Poznati proizvođač organskig žitarica Avdul Adrović iz Petnjice sačuvao je u Banci gena u Podgorici više raznih autentičnih sjemena, među kojim se izdvaja sjeme pšenice čije je porijeklo staro sto dvadeset godina.
On je Portalu RTCG kazao da to sjeme koje je obnavljanjem sačuvano do danas, još uvijek koristi na svojim zasadima i od njega proizvodi brašno za komercijalnu upotrebu.
“Ne radi se o tome da to sjeme vrijedi nutritivno više od nekog novijeg sjemena, ali sam činjenica da datira iz vremena kada apsolutno nije bilo nikavih hemijskih preparata, daje mu poesbnu draž. Domaći hljeb od brašna tog sjemena ima za mene vrijednost kao da je ne znam šta u pitanju”, kazao je Avdul.
On objašnjava da sa stanovišta genetike i oplemenjivanja, najveća vrijednost takvog materijala nije u starosti, već u činjenici da je autohtonog porijekla, održavan kroz mnoge generacije u lokalnim uslovima Bihora, nastao prije intenzivne upotrebe mineralnih đubriva i pesticida, vjerovatno nosilac rijetkih gena za adaptaciju na planinske uslove, siromašnija zemljišta i lokalne bolesti.
“Bihor je specifično područje sa nadmorskim visinama od približno 850 do 1600 metara, gdje su se usjevi decenijama prilagođavali hladnijim noćima, kraćoj vegetaciji i skromnijim uslovima proizvodnje. Upravo takve osobine danas zanimaju oplemenjivače zbog klimatskih promjena”, kaže ovaj poljoprivredni proizvođač.
Prema njegovim riječima sjeme se čuva u Banci gena u Podgorici, ali se šalje u Sloveniju radi umnožavanja.
“U naučnim krugovima, jedna dobro dokumentovana lokalna pšenica iz Bihora može imati veću dugoročnu vrijednost za oplemenjivanje nego mnoge moderne sorte visokog prinosa, jer predstavlja izvor gena koji se više ne nalaze u savremenom genetskom fondu. Naravno, stvarna vrijednost bi se mogla precizno procijeniti tek nakon genetske analize”, kazao je Adrović.
Banke gena na Balkanu čuvaju desetine hiljada uzoraka biljnih genetskih resursa. Među njima su hiljade lokalnih populacija žitarica koje potiču s kraja 19. i početka 20. vijeka. Ukupno se na Balkanu vjerovatno čuvaju hiljade lokalnih populacija žitarica čije porijeklo seže više od 100 godina unazad.
U zapadnoj Evropi su ti brojebi mnogo veći, a najveće kolekcije se čuvaju u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj i nordijskim zemljama.
Sjemena starih sorti žitarica ima, dakle, mnogo, ali ih je malo sa dokumentovanim porijeklom poput onog koje je sačuvao poljoprivrednik iz Vrbice. Zbog toga vrsta iz Vrbice može biti mnogo zanimljivija istraživačima nego neka anonimna stara sorta iz velike kolekcije. Njen značaj proizlazi iz kombinacije starosti, lokalne adaptacije na Bihor, kontinuiranog uzgoja, poznatog porijekla.
U evropskim okvirima postoje vjerovatno hiljade starih populacija žitarica starijih od 100 godina, ali samo manji broj ima tako jasno praćeno porijeklo i kontinuitet održavanja na istom području. Upravo takvi materijali često postaju predmet posebnih genetskih istraživanja i programa očuvanja.
Adrović priča da prije oko 120 godina nije postojala moderna hemijska zaštita sjemena kakvu danas poznajemo, ali das u poljoprivrednici koristili različite tradicionalne metode – birali su najzdravije i najkrupnije zrno za sjetvu, sjeme su sušili i čuvali na suvim, prozračnim mjestima, koristili su pepeo, kreč, so ili biljne preparate za smanjenje napada štetočina i gljivica, primjenjivali su smjenu usjeva kako bi smanjili bolesti u zemljištu.
Sintetisani fungicidi, insekticidi i tretmani sjemena kakvi su danas standardni pojavili su se uglavnom tokom 20. vijeka, naročito nakon 1940-ih i 1950-ih godina. Zbog toga su stare lokalne sorte, poput onih koje su se održale u Bihoru, prolazile kroz dugotrajan proces prirodne i seljačke selekcije bez oslanjanja na savremenu hemijsku zaštitu.
Upravo zato su takve sorte danas zanimljive genetičarima i oplemenjivačima. One predstavljaju “genetsku arhivu” iz perioda prije intenzivne upotrebe pesticida, mineralnih đubriva i modernih oplemenjivačkih programa.
Portal RTCG je pisao ranije o tome kako je Avdul Adrović sačuvao organska sjemena starih vrsta žitarica koja se čuvaju u Banci gena u Podgorici.
Ta sjemena naslijedio je od svojih đedova i prađedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima.
Ovaj poljoprivrednik skreće, međutim, pažnju na to da je proizvodnja organske hrane jako skupa, i kada nema stimulacija proizvođači često odustanu.
Crna Gora je prošle godine usvojila „Strategiju za razvoj organske proizvodnje 2025 do 2029“ koja predviđa porast broja organskih proizvođača u Crnoj Gori, ali ostaje da se vidi na koji način će država stimulisati tu vrstu proizvodnje.
„Dobro bi bilo da sada vidimo kako će država primijeniti u praksi strategiju za organsku proizvodnju u naredne četiri godine i da li će se uslovi za bavljenje tom vrstom proizvodnje bolje stimulisati. Uslove imamo, imamo još uvijek dosta zemljišta koje nije hemijski tretirano, imamo dosta organskih sjemena u Banci gena u Podgorici i to treba iskoristiti“, kaže Avdul.
Ne samo ovaj, već i mnogi drugi proizvođači organske hrane smatraju da potražnja za njihovim proizvodima raste kako na domaćem tržištu, tako i na tržištu Evropske unije.
U okviru tradicionalne manifestacije Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori, u Petnjici će u petak, 19. juna 2026. u 20 sati, u maloj sali Skupštine opštine Petnjica, biti održana još jedna društvena tribina „Nacionalni identitet i mladi u domicilnoj i globalnoj kulturi“.
Na ovom promotivno-edukativnom razgovoru o nacionalnom i kulturnom identitetu u eri digitalizacije i globalizacije govorit će: prof. Amel Durutlić, prof. Ljerka Petković i mladi.
