Opština Petnjica i Centar za kulturu organizuju IX opštinsko takmičenje recitatora.
Na takmičenju se mogu prijaviti učenici osnovnih i srednje škole:
I Kategorija: od I DO V razreda OŠ – po dva takmičara
II Kategorija: od VI do IX razreda OŠ – po dva takmičara
III Kategorija: od I do IV razreda Srednje škole – po dva takmičara
Dok žiri bude ocjenjivao takmičare, publika će moći da isprati predstavu ,,Čudna bajka“ u režiji Katarine Jovanović.
Cijena ulaznice 1euro.
Takmičenje će se održati 18.04.2023. godine sa početkom od 17.00h
U izdanju „Pegaza“ iz Bijelog Polja štampana je 18 knjiga Braha Adrovića (Donja Vrbica, 1947) pod nazivom „Priče iz dva vijeka – reportaže i zapisi“. U Predgovoru ove knjige, autor piše:“ Sve objavljene vijesti, izvještaji, zapisi, reportaže i putopisi imaju trajnu dokumentarnu i kulturološku vrijednost: kao svjedočanstvo o vremenu, ljudima i događajima, i vrijedno ih je sačuvati kada je god to moguće, i s vremena na vrijeme, podsjećati i na ono što je prošlo, minulo, i, najčešće, iščezlo i iz sjećanja čak i onih koji su ih jednom čitali“. To je i motiv objavljivanja ove knjige, za koju idejno rješenje korica potpisuje mr Irvin Masličić.
Tokom, bezmalo, četiri decenije novinarskog rada u dnevnom listu „Pobjeda“ i TV Crna Gora, Adrović je objavio više od hiljadu izvještaja, zapisa, reportaža i u tim medijskim kućama, kao i u „Slobodi“, „Omladinskom pokretu“, „Areni“, „Diaspori“, „Avliji“, „eSponi“, „Komuni“, i dr. Tri su cjeline ove knjige: Putopisi, Reportaže i zapisi i Feljton, koje objedinjavaju 41 priču. Tu su, pored ostalih, i: Petnjica u Luksemburgu, Bugari pjevaju na srpskohrvatskom jeziku, Crnogorci sa Volge, Folklorni ansambl „Kolo“ u Poljskoj, Simbol borbe i slobode, Crveni snijeg u šumi Kaludar, Poezija herojstva i herojstvo poezije, Mlinarica Stana iz Trepče, Junaci godine Seoba ostavljenog naroda, Patrijaršija kuća spasa, Svijetlo u operacionoj sali, Optuženi čudotvorci, Deset dana u zarobljeništvu Kurda.
Prvi recenzent ove knjige, Salko Luboder u svojoj recenziji ističe: „Knjiga Braha Adrovića Priče iz dva vijeka predstavlja, zapravo, suštinu(ili glavninu) njegovog uspješnog i sadržajnog angažovanja u tvorenju reportaža kao najsloženijeg novinarskog žanra koji se graniči sa literaturom. Tome bjelodano svjedoči njena kompoziciona struktura. Van sumnje, knjiga će zauzeti zapaženo mjesto u crnogorskoj i regionalnoj publicistici. Pored drugih afirmativnih odlika, treba istaći da je popunjavaju tekstovi pisani prijemčivim stilom, odabranom i ujedno životnom leksikom. Sadržaj knjige predstavlja svojevrske lirske prepise života, mijene vremena, lica i naličja naših trajanja, neobične ljude i događaje“.
Saša Radunović u preporuci za štampu ove knjige podvlači: „U ovom izboru, Adrović je pripremio četrdesetak putopisa, reportaža i zapisa koji su nastajali i objavljivani krajem prošlog i početkom ovoga vijeka. Svaki od ovih tekstova, bez obzira kad su nastajali i objavljivani, i danas su veoma zanimljivi za čitaoce, a i same junake njegovih reportaža i zapisa kao i one koji su bili u prilici da ih jednom pročitaju – da ih podsjete na ono što je nekada bilo“.
