Predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović oštro je reagovao na navode  odborničkog kluba SD Petnjica. Reagovanje prenosimo u cjelosti.

“Opšte je poznato da kao predsjednik opštine često puta ne odgovaram na paušalne ocjene i neutemeljene kritike koje upućuju pojedinci iz opozicije. Trudio sam se sve ovo vrijeme da dam doprinos političkoj kulturi i dijalogu i nadam se da to građani Petnjice prepoznaju. Međutim, kada se dese istupi pojedinih opozicionih partija ili pojedinca koji sa krajnje neargumentovanim i neutemeljnim kritikama izlaze u javnost onda se prosto iskaže potreba da reagujem. U ovom slučaju to činim zbog reakcije kluba odbornika SD odnosno, njihovog odbornika gosp. Zeida Škrijelja, kojeg sam prepoznao kao autora ovog teksta potpomognut sa još jednim drugim momkom koji je htio i takođe želio da bude anoniman ali, kako se dobro poznajemo znamo ko, šta i kako misli i za čije interese radi. Zato sa uvaženim odbornicima iz kluba SD neću polemisati već isključivo sa gosp. Šrkijeljom.

 Najprije da krenemo onako kako se i on glasnuo. Kupovina građevinskog objekta Motela je dobro promišljena investicija. Sama činjenica da u Petnjici, samostalnoj opštini, nije bilo smještajnih kapaciteta. Osim toga, opšte je poznato da ni Komunalno preduzeće nije imalo adekvatne prostorije, kao ni Turistička organizacija. To su bili osnovni motivi za kupovinu pomenutog objekta. Vama je poznato da je kroz sprovedenu tendersku proceduru  Opština isplatila vlasniku  250.000 eura za pomenuti objekat. Smatram da je ta cijena izuzetno popularna, imajući u vidu da je ovlašćeni procjenitelj dao procjenu da ovaj objekat vrijedi 380.000 eura.

Inače, radi se o građevinskom objektu koji je izgrađen po najsavremenijim jugoslovenskim standardima i samim tim spada u objekte od izuzetne čvrstine i funkcionalnosti. Ako se uzme podatak da ovaj objekat ima 1.500 kvadrata prostora, suteren, prizemlje i sprat onda je lako izračunati da je kvadrat prostora koštao 166 eura.

Ovaj podatak govori sam za sebe i svi koji se iole razumiju u vrijednost građevinskih objekata, lako mogu zaključiti da se radilo o izuzetno povoljnim uslovima. Vrlo značajna je činjenica i to da kupovinom ovog objekta, Opština je uvećala svoju imovinu, u smislu gradskog građevinskog zemljišta za 1 569 m².

Ako to sagledamo sa aspekta vrijednosti zemljišta po zvaničnoj proćjeni  1 m² = 50 eura. lako možemo izvesti zaključak da ovo zemljište vrijedi 78.450 eura odnosno, ako to oduzmemo od 250.000 eura dolazimo do cifre 171.550 eura znači da su nam realni troškovi kupovine Motela, i to dodatno možemo smatrati novom vrijednošću koju je Opština obezbijedila za svoje potrebe, a samim tim i potrebe građana.

U ovom odgovoru, želim da spomenem sljedeće, da će se i u ovom objektu adaptirati prostor o trošku Ministarstva sporta i mladih, za osnivanje Omladinskog kluba. Ministarstvo je opredijelilo 20.000 eura, dok će lokalna uprava biti u obavezi da obezbijedi opremu, i po našoj procjeni to neće biti više od 5000 eura.

Još jedna mogućnost se otvara, u smislu da je valorizacija Bihorskog ćilima odnosno, snaženja ženskog preduzetništva kroz otvoreni poziv norveške Vlade koja je predvidjela sredstva za podršku lokalnim upravama, prvenstveno na sjeveru Crne Gore. Mi smo već odlučili da apliciramo za sredstva u iznos od 30 000 eura, koja će se iskoristiti za adaptaciju dijela suterena Motela. Naravno, govorimo o tome ukoliko projekat prođe i taj prostor će se koristiti za potrebe ženskog preduzetništva. Sa aspekta opravdanosti, investicije ove dvije pomenute aktivnosti dodatno idu u prilog dobro obavljenom poslu. Sve navedene relevantne činjenice ukazuju na to da če biti novih radnih mjesta i da će svi građani imati koristi od ove veoma značajne vrijednosti koju smo obezbijedili našoj sredini.