Ljerka Petković je istaknuta profesorica u Beranskoj gimnaziji, pjesnikinja i učesnica brojnih manifestacija na kojima se promoviše stvaralaštvo i dijalog različitosti.
Amel Durutlić, profesor u Pljevljima, istoričar i istraživač, autor je stručnih radova u renomiranim domaćim i regionalnim časopisima i zbornicima. Uskoro će magistrirati na Studijskom programu Istorija na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Tribinu će moderirati koordinator manifestacije Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori, Erduan Demić.
Petnjica, sala Opštine
Petak, 19. juna 2026. u 20 sati
Organizator: Dani kulture Bošnjaka u Crnoj Gori i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori.
Projekat je podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Predsjednik Skupštine opštine Petnjica sazvao je 26. redovnu sjednicu lokalnog parlamenta, koja će biti održana u četvrtak, 18. juna 2026. godine, u sali Skupštine opštine, sa početkom u 13 časova.
Na dnevnom redu sjednice biće samo jedna tačka – Predlog Statuta Društva sa ograničenom odgovornošću „Komunalna djelatnost“ Petnjica.
Ova tačka je posebno značajna jer se odnosi na uređenje rada preduzeća koje treba da bude jedan od ključnih nosilaca komunalnih poslova u opštini.
U sazivu se navodi da je prisustvo odbornika sjednici obavezno, a eventualno odsustvo potrebno je najaviti sekretaru Skupštine opštine.
Opština Petnjica je danas, na čelu sa predsjednikom, Samirom Agovićem, potpredsjednicima Opštine dr Nerminom Muratović i Selvudinom Šabotićem, organizovala tradicionalni prijem dobitnika diplome „LUČA“ iz osnovnih i srednje škole sa teritorije Opštine Petnjica. Tom prilikom su najboljim učenicima uručeni prigodni pokloni u vidu poklon knjige i novčanog iznosa u visini od 100€. Predsjednik Opštine, Samir Agović, se obratio prisutnima i poželio im uspjeh u budućem školovanju. U ime nagrađenih dobitnika diplome „LUČA“, zahvalila se Deila Šabotić, učenica SMŠ Petnjica.
Danas je u sali Opštine Petnjica, kod predsjednika Opštine, Samira Agovića, upriličen prijem za 35 maturanata SMŠ Petnjica. U ime Opštine Petnjica, prijemu su prisustvovali i potpredsjednici dr Nermina Muratović i Selvudin Šabotić, i savjetnica iz Kabineta Šejla Šabotić.
Predsjednik Opštine je mladim sugrađanima čestitao u ime Lokalne uprave, svojih saradnika i u svoje lično ime, i poručio im da hrabro zakorače u svijet odraslih, vođeni znanjem i ambicijom.
Uz želje za uspjeh u daljem školovanju i radu, on je podsjetio na mudrost da se trud nad knjigom uvijek višestruko isplati, omogućavajući čovjeku da kroz život korača uspravno i ponosno.
Predsjednik Opštine, Samir Agović, se posebno zahvaljuje kompaniji Voli, čija je podrška omogućila da se po prvi put realizuje inicijativa da se svim maturantima SMŠ Petnjica uruči poklon od po 100 eura kao podstrek za buduće uspjehe. Kompanija Voli poznata je kao društveno – odgovorna firma u Crnoj Gori, pa nam je posebno zadovoljstvo što je prepoznala potrebu da se afirmišu uspjesi mladih.
Opština Petnjica je uvijek bila naklonjena tome da pravi mostove prijateljstva i saradnje. Odavno je uspostavljena saradnja sa Rastoder Group iz Slovenije – na čelu sa izvršnim direktorom Izetom Rastoderom, pa je zahvaljujući takvom partnerstvu proširen broj prijatelja naše opštine, kroz ostvareno partnerstvo između ove i naše prestižne kompanije Voli.
Svršeni maturanti SMŠ Petnjica su dobili po 100 eura od kompanije Voli, pa se tim povodom predsjednik Opštine, Samir Agović, još jednom, iskreno zahvaljuje kompaniji u ime roditelja i učenika.
Elektroenergetski sektor nalazi se pred novim izazovima koje donose energetska tranzicija, digitalizacija i sve veća integracija obnovljivih izvora energije, zbog čega stručna saradnja i razmjena iskustava dobijaju poseban značaj.
Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Zdravko Dragaš govorio je na svečanom otvaranju CIRED Crna Gora, ističući značaj stručne saradnje i razmjene iskustava među ekspertima iz oblasti elektrodistribucije i elektroenergetike.
U svom obraćanju, Dragaš je naglasio da se elektroenergetski sektor danas suočava sa brojnim izazovima koje donosi energetska tranzicija, te da je upravo razmjena znanja i iskustava ključna za njihovo uspješno prevazilaženje. Posebno se osvrnuo na tehničke probleme na niskonaponskoj (NN) mreži, koji su postali izraženiji usled značajnog povećanja broja prozjumera i sve veće integracije obnovljivih izvora energije.
„Ovakvi skupovi pružaju priliku da stručnjaci razmijene iskustva, predstave inovativna rešenja i zajednički rade na unapređenju pouzdanosti i stabilnosti distributivne mreže. Samo kroz saradnju i primjenu najboljih praksi možemo odgovoriti na izazove koje donose nove tehnologije i promjene u načinu proizvodnje i potrošnje električne energije“, poručio je Dragaš.
On je istakao da će zaključci i iskustva predstavljeni na konferenciji biti od posebnog značaja za dalji razvoj elektroenergetske infrastrukture i njeno prilagođavanje savremenim zahtjevima tržišta i korisnika.
U vremenu intenzivnih promjena u energetskom sektoru, stručni skupovi poput CIRED-a predstavljaju važan forum za razmjenu iskustava i unapređenje rešenja koja doprinose sigurnom i pouzdanom funkcionisanju elektroenergetske mreže.
Izvršnom direktoru EPCG uručena je zahvalnica za doprinos organizaciji ovog značajnog događaja.
CIRED Crna Gora, II Savjetovanje o elektrodistributivnim mrežama Crne Gore koje se održava od 15. do 18. juna 2026. godine, okuplja istaknute stručnjake iz elektrodistributivnih organizacija, elektrotehničkih fakulteta i instituta iz Crne Gore i regiona sa ciljem razmjene znanja, iskustava i najboljih praksi u rješavanju aktuelnih izazova u elektroenergetskom sektoru.
Vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke počeli su građani, pomagale su različite vlade i resorna ministarstva, Opština ga godinama najavljivala kao jedan od ključnih projekata, a petnaestak godina kasnije i dalje se postavlja isto pitanje – ko je stvarno odgovoran što Petnjica nema uređen, stabilan i jasan sistem vodosnabdijevanja?
U Petnjici voda nikada nije bila samo komunalna usluga. Ona je godinama političko obećanje, građanska muka, improvizacija, seoski dogovor, projektna dokumentacija, tender koji se čeka, cijev koja puca, voda koja se zamuti i odgovornost koja se uvijek negdje izgubi.
Najbolji primjer za to je vodovod Murovsko vrelo, odnosno Murovske luke, projekat koji je počeo prije petnaestak godina. Počeli su ga sami građani, formirali odbor, uplaćivali novac, prikupljali podršku i vjerovali da će, uz pomoć države i lokalne uprave, riješiti jedno od najvažnijih pitanja za život u ovom dijelu Bihora.
Pomagale su različite vlade, od Đukanovićeve do Markovićeve. Novac je stizao preko resornih ministarstava, uključivala se Opština, građani su čekali, odbori se mijenjali, broj zainteresovanih za priključke rastao, a sistem se u međuvremenu dograđivao, krpio i prilagođavao stvarnosti na terenu.
Petnaestak godina kasnije, vodovod i dalje nije do kraja zaokružen kao stabilan javni sistem. U međuvremenu su se pojavile brojne nepravilnosti, od loše postavljenih cijevi, problematičnih djelova trase, naknadnih improvizacija zbog novih priključaka, do dodatnih ulaganja kako bi voda uopšte stigla do građana.
Ova tema obrađuje se u okviru projekta koji se bavi korupcijom, jer je upravo petnjička voda primjer kako javni interes može godinama ostati zarobljen između građanske inicijative, državnog novca, lokalnih obećanja i sistema u kojem se ne zna dovoljno jasno ko upravlja, ko održava, ko kontroliše, ko naplaćuje i ko odgovara.
Posebno nakon ankete koju je Radio Petnjica objavio, a u kojoj se javio veliki broj građana sa kritikama na račun vodosnabdijevanja, jasno je da ovo više nije samo priča o cijevima već o povjerenju.
VODOVOD KOJI SU POČELI GRAĐANI, A NIKO GA NIJE DOVEO DO KRAJA
Murovsko vrelo je godinama predstavljano kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata za više petnjičkih naselja. U taj projekat nijesu ulazili samo dobrovoljni prilozi građana, već i ozbiljna javna sredstva.
Vodovod Murovsko vrelo
Građani su, u početnoj fazi, sami nosili veliki dio posla. Formiran je odbor, prikupljan je novac, ljudi su uplaćivali koliko su mogli, računajući da rade nešto što će ostati generacijama. Kasnije su se uključivale vlade i ministarstva, preko različitih programa i kapitalnih ulaganja, dok je Opština projekat godinama predstavljala kao jedan od prioriteta.
Međutim, ono što je trebalo da bude primjer zajedničkog rada države, lokalne uprave i građana, pretvorilo se u višegodišnju priču bez jasnog kraja. Voda je do pojedinih domaćinstava stigla, ali sistem nije završen onako kako bi javno vodosnabdijevanje moralo biti završeno – tehnički, pravno, finansijski i institucionalno.
U međuvremenu su se mijenjali odbori građana. Mijenjale su se potrebe na terenu. Rasla su naselja i broj priključaka. Rađene su intervencije i improvizacije. Ono što je u početku možda izgledalo kao nužno i privremeno rješenje, vremenom je postalo način funkcionisanja.
I tu počinje glavni problem. Kada nešto traje petnaest godina, kada se u to ulaže javni novac, kada građani plaćaju i čekaju, a sistem i dalje nije potpuno uređen, onda to više nije samo tehnički kvar. To je pitanje odgovornosti.
MUROVSKO VRELO I POPČA: DVA VODOVODA, JEDNA ZBRKA
Direktor Komunalnog preduzeća Petnjica Mithad Cikotić u odgovorima za Radio Petnjica jasno pravi razliku između dva vodovoda. Komunalno, kako navodi, upravlja gradskim vodovodom “Popča”, dok još uvijek ne upravlja novim vodovodom Murovske luke. Prema njegovim riječima, radovi na tom vodovodu se privode kraju i nakon završetka biće predat Komunalnom preduzeću na upravljanje.
Mithad Cikotić
Upravo ta rečenica otvara suštinu problema. Ako Komunalno još ne upravlja novim vodovodom, ako se raniji odbori građana više ne pojavljuju kao jasna adresa, ako Opština nema posebno preduzeće Vodovod i kanalizacija, a ako se u praksi za probleme najčešće angažuju predsjednici mjesnih zajednica, pojedinci iz lokalne uprave i građani, onda Petnjica nema samo problem sa vodom, već sa sistemom.
Drugim riječima, vodovod postoji kao projekat. Voda postoji kao potreba. Novac je postojao kao ulaganje. Ali odgovornost nije postavljena kao jasno uređen lanac.
Potpredsjednik Opštine Selvudin Šabotić, kojem su pitanja upućena jer se u praksi često doživljava kao jedna od adresa kojoj se građani obraćaju zbog problema sa vodom, odgovorio je da nema formalnu nadležnost za pomenuti vodovod. Na pitanje da li postoji rješenje, odluka ili zaduženje kojim mu je povjereno staranje o tom sistemu, odgovorio je kratko: “Nema rješenja.”
Selvudin Seka Šabotić
Ipak, Šabotićevi odgovori ne mogu se čitati kao pokušaj bježanja od problema. Naprotiv, iz onoga što se na terenu zna, njegova uloga više liči na pokušaj da bude neka vrsta mosta između građana, mjesnih zajednica, Opštine i Komunalnog preduzeća. Problem nije u tome što se pojedinci uključuju da pomognu. Problem je što Petnjica i dalje funkcioniše tako da se osnovno pitanje kao što je voda često oslanja na lični angažman, umjesto na jasan institucionalni sistem.
Dodatnu konfuziju stvara i to što se iz dijela Šabotićevih odgovora može zaključiti da je vjerovatno govorio o vodovodu Popča, odnosno sistemu koji formalno jeste vezan za Komunalno preduzeće, a ne o nedovršenom vodovodu Murovsko vrelo/Murovske luke. Upravo ta nepreciznost najbolje pokazuje koliko je pitanje vodosnabdijevanja u Petnjici institucionalno zapetljano.