Putopisi, reportaže i zapisi Braha Adrovića, sada sabrani na jednom mjestu, sakupljeni sa različitih medijskih adresa, danas predstavljaju jedan istorijski hod ovih žanrova, pokazujući važnost pisane riječi i potvrđujući jezik i stil jednog vremena koje po dobru nikad ne prolazi. Naprotiv, traje i biva uzor! Priče uzorne sa junacima koji se cijene u svim vremenima. I ovom knjigom, Braho Adrović potvrđuje svoje lijepo spisateljsko trajanje u poeziji, prozi i žuralistici. Čitaoci su na potezu!
Centar za kulturu Petnjica objavio je novi, sedmi, broj “Glasnika Bihora”, časopisa za nauku, književnost i kulturu, čiji je urednik mr Sait Š. Šabotić.
U ovom broju, u okviru već ustaljenih cjelina časopisa, zastupljeno je 13 autora.
U cjelini Baština objavljene su tri studije: Rade Brakočević : Prezime Biorac – Bijorac – Bihorac,
Rifo-Rika Hadžić: Vjerovanja ili običaji,
Sait Š. Šabotić: Umjetnik golubije duše,
a u odjeljku Istorija zastupljeni su:
Hivzo Gološ, Rovita Vata Mikeli, Murat Ajvazi: Upotreba arebice u potpisivanju uglednih Bošnjaka i Albanaca;
i Sait Š. Šabotić: Prelazak odreda Vasojevića preko teritorije Bihora u Srbiju 1861. godine.
Arheologija je treća cjelina u ovom časopisu gdje se nalazi rad Nadgrobni spomenici u (H)Azanama kod Petnjice, čiji je autor Burhan Čelebić.
U cjelini Književnost- čitamo prozu i poeziju Ulvije Mušovića, Faiza Softića, Radosava Minje Koprivice i Ljiljane Kilibarde.
U Prikazima su predstavljene knjige Mirsade Bibić Šabotić i Safeta Hadrovića Vrbičkog, od strane Čeda Baćovića i Braha Adrovića.
U časopisu je data i autobiografija akademkinje Branke Bogavac, prve počasne građanke Petnjice.
Predmet studije Rada Brakočevića u ovom broju časopisa je razmatranje iseljenih rodova koji imaju prezimena Biorac, Bijorac i Bihorac. Autor ističe da se ova prezimena javljaju kod pravoslavaca, muslimana i katolika i da je ovo jedno prezime sa različitom upotrebom i izgovorom samoglasnika i suglasnika. Tu je i izvedeno prezime Biorčević/Bijorčević.
U radu “Vjerovanja ili običaji, autor Rifo Rika Hadžić ukazuje na duboku ispreplijetanost paganstva i praznovjerja kod stanovnika Rožaja i njegove okoline, kao i to da mnogi običaji nestaju i odumiru.
Mr Sait Š. Šabotić u prilogu “Umjetnik golubije duše” pose o nedavno preminulom bihorskom slikaru Faizu Mehoviću. “Ako je umjetnost ogledalo svake nacije ili naroda, koji živi tu gdje živi, onda Bihorci i čitava Crna Gora mogu biti ponosni što su imali slikara kakav je bio Faiz Mehović koji je slikao prostom oku nevidljivo, a za um ono što je izazvano i što ne ostavlja ravnodušnim”.
Hivzo Gološ, Rovina Vata Mikeli i Murat Ajvazi u studiji Upotreba arebice u potpisima Bošnjaka i Albanaca navode da upotreba arapskog pisma u potpisima bila vrlo raširena sve do početka 20. vijeka. U radu su predstavljeni prilozi iz Knjige zapisnika sa održanih sjednica Opštine novopazarske za period 1913 – 1941. godine.
Časopis donosi i rad mr Saita Š. Šabotića „Prelazak odreda Vasojevića preko teritorije Bihora u Srbiju 1861. godine“, u kojem autor govori o predmetnoj temi u periodu kada je kadiluk Bihor bio u sastavu Osmanskog carstva. Ovaj događaj ukazao je i na izuzetan strateški značaj Bihora. Naslovni događaj u kontinuitetu izazivaju pažnu naučne javnosti, stoga je ovaj prilog veliki doprinos rasvetljavanju ovog događaja.
U radu „Nadgrobni spomenici u (H)Azanama kod Petnjice“, autor Burhan Čelebić je objedinio istorijat crkve u (H)Azanama sa nadgrobnim spomenicima. Svaki spomenik je objašnjen sa epigrafske i kulturno-umjetničke strane, a date su i njihove fotografije.
