Kampanja MUP-a Crne Gore i Nacionalnog biroa osiguravača, koja se ovih dana sprovodi na teritoriji Crne Gore nije zaobišla Petnjicu. U protekla dva dana saobraćajna policija iz Berana intezivno radi na području opštine. U sklopu kampanje, oni dijele flajere „STOP NEREGISTROVANIM VOZILIMA“ i vrše kontrolu automobila učesnika u saobraćaju. Neosigurana i neregistrovana vozila, predstavljaju opasnost na putu i njihova upotreba je čest uzrok saobraćajnih nezgoda. Ono što je evidentno je to da je broj vozila, učesnika u saobraćaju, na području opštine Petnjica, znatno manji.
Na adresu Radija Petnjica stiže dosta pisama u kojima se uzražava podrška za naš rad kao i predlozi za poboljšanje programa. Iz mnoštva pisama izdvojili smo ovo za koje cijenimo da je najljepše. Autor je nepoznat.
Samo naprijed, vi ste prozor kroz koji u svoje mjesto navratimo mi davno odseljeni Bihorci . Tu mnogi iz svijeta, osjete onaj davno zaboravljeni miris prašine, koju su nekad podizala domaća stada i povjetarac stigao sa okolnih planina. Ili kad bi prema Rožajama i od njega prošla pruga, koju su kasnije nazvali autobus a iza koje bi se raširila prašina sa džade, sto bi zasula okolinu sitnim česticama. Jednaki ste beharu koji proljećem našara bihorska sela i stigne kroz otvoreni pendžer te mirisom opije umornu čeljad. Starost trošimo po svijetu a vi nam otvoriste mogućnost da provirimo kroz džam u svoj kraj. Hvala vam na tome .
Petnjica kao jedan od najživopisnijih krajeva u našoj Crnoj Gori i Sandžaku dugo vremena je stagnirala u razvoju. Mnogo je razloga za to. Na neke su Bihorci mogli uticati a na neke ne. Društveno-politička zbilja gotovo nikad nije bila naklonjena našem kraju. Gubitkom statusa Opštine 1957. dolazi do njene apsolutne stagnacije i zakržljalosti. Nakon toga je Petnjica zbog infrastrukturnih zaobilaženja postala i „slijepo crijevo“ sjevara Crne Gore, mjesto u koje se veoma malo dolazilo, a masovono odlazilo. Odlazili su najkvalitetniji kadrovi, postajali čuveni stručnjaci u svojim oblastima, ali doprinosili najviše drugim krajevima, pa čak i drugim evropskim i svjetskim državama. Sada nam služe za ponos, ali i za žal što nisu u našem kraju. Činjenica da u raznim državama širom svijeta živi oko 3 puta više Bihoraca nego ovdje, govori gotovo sve.
Da li je povratak statusa Opštine Petnjici opravdao očekivanja naroda? Svi koji volimo svoj kraj smo sanjali da imamo opet svoj administrativni centar. San je postao stvarnost. Bihorci imaju konačno svoj dom, svoje gnijezdo. Ipak, očekuju da se poboljša kvalitet života, konačno, da ne bi morali i dalje ići „trbuhom za kruhom“.
Svjedoci smo da je naš živalj pretežno starije dobi, da mladi ljudi koji su se odselili iz ovog kraja, zasnivaju svoje porodice van njega, te se tako izgubio i prirodni priraštaj stanovništva. Medjutim, siguran sam da „nije kasno za Petnjicu“ . Mladi ljudi koji su ovdje, školuju se i planiraju da žive u svom kraju moraju da budu mnogo proaktivniji, da svoje ideje pokušaju realizovati kroz različite načine, da tom realizacijom doprinesu razvoju svoga kraja, te samim tim i boljem životu. Svakako da te ideje moraju naići na razumijevanje od onih koji odlučuju o upravljanju lokalnom upravom, te trebaju biti shvaćene kao zdrave, a nikako kao konkurencija bilo čijim idejama, što je veoma čest slučaj karakterističan za Petnjicu.
