo dodatno usložnjava problem i frustraciju građana koja se na sjeveru Crne Gore, nažalost, najviše reflektuje kroz odlazak stanovništva i posebno mladih ljudi. Plašim se da je taj odlazak trajan i zbog toga se svi u Crnoj Gori moramo veoma zabrinuti.

SAMIR RASTODER

MIRZETA RAMDEDOVIĆ KORAĆ PREDSJEDNICA FORUMA ŽENA BS PETNJICA

Radio Petnjica
-
0
MIRZETA RAMDEDOVIĆ KORAĆ PREDSJEDNICA FORUMA ŽENA BS PETNJICA

U Petnjici je održana opštinska Izborna Skupština Foruma žena Bošnjačke stranke Petnjica, na kojoj je izabran novi saziv opštinskog odbora ovog tijela. Za predsjednicu Foruma žena BS Petnjica izabrana je Mirzeta Ramdedović-Korać.

Za potpredsjednicu FŽ BS Petnjica izabrana je Jasmina Cikotić, dok je za sekretarku izabrana Minela Muratović.

Mirzeta Ramdedović-Korać je rođena 28.02.1993. godine u Beranama. Osnovno obrazovanje stekla je u Petnjici, srednju medicinsku školu “Dr Branko Zogović” završila je u Beranama. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka, smjer Socijalna politika i socijalni rad. Odbornica je u Skupštini Opštine Petnjica, sekretarka OO BS Petnjica i članica GO Bošnjačke stranke.

Na izbornoj Skupštini usvojen je plan rada Foruma žena i dogovoreni budući koraci u radu ove organizacije.

Izbornoj Skupštini prisustvovao je predsjednik OO BS Petnjica Ervin Duraković.

AMRA ĆEMAN

POPRAVLJAJU VENTILE I TRAŽE RJEŠENJE: MINIMALNO GRIJANJE U SMŠ PETNJICA PROBLEM ZA ĐAKE

Radio Petnjica
-
0
POPRAVLJAJU VENTILE I TRAŽE RJEŠENJE: MINIMALNO GRIJANJE U SMŠ PETNJICA PROBLEM ZA ĐAKE

Grijanje u SMŠ Petnjica u dosta lošem stanju: Radi se na otklanjanu kvara i rješavanju ovog problema.

Uveliko je otpočela nova grejna sezona za sve škole u Petnjici, ali stari problemi su i dalje tu. Naime, poznato je da u SMŠ u Petnjica grijanje nije bilo na zavidnom nivou proteklih godina, a slično je i ove godine. Iako je grejna sezona otpočela 15. oktobra, učenici borave u hladnim prostorijama, tačnije neke prostorije se minimalno griju, dok u drugima skoro pa i ne postoji grijanje.

Ekipa Radija Petnjica posjetila je ovu školu i razgovarala sa direktorom Marufom Batilovićem, koji je kazao da grijanje nije bilo na zavidnom nivou nikada, ali da se bore da učenicima stvore uslove za normalno odvijanje nastave, i da je on kao direktor u potrazi za adekvatnim rješenjem kako bi se ovaj problem otklonio. Problem predstavljaju dotrajali ventili i ventilni sistem koji se nalazi u radijatorima.

Takođe smo razgovarali i sa direktorom OŠ ,,Mahmut Adrović” Almirom Pljkićem, koji je kazao da prva dva sprata škole dobro funkcionišu i prostorije koje se nalaze na ovim spratovima u kojima borave učenici su dobro ugrijane. Takođe je saopštio da se radi na angažovanju firme koja će riješiti problem sa grijanjem koji ima SMŠ u najkraćem mogućem roku.

Poznato je da tender za nabavku ogrijeva nije prošao, pa su škole prepuštene da se same snalaze i obezbeđuju potrebne sirovine za ogrijev. Kako nam je kazao direktor OŠ ,,Mahmut Adrović”, on je u saradnji sa Ministarstvom prosvjete obezbijedio potrebne količine peleta za novembar i decembar.

ERIS BABAČIĆ

 

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “ČUDA STAZE HU” U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

Radio Petnjica
-
0
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “ČUDA STAZE HU” U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

Izložba fotografija „Čuda staze Hu“, koja se realizuje u okviru Hu Hu projekta – tragovima sova i drugih divljih vrsta, biće otvorena 1. decembra 2022. godine u 13h, u JU Centar za kulturu Petnjica.

Izložbu organizuju Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP iz Podgorice i NVO Sjeverna zemlja iz Berana, u saradnji sa Turističkom organizacijom Petnjica i JU Centar za kulturu Petnjica.

Ova putujuća izložba, sačinjena od 50 eksponata – fotografija divljih biljnih i životinjskih vrsta prekogranične oblasti između Crne Gore i Srbije, do sada je prikazana u 4 crnogorska grada projektnog područja. Potvrđujući upoznatost posjetilaca i lokalnog stanovništva sa biodiverzitetom ove oblasti, kao i njihovo interesovanje za divlje vrste, izložba ima za cilj da osnaži doživljaj destinacije kod posjetilaca i reputaciju prekogranične projektne oblasti kao destinacije bogate divljim vrstama. Postavka fotografija će biti dostupna za posjete publike narednih 10 dana, tj. do 10. decembra, kada se izložba i zatvara. Izložbom u Petnjici zaokružuje se jedno poglavlje u implementaciji projekta u kome je omogućeno da svih 5 opština u projektnom području budu domaćini izložbe i tako se promoviše važnost biodiverziteta, pod svjetlima turizma.

Cilj Hu Hu projekta je podsticanje razvoja turizma zasnovanog na prirodnom nasljeđu – divljim biljnim i životinjskim vrstama u prekograničnom području između Srbije i Crne Gore. Projekat sprovode Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP iz Podgorice i NVO Sjeverna zemlja iz Berana, na crnogorskoj strani, a Regionalna turistička organizacija Sandžaka (RTO) iz Novog Pazara i Udruženje građana „Jadovnik“ iz Prijepolja, u Srbiji. Projekat se implementira uz finansijsku podršku Evropske unije, u okviru IPA Programa prekogranične saradnje Srbija-Crna Gora 20142020, i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Za sve dodatne informacije molimo vas da kontaktirate Bojanu Sekulić, pozivom na broj telefona 068 354 953.

ERIS BABAČIĆ

1...173174175...955Stranica 174 of 955