Motel je bio u funkciji za 3 mjeseca i ostvario je 157 noćenja u 6 soba sa 14 ležaja. Prihodi koji su ostvareni na osnovu zakupa, kao i noćenja iznose 2.149 eura. Iako simbolično, ova suma pokazuje da je moguće ostvariti mnogo veći prihod i to se svakako očekuje kada se budu stekli svi preduslovi za puno korišćenje svih kapaciteta ovog objekta. Mogućnost da se organizuju razni događaju, porodičnog, privatnog ili društvenog značaja su već vidljivi i to je jedan od segmenata koji je vidljiv i koji ide u prilogu opravdanosti Odluke lokalne uprave za kupovinu predmetnog objekta.

Kao ekonomista, ponajviše “populistički teoretičar” i “tumač budžeta”, trebali bi da znate prenešena sredstva nijesu najprije zakonom zabranjena a sam karakter i suština prenešenih sredstava kada je Petnjica u pitanju, veoma važana za funkcionisanje lokalne uprave.

Naime, imajući u vidu realnu činjenicu da opština Petnjica ima niske svoje izvorne prihode koji se svakako iz godine u godinu povećavaju, ali nijesu dovoljni za željeno punjenje budžeta pa je stoga predjsdnik opštine, koji je jedini po zakonu dužan da trošu budžetska sredstva, u skladu sa procedurama, u obavezi da sagleda i tu relanost. To suštinski znači da opština nema prihoda u januaru, februaru, martu ili ako ih ima oni su zanemarljivi za potrebe lokalne uprave u tom periodu.

Pomenuću da je naša obaveza prema zaposlenim, dobavljačima, prema održavanju puteva u zimskim uslovima, prema građanima po raznim osnovama, da nemamo akumulirana sredstva opština bi se sasvim sigurno našla u nezavidnoj poziciji. Vjerujem da Vi to, gosp. Škrijelj, ne bi željeli ali, uzimajući kontekst u kojem iznosite Vaše kvalifikacije po ovom pitanju, može se zaključiti drugačije.

Zbog javnosti i građana dodaću da veliki broj lokalnih uprava ima ovakvu praksu i da prenosi određena sredstva. Dodaću i to, ne samo ovo što sam gore iznio kao razlog, da nije jedini razlog već da često puta se i sredstva prenose zbog toga što se u jednoj fiskalnoj godini ne mogu se svi projekti završiti.

Jednom riječju, ovo je odgovoran odnos prema građanima i opštini i dok god budem na poziciji prvog čovjekra opštine vodiću računa o ovim i ovakvim prilikama koje kao predsjednik opštine uočavam, razumijem i iznalazim mogućnosti da ne dođe do kolapsa opštine. Neka građani zaključe da li je vaša ocjena argumentovana ili nije a ja vam eksplicitno saopštavam da se drugačije ne može osim ako se želi izazov koji ne bi bio dobar niti za građane niti za zaposlene niti za dobavljače.

Sa indignacijom odbacujem Vaše naloge da lokalna uprava radi na modernizaciji puteva koji pripadaju samo članovima DPS. Za svaki lokalni putni pravac koji smo asfaltirali dobili smo zahtjeve od MZ, lokalnog stanovništva ili uzornih poljoprivrednih proizvođača. Uzeću samo jedan primjer da smo i u Radmancima i u Tucanjama radili na modernizaciji puteva u prvom mandatu i ako smo tamo imali loš izborni rezultat. Nikada više nije urađeno na sanaciji udarnih rupa nego u poslednjih tri godine gdje smo sopstvenim sredstvima finansirali te aktivnosti.

Istina je da je veliki broj putnih pravaca bio oštećen i da ipak nije bilo dovoljno sredstava da se svaki putni pravac sanira. Uspjeli smo da smanjimo broj putnih pravaca koji su bili u veoma lošem stanju. Zbog građana ću reći da ćemo to činiti i u ovoj godini gdje smo budžetom predvidjeli za ovu godinu 100 hiljada eura za tu namjenu. Odgovorno tvrdim da na uštrb sanacije udarnih rupa, nije niti jedan putni pravac asfaltiran. Što se tiče Vaše opaske da su se asfaltirala dvorišta, trebali bi da imate više informacija za takvu konstataciju.