Smatram da se mladi moraju više i mnogo ozbiljnije uključivati u društvena, politička, ekonomska, kulturna…dešavanja, te da kroz svoje aktivnosti pokažu inovativnost, umijeće i energiju za rješavanje određenih problema. Takođe, cijenim da uključivanje u političe partije i jeste mogućnost da se navedene stvari promijene na bolje, jer je realnost da nam politika „kroji i oblikuje“ sve navedene društene komponente.
Gledajući na politiku kao na mogućnost i način da doprinesem da se što više pozitivnih stvari dešava u mom kraju, da se on razvije kako mu i dolikuje, da tako zaustavimo iseljavanje i da pružimo šansu mladim ljudima da se zapošljavaju i da žive od svoga rada, i sam sam se politički angažovao u jednoj novoj političkoj stranci- Socijaldemokratama Crne Gore. U Socijaldemokratama zato što sam mišljenja da je je suština boljeg života u socijalnoj pravdi i pravednoj raspodjeli opšteg bogatstva, cijeneći da u Petnjici i Crnoj Gori možemo svi živjeti po mjere jednog građanina modernog evropskog grada. Zajedno sa mojim partijskim mladim drugovima osmišljavamo akcije koje mogu bit korisne za naš kraj, a kroz moj izbor za potpredsjednika Omladine za Petnjicu, imam i dodatnu odgovornost.
Ovaj tekst je, prevashodno, moj apel mladim ljudima, Bihorcima, da se „pokrenu“, da shvate da moderno vrijeme nalaže i individualan rad svakog od nas, da se jedino aktivnošću i radom na različitim poljima može značajno promijeniti aktuelna „Petnjička zbilja“.
Predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD Esad Rastoder bio je gost emisije “Putevi i raskršća”. Pročitajte dio njegovih razmišljanja u vezi sa opštinom Petnjica, dijaspororom i njenom ulogom u razvoju opštine, saradnji sa državom i ostalim važnim stvarima za njega ali i za ljude koji žive daleko od svog zavičaja. IZGUBILI SMO JEDNU SFRJ ALI SMO OVDJE NAPRAVILI DRUGU
U SAD sam došao 93. godine preko Hrvatske. Predsjednik sam NVO Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD. Bavim se transportom i imam fabriku dušeka, radim koliko hoću i koliko mi je potrebno. U Americi je dobro, nešto slično kao u SFRJ nekada. Izgubili smo jednu SFRJ ali smo ovdje napravili drugu. Naših ljudi, Bihoraca, u Njujorku ima oko 60 familija i upravo radimo na stvaranju fondacije „Bihor za Petnjicu“. Davne 77. godine sam otputovao iz Petnjice i time je započet moj put sve do Njujorka. Prvo do Podgorice gdje sam služio vojni rok pa Hrvatske gdje sam sačekao rat i raspad države. U Hrvatskoj sam malo igrao fudbal i nijesam htio da učestvujem u tim grozotama pa sam otputovao što dalje, sve do Njujorka. Ovdje je lako započeti svoj biznis. Brzo sam otvorio svoju kompaniju koja se bavila transportom. Ovdje je sve mnogo lakše – u suštini za vas rade brokeri koji, naravno, uzimaju procenat, a jedini problem je ako ne znate jezik. Zadovoljan sam trenutnim životom. Poštujem Ameriku i svaki čovjek treba da poštuje državu u kojoj živi. Pošteno radiš, pošteno živiš i pošteno ćeš biti nagrađen.
