Bihorac iz dijaspore prijavio beranske inspektore MUP-u i Ombudsmanu: “Mogao sam da te izudaram zato što me gledaš”

Radio Petnjica
-
0
Bihorac iz dijaspore prijavio beranske inspektore MUP-u i Ombudsmanu: “Mogao sam da te izudaram zato što me gledaš”

Bihorac iz dijaspore Sabahet Adrović obratio se i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniši Bjekoviću zbog, kako tvrdi, neprofesionalnog i ponižavajućeg postupanja inspektora u civilu iz Berana prema njegovom sinu Adelu Adroviću i njegovom bratu Sanelu Adroviću.

U dopisima koje je uputio državnim institucijama, Adrović navodi da se incident dogodio 21. novembra 2025. godine oko 20:30 časova, na raskrsnici ulica Svetog Save i 13. jula u Beranama. Njegov sin Adel nalazio se na mjestu suvozača u vozilu marke Jeep Grand Cherokee, francuskih registarskih oznaka GB-732-RV, registrovanom na ime Sabaheta Adrovića, dok je vozilom upravljao njegov brat Sanel, koji je, kako sam Adrović priznaje, bio u alkoholisanom stanju.

Adrović ističe da je “potpuno saglasan” da Sanel treba da snosi zakonsku odgovornost za upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola, ali da je postupanje inspektora, a posebno inspektora Srđa Koraća, bilo “potpuno neprimjereno, agresivno i suprotno pravilima službe i osnovnim ljudskim pravima”.

“Šta me gledaš, sad ću ja vama pokazat”

Prema navodima iz pisama, vozilo u kojem su se nalazili Adel i Sanel presrelo je civilno vozilo iz kojeg su izašle osobe koje se nijesu predstavile kao policijski službenici ili inspektori.

Umjesto profesionalnog postupanja, kako piše Adrović, uslijedile su povišene tonove, prijetnje i agresivno naređivanje da odmah izađu iz vozila, bez prethodnog objašnjenja.

Inspektor Srđa Korać se, prema tvrdnjama Sabaheta Adrovića, obratio njegovom sinu riječima:
„Šta me gledaš, sad ću ja vama pokazat“, nakon čega ga je odgurnuo laktom, iako Adel, kako se navodi, nije pružao nikakav otpor, niti je izgovorio bilo šta uvredljivo.

Adrović naglašava da je njegov sin bio “miran, uplašen i kooperativan”, te da nije učinio nijedno djelo koje bi moglo biti osnov za takav odnos policije.

Dalje navodi da je inspektor uzeo ključeve vozila, preuzeo kontrolu nad automobilom registrovanim na njegovo ime, bez ikakvog obrazloženja ili, kako tvrdi, vidljivog zakonskog osnova.

“Mogao sam da te izudaram zato što me gledaš”

Prema navodima iz pritužbi, u policijskoj stanici uslijedio je još ozbiljniji incident. Sanel Adrović je ispričao svom bratu da mu je inspektor Korać rekao:
„Mogao sam da te izudaram“,
a na Sanelovo pitanje „Zašto?“, inspektor je, kako se navodi, odgovorio:
„Zato što me gledaš“.

Sabahet Adrović ocjenjuje da ovakve riječi i prijetnje predstavljaju “ozbiljno kršenje policijske etike, zloupotrebu službenog položaja i grub napad na ljudska prava”.

On navodi i da je njegov sin, nakon svega, poručio da više nikada neće doći u Crnu Goru, jer se osjećao “poniženo, nezaštićeno i kao da nema nikakvu pravnu sigurnost, iako nije učinio ništa loše”.

Zahtjev MUP-u: da se ispitaju nepravilnosti i utvrdi odgovornost

Ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću, Adrović se obratio sa zahtjevom da MUP ispita ovaj slučaj, identifikuje sve nepravilnosti u postupanju inspektora i preduzme mjere protiv službenih lica koja su, prema njegovim navodima, “prekršila pravila službe i narušila ugled policije”.

Ističe da nije sporan prekršaj vožnje pod dejstvom alkohola, već način na koji su njegova porodica i imovina tretirani.

– Molim Vas da Ministarstvo unutrašnjih poslova ispita ovaj slučaj, identifikuje sve nepravilnosti i preduzme mjere protiv službenih lica koja su prekršila pravila službe i narušila ugled policije. Takođe, smatram da je važno da se ovakvi slučajevi ne ponavljaju i da se obezbijedi profesionalno postupanje prema svim građanima – navodi se u obraćanju ministru.

Obrćanje Ombudsmanu: “Ako su prava prekršena, da slučaj bude javan”

Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniši Bjekoviću, Adrović se obratio radi zaštite, kako navodi, “osnovnih ljudskih prava” svog sina Adela.

U dopisu Ombudsmanu ponavlja opis događaja i naglašava da je riječ o ponašanju koje smatra protivnim ne samo policijskoj etici, već i Ustavu i zakonima Crne Gore.

On od institucije Zaštitnika traži da ispita slučaj i, ukoliko se utvrdi da su ljudska prava njegovog sina zaista prekršena, da o svemu bude obaviještena i javnost.

– Ukoliko Vaša institucija utvrdi da su ljudska prava mog sina Adela Adrovića zaista prekršena, molim Vas da ovaj slučaj učinite javnim i dostavite ga medijima, kako bi se osiguralo transparentno informisanje javnosti i spriječilo ponavljanje ovakvih situacija. Vjerujem u instituciju Zaštitnika i očekujem Vašu objektivnu i profesionalnu reakciju – poručuje Adrović.

Čekaju se reakcije nadležnih

Za sada nije poznato da li su Ministarstvo unutrašnjih poslova i institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda pokrenuli postupke povodom pritužbi Sabaheta Adrovića.

Adrović, Bihorac koji živi i radi u inostranstvu, poručuje da se na ovaj korak odlučio kako bi, kako kaže, zaštitio svoje dijete, ali i skrenuo pažnju na način postupanja prema građanima, posebno prema onima iz dijaspore koji dolaze u svoj zavičaj.

SAMIR RASTODER

REBALANS PETNJICE: 90.000 eura za službena vozila – „kombi mini bus za prevoz“ ubačen da zvuči kao opšte dobro

Radio Petnjica
-
0
REBALANS PETNJICE: 90.000 eura za službena vozila – „kombi mini bus za prevoz“ ubačen da zvuči kao opšte dobro

Nacrt rebalansa budžeta Petnjice za 2025. više liči na ogledalo prioriteta vlasti nego na puko „usklađivanje brojki“. Ako se išta iz njega jasno vidi, onda je to da se u godini rupa na putevima, kanalizacije koja ide u rijeku i zapuštene zgrade komunalnog i vatrogasaca – odvajanje 90 hiljada eura za službena vozila (pa makar ih sada zvali i „službeni kombi prevoz“) ne može opravdati nikakvom ozbiljnom argumentacijom.

