Pozorišno društvo „Divan“ Petnjica, organizuje audiciju za upis novih članova u subotu 7.10.2017.god ine u 18 časova u sali Centra za kulturu u Petnjici.
Potrebno je spremiti monolog, recitaciju i imitaciju po izboru. Svi zainteresovani dužni su doći do 17 časova u Centru za kulturu istog dana kako bi se uredno evidentirali. Članovi žirija su: dr Dragan Koprivica, prof. Reho Ramčilović i Emir Muratović.
U sedmom kolu druge Luksemburške lige, Union 05 u gostima je igrao neriješeno sa Muhllenbachom 1:1 golom Bihorca Alena Agovića!!!
Bio je to praznik fudbala. Sastale su se ekipe koje predvode ljudi sa prostora Sandžaka. Domaća ekipa Mersada Dragolovčanina iz Novog Pazara i Uniona kojeg vodi Bihorac Mersudina Mita Ličina.
Pred oko 400 navijača u derbiju sedmog kola ekipe su podelile bodove na kraju na semaforu je stajalo 1:1. Obje ekipe su imale po jedno poluvrijeme, Union je bio bolji u prvom dok je drugo pripalo domaćoj ekipu.
Počelo je zustro sa obje strane ali je dvadesetom minutu Union preuzeo igru u svoje ruke i stvario dvije dobre šanse za gol preko, danas najboljeg pojedinca, Alena Agovića. Treća prilika krunisana je golom i to 41. minutu. Na centaršut sa lijeve strane koji je uputio Annas Amar, na pravom mjestu se našao Agović, koji je glavom zakucao loptu u mrežu. Sa tim rezultatom se otišlo na odmor. U drugom poluvremenu domaćini preuzimaju igru i u 65. minutu poravnavaju rezultat na 1:1.
Trener Uniona Yannick Leroy:
Bio je ovo dobar meč u kojoj je svakoj ekipi je pripalo po jedno poluvrijeme. Dižemo polako formu, igramo sve bolje i igrači su danas respektovali sve što smo se dogovorili. Zadovoljni smo bodom. Sad predstoji pauza od dvije sedmice zbog obaveza reprezentacije koji ćemo iskoristiti da se još bolje uigramo za sledeći meč koji se igra 15. oktobra protiv Hesperanga. Zahvaljujem se našim navijačima koji su došli u velikom broju da nas podrze.
Na turniru borillačkih vještina održanom u njemačkom gradu Sinsheim Bihorac, Elis Adrović je osvojio zlatnu medalju. Naime, ovaj dvanaestogodišnji Bihorac je u kategoriji Kik boks do 12 godina primorao svog protivnika već u prvoj rundi da preda meč jer nije mogao da izdrži seriju udaraca bihorskog borca.
Tako se Elis okitio zlatnom medaljom na turniru koji je održan u organizaciji AFSO federacije.
Učešće na ovom turniru uzeo je veliki broj boraca iz Njemačke u svim kategorijama. Inače, Elis Adrović trenira u gradu Sankt Ingbertu pod budnim okom trenera Denisa Bauera. U kratkoj telefonskoj izjavi za portal Radija Petnjica, mladi Elis Adrović je kazao da i pored toga što živi u Njemačkoj, boksuje za njemački klub, takođe boksuje za svoj Bihor i svoju Crnu Goru.
DENIS BOŽOVIĆ
Delegacija BDZ u CG, boraveći ovih dana u posjeti bošnjačkim udruženjima i džematima u zemljama EU, imala je niz konstruktivnih sastanaka, na kojima je bilo razgovora o trenutnoj političkoj situaciji u CG kao i aktivnost dijaspore i uključivanje na političkom polju u zemljama u kojima borave kao i njihovom učešću u političkom životu CG.
“Dijasporu dosadašnji politicki faktori su doživljavali samo kao glasače i “brojku” zaključeno je na mnogim susretima. BDZ u svom programu nudi političko učešće i povratak Bihoraca svojem kraju i državi. Jedan od takvih susreta bio je i u Kamniku sa rukovodstvom udruženja KSD Sandžak na kojem je konstantovano da zajedno svako iz svojeg ugla može i mora doprinijeti promjenama na bržem razvoju Bihora. Mora postojati konsenzus svih političkih činilaca oko minimuma ispod kojeg ni jedna politička partija ne treba i ne smije ići. Medjusobna lična i bilo koja druga neslaganja stavova nikako ne trebaju uticati na poboljšanje uslova življenja u Bihoru”, stoji u saopštenju BDZ CG.