Ukoliko budete insistirali na tome, dobićete adekvatan odgovor i za to i smatram da je ovdje u pitanju Vaša malicioznost i uskopartijska namjera da pokušate da diskvalifikujete neke odgovorne ljude. Istine radi, ostalo je još samo par “otvorenih rupa” koje izvođač nije uspio da sanira iz prostog razloga što je u tom trenutku nedostalo asfaltne mase i isti je u obavezi da to završi ali su vremenske prilike bile loše pa isti nije mogao da preuzeti posao blagovremeno završi.

Ja sam se već građanima izvinio ali sam siguran da su građani više zahvalni za ono što smo uradili na sanaciji puta koji pominjete i da ovaj tehnički propust izvođača ne doživljavaju kao lošu namjernu već su razumjeli suštinu problema. Obećavam da što se prije stvore prilike, radićemo dodatno na putnom pravcu Petnjica – Savin Bor.

Vrlo nevješt Vaš pokušaj zamjena teza oko kategorizacije novih putnih pravaca na štetu ranijih. Lično sam u komunikaciji sa mnogim građanima Vaše MZ koji to potpuno drugačije gledaju a o tome koliko ko boravi u zavičaju i koliko ko doprinosi, ovom prilikom ne želim zaista da bilo šta da kažem jer je Vaše radno mjesto i radno mjesto čovjeka o kojem govorite van ove sredine i za mene je suvišno bilo šta drugo komentarisati. Često govorite o realnom sektoru a da nikada nijeste pojasnili da li ste išta učinili kao neko ko je bio zadužen za kreiranje poslovnog ambijenta za vrijeme Vašeg službovanja u lokalnoj upravi.

Ovom prilikom ću samo istaći da smo upravo krajem prošle godine dobili prestižno priznanje za kreiranje poslovnog ambijenta u Skoplju od strane Global Lokal Instituta za kreiranje poslovnog ambijenta u našoj sredini. Zbog građana želim da istaknem da je to osnovna uloga lokalne uprave i svi vi koji govorite o tome da opština nije stvorila ni jedno radno mjesto u realnom sektoru, govorite sa krajnje lošim namjerama i želite da diskvalifikujete naše učinke i postignuća u toj oblasti.

Posjetiću da smo sa lokalnog nivoa usvojili niz akata i obezbijedili najfleksibilnije uslove za razvoj biznisa i investicija za nova radna mjesta. Broj poslovnih subjekata i preduzeća se popeo na njih 29 DOO sa nekoliko agrokooperativa i veliki broj novih poljoprivrednih gazdinstava jer su mahom mladi ljudi sa područja naše opštine zasnovali svoj biznis na svom gazdinstvu. To nije slučajno jer smo za mnoge obezbijedili besplatne biznis planove sa nivoa savjetodavne službe. Takođe smo direktno učestvovali u ohrabrivanju i iniciranju biznis ideja i vrlo otvoreno ću reći da je nekoliko privatnih preduzetnika, zahvaljujući našoj podršci koja je bila direktna ili indirektna, upravo zapošljavala nove radnike.

Potpuna je neistina da osporavam donošenje odluke o davanju imena ulica i naselja. Naprotiv, više puta sam tražio od nadležnog tijela i skupštinske službe da se privede kraju započeta procedura jer je nadležno skupštinsko tijelo odavno počelo da radi na tome. Bilo je više sastanaka na kojima su se razmatrale predložene inicijative i da je po prirodi posla procedura duže trajala i prema onome što ja imam u saznanju, vrlo brzo će se i to pitanje riještiti ili kroz novu zakonsku mogućnost ili će se konačno privesti kraju posao nadležnog skupštinskog tijela za davanje imena ulica i spomen obelježja.