Istovremeno, politički je problematično i kako je ovaj nacrt „putovao“ – javna rasprava 30. septembra, praktično ispod radara, pa višenedjeljno zadržavanje u fiokama prije nego što je dospio pred odbornike tek 25. novembra. U međuvremenu je na njega već reagovala javnost kroz tekst Radija Petnjica, koji je nacrt s pravom nazvao „malim rendgenom“ lokalne vlasti.

ŠTA REBALANS POKAZUJE U CJELINI

Ukupni budžet se rebalansom „naduvao“ na oko 4,7 miliona eura, što je za skoro milion više od prvobitnog plana. Najveći dio tog rasta ne dolazi iz lokalne ekonomije, već iz, većih transfera države i fondova i prenesenih sredstava iz prethodne godine (depozit)

Drugim riječima, Petnjica i dalje živi od dotacija i „stare ušteđevine“, dok sopstveni prihodi rastu skromno. To je slika opštine koja nije uspjela da pokrene ozbiljniji lokalni razvoj, pa se budžet i dalje puni više „odozgo“ nego „iznutra“.

Kapitalni izdaci su povećani na skoro tri miliona. Na papiru to zvuči dobro. Više para za puteve, vodovode, projekte, uređenje centra, lokalnu infrastrukturu. U tabelama se vide:

  • veća sredstva za održavanje lokalnih puteva, sanaciju asfalta i klizišta
  • ulaganja u vodovode (Murovsko vrelo, Javorova, Dobrodole, Donja Vrbica)
  • modernizaciju saobraćajnica, javne rasvjete, projektne dokumentacije za muzeje, trg, put prema granici itd.

Na nivou „naslova“, to izgleda kao budžet koji pokušava da odgovori na komunalne probleme. Ali kad se u tu sliku ubaci stavka od 90.000 eura za službena vozila, poruka se mijenja – prvo mi, pa onda rupe, voda i kanalizacija.

SPORNA STAVKA

U dijelu kapitalnih izdataka za opremu, rebalansom se predviđa nagli skok- sa 15.000 na 105.000 eura. Razlika od 90.000 je titulirana kao „izdaci za nabavku službenih vozila“.

Nakon što je ova cifra dospjela u javnost i bila jasno prozvana u tekstu Radija Petnjica – gdje se otvoreno govori o „90.000 eura za limuzine“ u gradu bez autobusa  uslijedio je politički manevar. Umjesto da se stavka izbriše ili bar ozbiljno prepolovi, pokušava se „omekšati“ tako što se u opis ubacuje formulacija „službeni kombi prevoz“.

To je suštinski spin, a ne suštinska promjena, iznos ostaje ogroman za standarde Petnjice

U samom nacrtu koji će odbornici dobiti, struktura kapitalnog budžeta je ista – novac je i dalje pozicioniran kao nabavka vozila, samo se semantički zamagljuje namjena.

Niko ne zna o kakvom „kombiju“ je riječ, za šta bi se tačno koristio, ko bi bio korisnik i da li je prioritet u odnosu na komunalne probleme

Prema informacijama koje portal ima, sam naziv „kombi prevoz“ je više kao pokušaj da se lakše sakrije namjera nabavke udobnih službenih vozila za čelnike opštine, nego kao stvarni prelazak na neki racionalni, javni transport.

Teško je objasniti građanima zašto je baš sada potrebno još 90.000 eura „za vozni park“.

PETNJICA BEZ AUTOBUSA, SA RUPAMA I KANALIZACIJOM U RIJECI

Tekst Radija Petnjica je vrlo precizno nabrojao ono što u ovoj priči najviše bode oči. Petnjica je jedini grad u Crnoj Gori do kojeg ne vozi nijedan autobus. Građani su prepušteni taksijima, dijete iz sela do škole ne može normalno busom, ali se zato planiraju službena auta za funkcionere.

Zgrada komunalnog preduzeća i vatrogasne stanice je ruinirana, stradala u požaru, sa dotrajalim instalacijama i lošom konstrukcijom. Ljudi koji treba da brinu o gradu i gase tuđe požare rade u objektu koji je sam po sebi bezbjednosni problem.

Kanalizacija se u dobrom dijelu izliva u centru, ostatak ide u rijeku Popču. Biljni prečistač u Gusarama, nekad promovisan kao „pilot projekat“, danas je praktično spomenik nedovršenim investicijama – dok otpadne vode i dalje idu tamo gdje ne bi smjele.

Putevi su hroničan problem. Godinama se rade krpljenja, koja prva jača zima opet rasturi. Rupa u asfaltu često je dublja od povjerenja u lokalnu vlast.

U takvoj slici, 90.000 eura nije samo cifra za vozila. To je krov i instalacije za zgradu komunalnog i vatrogasaca, da ljudi rade u objektu koji im ne prijeti po glavu, ozbiljna sanacija makar jednog najgoreg putnog pravca, početak stvarnog rješavanja kanalizacije u centru ili oprema za službe koje prve izlaze na teren kad gori, ruši se ili plavi.

GDJE SU PRIORITETI U REBALANSU

Da budemo fer – u nacrtu rebalansa ima i poteza koji idu u dobrom pravcu: povećavaju se sredstva za socijalnu zaštitu, rastu transferi mjesnim zajednicama, Centru za kulturu, komunalnom preduzeću i turističkoj organizaciji, veći iznosi idu za održavanje puteva, vodovode i lokalnu infrastrukturu

Ali sve to pada u sjenku onog što budžet poručuje na simboličkom nivou.

„Da, svjesni smo rupa, kanalizacije, zgrade koja gori – ali je nabavka službenih vozila i dalje u vrhu naših želja.“

Ovdje je problem i redosljed, ne samo sadržaj.

Prvo se tiho održi javna rasprava krajem septembra, bez ozbiljne kampanje obavještavanja građana. Zatim se, nakon što mediji otkriju stavku od 90.000, ne mijenja suština, već samo naziv. Tek onda nacrt dolazi pred odbornike, praktično u formi „uzmi ili ostavi“, neposredno pred sjednicu.

To je model upravljanja budžetom u kojem je javnost posmatrač, a ne učesnik.

ŠTA JE SADA ODGOVORNOST ODBORNIKA

Radio Petnjica je na kraju svog teksta sročio ključna pitanja za odbornike: jesu li skoro bili u zgradi komunalnog i vatrogasaca, jesu li vozili seoskim putevima, da li je normalno da grad bez javnog prevoza ulaže u službeni vozni park.

Na tu listu bi se moglo dodati još nekoliko stvari. Da li je ovo rebalans za ljude ili rebalans za komfor vlasti? Kako objasniti građanima da se socijalne i komunalne potrebe mjere hiljadama, a službeni luksuz desetinama hiljada? Zašto je javnost rebalans vidjela tek kroz medije, a ne kroz otvorenu, transparentnu raspravu opštine?