SISTEM KOJI POČIVA NA DOBROJ VOLJI, A NE NA JASNOJ ODGOVORNOSTI
Najveća tragedija petnjičkog vodosnabdijevanja nije samo to što se vodovod Murovsko vrelo/Murovske luke gradi petnaestak godina. Nije ni samo to što je stari vodovod Popča dotrajao. Najveći problem je što se u praksi često ne zna gdje prestaje dobra volja, a gdje počinje obaveza.
Predsjednici mjesnih zajednica, pojedini ljudi iz lokalne administracije i građani često su oni koji na terenu pokušavaju da riješe ono što bi morao da rješava uređen sistem. Oni zovu, organizuju, intervenišu, traže rješenja, pokušavaju da smire nezadovoljstvo i obezbijede da voda dođe do domaćinstava.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može dugoročno počivati na tome da neko “izađe u susret”. Voda ne može zavisiti od toga ko ima čiji broj telefona, ko je voljan da se uključi, ko će da pritisne ventil, ko će da pozove majstora ili ko će da se dogovori sa građanima.
To može biti privremena pomoć. Ne može biti sistem.
Petnjici je potreban jasan odgovor na nekoliko jednostavnih pitanja: ko upravlja kojim vodovodom, ko vodi evidenciju korisnika, ko odobrava priključke, ko kontroliše tehničku ispravnost, ko naplaćuje, ko ulaže, ko održava i ko odgovara kada vode nema ili kada nije za piće.
Bez tih odgovora, svaka nova rekonstrukcija biće samo još jedna zakrpa na starom problemu.
POPČA: FORMALNI UPRAVLJAČ POSTOJI, ALI VODA ČESTO NIJE ZA PIĆE
Za razliku od Murovskog vrela/Murovskih luka, kod vodovoda Popča formalni upravljač postoji. To je Komunalno preduzeće Petnjica.
Cikotić navodi da postoji Odluka Skupštine o javnom vodosnabdijevanju kojom se uređuje pitanje javnog snabdijevanja vodom, kao i ugovor između Opštine Petnjica i DOO “Komunalna djelatnost” Petnjica, kojim su tom preduzeću povjerene komunalne djelatnosti, među kojima je i upravljanje vodovodom.
Ali formalni upravljač ne znači i stabilan sistem.
Vodovod Murovsko vrelo
Komunalno preduzeće, prema Cikotićevom odgovoru, raspolaže skromnim kapacitetima, posebno tehničkim, i minimalnim brojem zaposlenih. Razlog vidi u malom budžetu, ali i, kako kaže, najnižim cijenama usluga u Crnoj Gori. Uprkos tome, tvrdi da preduzeće uspijeva da odgovori na izazove i pruži komunalne usluge koje se od njega traže.
Međutim, stanje na terenu pokazuje koliko je sistem ranjiv. Popča je vodovod star više od 40 godina. Cikotić priznaje da su kvarovi česti, posebno pucanje ventila u šahtama, zamućenje vode i začepljenja. Zbog toga je, kako navodi, potrebna temeljna rekonstrukcija.
Za rekonstrukciju Popče, prema njegovom odgovoru, postoji projekat vrijedan 500.000 eura. Vlada je, kaže, više puta raspisivala tender, a u Komunalnom očekuju da će se konačno naći izvođač radova.
To znači da i sistem koji formalno ima upravljača funkcioniše na ivici održivosti. Voda sa Popče više puta je bila neispravna za piće, zbog zamućenja, bakterija, problema sa hlorisanjem ili gubitaka na mreži. Građani centra Petnjice i dijela Lagatora zato se često nalaze u apsurdnoj situaciji – imaju gradski vodovod, imaju preduzeće koje njime upravlja, ali nemaju uvijek vodu koju mogu bez straha da piju.
VODOVOD POPČA: 236 KORISNIKA, NEPOUZDANI PRIKLJUČCI I NISKA NAPLATA
Cikotić navodi da Komunalno vodi evidenciju korisnika kroz softver za obračun komunalnih usluga, nakon što je preuzelo dokumentaciju od Mjesne zajednice koja je ranije upravljala vodovodom. Prema tim podacima, ukupan broj korisnika je 236.
Ali i tu postoji problem. Na pitanje koliko je domaćinstava priključeno legalno, a koliko eventualno mimo jasne procedure, Cikotić odgovara da Komunalno nema pouzdan podatak o priključcima mimo procedura, jer je vodovod izgrađen mnogo ranije nego što je osnovano Komunalno preduzeće.
Ako se ne zna pouzdano kako su svi priključci nastajali, ako se sistem godinama širio prije nego što je institucionalno preuzet, ako su naknadno rađene intervencije i improvizacije, onda je teško govoriti o potpuno uređenom javnom vodosnabdijevanju.
Cikotić na pitanje može li se sistem dugoročno održavati bez jasnog gazde, jasne odgovornosti i jasne naplate odgovara da su zakonom i drugim aktima nadležnosti i odgovornosti jasno definisane, ali priznaje da je stepen naplate još uvijek nizak i da se mora popraviti kako bi sistem bio održiv.
To je druga strana ove priče. Nije problem samo u Opštini, Komunalnom ili državi. Problem je i u tome što se godinama stvarala kultura privremenog rješenja Neko se priključi, neko čeka, neko plati, neko ne plati, neko interveniše, neko “izađe u susret”, a sistem ostane bez čvrstih pravila.
U takvom modelu svi su pomalo uključeni, a niko nije do kraja odgovoran.
JOŠ 500.000 EURA ZA REKONSTRUKCIJU, A GRAĐANI I DALJE ČEKAJU
I kod Popče i kod Murovskog vrela/Murovskih luka stalno se vraćamo na isti iznos, oko pola miliona eura.
Šabotić navodi da je za rekonstrukciju i izgradnju novog rezervoara urađena projektna dokumentacija, da je projekat kandidovan i odobren kod Ministarstva za kapitalne projekte, te da se očekuje raspisivanje tendera. Prema njegovom odgovoru, projektom je predviđeno više od 500.000 eura, a novac je planiran državnim kapitalnim budžetom preko resornog ministarstva.
Cikotić, sa druge strane, za Popču navodi da postoji projekat rekonstrukcije vrijedan 500.000 eura i da je Vlada više puta raspisivala tender, ali da se još očekuje izbor izvođača.
Građanima, međutim, sve to zvuči poznato. Još jedan projekat, još jedan tender, još jedno čekanje, još jedno obećanje da će nakon naredne faze biti bolje.