U Petnjici je od vajkada pazarni dan bio petkom. Tako je i danas, uz jasnu razliku u broju ljudi koji posjećuju pijacu i onih koji prodaju. Danas je to u centru Bihora sasvim običan dan, bez nekih posebnih i vidljivih znakova da je dan predviđen za veću kupovinu i bogatijom ponudom.
Ali kakva potražnja takva i ponuda.
Kombi koji “oponaša” pomoćnu prostoriju i tezga, okićena povrćem, voćem i raznim drangulijama, dio su kolorita ulice između “Paše” i “Meraka”.
Novina septembarske ponude je i kovačko – limarski štand, gdje u susret “paprikomaniji” ali i prohladnim noćima, Bihorci mogu kupiti furune, sulundare, gafe, čunove…
U organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) Švicarske u Džematu u Wattwilu uspješno održana tribina na temu „Političko stanje Bošnjaka u Crnoj Gori i južnom Sandžaku“ uz osvrt na lokalne izbore u Opštini Petnjica.
BKZ Švicarske kao organizator se potrudio da prisutnima obezbijedi informacije iz prve ruke i na taj način prisutne upozna sa najistaknutijim i najeminentnijim borcima za prava Bošnjaka u južnom Sandžak:
– Hazbija Kalač, predsjednik BDZ u CG;
– Almir Muratović, predsjednik Izvršnog odbora BDZ u CG;
Arben Jakupi, član Predsjedništva BDZ u CG;
Sadik Klimenta, predsjednik Gradskog odbora BDZ u Rožajama.
Tribinu je otvorio predsjednik BKZ Švicarske Ernad Korać, koji se zahvalio predsjedniku Džemata u Wattwilu, Fikretu Ramčiloviću, na toploj dobrodošlici i na uspješnoj saradnji BKZ Švicarske i Džemata Wattwil. Napomenuo je veliki značaj i suštinu posjete predstavnika kulturnih i društveno-političkih radnika za život Bošnjaka u Švicarskoj.
Tribini su se odazvali i predstavnici bošnjačkih organizacija koje sa velikim uspjehom sarađuju i djeluju na mnogim zajedničkim projektima:
– Senad Sejdović, predsjednik ZSD CH
– Esmir – Esko Rastoder, predsjednik BDCG
– Samir Radić, predsjednik humanitarne organizacije „Bratska ruka“. Oni su svojim dolaskom i velikim interesovanjem, podržali BKZ Švicarske, i na taj način iskazali zainteresovanost za tribinu ali i za stanje našeg naroda u Sandžaku i CG.
Predsjednik IO BDZ u CG Almir Muratović u obraćanju je precizno opisao trenutnu političko – ekonomsku situaciju u opštini Petnjica. Muratović je posebno pojasnio djelovanje i raznovrsnost aktivnosti BDZ, koji ulažu napore na poboljšanju uslova života u najmlađoj Opštini u Sandžaku. Podvukao je probleme i opstrukcije, ali i optužbe i potvore sa kojima se suočavaju aktivisti BDZ, kao na primjer, da su „radikalni, vehabije i neprijatelji CG“, što je, naglašava on, neistina, a i građani Petnjice, koji su se usudili prkositi vladajućoj koaliciji. Zato je iskoristio priliku i pozvao nas da se nađemo na listi na izborima i tako aktivno doprinesemo opštini.
U dijelu tribine koji se tiče ekonomije i razvoja, govorio je član Predsjedništva BDZ u CG Arben Jakupi, koji je iznio niz podataka, detaljno pojašnjavajući na koji način Bošnjaci iz dijaspore mogu pomoći svojim sunarodnicima u Sandžaku. Jakupi je istakao da je najkvalitetnijij model udruživanja i formiranja malih i srednjih preduzeća, koja bi zapošljavala kvalifikovani kadar. U tome slučaju smanjili bi, ili u najmanju ruku zaustavili masovno iseljavanje iz Sandžaka, koji jeste najnerazvijeniji dio Crne Gore. Kroz primjere o otvaranju takvih malih preduzeća, Jakupi je naoveo primjere koji imaju efikasnu funkciju ali i ogroman značaj.