Ako odbornici dignu ruku bez izmjene ove stavke, to više neće biti „samo prijedlog administracije“. Biće to njihova lična odluka da službena vozila stanu ispred osnovne infrastrukture.

Ako, međutim, insistiraju da se tih 90.000 eura izbriše ili preusmjeri na komunalne i socijalne prioritete, to može biti prvi konkretan dokaz da pritisak građana i javnosti nešto znači – i da rebalans budžeta može da bude alat za popravljanje života, a ne samo za kupovinu boljih kola.

Ovaj nacrt nije samo dokument sa kolonama i ciframa. On vrlo jasno kaže koga ova vlast vidi u prvom planu. A ta slika je, za jedan malo i ranjivo mjesto kao što je Petnjica, prilično bolna.

SAMIR RASTODER

U KORIST SVOJE ŠTETE

Radio Petnjica
-
0
U KORIST SVOJE ŠTETE

Ako se uspije iščupati iz vučjih zuba srbijanskog umišljenog vožda Vučića i ruskog agresora Putina, Crna Gora će, dok postoji posljednji kamen na njenoj teritoriji, svjedočiti o pameti i herojstvu ovog nevelikog naroda na Balkanu, kojemu je kroz istoriju suđeno da se, ko zna koliko puta, brani od nasrtaja drugih i većih.

Čini se da Vučiću nije dovoljno što već godinama vuče Srbiju prema provaliji, što je svjesno i nesvjesno iz dana u dan urušava, nego, po svaku cijenu, u tu kaljavu vreću koju vuče prema provaliji, trpa i Crnu Goru. Istina, ovo nije prvi put da se ova junačka zemlja brani od sličnih nasrtaja, ali je sada, bar što se tiče stranog uticaja, situacija drugačija i dolazi iz raznih pozicija.

Rusija vrlo perfidno, Srbija otvoreno, a Turska bez puno priče, ali gradi li gradi blokove zgrada po Podgorici i primorju, i iz dana u dan ih je sve više u Crnoj Gori.
„Pa neka ih“, rekli bi mnogi, „dok su gospoda mirni i ne prave haos u državi – podnosit ćemo ih, jer zajedno sa njima iz Anadolije ulazi i prijeko potreban kapital.“

Da se razumijemo, nikada, baš nikada nisam bio ona vrsta nacionaliste koji omalovažava druge i drugačije, šovinista baš nikada i nigdje. Uvijek sam vjerovao i vjerujem da se ljudi dijele na ljude i neljude, ali, nažalost, ovih drugih se umnožilo, desetostruko, stostruko…
Valovi propagande koji dolaze i s istoka i sa zapada podgrijavaju neprosvijećene mase, a njih, moramo priznati, na Balkanu nikada nije falilo. I, da oni to i ne osjećaju, guraju se da direktno rade u korist svoje štete.
Crna Gora je na najstrožijem ispitu baš ovih dana i ovih godina. Iscenirani su otvoreni sukobi grupa i pojedinaca. Ubačen je najveći ološ sa strane sa zadatkom da svakodnevno destabilizira državu, ometa njen privredni i svaki drugi napredak, da urniše turizam, a nema puno, ali ih ipak ima, koji sve to vide i kažu: „Ne!!!“

No, na svako njihovo „NE“ dočekuju ih horde grlatih koji uzvikuju: „DA, DA, DA – Crna Gora je Srbija, Kosovo je Srbija“, a ne vide ili to ne žele da shvate da, ako se Vučić ne dozove pameti i ode, ni Srbija neće biti Srbija.

Srbija, divna zemlja bogata talentovanim ljudima, plodnim ravnicama, uspješnim preduzetnicima i raznovrsnim preduzećima. Ova zemlja je dom mnogim talentovanim piscima, muzičarima i filmskim stvaraocima. Nažalost, pod vođstvom aktuelne vlasti, uključujući Aleksandra Vučića, Srbija se suočava sa brojnim zločinima i nepočinstvima, zbog kojih se mnogi građani osećaju posramljeno. Neće biti lako očistiti ovu mrlju sa moralne slike i identiteta poštenog građanina Srbije.

Ali ponavljam i vjerujem da će se Crna Gora iščupati iz vučjih zuba raznih vođa, uključujući Vučića, i dok je vijeka i svijeta, dok je posljednji kamen na njenom tlu, svjedočiće o jednom vremenu i otporu njenih najboljih sinova neviđenim nasrtajima na sve njene vrijednosti, a njih nije malo.

FAIZ SOFTIĆ

PREUZETO: READIO SKALA

Sjednica SO Petnjica: PRED ODBORNICIMA I REBALANS BUDŽETA

Radio Petnjica
-
0
Sjednica SO Petnjica: PRED ODBORNICIMA I REBALANS BUDŽETA

Dvadeseta redovna sjednica Skupštine opštine Petnjica biće održana u utorak, 25. novembra 2025. godine, u zgradi Opštine Petnjica, u sali Skupštine opštine, sa početkom u 13 časova.

Pred odbornicima će se naći sljedeći

Dnevni red:

  1. Prijedlog Odluke o davanju saglasnosti na imenovanje Izvršnog direktora d.o.o. „Komunalna djelatnost“ Petnjica

  2. Prijedlog Odluke о godišnjoj naknadi za korišćenje prostora za bespravne objekte

  3. Prijedlog Odluke o obezbjeđivanju alternativnog smještaja

  4. Prijedlog Odluke o izmjenama Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2025. godinu

Sjednica je otvorena za javnost u skladu sa važećim propisima o radu Skupštine opštine.

BD FOND: Nije bogat onaj ko najviše ima, već onaj ko je spreman da pruži drugima

Radio Petnjica
-
0
BD FOND: Nije bogat onaj ko najviše ima, već onaj ko je spreman da pruži drugima

Članovi udruženja BD-Fonda već 18 godina pružaju podršku studentima, djeci bez jednog ili oba roditelja i svima kojima je potrebna pomoć da ostvare svoje snove.

Naše davanje nas ne osiromašuje – naprotiv, mnogima predstavlja pravo bogatstvo i vjetar u leđa ka boljoj budućnosti.

Bogatstvo i čari dobrih ljudi, neimara i neumornih dobrotvora, i ove godine su pokazali kako se voli i pomaže zavičaj.

Koristimo priliku da se zahvalimo svim našim donatorima, a posebno gospodinu Šabotiću iz Švajcarske, koji već duži niz godina u saradnji s nama pomaže dva studenta.