Prilozi, prozni i pjesnički, u odjeljku Književnost potvrda su da uredništvo pažljivo bira njihove autore, te je ova cjelina u svim brojevima na odličnom estetskom nivou.
Počasna građanka Bihora, akademkinja Branka Bogavac u autobiografskom tekstu „Bor je začetak mog životnog i književnog univerzuma“, na samo njoj svojstven način piše o svom putu od čobanice sa bihorskog sela Bora do akademkinje. Ovo je lijep portret intelektualke koja je svojim knjigama zadužila Crnu Goru. Jer, Branka je „sav svoj život posvetila traganju za ljepotom, za novim saznanjima o ljudima, zemljama i kulturama“.
I ovaj broj „Glasnika Bihora“ potvrđuje dobar kontinuitet kvalitetnog sadržaja časopisa, čime se on svrstavava u red pouzdane naučne i stručne literature.
U ime izdavača JU Centra za kulturu Petnjica časopis potpisuje direktor Sinan Tiganj. Treba istaći da ovaj časopis od prvog broja finansijski podržava Ministarstvo kulture.
Časopis sadrži Album sjećanja – fotografije koje potvrđuju bogat sadržaj kulturnih programa u opštini Petnjica održanih minulog ljeta.
Učenica II razreda gimnazije Dalila Agović pripremila je prezentaciju povodom obilježavanja Svjetskog dana zdravlja. Ona je govorila o značaju zdravlja i pravu čovjeka za zdravstvenu zaštitu. Nakon prezentacije, za učenike je organizovan kviz o bolestima, ljekovima i prevencijama, te zdravim navikama.
Svjetski dan zdravlja obilježava se u vidu globalne kampanje koja svake godine pruža mogućnosti da se započnu udružene aktivnosti u cilju unapređanja zdravlja stanovništva.
Nusret Agović, koji radi i boravi u Luskemburgu, u želji da pomogne svojim ljudima u zavičaju, s obzirom na to da već dugi niz godina pomaže ljudima u dijaspori, koji osjećaju bol u leđima i vratu različitim tretmanima, masažom i kiropraktikom, odlučio je da građanima Petnjice u petak, 14.04.2023. godine, sa početkom od 09.00h u Bošnjačkom kulturnom Centru Sandžak priušti masažu potpuno besplatno.
Dobra vijest za sve građane Petnjice koji imaju problem sa bolom u leđima, vratu i kičmi, kao i za one slabijeg materijalnog stanja koji nijesu u mogućnosti da priušte sebi ovaj tretman, u petak ga mogu dobiti potpuno besplatno.
On je za naš portal kazao da želi na ovaj način da pomogne ljudima u Petnjici, jer kako kaže, ljudi iz Petnjice su veoma vrijedni i sve im je preče nego svoje zdravlje.
,,Pošto sam tu, u svom zavičaju, želim da izađem u susret svojim građanima koliko mogu da pomognem, da se bolje i lakše osećaju uz tretman masaže i Kiropratike/Osteopatiom, da otklone blokadu u tijelu, da lakše dišu.
Danas se uloga kiropraktike u tretmanu bola u vratu, krstima, zatim kod muskuloskeletnih poremećaja, ne može negirati. Najviše sredstava izdvojeno je za provjeru efikasnosti kiropraktike u tretmanu lumbalnog sindroma. Kiropraktika je, u odnosu na druge metode, dokazano najefikasnija u tretmanu diskus hernija lumbalnog i cervikalnog dijela kičme.
Takođe, Nusret Agović je pozvao sve zainteresovane da na taj dan upriliče humanirarnu akciju, gdje će tom prilikom prikupljati novac za one kojima je zaista potrebna pomoć, u ovim Mubarek danima mjeseca Ramazana.
,,Tretman je GRATIS/BESPLATAN. Ako neko ima neku ideju da kroz ovaj vid tretmana takođe možemo prikupiti pomoć za nekog kome je pomoć zaista potrebna, možemo organizovati i humanitarnu akciju taj dan“, zaključio je Nusret Agović.