Naravno, rekonstrukcije su neophodne. Niko razuman ne može osporiti potrebu da se Popča obnovi, da se Murovsko vrelo konačno završi i da se izgrade rezervoari, hlorne stanice, ventili i stabilna mreža. Ali pitanje koje ostaje jeste- zašto je došlo do toga da se nakon petnaest godina i tolikih ulaganja opet mora kretati u velike rekonstrukcije da bi sistem uopšte radio kako treba?
Ako se javni novac ulagao godinama, mora se znati šta je njime urađeno. Ako su postojale greške u trasi, cijevima ili izvođenju radova, mora se znati ko ih je odobrio. Ako su se radile improvizacije, mora se znati ko ih je dozvolio. Ako su građani plaćali priključke i učešće, mora se znati šta su za taj novac dobili.
Bez toga, svako novo ulaganje rizikuje da postane samo nastavak stare priče.
PREDSJEDNIK OPŠTINE PONOVO BEZ ODGOVORA
Pitanja o vodosnabdijevanju, Murovskom vrelu, Popči, ulaganjima, odgovornosti Opštine, stanju sistema, kontroli potrošnje javnog novca i planovima za rješavanje problema poslata su i predsjedniku Opštine Petnjica Samiru Agoviću. Odgovori nijesu dostavljeni.
Samir Agović
To nije prvi put da predsjednik Opštine ne odgovara na pitanja Radija Petnjica. U temi koja se tiče osnovnog životnog pitanja građana, a posebno u priči u kojoj se pominju javni novac, višegodišnja ulaganja, odbori, nejasne nadležnosti i projekti koji traju duže od decenije, ćutanje predsjednika Opštine ne može biti tretirano kao tehnički detalj. Ono je dio problema.
Jer ako prvi čovjek Opštine ne odgovori na pitanja o vodi, onda građani imaju puno pravo da pitaju kome treba da se obrate.
VODA KAO OGLEDALO PETNJIČKOG SISTEMA
Priča o vodovodima u Petnjici nije samo priča o cijevima, hloru, rezervoarima, tenderima i kvarovima. To je priča o načinu na koji se u malim sredinama godinama upravlja velikim problemima, malo formalno, malo neformalno, malo preko odbora, malo preko Opštine, malo preko Komunalnog, malo preko mjesnih zajednica i najčešće preko strpljenja građana.
Murovsko vrelo pokazuje kako projekat koji su građani počeli iz nužde može postati višegodišnji lavirint bez jasnog kraja. Popča pokazuje da ni formalno upravljanje ne znači mnogo ako je sistem star, tehnički slab i ako voda često nije za piće. A izostanak jasnih odgovora pokazuje da odgovornost u Petnjici i dalje najlakše nestaje baš tamo gdje bi morala biti najvidljivija.
Ova priča se zato ne može svesti na jednog čovjeka, jednu službu ili jedan kvar. Problem je širi. Petnjica nema dovoljno jasno zaokružen sistem vodosnabdijevanja, pa se odgovornost godinama preliva između Opštine, Komunalnog preduzeća, ranijih odbora, mjesnih zajednica, države i građana.
Pojedinci mogu pomagati. Predsjednici mjesnih zajednica mogu posredovati. Ljudi iz lokalne uprave mogu pokušavati da budu most. Komunalno može intervenisati koliko mu kapaciteti dozvoljavaju. Građani mogu čekati, plaćati, zvati i trpjeti.
Ali javno vodosnabdijevanje ne može počivati na dobroj volji.
Građanima Petnjice ne treba više objašnjavati da je vodovod “u završnoj fazi”, da se čeka tender, da je urađena dokumentacija, da je projekat kandidovan, da se očekuje izvođač ili da će sve biti bolje nakon naredne rekonstrukcije. To slušaju petnaest godina. Njima treba voda koja je ispravna za piće.
I treba im ime i prezime onoga ko je odgovoran kada te vode nema.
Energetska tržišta ulaze u period visoke volatilnosti i viših cijena, zato će akumulacija električne energije biti jedan od najvažnijih faktora budućeg razvoja elektroenergetike, a fleksibilnost ključna za uspješnu integraciju obnovljivih izvora u sistem bez kojih nema održive energetske tranzicije.
To je poručeno sa petog panela “Novi energetski trendovi” koji je u okviru simpozijuma energetike EPCG NET, organizovala Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).
Dr Dragan Ostojić, član Nadzornog odbora EPS-a ocijenio je da se u analizi energetskog sektora mogu izdvojiti tri ključna trenda.
„Prvi su cijene, drugi se odnosi na tehnologije koje se pojavljuju na tržištu, a treći, o kojem se do sada nije mnogo govorilo, jeste promjena uloge potrošača“, naveo je Ostojić.
„Svi dobro znamo da smo ušli u zonu izuzetno povećane turbulencije i volatilnosti cijena, ali i višeg nivoa cijena. Tokom ove godine vidjeli smo povećanje cijena od oko 50 odsto, kao posljedicu geostrateških i geopolitičkih dešavanja“, rekao je Ostojić.
Kako je pojasnio, ta dešavanja nijesu odvojena od energetskog sektora, jer su mnogi geopolitički procesi direktno povezani sa kretanjima u globalnoj energetici.
„U Evropi je cijena električne energije povezana sa dva faktora cijenom ugljen-dioksida i cijenom gasa“, pojasnio je Ostojić.
„Živimo u vremenu izuzetne volatilnosti cijena energije i možemo očekivati da će one ostati povišene. Cijena nafte od 100 dolara po barelu više se ne posmatra kao nešto nemoguće, a povećana cijena gasa ima direktne posljedice za tržište električne energije“, rekao je Ostojić.
Kako je kazao da energetika nikada nije bila statičan sektor, pojavljuje se veliki broj novih tehnologija koje konkurišu fosilnim gorivima i pokušavaju da pronađu svoje mjesto na tržištu.
„U Evropi je taj proces bio dodatno podstaknut snažnim političkim mjerama, zelenom agendom i političkom podrškom,Danas vidimo veliki prostor za konkurenciju različitih tehnologija u različitim segmentima tržišta“, rekao je Ostojić.
On je naglasio potrebu za akumulacijom električne energije kao jedan od najznačajnijih fenomena.
„Akumulacija električne energije, u različitim formama i u različitim vremenskim dimenzijama, postaje veoma važna za budućnost energetike“, zaključio je Ostojić.
Tehnički direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), Ljubiša Đurković ocijenio je da bez intenzivne izgradnje solarnih i vjetroelektrana nema održive energetske tranzicije.