Ponosni smo što i ove godine možemo pružiti podršku sljedećim studentima:

Adrović Emina-          Fakultet za inf. Sisteme-      Rožaje

Balić Rijalda-              Elektro-Tehnicki fakultet-    Bijelo Polje

Camić Mejrema-        Arhitektura-                         Rožaje

Grbović Amina-          Informatika-                        Bilelo Polje

Hana Kalač-               Medicina-                            Rožaje

Hanan Nurković-        Medicina-                            Rožaje

Jonuz Semra-             Građevinski fakultet-          Pljevlja

Kožar Irma-                Menadžment-                      Petnjica

Ljuca Hana-                Prirodno matematički –       Berane

Meldina Zverotić-        Medicina-                           Petnjica

Murić Denisa-             Njemački jezik-                   Rožaje

Ramčilović Nisera-     Filozofski fakultet-               Petnjica

Ramdedović Amina-   Radiologija-                        Rožaje

Redžović Asija-           Medicina-                           Rožaje

Skenderović Amina-   Medicina-                            Petnjica

Stanić Elvira-              Fizioterapija-                       Bijelo Polje

Zeković Alisa-            Pedagogija-                          Petnjica

Jetimi

Ajdarpašić Sibela

Hajdarpašić Okan

Ličina Adrović Binasa

Obradović Bicić Sadeta

Rastoder Ajla

Svim našim studentima želimo mnogo zdravlja, uspjeha i svega lijepog.

Zajedno gradimo bolju budućnost.

 

USPJEŠNO ODRŽAN „EDU&ART KARAVAN“ U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
USPJEŠNO ODRŽAN „EDU&ART KARAVAN“ U PETNJICI

U utorak, 18. novembra, Centar za kulturu Petnjica bio je ispunjen dječjom radošću i energijom povodom održavanja edukativnog projekta „Edu&Art karavan“, realizovanog pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Tokom trosatnog programa učenici osnovnih škola, kao i mališani iz vrtića, imali su priliku da kroz tri različite pozorišne predstave uđu u svijet umjetnosti i važnih životnih tema.

Program je započeo predstavom „Niko se nije naučen rodio“, namijenjenom najmlađim osnovcima. Djeca od 1. do 3. razreda, zajedno sa vrtićkom grupom, oduševljeno su pratila scenska zbivanja, reagovala na humor, pjevala i aktivno učestvovala. Teme poput odnosa prema tehnologiji, pravilnog ponašanja, higijene i brige o okolini bile su predstavljene na način blizak djeci, zbog čega su mladi gledaoci program napustili vidno raspoloženi i puni utisaka.

Druga predstava, „Energija i ja“, održana u 11 časova, okupila je učenike od 4. do 6. razreda. Interaktivni pristup izazvao je veliko interesovanje – djeca su se javljala, postavljala pitanja, odgovarala i učestvovala u scenskim situacijama. Posebno ih je privukla tema racionalnog korišćenja energije i zaštite životne sredine, jer su prepoznali da i sami mogu doprinijeti pozitivnim promjenama u svom domu i školi.

Za starije osnovce od 7. do 9. razreda u 12 časova je izvedena multimedijalna predstava „Pogledaj unutar sebe“. Mladi su veoma  pažljivo pratili dramatizovane priče o vršnjačkom nasilju, emocijama i komunikaciji u digitalnom dobu. Nakon predstave uslijedile su spontane reakcije, komentari i razgovori, što je potvrdilo da ih je tema duboko dotakla i podstakla na razmišljanje.

Organizatori ističu da je najveći uspjeh dana upravo to što su djeca svih uzrasta – od vrtića do devetog razreda – izašla iz sale nasmijana, motivisana i puna pozitivne energije. Mnogi su izrazili želju da češće prisustvuju sličnim programima, a nastavnici i vaspitači pohvalili su spoj edukacije i umjetnosti koji se pokazao izuzetno djelotvornim.

Sve tri predstave posjeduju sertifikate saglasnosti Ministarstva prosvjete Crne Gore i Zavoda za školstvo, a ulaz je bio slobodan za sve posjetioce.

„Edu&Art karavan“ još jednom je pokazao da pozorište ima snažnu moć da inspiriše, obrazuje i poveže djecu – i da svaki školski čas proveden u kulturi vrijedi mnogo više od obične lekcije.

Zahvalnosti za ovaj važan događaj za naše učenike dugujemo inicijatorki ovog projekta Žani Gardašević Bulatović, predsjednici NU CEMOI u čijoj je organizaciji Edu&Art karavan realizovan. Naravno, sve to ne bi bilo moguce da nije bilo sjajne ekipe mladih glumaca Lare Dragovic, Itane Dragojević, Jovane Brnović, Alekse Balevića i Stefana Vukovića koji su glumački zaigrano prenijeli važne poruke našim osnovcima.

 Sinan Tiganj

 

 

EPCG JE STUB ENERGETSKE STABILNOSTI

Radio Petnjica
-
0
EPCG JE STUB ENERGETSKE STABILNOSTI

 

Smatra se da je ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE, po mnogo čemu, pozitivna priča nove i moderne Crne Gore. Investicije su uveliko podigle imidž kompaniji. O tome i pogledima za budućnost ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE svoje mišljenje iznio je gospodin Milutin ĐUKANOVIĆ, predsjednik Odbora direktora kompanije evropskog glasa.

Gospodin ĐUKANOVIĆ i ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE svakog dana postižu izvanredne rezultate svojim upornim i žestokim radom, ali ovaj vrhunski menadžer nikad ne zaboravi reći – sa svojim radnicima i saradnicima, ljudima iz Nadzornog odbora, te podrškom vlasti Crne Gore.

ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE je, nakon dolaska Milutina ĐUKANOVIĆA na čelo kompanije, zasjala punim sjajem. Zbog svega postignutog za nepune četiri godine, koliko se nalazi na čelu ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE, Milutin ĐUKANOVIĆ je opravdano dobio epitet eksperta evropskog biznisa u oblasti energetike!

Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić (EPCG) je nacionalna elektroenergetska kompanija, osnovana odlukom o transformaciji JEP „Elektroprivreda Crne Gore“ Nikšić, 1998. godine, radi proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom. Imaju lidersku ulogu u privrednom razvoju Crne Gore, konkurentnost na evropskom tržištu i aktivno učešće u novim tržišnim izazovima kroz ulaganje u ljude, zelenu energiju, nove tehnologije i kapacitete, održavanje i optimalno korišćenje resursa i digitalnu transformaciju kompanije. Raspolažu kapacitetima za proizvodnju električne energije ukupne instalisane snage 874 MW, od čega se 649 MW (74,3 odsto) odnosi na hidroelektrane „Perućica“ i „Piva“, a 225 MW (25,7 odsto) na Termoelektranu „Pljevlja“. U vlasničkoj strukturi kompanije najveće učešće (88,12 odsto) ima država Crna Gora, koja zajedno sa Elektroprivredom, koja ima 10 odsto akcija, ima preko 98 odsto vlasništva kompanije.

Proizvodimo preko 3.500 GWh godišnje

„Radim više od tri decenije“

EUROMANAGER: Gospodine Đukanoviću, kako je tekao Vaš profesionalni put?

ĐUKANOVIĆ: Moj put počeo je u energetici, sektor koji je uvijek bio strateški važan za državu. Kroz više od tri decenije rada, prošao sam različite pozicije – od inženjerskih do rukovodećih. Danas, kao predsjednik Odbora direktora EPCG, osjećam veliku odgovornost, jer odluke koje donosimo utiču na živote svih građana.