Ukoliko želite da se prijavite za potpuno besplatnu masažu, možete se obratiti novinaru i članu ekipe Radija Petnjica, Erisu Babačiću na brojeve telefona:
Povodom 8. aprila, Međunarodnog Dana Roma, predstavnici lokalne samouprave zajedno sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem, obišli su građane Petnjice romske populacije i tom prilikom uručili skromne poklone za tri porodice Beriša.
Agović je kazao da lokalna uprava svake godine povodom Dana Roma obiđe svoje građane romske populacije.
,,Ovo je praksa koju lokalna uprava sprovodi povodom 8. aprila, Dana Roma, već dugi niz godina na ovaj način obilazi Rome, svoje sugrađane u Petnjici i uruči skromne poklone, te na taj način skrene pažnju na ovaj datum. Tri porodice odavno borave u Petnjici i ono što je važno jeste da je društvo i Opština Petnjica stala uz ove porodice i najvažniji poklon za njih ove godine biće to što će biti u prilici da se usele u nove stambene objekte koji su sagrađeni za njih. To će značiti za njih novi početak, novi život. Vjerujem da će se građevinski poslovi završiti u što kraće vrijeme, jer najveći dio posla na objektima je završen, tako da je vrlo moguće očekivati da se ove porodice usele u skorije vrijeme u svoje nove stambene objekte. Želim da im se zahvalim na tome što su se u ovoj sredini jako dobro integrisali, što su jako dobro prihvatili kulturu življenja, takođe da se zahvalim i svim našim ljudima koji su ove porodice prihvatili i pomogli. Ovo je još jedan pokazatelj da mi kao društvo i kao sredina smo spremni da prihvatimo sve ljude sa drugih prostora. Još jednom želim da u ime lokalne uprave, svojih saradnika i svoje, čestitam svjetski Dan Roma i poželim sreću i radost ovim našim porodicama“ zaključio je Agović.
Miftat Beriša je kazao za naš portal da se u Petnjici ne osjećaju diskriminisano ni po kojem segmentu, već da se osjećaju ugodno i prijatno kao građani Petnjice, jer je Petnjica njihov dom. Takođe je kazao da je zahvalan predjsedniku Opštine Petnjica Samiru Agoviću koji im uvijek izađe u susret i pomogne. Njihova želja je da što prije usele u nove stambene objekte. Takođe su zahvalni Opštini Petnjica koja je preuzela odgovornost plaćanja kirije za objekat u kojem se sada nalaze.
Članovi KUD-a Bihor su tokom VIII Regionalne bošnjačke smotre folklora u Petnjici koja je održana 11.03.2023. pokrenuli humanitarnu akciju “Neka se djeca uvijek smiju” za djecu Dječijeg doma “Mladost” u Bijeloj.
Akciji prikupljanja plišanih igrački su se, osim članova KUD “Bihor” pridružili i članovi KUD “Stari grad Jajce” iz Jajca i članovi KUD “Ramadan Šarkić” iz Tuzi.
“I ovim putem im se još jednom srdačno zahvaljujemo na nesebičnosti”, kazali su iz KUD Bihor.
Igračke su spakovane i dostavljene djeci.
“Zahvaljujemo se firmi brze pošte “DM Express Delivery” na doprinosu akciji, budući da su našu donaciju dostavili besplatno. Ovim činom su folkloraši pokazali da je njihovo srce ogromno, da ih krasi nesebičnost, empatičnost, ljubav i zajedništvo, a takođe ovo je još jedan dokaz da je FOLKLOR VIŠE OD IGRE”, saopšteno je iz KUD Bihor.
Mladi Bihorac Amar Muratović jedan je od mladih iz Petnjice koji se bave poljoprivredom. Ovaj poljoprivredni inžinjer je, i pored ponuda da ode u “bijeli svijet”, ostao da radi u na svom imanju u Petnjici.
“Počeli smo 2016. godine sa podizanjem voćnjaka na 50 ari zemljišta, naredne godine sa malinjakom, jer on brže vraća novac. Malinjak beremo već treću godinu zaredom, dok je mladi voćnjak ove godine donio prve plodove šljive i kruške. Imamo i starije voćnjake sa više vrsta voća, koji rađaju dosta dobro, sa obzirom na to da se sve radi u okviru organske proizvodnje“, kaže Muratović.Takodje na gazdinstvu Muratovića imamo krave i ovce, uz to i plastenike, zatim tridesetak društava pčela.