Čudi me da imate hrabrosti da pominjete partijsko zapošljavanje. Mala je sredina, ovdje se sve zna. Zbog građana ću reći da ste imali moj poziv da, nakon isteka Vašeg mandata, ostanete i da svo vaše ekonomsko znanje usmjerite ka razvoju opštine. Vi ste to odbili i tražili da vas partija negdje uhljebi u toplije krajeve i time nedvosmisleno pokazali da nimalo nijeste posvećeni opštem dobru i razvoju opštine već samo lično i sasvim lično. Vrlo dobro znate, gosp. Škrijelj, da lokalna uprava redovno raspisuje Javne oglase za dodjeljivanje linija za unutrašnji saobraćaj na području opštine i da se, na žalost, niko do sada nije javio.

Ukoliko se i ako se kad javi, lokalna uprava će razmotriti mogućnost subvencije za takvog podnosioca aplikacije. Sve do tada je suvišno govoriti o odgovornosti lokalne uprave. Vaše više nego tendenciozne ocjene javnih finansija opštine su krajnje netačne i neprecizne. Istina je da je opština Petnjica po stepenu odgovornosti za javne finansije u samom vrhu lokalnih uprava u Crnoj Gori i da nam takav uspjeh ne možete niti oduzeti niti umanjiti. Znam da žalite što nijeste u lokalnoj vlasti ali jeste na državnom nivou i trebalo bi malo više da razmislite o Vašim nastupima i kritikama koje upućujete.

Trebalo bi da imate makar malo političkog morala i da se osvrnete na učinak svih vas kao partije za Petnjicu i njene građane. Ja mislim da ste Vi u veoma haotičnom stanju i da ne sagledavate realnost na pravi način i da Vi nemate pravo da osporavate našu viziju koja već daje rezultate. Petnjica je danas mjesto u kojem je uloženo oko 20 miliona eura i da su to sve investicije koje smo mi inicirali za koje smo radili projekte i za koje smo dobili snažnu podršku Vlade Crne Gore.

Vama veoma smeta što smo mnogo uradili na emancipaciji Petnjice, što je danas Petnjica mnogo inkluzivnija u odnosu na period u zadnje četri godine kada smo imali priliku da i svoje zanje, svoju viziju i svoj partijski program za koji smo dobili ubjedljivu podršku građana, uspješno realizujemo. Vjerovao sam da ste Vi čovjek koji voli svoju opštinu i ljude koji žive u njoj i da ste trebali mnogo više da bude sa njima i uz njih. Ali ste Vi odabrali drugi put koji je mnogo lakši, jednostavniji i ljepši.

Željeli ste da imate mnogo manje odgovornosti, mnogo manje brige a građane koje ste slatkorečivo zavodili, ostavili i otišli bez pozdrava. O bahatosti koju pominjete u najmanju ruku trebali bi da budete svjesni same činjenice da ste bili moj potpredsjednik odnosno opštine pa se čudim kako ste mogli da izdržite sa “bahatim čovjekom” i kako tada ne rekoste – ne mogu i neću da budem saradnik “bahatog čovjeka”. No, građani Petnjice ubijeđen sam da ne misle tako i da predsjednik opštine nije bahat čovjek, već čovjek koji razumije, pomaže i čini dobro svim ljudima i dijeli sudbinu sa njima na prostoru na kojem zajedno žive.

Žao mi je što nijeste imali kuražnosti da dođete na sjednicu lokalnog parlamenta pa da pred našom javnošću i građanima o svemu razmijenimo argumente pa bi ste vjerovatno tada čuli kako neke druge političke partije misle o vašim kadrovima i njihovima učincima a onda bi ste možda čak mogli i zaključiti da je predsjednik opštine imao jednu reakciju u smislu isticanja određenih činjena jednog vašeg visokog funkcionera u prethodnom periodu što nedvosmisleno ukazuje da želim svima koji daju doprinos u razvoju opštine Petnjica, ukazujem zahvalnost i poštovanje.

Umjesto toga, Vi ste sa neprimjerenom retorikom čestitali novogodišnje praznike našim građanima sa opet paušalnim kritikama koje, naravno, nijesam želio da komentarišem jer u tim i takvim trenucima cijenim da treba drugačije da se ponašam. Razmislite da li je Vaše javljanje u ime kluba prikladno u ovom trenutku u kojem se nalazimo i da li nam to sada baš treba. Pametni ljudi i zajednice kod pojave određenih izazova, bave se drugi svarima i drugim pitanjima ali eto, Vi ste se drznuli da pokažete o čemu razmišljate i šta Vam je namjera. Poziv Vaš da podnesem ostavku dobro sam razumio ali ću Vas i zamoliti da razmislite da li treba još nekom, ponajprije samom sebi, da to ponudite a i nekim vašim političkim gorostasima makar zbog činjenja ili nečinjenja.