Koliko su porazne cifre raseljavanja bošnjačkog stanovništva iz južnog Sandžaka i koliko je imao problema samo zato jer je pratio iseljavanje na autobuskoj stanici u Rožajama i te podatke objavljivao, prisutnima je govorio predsjednik Gradskog odbora BDZ u Rožajama Sadik Klimenta. On je do detalja objasnio neravnopravan odnos crnogorske vlasti, prema Bošnjacima, nezapošljenosti uprkos konkurentnim uslovima na tržištu rada u državi.
Sveukupnoj situaciji u Crnoj Gori i kod Bošnjaka južnog Sandžaka detaljno je govorio Hazbija Kalač, predsjednik BDZ u CG. Kalač je govorio o primjerima iz svih sfera života, kako kulturnog, ekonomskog i društveno – političkog segmenta, tako i problemima koji najviše opterećuju Bošnjake u Crnoj Gori. Predočio je koja i kakva rješenja nudi BDZ Crne Gore rješavanje tih svakodnevnih problema. On je govorio o prednostima prekogranične regije Sandžak, kao jedan od važnijih ciljeva politike BDZ u CG. Projekti koji su planirani na povezivanju sjevernog i juznog Sandžaka, kao i koristi obje države, Srbije i Crne Gore, od tih projekata. Taj projekat je Vlada Crne Gore i DPS podržao, rekao je Kalač, kako bi Bošnjaci podržali nezavisnost Crne Gore, a nikako kao neki separatistički, već kao evropski projekt u kojoj ima 150 takvih sličnih multuetničkih regija. BDZ vidi Crnu Goru kao svoju državu, ali insistira na tome da se na iskrenom i partnerskom odnosu sa svim narodima gradi bolja Crna Gora, a nikako kao radikalno iskorištavanje države samo za jedan narod i to crnogorski. Podvukao je da ne nasjedamo na podvale koje plasiraju određeni pojedinci preko medija da je „BDZ CG neprijatelj države Crne Gore“.
Na kraju tribine prisutni su kroz postavljanje pitanja iskazali zainteresovanost za budućnost Bošnjaka i Sandžaka.
Zeno Rastodera je pitao, dokle se stiglo sa Projektom regionalnog puta za Tutin i otvaranje graničnog prelaza? Dok je Dženad Hodžić tražio objašnjenje u vezi aktuelnog vandalizma, kada su u pitranju radovi na Centralnom trgu u Bijelom Polju i skrnjavljenju mezarja i kostiju naših predaka, također nemoći Islamske zajednice da se suprostavi tom brutalnom činu i muk političkih predstavnika Bošnjaka.
Senad Paljevac je želio znati, kakva je saradnja političke elite u sjevernom i juznom Sandzaku? Ujedno je pitao za metod kako da i dijaspora bude jedan od faktora, koji bi stručno bili od pomoći za mnoga pitanja.
Prelijepu atmosferu u subotu veče je uljepšao i program koji je upriličen povodom Nove 1439. hidžretske godine u izvedbi najmlađih članova Džemata u Wattwilu. Prostorom koji je namijenjen za namaz, horski se čulo izvođenje Ilahija, koje je za tu posebnu priliku sa mališanima pripremio Enko ef. Korać.
Prostorije Džemata su bile pretijesne da prihvate zainteresovane i za novogodišnji program i za tribinu, koja je trajala do kasno u noć, uz prijatnu bratsku atmosferu koja je naslutila potrebu za ponovna druženja u skorijoj budućnosti.
Na samom kraju predsjednik BKZ Švicarske Ernad Korać, se zahvalio prisutnima džematlijama i čelnicima bošnjačkih organizacija, i posebno uvaženim gostima iz Sandžaka, sa željom da u predstojećim Opštinskim izborima u Petnjici ostvare što bolji rezultati.
Korać je građanima Petnjice poslao je jasnu poruku da sada zasigurno imaju za koga glasati i da iskrena prića ovih ćestitih i pođtenih ljudi zaslužuje povjerenje i šansu da pokušaju povratiti bolji život u Bihoru, javlja Info služba BKZ u Švicarskoj.