NE TREBA DA DONIRAMO VEĆ DA OTVARAMO RADNA MJESTA U PETNJICI
Esad Rastoder i Dritan Abazović
U ovom dijelu Amerike boravi od 30. 000 i 35. 000 Bošnjaka iz Crne Gore. U vrijeme ostamostaljenja Crne Gore iskazala se potreba da se Bošnjaci. Na prvoj konstitutivnoj sjednici jednoglasno sam izabran za predsjednika i ovo mi je drugi mandat. Jedna od tema kojom se bavimo jeste iseljavanje Bošnjaka iz Crne Gore. Nijesmo vodili računa o političkoj pripadnosti već smo o tim i sličnim temama razgovarali sa Dritanom Abazovićem, Azrom Jasvić i ostalima. Jedna od naših najvećih aktivnosti bila je vraćanja statusa opština Petnjici i Gusinju kao i otvaranje puta od Gusinja prema Vrmoši. Na sastancima sa čelnicima države lobirali smo za to, a oni kao što su nam i obećali tako su i uradili. U vezi vraćanja statusa opštine Petnjici moram ovdje svakako pomenuti Rifata Rastodera koji je glavni „krivac“ za uspješan epilog ove priče. Moram da budem iskren pa da priznam da smo tada možda više pritiskali nego što je trebalo. Zato smo možda i više obećavali nego što smo kasnije to ispunili. Mišljenja sam da mi koji živimo van Petnjice ne treba ništa da poklanjamo ili
Članovi udruženja Bošnjaka CG u SAD sa gostima iz Crne Gore
doniramo, treba da napravimo programe, projekte pomoću kojih će ljudi iz dijaspore tamo otvoriti firme i zaposliti 50-60 radnika. To sa donacijama i darivanjem nema budućnosti. Predlagao sam da mi iz dijaspore izdvojimo 5% od svojih primanja i tako obezbijedimo mir i stabilnost Opštini kako ona ne bi došla u situaciju da izgubi status zbog nelikvidnosti. Zašto se ta ideja nije realizovala, najbolje ću pojasniti jednim našim, bihorskim, terminom – TAFRA. Mi u Bihoru volimo da tafrimo – na priču sve uradimo, ali kada dođe do konkretnog, kada treba nešto da realizujemo onda ćutimo, tako da se nismo ni mi baš pokazali. Ako se ne budu otvarala radna mjesta bojim se da će se iseljavanje nastaviti jer neće niko ostati tamo da kupi šljive i pečurke a da njegov prvi komšija za dvije ili tri godine dođe iz Luksemburga sa dobrim autom. U Petnjici porodice čak ni đevojke neće više da udaju.
OTVARANJE RADIJA PETNJICA VELIKA STVAR
Moram ovdje da kažem da je otvaranje Radija Petnjica velika stvar. Do sada ništa nijesmo znali šta se dešava ali od kada se otvorio radio, blagovremeno smo informisani o dešavanjima na području Bihora.
SPORAZUM O PREKOGRANIČNOJ SARADNJI MRTVO SLOVO NA PAPIRU
Esad Rastoder sa Predsjednikom CG Filipom Vujanovićem
Ovo nadgornjavanje političkih partija u Petnjici je ono što sam pričao – tafrenje. Prosto, bihorski u sistemu “ja pa ja”. To je potpuno nepotrebno. Ljudi moraju da shvate da je život prolazan i da ako ništa ne ostavimo iza sebe nijesmo se imali ni rašta roditi. Treba se okupiti oko strateških i vitalnih interesa našeg naroda tamo. Prije svega treba napraviti put od Berana do Petnjice, pa onda krak prema Vrbici i Turjaku kako bi se „okupila“ sva bihorska sela. Bihor je 50 godina uništavan i totalno je razglavljen i država mora prestati sa takvim odnosom. Primjera za takav odnos ima mnogo. Kao predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD bio sam prilici da se, tokom procesa vraćanja nezavisnosti Crne Gore sretnem sa skoro svim ministrima u Vladi CG. Nijesu nam ni tada bog zna šta obećali, niti su nam obećali zlatni Bihor ali smo očekivali bolji odnos prema tom kraju. Strah koji je ušao među Bošnjake 90-ih godina bio je prisutan i u momentima kada je Crna Gora vraćala nezavisnost. Pritisnuti velikosrpskim projektom normalno je da smo tada glasali za nezavisnost, ali naše muke nijesu prestale. Ovo rukovodstvo nije ništa obećavalo, a nije ništa ni davalo. Potpisali su sporazum o prekograničnoj regiji, ali je taj sporazum u najvećoj mjeri ostalo mrtvo slovo na papiru. To je isto kao ono kada momak prosi đevojku pa joj tada priča najljepše priče a kad je osvoji ništa od te lijepe priče. Iz svega toga proističe da država ima moralnu obavezu da pomogne da Petnjica ne postane rupa. Siguran sam da Vlada CG može ako hoće jednim potezom zaustaviti iseljavanje iz Bihora. Nažalost, preovladavaju uskopolitički interesi.