Otklonite tu dilemu makar u sebi u lijepoj podgoričkoj idili ili ono kada dođete pa na lijepoj mjesečini iznad vašeg sela kada se pojavi. Dragi kolega Škrijelj, nadam se da ste razumjeli da sam bio veoma učtiv i blag prema Vama zato što još uvijek mislim da nijeste sazreli za velike stvari niti ste politiku u dovoljnoj mjeri razumjeli. Predlažem Vam da zajedno formiramo tim koji će se baviti integralnim razvojem Petnjice i da Vi kao “vodeći ekonomski teoretičar” budete na čelu toga tima pa da kroz izrađenu studiju zaslužite “dužno poštovanje” za trud koji ste uložili. Vjerovatno bi u toj studiji napisali da je efektivno lokalna uprava bila u prilici samo četri godine da radi na razvojnim projektima odnosno, sa pravom se može reći samo dvije upravo zbog toga što smo imali takve okolnosti kakve smo imali.

Ne tražim alibi u ocjeni ministarstva ekonomije za Petnjicu a na osnovu pravilnika da je na začelju po stepenu razvijenosti ali ću opet zbog građana istaći nekoliko čienjnica. Prva je da je Petnjica područje decenijama stagnirala u razvoju, da smo u svim državno-političkim ustrojstvima bili poslednji u razvoju, jednako bilo li to u kraljevini, knjaževini, otomanskoj imperiji, socijalističkoj Jugoslaviji i sve do moderne Crne Gore. Dok ste Vi lagano učili i studirali, neki drugi su se borili da status najveće i  najnerazvijenije mjesne zajednice promijene. Makar bi to trebalo da Vas obaveže, ako držite do toga da ste odgovoran čovjek, pa bih sasvim sigurno drugačije mogli da razgovaramo o stepenu razvijenosti opštine. Kao ekonomista znate da se stepen razvijenosti jedne lokalne samouprave utvrđuje na osnovu pokazatelja ekonomske razvijenosti, strukturnih promjena, demografskog stanja.

Vjerujem da znate da u ocjeni takvog stanja uzima se u obzir i infrastruktura, kadrovski potencijal u svim oblastima a posebno u zdravstvu, obrazovanju, sportu, kulturi, socijalnoj zaštiti i sve što je do sada bilo pristupno u Petnjici u ovim oblastima je zatečeno stanje. Ono što je suštinska istina, a ja vjerujem da ovo razumiju ljudi koji se iole razumiju u ovu problematiku, u odnosu na zatečeno stanje mnogo unaprijeđeno.

Samo jedan pokazatelj da je opština Andrijevica malo ispred nas po stepenu razvijenosti ali je po godinama samostalnosti mnogo duže ispred nas. Uz ovo dodaću da je poslednja ocjena odnosila se i na period zadnje tri godine kada ste i Vi bili potpredsjednik u opštini u upravo zaduženi za ekonomski razvoj i preduzetništvo. Ovog puta Vas samo pitam da li se pojedinačno ili zajedno moglo više uraditi, a mislim na sebe i na Vas?!

Budimo realni i gledajmo na stvari drugačije. Petnjica niti tone niti plovi. Ali ide sigurnim korakom naprijed a i najduži put, po drevnoj istočnjačkoj mudrosti, počinje malim koracima. Opet moj poziv – vidimo se u Javorovi ili me pozovite da posjetim jedan od nacionalnih parkova ili možda, ne daj Bože, u nekom parku prirode za koji ste “inicirali” da se formira negdje u Turjaku ili Golubovcu”, stoji u reagovanju predsjednika opštine Petnjica, Samira Agovića.

Da se i u Bihoru od poljoprivrede može lijepo živjeti, pokazuje primjer Mehmeda Mela Ajdarpašića iz sela Vrševo. Ovaj 44-godišnji Bihorac se bavi stočarstvom čiji buljuk ovaca broji nešto preko 140, kao i 20 grla krupne stoke, od čega 15 krava muzara.