Milutin ĐUKANOVIĆ, rođeni Nikšićanin, nakon diplomiranja na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, u Elektroprivredi AD Nikšić je od 1992. do 2012. godine, prošao gotovo kroz sve sektore, do šefa službe i rukovodioca Sektora za razvoj tehničkih poslovnih rješenja. Obavljao je i funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore. Od 2021. godine do danas obavlja najodgovorniju funkciju u ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE AD NIKŠIĆ – predsjednik Odbora direktora.

EUROMANAGER: Kako biste opisali EPCG i njenu ulogu u kojoj su najvažniji projekti ove izuzetno važne kompanije za državu Crnu Goru?

ĐUKANOVIĆ: EPCG je kompanija sa više od 1.000 zaposlenih, godišnjom proizvodnjom od preko 3.500 GWh i prihodima koji čine značajan procenat BDP-a Crne Gore. Naša energetska mreža obuhvata više stotina kilometara dalekovoda i trafostanica, povezujući koliko složen, toliko i stabilan sistem. Mi smo ključni faktor stabilnosti elektroenergetskog sistema.

Elektroprivreda Crne Gore AD (EPCG), u većinskom državnom vlasništvu mora da obezbijedi stabilno snabdijevanje električnom energijom svih svojih potrošača. S obzirom na to da uslovi, odnosno cijene električne energije po kojima EPCG snabdijeva svoje potrošače ne odgovaraju tržišnim, pri čemu te cijene u prosjeku iznose 45 €/MWh, dok su istovremeno na berzi nekoliko puta veće, menadžment ove regionalno uspješne kompanije došao je na ideju da krene u realizaciju projekta „Solari 3000+ / 500+ i 5000+“, čija je osnova da se električna energija proizvodi onde gdje se i troši, a istovremeno se proizvodi – koliko i troši. Implementacija ove ideje i projekta omogućila je profitabilnije poslovanje EPCG, obezbijedila stabilno i jeftino snabdijevanje električnom energijom njihovih potrošača, a istovremeno, sa aspekta ekologije i očuvanja prirode, veoma je atraktivan projekat.

Pored ovih, već nabrojanih benefita ovog izuzetno respektabilnog projekta, za potrošače su troškovi priključenja svedeni na minimum, s obzirom na to da nema novih trafostanica, kilometarskih dalekovoda…, a EPCG je obezbijedila kreditna sredstva za realizaciju projekta, dio se do kredita za troškove opreme i uređaja prenosi na potrošača, kroz formu koja je slična lizingu. Na ovaj način, potrošač se automatski upućuje na korišćenje struje do, od tada, prosječnog računa. Pojednostavljeno, EPCG prodaje opremu potrošačima, organizuje sve aktivnosti za realizaciju projekta, potrošaču se fakturiše oprema i radovi na montaži iste, a troškove za potrošnju električne energije ima nula eura, dok u narednih šest do osam godina potrošač plaća ratu za opremu i radove. Nakon otplate takve potrošač dobija, praktično, besplatnu električnu energiju, a EPCG višak energije koji ostaje, s obzirom na to da ne može isporučivati energiju ovom potrošaču, prodaje po tržišnim uslovima dalje. I to nije sve! Na sve ove navedene benefite, potrošači imaju i dodatnih 20 odsto subvencije od EKO-FONDA, koji inače EPCG uplaćuje zbog emisije CO₂.

Države. Trenutno radimo na ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja, investiciji vrijednoj preko 70 miliona eura, koja će omogućiti usklađenost sa EU direktivama. Projekat Solari 3000+ i 5000+ ima za cilj instalaciju više od 20 MW solarnih kapaciteta na krovovima domaćinstava i preduzeća. Takođe, planiramo gradnju novih solarnih elektrana ukupne snage 200 MW i razvoj vjetroparkova koji će značajno povećati ulogu obnovljivih izvora u potrošnji električne energije.

„Preko 8.000 instaliranih fotonaponskih sistema“

EUROMANAGER: Ovo je vrlo ambiciozan projekat „Solari 3000+ i 5000+“. Možete li nam reći nešto više o tome?

ĐUKANOVIĆ: U Crnoj Gori danas imamo preko 8.000 instaliranih fotonaponskih sistema, što potvrđuje da gradjani i privreda aktivno učestvuju u energetskoj tranziciji. Pored toga, hidroenergetski potencijal, naravno, daje veliki prednost jer omogućava integraciju novih solarnih kapaciteta na efikasan način. Kod zadnjih iskora, raspisali smo javni poziv za nabavku dva BESS postrojenja snage po 30 MW i kapaciteta od 120 MWh, čime ulazimo u novu fazu sigurnosti i fleksibilnosti sistema. BESS (Battery Energy Storage System) je napredna tehnologija za pohranu električne energije koja koristi baterije za skladištenje viška energije iz mreže, obnovljivih izvora poput sunca ili vjetra, ili drugih generatora. EPCG ostaje posvećena daljem razvoju i investicijama u obnovljive izvore, vjerujući da je to najbolji put za održivu budućnost Crne Gore i regiona.

EUROMANAGER: Kako usklađujete poslovne obaveze i privatni život?

ĐUKANOVIĆ: Pokušavam da balansiram. Porodica mi je oslonac i inspiracija. Slobodno vrijeme provodim u prirodi, najviše na planinama. Volim sport i vjerujem da fizička aktivnost daje mentalnu snagu potrebnu za vođenje ovako velike kompanije.

Na čvrstim temeljima

EUROMANAGER: Šta se čeka, se za EPCG, dogoditi za deceniju?

ĐUKANOVIĆ: To nije lako predvidjeti. Zbog čega? Pa, daljnji hod kompanije ne zavisi samo od nas. Važno je i to kako se ponaša politika. Crna Gora je mala zemlja i svaka eventualna greška, ili lošija politička procjena, može imati značajnog uticaja i na našu kompaniju. Ali, ja sam optimista. Firma je na čvrstim temeljima. Nadam se da ćemo se uspješno razvijati. Budućnost ove kompanije kreiraće, direktno ili indirektno, više faktora, ali vidim nas kao kompaniju koja inovira, uvodi nove proizvode i pruža nove usluge kupcima, poput pametnih brojila, e-mobilnosti i digitalnih platformi. Naš cilj je da EPCG bude prepoznata kao moderna, zelena i profitabilna kompanija koja doprinosi razvoju Crne Gore.

Gospodin ĐUKANOVIĆ ističe da EPCG mora biti lider energetske tranzicije u Crnoj Gori.
To znači kontinuirane investicije u proizvodne kapacitete, mrežnu infrastrukturu i pametne tehnologije. Dodatno, kompanija radi na edukaciji građana o energetskoj efikasnosti, što ima i ekonomski i ekološki značaj. U narednom periodu, fokus biće na razvoju elektromobilnosti i izgradnji mreže brzih punjača širom Crne Gore.