NIJE RAZVOJ POLJOPRIVREDE POKLANJANJE TRI KRAVE I TRI SADNICE
I na kraju poruka lokalnom rukovodstvu – nemojte da vam se priča o razvoju poljoprivrede svede na dodijeljivanje tri krave i tri šljive, jer to ne pali i ne prolazi. I Tito je imao zeleni plan pa je propao. Mi živimo u 21. vijeku bez dobre ceste, bez otvorenih fabrika pa zato Petnjica nema prosperiteta.
Nakon dopremanja i postavljanja deset plastenika, u Petnjicu su pristigle i sadnice jabuke i kruške koje je TIKA donirala poljoprivrednim proizvođačima u Petnjici.
Sjutra će se u 13 sati održati sastanak predstavnika Opštine Petnjica, predstavnika TIKE i korisnika projekta. Nakon toga izvršiće se raspodjela oko 6500 sadnica.
Od 6500 sadnica 4000 su sadnice jabuke sorti Ajdared, Jonagold i Crveni Delišes i 2500 sadnica kruške sorti Viljamovka, Junska ljepotica i Kaluđerka.
TIKA sa poljoprivrednim proizvođačima koji su korisnici ovog projekta potpisuje i petogodišnji ugovor u kojem se preciziraju prava i obaveze ugovornih strana.
Obaveza je TIKE da korisnicima koji zadovoljavaju uslove dostavi sadni materijal, da kontroliše proces sađenja i održavanja sadnica ali i da u slučaju neodržavanja voćnjaka i nepridržavanja odredbi ugovora raskine ugovor i ukine pravo korisniku na korišćenje sadnica i dodijeli ih drugoj porodici.
Proizvođači su dužni da posade i održavaju voćnjak po savjetima nadležne službe, te da snose sve troškove pripreme i sadnje. Sadnice se ne mogu prodati ili otuđiti na bilo koji način.
U subotu 12. Marta mladi socijalisti Luksemburga, Jungsozialisten (JSL) organizovali su svoj nacionalni kongres u Junglinster.
Džemil Jimmy Skenderović je ponovo izabran za predsednika sa 90% glasova. Fabios Spirinelli je izabran za novog generalnog sekretara sa 97% glasova.
Tokom kongresa mladi socijalisti podsetili su na važnost borbe protiv rastućih nejednakosti u društvu, ali i protiv rasizma i ksenofobije.
Proteklog vikenda u Luksemburgu, a na poziv udruženja „Luxembur – Montenegro“ iz Luksemburga, u zvaničnoj dvodnevnoj posjeti, boravio je predsjednik opštine Petnjica Samir Agović. Tom prilikom prisustvovao je okruglom stolu koji se održao a na kojem pored zvaničnika iz Crne Gore, među kojima je bio predstavnik „Almanaha“ prof. Dr Šerbo Rastoder, mr. Sait Šabotić, bio prisutan i veliki broj ljudi iz dijaspore a među predstavnicima iz Crne Gore bio je direktor uprave za dijasporu Predrag Mitrović, konzul iz Frankfurta Karadžić, ambasador Radulović, kao i Duško Perović direktor fonda PiO CG.