Samo što je stigla ekpa portala radija na imanje bihorskog domaćina, ovca je ojagnjila dva jagnjeta.

SVE ŠTO VIDIŠ ZARADIO SAM U ZAVIČAJU

Prema riječima domaćina, to znači berićet i nafaku.

“Dok se drugi slikaju pored džipova i pored kuće i postavljaju na FB, ja ću da izbacim sliku sa jagnjetom”; sa ponosom ističe Mehmed.

Za oko nam je zapao parkiran džip marke Tojota ispred porodične kuće i nijesmo mogli da odolimo a da ne saznamo da li udio u kupovini luksuznog automobile ima zarada stečena van granica svoje domovine.

Uz ironični i ponosni osmijeh, Mele kaže da je sve što vidimo stečeno zahvaljujući ovcama i kravama, radeći na svom porodičnom imanju.

DA RADE OVDJE KAO ŠTO RADE NA ZAPADU DRUGAČIJE BI BILO

“Kada sam ga kupio, jedan naš čovjek iz inostranstva mi je rekao da sam mogao da kupim umjesto njega 70-80 ovaca. Što bi se reklo, ovo auto je za u svatove. Ima tu još auta za svakodnevnu upotrebu, nije samo džip. Išao sam i ja u inostranstvo i vidio sam kakav je taj leb. Mogu da ustvrdim da većina nas koji tamo rade da ovdje ulože 70% rada koji tamo ulažu, imali bi koliko to tamo imaju. Više jedan tamo naš čovjek odradi na godišnjem nivou nego ova moja čitava mahala koja broji dvadesetak članova. Tamo, kiša pada, cerada gore – cerada dolje, nema kao kod nas, a kiša, bjež u kuću. Motornu, sjeku se i slažu drva“, ističe Mehmed Mele Ajdarpašić za portal radija.

Oko posla sa stokom mu pomaže familija koja broji sedam članova. Mele sa svojom suprugom, četvoro djece i majkom, uspijeva da na vrijeme obavi sve poslove a da ostane dovoljno slobodnog vremena koje koristi za lov i rekreaciju.

„Ovdje sam stvorio i podesio uslove tako da djeca obavljaju posao oko stoke bez velikog fizičkog opterećenja. Tu su pojilice, bale sa sijenom na dohvat ruke tako da je sve u dva koraka. Što se muže tiče, uglavnom muze supruga i pored toga što imamo muzilicu. Mada, nama nije prioritet mlijeko. Ja telad prodam dobro tako da supruga nema tu puno posla. Volim da se našalim pa kažem da ženu treba sačuvat dok je mlada“, kroz šalu dodaje Mele. Akcenat je stavio na prodaju teladi čija cijena se kreće od 500 pa do rekordnih 800 eura.

SVE ŠTO PROIZVEDEM PRODAM

„Ljeti izlazim sa stokom na planinu, na Pločnik. Mjesto bogom dato za stočarstvo i za sve. Lijepo mjesto za sve živo. Gore sam stvorio odlične uslove, napravio sam kuću od tvdog materijala, doveo struju, sredio kuhinju, kupatilo”, kaže Mele.

Problema oko plasmana svojih proizvoda ovaj uzorni domaćin takođe nema.

“Sve može da se proda i to po pristojnoj cijeni samo treba čovjek da se malo potrudi i da nađe mušteriju. Na količinu se dobije tu lijepa suma novca”, ističe Mehmed i dodaje da ima odličnu saradnju sa lokalnom upravom kao i sa ministarstvom poljoprivrede gdje ostvaruje određenu pomoć preko IFAD projekata.

Trenutno je u fazi realizacije izgradnje štale dimenzija 20 x 10. Zahvaljujući ministarstvu poljoprivrede, napravio je i stavio u funkciju bazen od oko 50 kubika za tečni materijal iz štala koji kasnije koristi za đurenje livada.