EUROMANAGER: Hoćete li prokomentarisati dodjelu nagrada i dr. po redu svečanu ceremoniju u Sarajevu?

ĐUKANOVIĆ: Svečana ceremonija dodjele nagrada najmenadžerima i najkompanijama u Sarajevu bila je, mogu to slobodno reći, iznad mojih očekivanja. Koristim priliku da, prije svega, zahvalim svojim saradnicima, svim radnicima Elektroprivrede Crne Gore, jer su oni najzaslužniji što smo se, kompanija i ja, našli u ovom društvu odabranih. Naravno, hvala i onima koji su nas nominovali i predložili u krajnjem, hvala i Stručnom žiriju, ali i cijelom timu Evropske agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija. Ova dodjela nagrada za privrednike zaista je pohvalna. Naravno, svaka nagrada i je obaveza za novo dokazivanja, pa čemo nastojati da i u narednom periodu budemo se susretnemo na nekoj od narednih manifestacija.

EUROMANAGER: Brojni privrednici smatraju da je potrebno još više učiniti u regionalnom povezivanju – i država i ekonomija u cjelini. Kakvo je Vaše mišljenje?

ĐUKANOVIĆ: U vrijeme postojanja nekadašnje zajedničke države imali smo čvršće povezanosti između grana i kompanija. U ovom trenutku, iz iskustva, postižemo dobre rezultate. Mi privatnici, sa manjim ili drugim, nije to ni malo, moramo se biti i efikasnije povezivati. Živimo na ovim prostorima i to je naša sudbina. Posmatram region cijeli, sve države u ovom dijelu Evrope su premale da bi mogle biti samo za sebe i dovoljne. Nekada smo, recimo, u bivšoj Jugoslaviji imali primjerno povezan elektroenergetski sistem, trgovinu… još mnogo toga. Od menadžera, njihove zrelosti i razumijevanja, ali i nečeg više u regionalnoj saradnji, prije svega ekonomskoj, ovisi postojanost i dolazak do iskoraka. Ljudi koji se bave biznisom morali bi da znamo više nego što vide – svoje poglede usmjeravajući ka onome što se zove – napredak.

„Najbolji u svom poslu ne treba da brinu za budućnost“

EUROMANAGER: Kakva bi bila Vaša poruka mladim ljudima, budućim generacijama, koje bi trebale biti pokretač pozitivnih promjena u ovom regionu?

ĐUKANOVIĆ: Iskreno vjerujem da će ovo naše društvo ići u pravcu da daje jednake šanse svima. To danas, nažalost, nije slučaj. Da mlade ljude vidimo koji se u svojoj struci nasloje da dostignu vrh, a onda neće biti problema za njihov posao i angažman, kako u Crnoj Gori i u ovom regionu, tako i bilo gdje na svijetu. Svi oni koji su dobri majstori svoga zanata, dobri ljekari, pravnici, koji su se usavršili u svom zanimanju, imaju posao. Naravno, moraju biti spremni da rade, jer taj rad ne svodi na osam sati. Danas je informatika poslovna osnova. Da biste radili bilo koji posao, morate vladati informatičkim tehnologijama, minimalno u mjeri u kojoj je to neophodno. Osim toga, veoma je važno poznavanje svjetskih jezika. Oni koji uspiju da budu najbolji u svom poslu, a podrazumijeva se da su informatički pismeni, ne treba da se brinu za svoju budućnost.

Posebno je zadovoljstvo upoznati se i razgovarati sa čovjekom koji zna šta hoće i koliko može da uradi, kakav je Milutin ĐUKANOVIĆ, predsjednik Odbora direktora ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE iz Nikšića. On je, nema sumnje, potpuno zasluženo postao laureat prestižne nagrade „Najmenadžer“ iz svoje djelatnosti, a firma kojom „komanduje“ Najkompanija na nivou jugoistočne i srednje Evrope.

 

DAN SANDŽAKA – ČESTITKA SPPCG

Radio Petnjica
-
0
DAN SANDŽAKA – ČESTITKA SPPCG

Povodom 20. novembra, Dana Sandžaka,   Stranka pravde i pomirenja  upućuje najiskrenije čestitke svim građanima Sandžaka u domovini i dijaspori.

“Ovaj datum podsjeća nas na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS-a) 1943. godine, kada su narodi ovog kraja pokazali odlučnost, hrabrost i viziju zajedničkog života u miru i međusobnom poštovanju.
Dan Sandžaka je simbol naše višedecenijske borbe za slobodu, ravnopravnost i očuvanje identiteta, ali i podsjetnik da je antifašizam, suživot i međunacionalno povjerenje trajna vrijednost našeg društva.

Danas, više nego ikad, potrebna nam je snaga zajedništva i odgovornost prema budućim generacijama. Sandžak je prostor bogate tradicije, kulture i historije, ali i ogroman potencijal za razvoj, saradnju i napredak. Naša je obaveza da u duhu pravde, dijaloga i pomirenja nastavimo raditi na izgradnji društva u kojem će svaki čovjek biti slobodan, ravnopravan i uvažavan.

U ime  SPP  u Crnoj Gori, svim građanima čestitamo 20. novembar – Dan Sandžaka, sa željom da nas ovaj dan inspiriše da zajednički gradimo budućnost dostojnu naših predaka i njihove borbe”, stoji na kraju saopštenja koje potpisuje  Mehmed Kalač član predsjedništva SPP i predsjednik opštinskog odbora Rožaje.

NACRT REBALANSA BUDŽETA U PETNJICI: 90.000 EURA ZA SLUŽBENA KOLA, KOMUNALNI HAOS NA ČEKANJU!

Radio Petnjica
-
0
NACRT REBALANSA BUDŽETA U PETNJICI: 90.000 EURA ZA SLUŽBENA KOLA, KOMUNALNI HAOS NA ČEKANJU!

Rebalans budžeta u Petnjici, po pravilu, nikad nije samo tehnička stvar. To je mali rendgen koji pokaže šta vlast zaista vidi kao prioritet. Ovog puta govorimo o nacrtu rebalansa budžeta – dokumentu koji još nije zvanično došao pred odbornike SO Petnjica.

Prema nezvaničnim, ali sasvim pouzdanim informacijama iz više izvora koji su imali uvid u nacrt rebalansa budžeta Opštine Petnjica, u toj radnoj verziji dokumenta našlo se 90.000 eura za službena auta.

Portal Radija Petnjica je, povodom ovih saznanja, uputio pitanja Opštini Petnjica – kao i mnogo puta ranije. Odgovori, međutim, nijesu stigli.

Upravo zato u ovom tekstu govorimo o onome što piše u nacrtu, onako kako su ga naši izvori opisali, uz jasno naglašavanje – dok Skupština opštine ne kaže svoje, ovo je i dalje nacrt, a ne zvanični akt.