Na okruglom stolu su se svi složili da treba formirati Fond za Petnjicu gdje bi se slivao novac koji bi bio korišten isključivo za razvojne projekte.
„Bila je jedinstvena prilika da pored teme vezane za fond, saopštim našim uvaženim predstavnicima dijaspore, predstavnicima klubova o svim onim aktivnostima vezanim za Petnjicu. Veliki broj naših ljudi, posredstvom Radija Petnjica su veoma dobro upoznati sa svim aktivnostima u našoj opštini za razliku od prošle godine. Ove godine je mnogo manje pitanja bilo, mnogo manje nejasnoća i nedoumica upravo zbog toga što je Radio Petnjica blagovremeno informisao sve naše građane pa i našu dijasporu. Na zadovoljstvo svih nas, Radio Petnjica je veoma dobro slušana u dijaspori”, rekao je predsjednik Opštine Samir Agović.
Prema njegovim riječima susret je bila prilika da se prenese kako i na koji način država razmišlja o dijaspori i prilika da se naši ljudi u dijaspori direktno upoznaju sa javnim pozivom za formiranje Savjeta za iseljenike, gdje će svaka država imati svoje prestavnike.
“Luksemburg će tako moći da delegira dva prestavnika u tom savjetu, koji će imati uticaj na kreiranje politike vlade CG kada je u pitanju iseljeništvo. To je korisno za sve a dobili smo uvjeravanja da će sve države ondnosno iseljenici koji žive u tim državama delegirati svoje predstavnike. Ono što je posebno nama drago, to je da smo mi bili na neki način preteča jer smo u lokalnom parlametnu donijelu odluku o formiranju ekonomskkog savjeta opštine Petnjica“, izjavio je za portal radiopetnjica.me predsjednik Opštine Samir Agović.
Pored okruglog stola posjeta Luksemburgu je bila prilika posjete Festivalu građanstva i multikulture.
„Posebno zadovoljstvo je to što smo imali priliku da se na ovom festivalu pojave i naša udruženja sa dva tri štanda sa raznovrsnom ponudom. Posjetioci su mogli da upoznaju naše krajeve kroz turističko propagandni materijal, kao i da uživaju u našoj tradicionalnoj hrani u šta su se uvjerili mnogobroji posjetioci iz velikog broja država“ istakao je Agović.
Dvodnevna manifestacija je bila dobra prilika da se promovišu časopisi i izdanja a time je upotpunjen kulturni sadržaj same manifestacije. Bila je to jedinstvena prilika da osim ljudi iz naših krajeva, budu prisutni i ljudi iz okruženja i koji su se predstavili sa svojim književnim djelima. Bila je ovo prilika da se upoznaju sa knjigom „Musina Jama“ Ćamila Ramdedovića i da se promoviše Zbornik koji je posredstvom „Almanaha“ u izdanju Opštine Petnjica i Centra za kulturu, predstavljen premijerno dijaspori, i to je jedan dobar način da se promoviše ono što se radilo u okviru manifestacije „Bihorsko kulturno ljeto“.
„Ono što moram istaći jeste to da je ovo bila izutna prilika da se zahvalim našim ljudima u dijaspori, zavičajnom klubu na vrijednim donacijama koje smo dobili, i ujedno prilika da razgovaramo o ulaganjima u našu državu. Sada imamo izvanrednog promotera svih naših potencijala u liku i djelu počasnog konzula Remzije Camića koji je odnedavno stupio na tu dužnost. Sada je u Luksemburgu potpuno drugačija priča jer se radi o jednom kreativnom i sposobnom intelektualcu iz naših krajeva, tako da se otvaraju brojne mogućnosti da se razgovara o ulaganjima a ne o donacijama. Predstavnici države a i Opštine su ukazali na niz benifita koje smo donijeli za sve one koji žele da ulažu u naše krajeve. I Vlada CG je donijela odluku o subvencijama od 3 do 10 hiljada eura, sa posebnim akcentom na cjever Crne Gore“, kazao je Agović.