„Ranije smo imali jednu ili dvije krave, onda smo krenuli da se širimo. Danas imamo pet krava i petnaestak ovaca. U sezoni kad nastupi berba voća, sakupljanje sijena i slično, svi se uključimo, a vrlo često i uzmemo radnike“, ističe Muratović
„Počeli smo sa preradom voća u džemove, pravimo tradicionalni pekmez od šljiva, džem, sirup i slatko od malina. Plasman proizvoda je većinom u inostranstvu, ali takođe smo ukljuceni u projekat Regionalne razvojne agencije preko kojih ćemo proizvode plasirati prema Podgorici i primorju.
Ove godine očekujemo da nam stignu mašine za proizvodnju hladno cijeđenog soka od jabuka, kruške i mnogih drugih vrsta voća, ali i povrća, kaže bihorski poljoprivredni inžinjer.
Gazdinstvo Muratović je učesnik sajmova, gdje god može da stigne.
„Imamo pretenzije da radimo i da se proširujemo. Dodatno uz poljoprivredu održavamo i imanja iseljenika iz Bihora, počev od Petnjice, Ponora, Trpezi, Vrbice, ali najviše u selu Lagatore, tako da oni kada dođu na odmor sve im bude uredno i svima bude lijepo.
„Bilo je i ponuda za posao, ali pošto nisu bili u mojoj struci više sam volio da krenem samostalno, zaposlimo par ljudi, još pogotovo kada krenemo sa hladnim cijeđenjem sokova, umjesto pečenja rakija, smatramo da je korisnije voće iskoristiti i iscijediti u zdrave sokove“, ističe Muratović.
„Imamo jake ambicije i ovdje sam odlučio da ostanem. Bitno je šta čovek želi, jer nije sve u novcu. Da sam htio zbog novca da idem sigurno ne bih ostao ovdje. Ali volim svoje rodno mjesto i sve ljude u njemu, prirodu i sve sto imamo u Bihoru, to je nešto što nema cijenu, ovdje dišem punim plućima“, kaže Muratović.
Muratović su dobili traktor i rotacionu kosačicu u vrijednosti od oko 22 000 eeura i to iz projekta IPARD.
„Aplicirali smo za IPARD još na proljeće 2018 godine za traktor i rotacionu kosačicu, IPARD je pomogao 70% dodatnih sredstava, kad platiš PDV i ostale troškove to izađe 55% do 60% sredstava pomoći.
Traktor je 2019. godište, nov, posjeduje servo volan, prednju kašiku za utovar stajnjaka. Kosačica može dosta posla da odradi i umnogome će mi olakšat poslove. Traktor će nam služiti za sve i veliko olakšanje će nam biti pri oranju, frezanju, pripreme za sjetvu, utovara, prskanja voća, prevoz drva i uz to planiramo da dobavimo dodane priključke za traktor“, zaključuje Muratović.
ENKO KORAĆ
Projekat Biznis Agro Klub podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.
Da čovjek živi na selu i bavi se poljoprivredom je sasvim uobičajena i rekli bi smo logična stvar. Međutim, kada živiš na oko 200 metara od centra čaršije i baviš se stočarstvom, pri tom još si mlad momak, to i nije baš uobičajeno.
Dvadesetrogodišnji Ermin Muratović nije želio da “bude u trendu” i potragu za boljim životom i srećom nastavi u Luksemburgu ili bilo gdje na zapadu, kao što su to uradili mnogi iz Petnjice. Ostao je tu, u Bihoru jer se rukovodi onim da “ko hoće da radi, može i da zaradi” i u Petnjici.
“Ne možeš se obogatit ovdje, ali može da se zaradi i da se živi sa porodicom. Može i nešto da se stvori”, kaže Ermin, mladi stočar iz Petnjice.
Ono što izdvaja ovog mladog Bihorca to je što farmu od 15 muznih krava i tri junice oformio u neposrednoj blizini centra Petnjice, a da se to skoro pa i ne da primijetit. U njegovoj okućnici, gdje je smještena porodična kuća, štala, sjenik i sve neophodno za jedno domaćinstvo koje se bavi poljoprivredom, impozantno je to što je sve pod konac. Čisto i uredno, a oni koji svakodnevno prolaze pored štale, teško da mogu i primijetiti da se tu nalazi „buljuk“ od 18 grla krupne stoke.