IZUZETNA SARADNJA SA MINISTARSTVOM I OPŠTINOM

„Saradnja sa ministarstvom i sa našom lokalnom upravom sam prezadovoljan. Uvijek su tu da pomognu ako zatreba. Kod nas se ova mladež mnogo zavarava, misli da je sve olako. Oni uzmu dvije-tri junice i misle da ih prodaju i uzmu novac. I opet dogodine a niko nije krenuo. Ja sa porodicom radim. Znam, neko će reći da je meni lako, imam toliko krava i ovaca. Ali, nije meni bilo lako doć do ovoga. Radio sam teške radove, sa volovima u šumu vuku drva, ali sve pošteno. Malo po malo, sve uvećavao svoje stado i sada je druga priča. Sada imam profit jer sam išao na količinu. To se isplati. Nudio mi je brat iz inostranstva da sređujemo papire da idem tamo. Zahvalio sam se jer ovu slobodu ne može niko nigdje da ima. Obišao sam zapad. Svuda sam bio. Ljudi mogu da imaju pare, ali ne mogu da imaju slobodu i zdravu porodicu. Ovdje je sve zdrava hrana, a tamo ljudi nijesu svjesni nekih stvari“, ističe Mele.

Što se tiče kosibe i hrane za stoku, Mehmed kaže da je to danas sve puno lakše uz mehanizaciju.

„Sve imam od mehanizacije za te potrebe. Od kosačice do balirke. Ranije sam dobavljao čobana ali više to ne radim. Kod nas u Bihor više rijetko ko kosi svoje livade tak da ih ja uzimam kao ispašu i za sijeno. Toliko ima prostora gore u planinu da ovce ostavimo gore i pođem sa ženom do Berana u trgovinu, vratimo se a one niđe neće da odu, nađemo ih na isto mjesto“, kaže Mehmed Mele Ajdarpašić i dodaje da djecu vaspitava da ne idu trbuhom za kruhom.

KUĆA OVO NE MOŽE DA KUPI, A OVO MOŽE KUĆU BRZO DA NAPRAVI

„Ko hoće da radi ima i ovdje posla i može da se zaradi i može lijepo da se živi. Djeci se čini da je tamo bolje. Sin je malo bio pa mi se čini da nije baš zadovoljan“, kaže Mehmed dodajući da ljudi koji žive u inostranstvu, ulažu u kuće.

„Kuća ovo ne može da kupi a ovo može kuću brzo da napravi“, parola je ovog Bihorskog stočara.

„Kupujem ovce, kupujem zemlju, kupujem šumu. Familija ni u čemu ne oskudijeva. Moja djeca – ne može da se desi eskurzija a da ne pođu. Nijedna šetnja nije bila, a da moja djeca nijesu otišla. Ljudi uhadaljiše djecu. Ne treba djeca da se bave nečim teškim ali, protivnik sam ovog što sada rade od djece. Moja djeca sve rade sa voljom, razdragana i vesela. Ova djeca otuda se izgubiše. Nemaju čvrstine kao mi što smo nekada imali, nema poštovanja, nemaju ništa. Ištetiše telefoni narod, ovo je katastrofa. Preko svega i posla što imam oko stoke, ja stignem i na rekreaciju. Bavim se lovom i sada sam bio i u Hrvatsku. Imam vremena da izađem sa društvom“, ističe Mele Ajdarpašić koji šalje poruku za sve mlade Bihorce.

„Na zapadu je seljak gospodin čovjek a kod nas je ovu omladinu sramota. Seljak je samo u pamet. Na zapadu je privilegija bavit se poljoprivredom i stočarstvom. Ne smije čovjek da se stidi posla samo ako je od poštena rada. Treba da budu pošteni i da rade i da se ne stide posla. Nema u inostranstvu sreće i slobode. Ove mlade djevojke bi se radije prihvatile ropstva no sela. Udaju se i odmah odu u grad, na ploču. Treba da žive od svoga rada. Nijesu pare u inostranstvu obješene pa samo da se pokupe a i ovdje može da se živi od rada ko hoće da radi“, zaključio je sa porukom mladim Bihorcima, Mehmed Mele Ajdarpašić iz Vrševa.

DENIS BOŽOVIĆ

U posjeti Mehmedu Ajdarpašiću

1 of 13

Pročitajte i ovo:

SAMIR RAMDEDOVIĆ: VRATIO SAM SE SA ZAPADA, JER SAM SE TAMO OSJEĆAO KAO STARI PANJ