“Zemlje Zapadnog Balkana nemaju alternativu intenzivnoj izgradnji solarnih elektrana, vjetroelektrana i baterijskih postrojenja za skladištenje električne energije, jer će u suprotnom poslovanje nacionalnih elektroenergetskih kompanija postati neodrživo”, poručio je Đurković.
On je podsjetio da su još 2015. godine potpisani prvi sporazumi koji se tiču principa energetske tranzicije,da su u njima definisani jasni ciljevi, te da je razlika između onoga što je do 2025. godine urađeno u državama članicama Evropske unije i zemljama Zapadnog Balkana velika.
„Cilj do 2025. godine bio je da ukupna instalisana snaga solarnih elektrana bude 400 gigavata. Taj cilj je premašen u 2025. godini Evropska unija imala je 406 gigavata instalisane snage solarnih elektrana i 246 gigavata vjetroelektrana“, rekao je Đurković.
Prema njegovim riječima, kada se ti podaci uporede sa rezultatima zemalja Zapadnog Balkana, dolazi se do zaključka da se region, iako je prihvatio agende o energetskoj tranziciji, u praksi suprotstavlja preuzetim obavezama.
„Ukoliko se ne bude sprovodila ova agenda, poslovanje elektroprivreda u zemljama Zapadnog Balkana biće potpuno nemoguće. Zato moramo intenzivno da gradimo solarne elektrane, vjetroelektrane i baterijska postrojenja za skladištenje električne energije. Nema drugog puta“, poručio je Đurković.
On je poručio da je osnovni zadatak elektroprivreda da proizvode dovoljno električne energije i obezbijede snabdijevanje domaćinstava i privrede, ali i da, kao dominantno državne kompanije, pametno upravljaju eventualnim viškovima električne energije i plasiraju ih na berzama po najvišim cijenama.
„Da biste ta dva suštinska cilja mogli da ostvarite, morate da uradite ono što je definisano u agendi“, zaključio je Đurković.
Doc. dr Jelene Stojković sa Elektrotehničkoh fakulteta Beograd, ocijelia je da je region ušao u fazu energetske tranzicije u kojoj izgradnja obnovljivih izvora energije i dalje predstavlja izazov, ali je njihova integracija u sistem postala još zahtjevnije pitanje.
“Pojam fleksibilnosti sistema će se sve češće pominjati na stručnim skupovima”, poručuje Stojković.
„Tradicionalno smo imali proizvodnju koja je pratila potrošnju. Sada, kada na strani proizvodnje očekujemo mnogo više varijabilnih obnovljivih izvora, koji su teže upravljivi, fleksibilnost moramo da tražimo na strani potrošnje. Upravo tu agregator ima ključnu ulogu“, istakla je Stojković.
Ona je objasnila da agregator pronalazi dodatnu vrijednost u resursima koji već postoje u sistemu, ali su trenutno pasivni.
„Agregator je taj koji pasivne resurse pretvara u aktivne, omogućavajući da oni postanu aktivni potrošači, da učestvuju na tržištu i aktivno doprinose radu sistema“, navela je Stojković.
Kako je dodala, fleksibilnost je i u domaćem zakonodavnom okviru prepoznata kao potrebna, ali se svi izazovi ne mogu rješavati isključivo investicijama u velike elektrane i mrežnu infrastrukturu.
„Nemamo luksuz da sve probleme rješavamo samo investicijama u velike elektrane i mrežu. To je svakako neophodno i sigurno će se raditi u narednom periodu, ali dio rješenja jeste upravo rasuta fleksibilnost, koju agregator može da okupi i ponudi operatoru prenosnog i distributivnog sistema“, rekla je Stojković.
Danijela Aisailović, direktorka Udruženja obnovljivi izvori energije (OIE) iz Srbije je govreći o novim energetskim trendovima u toj zemlji, kazala da se se trenutku globalne energetske neizvjesnosti i potrebe za energetskom nezavisnošću donosi regulativa koja usporava buduće projekte.
„Kada bih odgovarala na pitanje koji su novi energetski trendovi u Srbiji, konkretno ne bih znala šta da kažem, jer se dešavaju neke čudne, paradoksalne stvari. U vremenu kada imamo problem sa sigurnošću snabdijevanja, kada imamo svjetsku energetsku neizvjesnost, kada je svima potrebna energetska nezavisnost i novi megavati, mi imamo situaciju da se kod nas donosi regulativa koja stopira buduće projekte“, navela je Aisailović.
Govoreći o problemima sa kojima se investitori suočavaju, kazala je da je u posljednje dvije godine veliki broj njih imao poteškoće u dobijanju dozvola, iako takvi problemi ranije nijesu postojali u toj mjeri.
“Samo u okviru našeg udruženja postoji investitori su Elektromreži Srbije položili bankarske garancije u vrijednosti od 29 miliona eura”, rekla je Aisilović.
Rigo Villamarín generalni menadžer za Crnu Goru u kompaniji POWER X Japan, ocijenio je da baterijski sistemi predstavljaju jedno od najbržih, najpristupačnijih i najefikasnijih rješenja za stabilizaciju elektroenergetskih mreža.
„Baterijski sistem je najpristupačniji i najbrži za instalaciju. Izgradnja nove hidroelektrane može trajati i deset godina, uključujući odobrenja, dok se baterijski park od 500 megavata može isporučiti za 12 mjeseci“, rekao je Villamarín.
Prema njegovim riječima, baterije mogu efikasno da odgovore na različite vrste opterećenja dnevna, sezonska ili ona koja se javljaju na zagušenim tačkama mreže.
„Najvažnije je da baterije danas mogu da donose novac jer baterije mogu da stvore novi izvor prihoda za energetske sisteme i njihove korisnike”, jasan je Villamarin.
Tina Scherf, generalna menadžerka LE Power Germany ocijenila je da će tranzicija ka zelenom vodoniku postojati, ali da će biti sporija i postepena.
„Imamo strategiju i viziju, ali sada moramo preći na projekte koji se mogu instalirati i koji ne zahtijevaju razvojni ciklus od deset ili petnaest godina“, istakla je Scherf.
„Mi se fokusiramo na manje primjene i na zamjenu sivog vodonika zelenim. To je najjednostavniji pristup, jer se vodonik već koristi u industriji širom svijeta najčešće u proizvodnji čelika, rafinerijama, fabrikama stakla i sličnim sektorima“, kazala je Scherf.
Ona je ocijenila da se vodonik mora integrisati u projekte obnovljivih izvora energije, navodeći da ga nije moguće razvijati izolovano od energetskog sistema.