“Volim to. Volim da mi je sve sređeno i vodim računa o tome”, naglašava Ermin Muratović.
„Od rahmetli oca sam naslijedio ovaj posao i evo uspješno se bavim onim što je započeo on. Nije da se ne isplati, naprotiv, itekako imam dobit. Jeste rad, ali opet lakše nego li u Luksemburgu. Bio sam tamo kao turista i nije mi se svidelo. Oni od rane zore idu da rade. Ranim i ja. Ljeti sam od šest ujutru na noge, a zimi znam da i duže odspavam. Međutim, svoj sam gazda pa kada sam umoran, znam da odmaram i do 7 i po”, ističe Ermin.
Osim pedantno uređene okutnjice, za ovog mladog Bihorca je specifično i to što sav posao oko stoke i pripremi hrane za nju u ljetnjim danima, radi sa svojom suprugom i majkom.
“Da bi izimio krave koje imam, potrebno je oko 3.500 hiljada bala. Sve to pokosim, baliram i dotjeram, a pomaže mi supruga i majka. Mašine i mehanizaciju imam kompletnu pa je puno lakše raditi. Kada smo na planini, tada proizvodimi sir i kajmak i prodajem telad. Ovdje kada sam, onda prodajem vareniku. Sreća je što imam našeg kupca i prerađivača, mljekaru Radmančicu pa njima isporučujem. Nešto prodam i van, našim ljudima u dijaspori. Sir uglavnom njima šaljem. Trenutno su muzne samo tri krave, a ostale su steone”, kaže Ermin Muratović.
Njegu ljubav prema poljoprivredi i stočarrstvu je prepoznata i od strane Ministarstva poljoprivrede.
“Prije osam godina sam dobio solarni panel. Nakon toga sam dobio kosačicu i plastilicu. Sve je to preko projekata za koje sam aplicirao gdje je pola sredstava obezbijedlio ministarstvo, a pola ja. Zadovoljan sam”, ističe Ermin.
Planina Vlahovi i njeno prostranstvo je idealno za stočarstvo, a realativno ravni pašnjaci su pogodni za kosidbu i plastibu sa mašinama. Nekada je njegov otac isključivo držao ovce, ali kako kaže Ermin, ovca hoće puno posla, prije svega hoće čobanina.
“Danas imam samo jednu ovcu koju čuvam zbog toga što je nju kupio rahmetli babo i nju sam dao jednom prijatelju koji ima stado. Nekada je babo držao samo ovce. Imali bi smo samo po jednu kravu, a u zadnje vrijeme je počeo više krava, a manje ovaca. Ovca ‘oće čobanina”, ističe Ermin koji, i pored puno posla i rada, ima vremena i za društvene mreže.
“Nađe se toga vremena i za FB. Sjednem da čuvam krave i samo šaltam. Ne objavljujem slike na FB, pravo da ti kažem jer nema ko da me slika. Kada odem sam, ko će da me slika”, kroz šalu zaključuje Ermin Muratović.
DENIS BOŽOVIĆ
Projekat Biznis Agro Klub podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.
Obećanje, ludo radovanje – maksima koja je Merlina Muratovića podstakla da se okrene soptsvenom biznisu, tačnije, stočarstvu.
Ovaj 26-godišnji Bihorac, nakon završetka srednje škole u Petnjici, smjer veterina, odrađenog pripravničkog staža i položenog državnog ispita u Podgorici, jedan period je provodio svoje slobodno vrijeme radeći na terenu sa veterinarima iz Berana u sezoni vakcinacije, iskustva radi i da se na terenu upozna sa svojim, kako je tada mislio, budućim pozivom.
Nije tražio nikakvu novčanu naknadu, a jedinu satisfakciju je imao u obećanju da će se otvoriti veterinarska ambulanta u Petnjici i on tu nastaviti i profesionalno da raditi posao za koji se školovao.
Čekao je Merlin i nije dočekao.
Prije tri godine, kako i sam kaže, iz čiste ljutnje više prema sebi što se oslonio na obećnjanja, nego li na one koji su obećali, odlučio je da nastavi porodičnu tradiciju i da oformi farmu krupne i sitne stoke, preciznije – krava i ovaca.