GRAD BEZ AUTOBUSA, SA SLUŽBENIM KOLIMA U NACRTU

Devedeset hiljada. Za limuzine. U opštini u kojoj se ljudi svakodnevno pitaju hoće li imati vodu, gdje se kanalizacija izliva u centru, a komunalno preduzeće i vatrogasna služba rade u zgradi koja jedva stoji i koja je, povrh svega, dodatno stradala u požaru izazvanom dotrajalim elektro-instalacijama.

Možda vlast računa da će nova kola bar lakše preskakati rupe.

Da podsjetimo, iako to svi znaju. Petnjica je jedini grad u Crnoj Gori do kojeg ne vozi nijedan autobus. Nakon stečaja beranskog „Simon vojaža“, Petnjica je ostala bez javnog prevoza, a stanovnici su prepušteni taksijima.

Dakle – nema autobusa za građane, ali bi, prema nacrtu rebalansa, moglo biti službenih kola za funkcionere. To je ta evropska perspektiva – ti idi pješke, oni će kolima.

Ista ta Petnjica već deset godina nema ni nazive ulica.

Logika je, valjda, zašto davati imena ulicama koje su pune rupa, raskopane ili nikad dovršene? Mnogo je lakše kupiti nova vozila i nastaviti da se kroz taj urbanistički off-road provlače zatamnjena stakla.

ZGRADA KOJA GORI, PUTEVI KOJI PROPADAJU

Dok se u nacrtu rebalansa budžeta odvaja 90.000 eura za službeni vozni park, komunalno preduzeće i vatrogasna stanica rade u staroj, trošnoj zgradi koja je bukvalno prijetnja zaposlenima. Dotrajala konstrukcija, loša instalacija, požar koji je dodatno oštetio objekat – i opet isto. Zaposleni nastavljaju da rade u uslovima koji bi u iole ozbiljnoj državi bili skandal prvog reda.

Vatrogasci koji spašavaju tuđu imovinu sjede u zgradi koja jedva spašava samu sebe. Komunalci koji treba da brinu o gradu rade u prostoru koji podsjeća na odlagalište brige države prema sjeveru.

Na putevima – stara priča u novom talasu. Godinama se ponavlja ista situacija – sanacija udarnih rupa pa opet sve ispuca, propadne, pa krpljenje ispočetka. Građani apeluju, šalju fotografije, pišu da je put „katastrofalan“. Reakcija? Povremena sanacija, tanak sloj asfalta – taman da potraje do prve ozbiljnije zime.

NAPOLA ZAVRŠEN CENTAR

Uz to, u samom centru – napola završen grad. Fale uređeni trotoari, nedostaju obilježena parking mjesta, fasade i javne površine ostavljaju utisak da je sve stalo negdje na pola posla. Država je lani najavila milion eura za „modernizaciju centra Petnjice“, novac je uplaćen, rebalans je planiran, ali je i laiku jasno da centar ni izbliza ne izgleda kao grad koji je modernizovan milionom eura.

Više liči na grad u kojem su radovi ili kasnili, ili lutali, ili se u hodu mijenjali prioriteti.

Ako je centar grada lice jedne opštine – Petnjica danas izgleda kao neko ko se godinama sprema, pa nikako da izađe iz kuće.

KANALIZACIJA U CENTRU I POPČI

Posebna priča je ono što ne vidimo na prvi pogled – otpadne vode. Petnjica već dugo kuburi sa kanalizacijom koja se djelimično izliva u centru, a ono što se ne izlije – odlazi u rijeku Popču. Umjesto da bude izvor života, Popča postaje tih i neugodan podsjetnik koliko malo vrijedi riječ „zaštita životne sredine“ kad dođe do konkretnih investicija.

Prije nekoliko godina krenuo je pionirski projekat – biljno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Gusarama. Predstavljan je kao prvi ovakav projekat u opštini, vrijedan oko 500.000 eura, sa ciljem da riješi otpadne vode iz užeg gradskog jezgra i da, na duži rok, zaštiti rijeku Popču.

U međuvremenu, nastavak projekta – obaloutvrda i izgradnja kanalizacione mreže – procijenjen je na nekoliko miliona eura. Po riječima nadležnih, lokalna uprava nije mogla sama da iznese troškove, čekalo se na državu, faze su se odlagale, i danas imamo klasičan balkanski scenario – skupa iskopina koja stoji, zarasta, propada. Služi samo kao spomenik jednom od brojnih „strateških projekata“ koji su krenuli sa kamerama, a završili sa prašinom.

Dok biljni prečistač „čeka bolja vremena“, kanalizacija i dalje završava tamo gdje ne bi smjela. Rupa u zemlji, rupa u planiranju, rupa u odgovornosti. Samo u budžetu – nema rupa kada treba upisati cifru od 90.000 za vozni park, makar za sada u nacrtu.

ŠTA SVE ZNAČI 90.000 EURA

Prije nego što odbornici podignu ruku za rebalans – ukoliko se nacrt, kakav su vidjeli naši izvori, zaista nađe pred njima – valjalo bi da naglas, na sjednici, izgovore ovo:

„Da, u opštini sa tolikim rupama, sa tolikim komunalnim problemima, sa zgradom komunalnog i vatrogasne službe koja je jedva bezbjedna – mi mislimo da je nabavka službenih automobila prioritet.“

Jer 90.000 eura u Petnjici nije sitnica. To su, na primjer:

  • novi krov, instalacije i osnovna adaptacija za komunalce i vatrogasce – da ljudi rade u zgradi koja ne prijeti da im padne na glavu;
  • ozbiljna sanacija makar jednog najkritičnijeg putnog pravca, gdje su danas rupe dublje od povjerenja u lokalnu vlast;
  • početak stvarnog rješavanja kanalizacije u centru, makar kroz pripremne radove i projekte za povezivanje na budući prečistač;
  • ulaganje u opremu vatrogasaca i komunalaca, ljudi koji prvi izlaze na teren kad nastupi problem – bilo da gori kuća ili klizište odnese dio puta.

Službeni automobil, nasuprot tome, rješava jedan, vrlo uzak problem – kako da funkcioner brže ode iz Petnjice i vrati se, eventualno, kad dođe vrijeme za novo obećanje i novu svečanu izjavu pred kamerama.

RACIONALIZACIJA ILI LUKSUZ

Zato se i nameće gorak, ali logičan humor – možda je ideja da se službena vozila iskoriste kao pokretni spomenici lokalne vlasti. Dok građani gaze po rupama, službeni automobili će elegantno krstariti Petnjicom, podsjećajući sve da je sistem uredno kupio sebi ono što je htio – i da nema namjeru da se previše potresa oko onoga što treba građanima.

Možda će neko u opštini reći da je vozni park zastario, da se troše velike pare na popravke, da treba „racionalizovati“. Možda je sve to i tačno. Ali racionalizacija se ne mjeri isključivo godinom proizvodnje službenog auta, već redosljedom prioriteta.