„ Ti obnovljivi izvori moraju biti dostupni po što nižoj cijeni“, pojasnila je Scherf.
Kako je dodala, niži troškovi mogu biti rezultat dobre osunčanosti, povoljnih uslova za vjetar, ali i korišćenja perioda negativnih cijena električne energije u Evropi.
“Za za investitore od presudnog značaja je stabilan regulatorni okvir”, ocijenila je Scherf.
„Kao i kod svakog projekta, potreban je regulatorni okvir koji postoji i koji je stabilan. To je ključno za investitore“, poručila je Scherf.
Rukovodilac organizacione jedinice gasnih servisa u Siemens Energy Srbija, Lazar Radovanović ocijenio je da je stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije jedno je od ključnih pitanja koje mora biti pažljivo adresirano.
„Danas dolazimo do sistema koji bi, kroz proizvodnu tranziciju, trebalo da integriše veliki broj obnovljivih izvora energije. To unosi potpuno drugačiju dinamiku, jer proizvodnja zavisi od ambijentalnih uslova, pa čak i od hidrologije. Zbog toga je upravljanje takvim sistemima potpuno drugačije“, kazao je Radovanović.
Prema njegovim riječima, raniji konvencionalni sistemi imali su predvidivu proizvodnju, koja se relativno lako planirala na godišnjem ili sezonskom nivou.
„Potrošnja je bila ujednačena i imala je linearan rast. Danas se i na profilu potrošnje vidi velika dinamika, kao i potpuno drugačije navike. Industrija koja je nekada postojala danas je ili u smanjenim kapacitetima ili je na pojedinim mjestima više nema“, rekao je Radovanović.
On je dodao da se, usljed promjena u privredi i navikama potrošača, promijenilo i mjesto na kojem se energija troši, a da dodatnu kompleksnost elektroenergetskom sistemu donose data centri i njihova specifična dinamika potrošnje.
„Kada u tu računicu uključimo i data centre, sa njihovom specifičnom dinamikom potrošnje, možemo reći da se tehnički rizici najviše sumiraju u potrebi obezbjeđivanja stabilnog elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije“, istakao je Radovanović.
On je poručio da se stabilnost elektroenergetskog sistema ne može obezbijediti bez aktivnijeg i preciznijeg planiranja.
„Stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije ključno je pitanje koje treba adresirati. Da bi se ona ostvarila, mora se mnogo aktivnije planirati. Danas ne planiramo samo godišnje ili sezonski, već i na nivou mjeseca, dana i sata, a sada se ide i ka 15to minutnom planiranju“, naveo je Radovanović.
Zaključio je da je za uspješno upravljanje tehničkim rizicima od presudnog značaja pravovremeno obezbijediti stabilnost elektroenergetskog sistema u uslovima ubrzane energetske tranzicije.
Peti Simpozijum energetike – EPCG NET 2026, koji je u Budvi organizovala Elektroprivreda Crne Gore, otvoren je uz poruke da je energetska tranzicija postala centralno razvojno, ekonomsko i bezbjednosno pitanje Crne Gore i regiona, uz jasnu ocjenu da se sektor nalazi u fazi najdubljih strukturnih promjena u posljednjim decenijama.
Na otvaranju je istaknuto da su dekarbonizacija, digitalizacija, razvoj obnovljivih izvora energije i jačanje energetske sigurnosti prestali da budu dugoročni ciljevi i postali svakodnevna realnost koja zahtijeva brze odluke, stabilne politike i snažna investiciona ulaganja.
Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš poručio je da EPCG NET iz godine u godinu potvrđuje status jednog od najznačajnijih regionalnih energetskih skupova, naglašavajući da energetska tranzicija nije samo tehnički proces, već prilika za strukturno jačanje ekonomije i dugoročnu energetsku nezavisnost države.
On je istakao da Crna Gora ima jasnu evropsku perspektivu i definisane klimatske i energetske ciljeve, te da je odgovornost svih aktera da se ti ciljevi pretvore u konkretne projekte i mjerljive rezultate. Posebno je naglasio da EPCG, kao najveća energetska kompanija u zemlji, ima ključnu ulogu u ukupnom razvoju sistema.
Govoreći o investicionom ciklusu, Dragaš je naveo da kompanija intenzivno ulaže u nove obnovljive izvore energije, modernizaciju postojećih kapaciteta i unapređenje energetske efikasnosti. Posebno je izdvojio projekat vjetroelektrane Gvozd, koji je ocijenio kao prekretnicu u razvoju crnogorske energetike.
Prema njegovim riječima, Gvozd predstavlja novi razvojni ciklus i dokaz da Crna Gora može realizovati kompleksne energetske projekte u skladu sa evropskim standardima. Naglasio je da je riječ o projektu u potpunom vlasništvu EPCG, koji funkcioniše po tržišnim principima i bez subvencija, te da će proizvoditi energiju za oko 25.000 građana.
Dragaš je dodao da značaj ovog projekta prevazilazi same proizvodne efekte, jer potvrđuje kapacitete EPCG da bude nosilac energetske tranzicije i dugoročnog održivog razvoja. On je istakao da Gvozd predstavlja samo dio šireg investicionog ciklusa koji uključuje razvoj solarnih i vjetroprojekata, kao i modernizaciju hidroenergetskog sektora.
Posebno je naglasio da hidroelektrane ostaju temelj energetske stabilnosti Crne Gore, zbog čega su njihova modernizacija i produženje životnog vijeka strateški prioritet kompanije. Takođe je ukazao da energetska tranzicija ne podrazumijeva samo izgradnju novih kapaciteta, već i razvoj mreže, skladištenja energije i savremenih tržišnih modela.
Dragaš je posebno istakao značaj međunarodnih partnerstava, navodeći saradnju sa evropskim finansijskim institucijama i strateškim partnerima kao ključnu za realizaciju velikih projekata. Prema njegovim riječima, takva saradnja donosi nova znanja, tehnologije i finansijske modele, ali i podiže standarde realizacije projekata u Crnoj Gori.
Predsjednik Saveza energetičara, prof. dr Nikola Rajaković, ocijenio je da se energetski sektor nalazi u periodu ubrzanih promjena, uz sve izraženiju povezanost energetike i geopolitike. On je naglasio da savremeni energetski sistem karakteriše snažan tehnološki razvoj, posebno u oblasti solarne i vjetroenergije, kao i baterijskih sistema za skladištenje.