„Ja ček da se ovdje otvori veterinarska stanica ali uzalud. Naljutim se i prije tri godine, preko ministarstva poljoprivrede, uzmem pet junica i počnem da podižem farmu. Moja jedina obaveza je bila da se registrujem što sam odmah uradio. Danas imam oko 18 grla krupne stoke i 75 ovaca. Na ovoliku stoku, jedino šta danas imam, kao pomoć, to je ona premija od strane ministarstva koja iznosi 70 eura po kravi.
Sve ostalo, nakon samog starta, sam od sopstevnih sredstava bez pomoći bilo koje institucije, kako opštinske tako i državne. Jedina moja pomoć su roditelji i supruga. Sve mora preko mojih ruku da prođe. Za ovoliku stoku, zimu nemam čemu da čekam bez oko 4000 bala sijena. Svaka ta bala preko mojih ruku pređe. Treba snaga ali, sam svoj gazda. Ne žalim se. Može da se živi ko može i hoće da radi“, ističe Merlin Muratović.
Stočarski posao je nešto što je tradicija u njegovoj porodici. Otac Fejzo punih 30 godina je radio u Agrokombinat u Beranama i niti jednog trenutka nije zapustio svoje imanje. Naprotiv, radio i od novca zarađenog na poslu i stoke, kupovao zemlju.
Ima još jedna neuobičajana i nesvakišanja pojava kada je u pitanju Bihor, a vezana je za Merlinovu porodicu.
Njegov otac, Fejzo, ima četri sina i ćerku, napravio četri kuće, kupio komplet poljoprivrednu mehanizaciju od traktora, kosačice do balirke, jedan manji i jedan veći kamion, muzilica za krave i još puno toga što je neophodno kako bi se život na selo učinio što lakšim i ugodnijim. Kuriozitet vezan za Fejzovu porodicu je taj što niko od njegove porodice nije proveo dana radeći tamo gdje je većina Bihoraca, u inostranstvu.
Ni Merlin ne planira da potraži bolji i lakši život van svoje Petnjice. Ljeti sa svojim stadom izađe na planinu, katun Kohnjske luke a društvo mu pravi supruga.
„Da mi idu sinovi u inostranstvo, ne, bože sačuvaj. Odu ljudi tamo pa naprave kuće ovdje koje su prazne. Sa svojim rukama i radom, napravio sam četri kuće i komplet mehanizaciju, od države ništa i zadovoljan sam. Jedino što je Merlin preko ministarstva dobio u startu pet junica i to je to“, priča Fejzo Muratović. Otac Merlinov, za portal radija o svom životu u Bihor.
Merlin ne bježi od rada. Ono što će biti prinuđen to je da smanjim broj ovaca jer nema čobanina tako da će se posvetiti samo uzgoju krava.
„Mlijeko prodajem mljekari Lazine i zadovoljan sam. Ono što je najbitnije to je da su redovni sa plaćanjem. Cijena zavisi od kvaliteta mlijeka. Kod nas se puno priča o poljoprivredi od strane nadležnih institucija a ništa se ne ostvaruje. Stiče se utisak da se podrška daje tamo gdje nije potrebna. Ljudi dobiju krave a onda ih prodaju. Da ne pričamo o subvencijama pa tu su trebali da nas oslobode akciza na uvoz koncentrata. Ali, više priče no realne podrške“, saglasni su otac i sin kada je u pitanju podrška za sektor poljoprivrede.
Postoje momenti kada se Merlin pokajao što je ostao u Petnjicu i nastavio da radi ono što je i njegov babo ali, to zavisi od težine posla. „Bude momenata kada jeste teško, kada treba da se, što bi se reklo, zapne. Prođe me to brzo. Svoj sam na svome i ne oskudijevamo. Okvirno oko 70 litara dnevno isporučim u ovim danima a leti, oko 13o litara. Zato ću da se baziram na proizvodnju mlijeka. Livada ima da se kosi. Neko mi i plati da mu pokosim samo da mu imanje očistim. Zadovoljan sam“, ističe Merlin Muratović, mladi petnjički poljoprivrednik.
DENIS BOŽOVIĆ
Projekat Biznis Agro Klub podržan je od strane Ministarstva kulture i medija.