U gradu bez autobusa, bez ulica, sa ispucalim putevima, problematičnom kanalizacijom i zapuštenim javnim objektima – svaki euro za luksuz vlasti izgleda kao otvoreni prezir prema građanima.

Kad vam se kanalizacija izliva u centru, a vatrogasci sjede u zgradi koju može da zapali iskra iz stare instalacije, pričati o službenim kolima zvuči kao loša šala. Samo što ovo nije skeč – ako nacrt rebalansa ostane ovakav kakav je sada.

PITANJA ZA ODBORNIKE

Nacrt rebalansa budžeta će, prema informacijama naših izvora, uskoro doći pred odbornike. Tu se završava alibi priča da je „to samo prijedlog administracije“. Onog trenutka kada neko pritisne dugme „ZA“ – to postaje i njegova odluka, njegov glas protiv komunalnih potreba Petnjice, a za službeni luksuz.

Zato bi svaki odbornik, prije glasanja, trebalo da odgovori sebi – a po mogućnosti i javno:

  1. Da li ste bili skoro u zgradi gdje su smješteni komunalno preduzeće i vatrogasci? Biste li tamo poslali svoje dijete da radi?

2. Jeste li se skoro vozili putevima prema Radmancima, Lagatorima i drugim selima? Smatrate li da je stanje tih puteva prihvatljivo za opštinu u 21. vijeku?

3. Smatrate li normalnim da grad bez javnog prevoza i dalje prioritetno ulaže u službeni vozni park?

4. Jeste li spremni da građanima u lice kažete: „Da, glasao/glasala sam da službena kola budu važnija od vode, kanalizacije, puteva i uslova rada onih koji vas svakodnevno služe“?

Ako je odgovor na ovo „da“ – onda je poštenije da se to jasno kaže, bez spinova i priča o „tehničkim korekcijama budžeta“. Ako je odgovor „ne“ – onda je red da se na sjednici čuje glas razuma. Da se ova stavka preispita, umanji ili ukloni, a da se 90.000 eura usmjeri tamo gdje Petnjici zaista gori pod nogama.

LOPTA JE U SKUPŠTINI, ODGOVORNOST JE JAVNA

Nacrt rebalansa budžeta je, za sada, papir. On će važiti onoliko koliko mu odbornici i građani dozvole. Ako prođe bez otpora – 90.000 eura za službena auta biće još jedan dokaz da vlast u Petnjici radi za sebe. Ako se zaustavi, prepravi i okrene ka komunalnim problemima – to će biti prvi dokaz da je pritisak građana imao smisla.

Lopta je, ovog puta, jasno na terenu Skupštine opštine Petnjica. A građani imaju puno pravo da gledaju – i glasno zvižde, ako treba.

SAMIR RASTODER

ZASTAVE IZNAD PEŠTERA – DAN SANDŽAKA I MOĆ ZAJEDNIČKOG NASLJEĐA

Radio Petnjica
-
0
ZASTAVE IZNAD PEŠTERA – DAN SANDŽAKA I MOĆ ZAJEDNIČKOG NASLJEĐA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Bile su to istorijske tekovine koje su na najljepši način utkale vjeru u pravedniji svijet i u dostojanstvo insana-čovjeka. Dana 20. novembra 1943. formiran je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka – ZAVNOS, hrabri odgovor generacije koja je razumjela da sloboda pripada svima i da se za nju vrijedi boriti. Taj datum postao je sudbinski trenutak odluke da se narodi štite, poštuju i uzdižu zajedničkim naporom. Sandžak je kraj koji je oblikovan rukama Bošnjaka, Crnogoraca, Srba, Albanaca, Goranca i svih naroda koji su u njegovim dolinama i čaršijama ostavili svoje biljege, a nad pešterskim visoravnima, dok su se vijale i razvijale zastave slobode. U tom mozaiku kultura i običaja nijedan kamen nije suvišan svi zajedno čine cjelinu koja nadilazi granice i prolazne razlike. Tu se vijekovima živi riječju, ritmom, dovom-molitvom i pjesmom koji nikada nijesu bili jednobrazni, već snažno isprepleteni.

 

Dan Sandžaka slavi se kao dan odvažnosti i nepokolebljive uspravnosti. Dan kada se zahvaljujete precima što su pokazali da se identitet, kultura i jezik čuvaju međusobnim uvažavanjem. Dan kada shvatate da ta plemenita misija ostaje snažna samo ako narodi Sandžaka stoje rame uz rame svako sa svojim nasljeđem, ali sa jednim zajedničkim pogledom prema budućnosti.

I upravo tu u toj neraskidivoj kulturrno-istorijskoj vezi vrijedi se podśetiti na riječi akademika Muamera Zukorlića (1970–2021), iz njegove čuvene beśede povodom Dana Sandžaka, izgovorene 20. novembra 2020. godine i objavljene u Glasu Islama. On je tada podśjetio da Sandžak nije samo administrativni pojam, već „središnja tačka Balkana“, mjesto đe biste  kako on reče „ako želite nacrtati krug oko Balkana, iglu šestara morali staviti upravo u Sandžak“.

Govorio je da je to prostor koji je i kada bi bio spaljen i opustošen, „uvijek iznova nicao iz pepela“, jer njegova snaga ne počiva na duhu, misli i samobitnosti ljudi koji ga nose u srcu. Zukorlić je podśećao da negacija imena znači negaciju postojanja, i da zato Sandžak  kao ime, identitet i borba pravednosti mora ostati čuvan kao svetinja sj śećanja i slobode. Njegove riječi danas zvuče tako proročki: Da Sandžak postoji dok postoji svijest o slobodi i dostojanstvu njegovog čovjeka.

Kao vaš crnogorski brat, sa iskrenim poštovanjem i dubokim uvažavanjem, želim da vam čestitam ovaj veliki dan. Dijelio sam i dijelim sa vama dobro kroz književnost i kulturu, vjerujući da se narodi uzdižu onda kada uzdižu i vjeruju u svoje najbolje šćeri i sinove. Neka nas 20. novembar podsjeti da Sandžak ima snagu koja isijava dobrotu što traje, i čast koja se brani mišlju, djelom i predanjem.

Sandžak je prostor koji čovjek ne može razumjeti sa distance on se otkriva tek kad usporiš korak i slušaš kako vrijeme ovđe teče drugačije i postojanije. U toj borbi shvatiš da da je vrijeme da podneseš svoje breme bez gorčine i da ostaneš vjeran onome što je u tebi najstamenije. Čovjek pripada prostoru tek kad nauči da mu odoli i da ga nosi bez gorčine  zato je Sandžak manje pitanje porijekla, a više pitanje karaktera. Neka vam je hairli nastupajući Dan Sandžaka neka donese mir, radost i samopouzdanje naroda koji znaju čuvati svoje korijene i graditi svoje śutra.

 

1...345...967Stranica 4 of 967