Rajaković je ukazao na sve veći značaj vještačke inteligencije u energetici i nagli rast potrošnje električne energije, posebno u segmentu data centara, naglašavajući da se energetski sistemi suočavaju sa potpuno novim nivoom potražnje. Posebno je izdvojio razvoj nuklearne fuzije kao perspektivnog, ali još uvijek dugoročnog pravca.
On je poručio da se energetski sektor razvija kroz sinergiju tehnologije, regulative i finansija, te da je upravo ta ravnoteža ključ uspješne tranzicije.
Ministar energetike i rudarstva Crne Gore Admir Šahmanović ocijenio je da je EPCG NET prerastao u jednu od najvažnijih regionalnih platformi za razmjenu znanja, investicija i politika u energetskom sektoru. Istakao je da energetika više nije samo pitanje proizvodnje električne energije, već i pitanje ekonomskog razvoja, nacionalne sigurnosti i tehnološke konkurentnosti.
On je naveo da je Crna Gora u prethodnom periodu sprovela značajne reforme, unaprijedila regulatorni okvir i intenzivirala saradnju sa evropskim partnerima i međunarodnim finansijskim institucijama. Posebno je naglasio da se sada ulazi u fazu konkretnih investicija koje se mjere stotinama miliona eura.
Prema njegovim riječima, cilj Crne Gore je da ne bude pasivni posmatrač, već aktivni učesnik evropske energetske tranzicije i regionalno energetsko čvorište.
Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović istakao je da EPCG ulazi u snažan investicioni ciklus i da ukupni planovi kompanije dostižu oko 4,1 milijardu eura. Naglasio je da se energetska tranzicija mora posmatrati kao razvojna šansa, a ne administrativna obaveza.
On je izdvojio programe Solar 3000+, 5000+ i 10000+, kroz koje je već instalirano više od 100 MW na oko 10.000 krovova, čime se, kako je naveo, mijenja koncept odnosa građana i energetskog sistema. Potrošači postaju aktivni učesnici, dok se lokalna proizvodnja energije sve više decentralizuje.
Đukanović je naveo da EPCG već raspolaže portfeljom od oko 570 MW projekata iz obnovljivih izvora, uz planiranu godišnju proizvodnju od oko 900 GWh, što predstavlja značajan iskorak u odnosu na postojeće hidroenergetske kapacitete.
Posebno je istakao projekte Solar 10000+, izgradnju solarnih elektrana na industrijskim i javnim objektima, kao i razvoj baterijskih sistema za skladištenje energije, koji postaju ključni element stabilnosti sistema u uslovima rasta obnovljivih izvora.
Govoreći o investicijama u toku, Đukanović je naveo modernizaciju hidroelektrana, ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja i razvoj vjetroparkova, uz podršku međunarodnih finansijskih institucija poput EBRD-a i KfW banke.
On je istakao da EPCG planira i dodatne projekte u saradnji sa strateškim partnerima, kao i da je otvorena za različite modele saradnje sa privatnim investitorima, uključujući i otkup projekata u naprednoj fazi razvoja.
U završnim porukama, učesnici su saglasni da energetska tranzicija zahtijeva balansiran pristup, razvoj hidro, solarnih i vjetro kapaciteta, modernizaciju mreže, jačanje skladištenja energije, digitalizaciju sistema i snažnu regionalnu i evropsku integraciju.
Simpozijum EPCG NET 2026 u Budvi tokom naredna dva dana okupiće predstavnike energetskog sektora, institucija, finansijskih organizacija i stručne javnosti iz Crne Gore, regiona i Evrope, sa ciljem definisanja pravaca razvoja energetike u narednom periodu i jačanja saradnje u procesu energetske tranzicije.
U organizaciji Elektroprivrede Crne Gore u Budvi će se sjutra počinje jubilarni 5. Simpozijum energetike – EPCG NET 2026, koji će okupiti najznačajnije predstavnike energetskog sektora iz Crne Gore, regiona i Evrope.
Tokom proteklih godina, EPCG NET se profilisao kao jedan od najvažnijih regionalnih skupova posvećenih energetici, a ovogodišnje jubilarno izdanje dodatno potvrđuje njegov značaj kao platforme za razmjenu znanja, iskustava i strateških ideja koje oblikuju budućnost energetskog sektora.
Budva će tokom dva dana ponovo biti mjesto susreta ključnih donosilaca odluka, lidera vodećih energetskih kompanija, predstavnika evropskih i međunarodnih institucija, investitora, finansijskih organizacija, regulatornih tijela i renomiranih stručnjaka iz oblasti energetike. U vremenu ubrzanih tehnoloških promjena i intenzivne energetske tranzicije, EPCG NET 2026 pruža priliku za otvoren dijalog o izazovima i mogućnostima koje stoje pred energetskim sektorom.
Program simpozijuma obuhvatiće niz stručnih panela i diskusija posvećenih temama od presudnog značaja za razvoj energetike u narednom periodu.
Poseban fokus biće stavljen na ulogu Evropske unije u kreiranju stabilnog i podsticajnog investicionog ambijenta, kao i na mogućnosti koje proces evropskih integracija otvara za razvoj energetskog sektora u Crnoj Gori i regionu. Učesnici će razgovarati i o perspektivama razvoja obnovljivih izvora energije, modelima finansiranja zelenih projekata i izazovima koje donosi tranzicija ka održivim energetskim sistemima.
Jedna od centralnih tema biće integracija regionalnog tržišta električne energije, uticaj novih regulatornih okvira, uključujući CBAM mehanizam Evropske unije, kao i globalni trendovi koji mijenjaju način proizvodnje, distribucije i potrošnje energije.
Posebnu pažnju privući će i paneli posvećeni digitalnoj transformaciji energetskog sektora, sa akcentom na primjenu vještačke inteligencije i naprednih tehnoloških rješenja u upravljanju, optimizaciji i razvoju elektroenergetskih sistema.
Jubilarni EPCG NET 2026 još jednom potvrđuje opredijeljenost Elektroprivrede Crne Gore da, zajedno sa partnerima iz zemlje i inostranstva, doprinosi kreiranju održivih razvojnih politika i jačanju regionalne saradnje u oblasti energetike. Kroz povezivanje privrede, institucija, akademske zajednice i međunarodnih organizacija, simpozijum nastavlja da daje značajan doprinos definisanju smjernica za sigurnu, konkurentnu i održivu energetsku budućnost regiona.
EPCG NET 2026, mjesto gdje se susrijeću ideje, investicije i lideri koji oblikuju energetiku budućnosti.
