Šesnaestog februara ove godine u prostorijama udruženja „ZK Bihor“ održana je zajednička večera novoizabranog i prethodnog Upravnog odbora, na koju je bilo pozvano i još nekoliko starijih članova i aktivista kluba.
Večera je organizovana kao svojevrsno druženje uz zajednički objed, s namjerom da se novoizabrani članovi dodatno upoznaju s aktivnostima kluba, ali i da se prisjetimo postignutih rezultata tokom sedamnaest godina njegovog postojanja.
Zajednička ocjena je da je udruženje ZK Bihor, prema priznanjima mnogih — kako u domovini, tako i u dijaspori — jedno od najorganizovanijih udruženja, čiji članovi mahom dolaze iz Crne Gore, Bihora i Sandžaka, ali ne isključivo iz tih krajeva.
Skup je otvorio predsjednik Upravnog odbora iz prethodnog mandata Esko Halilović, dipl. ing. agronomije, podsjetivši na razvojni put ZK Bihor kroz vrijeme. Naglasio je da je veliki broj članova ovog udruženja kontinuirano ulagao sebe u njegove programe, te da su rezultati takvog rada jasno vidljivi.
Novoizabrani predsjednik, Remzija Hajdarpašić, dipl. ing. mašinstva, poželjevši dobrodošlicu prisutnima, istakao je da su pred udruženjem novi izazovi, ali da vjeruje kako ćemo, kao i do sada, hrabro ulaziti u nove programe — na zadovoljstvo članova u dijaspori, ali i našeg zavičaja za koji smo neraskidivo vezani od samog početka. Skupu se obratio i sekretar udruženja Hamdija Rastoder, najavivši još jednu plodonosnu godinu rada.
Poslije njihovih obraćanja, prisutnima se obratio i književnik Faiz Softić, glavni i odgovorni urednik revije Bihor, i tom prilikom kazao:
„Dragi moji,
nisam ustao da bih pokazao svoje oratorske sposobnosti. Ne, to mi nije potrebno. Ustao sam iz jednog sasvim drugog razloga:
Prvo, sve vas ja volim i cijenim, ali svojom ili Božijom voljom neću još dugo biti u ovim redovima. Ako to bude moja odluka, značiće da neću biti u punoj aktivnosti, ali ću ostati tu kad zatreba da pomognem, onoliko koliko me bude zdravlje služilo. Ako, pak, bude Božijom voljom — onda ćemo se rastati zauvijek.
I, kao što kaže Meša Selimović u svom veličanstvenom romanu Derviš i smrt:
‘Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,
Ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori: šteta, šteta.
Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta…’
Zašto sam večeras ustao da sve ovo kažem pred vama? Dolazeći punih sedamnaest godina ovdje i svakodnevno se družeći s vama, radeći na programima vezanim za kulturu, primijetio sam nešto o čemu treba javno govoriti. Naime, vrlo mali broj ljudi iz Odbora i iz aktivnog jezgra kluba, koji učestvuju u brojnim aktivnostima, zapravo je svjestan koliki posao radi – a možda ni ja sam nisam do kraja svjestan naši velikih rezultata.
U prvoj godini svog mandata predsjednika Upravnog odbora – Esko Halilović je jednom prilikom izrekao ključnu rečenicu koja je osvijetlila suštinu našeg zalaganja. Na prigovor upućen članovima Odbora rekao je: ‘Ovo su heroji!’ I to je apsolutna istina. Ljudi koji danonoćno rade, brinu i ulažu ogromnu energiju – jesu heroji. Heroj se ne postaje samo u ratu; heroj se postaje i u miru, radeći poslove od društvenog interesa za zajednicu.
Na kraju, kada kažem da nismo dovoljno svjesni onoga što radimo, mislim na činjenicu da malo koje udruženje ulaže ovoliko energije u kulturne i društvene aktivnosti i tako sistematski ispisuje svoju istoriju. Jednoga dana možda nas neće biti, možda neće biti ni ove zgrade, niti bilo čega što nas okružuje u ovom trenutku, ali će ostati zapis o nama i našem radu.
Ostaće trag u reviji i drugim medijima – gdje smo bili i šta smo radili. Naša revija se čuva u više nacionalnih biblioteka, uključujući i Nacionalnu biblioteku u Luksemburgu, kao i u nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju; u posebnim arhivskim odjelima. Svaki broj se uredno predaje u više primjeraka i čuva; ne godinu, ne deset, ne sto, već trajno.
Čuvajmo sve ovo. Možda nas je Božija ruka dovela dovde. Mi to moramo čuvati s posebnim poštovanjem .“
Druženje je nastavljeno u bihorskom duhu – uz razgovor o temama koje se tiču našeg odnosa prema zavičaju. Jedan od veterana udruženja – Hamdija Diko Cikotić, naglasio je da ZK Bihor treba aktivnije da se uključi u društveni život u Bihoru i pomogne u pronalaženju rješenja, naročito kada je riječ o ekologiji i zbrinjavanju otpada – velikom problemu cijelog regiona. Upravo u Bihoru, do skoro netaknutoj prirodi, otpad prijeti da zatrpa najljepše perivoje našeg zavičaja.
I na ovoj zajedničkoj večeri nanovo se potvrdilo drevno iskustvo čovječanstva – da su najuspjelija druženja upravo ona koja se oblikuju oko zajedničke trpeze.