PREUZETO SA PORTALA BOŠNJACI.NET
Gost Jutranjeg programa Radija Petnjica bio predsjednik Udruženja penzionera Petnjica, Bećo Šabotić. Povod njegovog gostovanja jeste učešće predstavnika Udruženja penzionera Petnjica na sportskim igrama Saveza udruženja penzionera Crne Gore koje su se održale prošlog vikenda u Ulcinju.
,,Čast mi je što je i ove godine naše udruženje, koje važi za relativno malo, osvojilo značajne nagrade na sportskim igrama. Ove godine smo osvojili tri zlatne medalje a učestvovalo je nas petoro. Prošle godine je učestvovalo takođe nas petoro a osvojili smo ukupno pet medalja, četiri zlatne i jednu srebrnu. Ovo je jako značajno za nas i veoma smo ponosni na postignute rezultate”, istakao je Šabotić koji je i sam sportski veoma aktivan i dobitnik brojnih medalja i još mnogobrojnijih priznanja.
On je ovom prilikom poslao poruku i svim mladim ljudima.
,,Želim da skrenem pažnju svim mladim ljudima da se što više bave sportskim aktivnostima i da povećuju pažnju zdravim stilovima života a da se što manje bave porocima koji ih danas vrebaju na svakom ćošku. Prije svega mislim na one koji negativno utiču na zdravlje. Dakle, što manje interneta i drugih poročnih aktivnosti, a što više sporta”.
On je u našoj emisiji govorio i o drugim aktivnostima koje je ovo udruženje sprovelo u minulom periodu, od samog osnivanja pa do danas.
,,Danas naše udruženje broji oko 650 penzionera i mi smo im veoma posvećeni kroz različite aktivnosti i vidove pomoći. Ne mogu a da ovom prilikom ne istaknem podršku petnjičke lokalne samouprave na čelu sa predsjednikom Samirom Agovićem i njegovim saradnicima. Takođe, moram pomenuti i Mehmeda Adrovića koji nam kroz svoju firmu ,,Simon Voyages” pruža usluge prevoza kada god nam je to potrebno. S obzirom da naši penzioneri u prosjeku imaju najniža primanja, to nam je od veoma velike pomoći u sprovođenju aktivnosti”, rekao je Šabotić.
Šabotić je pomenuo i kriterijume za dodjelu jednokratne pomoći koja je namijenjema penzionerima.
,,Ovdje je riječ o pomoći koja se dodjeljuje prema određenim kriterijumima. Dakle, prvi od njih bi bio da je penzioner podstanar, da je lošeg zdravstvenog stanja, da od penzije živi više članova porodice, da je penzija niska ili da je opšte imovinsko kao i imovinsko stanje porodice loše. Mi, u saradnji sa predsjednicima Mjesnih odbora, vodimo računa o svim ovim kriterijumima kao i o podjednakoj zastupljenosti ljudi iz svih mjesnih odbora”, zaključio je Šabotić.
SELMA ADROVIĆ
Danas je TO Petnjica i opštinski aktivisti postavili vertikalnu signalizaciju odnosno putokaze prema arheološkom nalazišzu Torine i Pećini grad u Radmanskoj klisuri. Signalizacija je postavljena od magistralnog puta Bioča do samog lokaliteta. Projekat je realizovan preko lokalne TO Petnjica a autor i menadžer projekta je magistar Ismet Latić.
„Na zadovoljstvo svi nas, TO Petnjica je ovim aktivnostima dala novo lice našoj opštini jer do sada nijesmo imali turističku signalizaciju. Postavljanjem šest znakova na četri lokacije, počev od skretanja sa magistralnog puta u Bioči pa do samog lokaliteta Torine, turistima i svi posjetiocima ovog arheološkog nalazišta olakšaćemo dolazak do lokaliteta. Postavljanje signalizacije je u sklopu projekta Valorizacija arheološkog parka Torine i Pećina grad, koji smo realizovali u partnerskom odnosu sa Nacionalno turističkom organizacijom Crne Gore uz podršku opštine Petnjica. Ono što predstoji u narednom periodu jeste uređenje samog lokaliteta kao i poboljšanje infrastrukture, a tu prije svega mislim na pristupni put i uređenje prilaznog platoa. Očekujemo i nastavak saradnje, koja je bila malo je reći uspješna, sa Polimskim muzejom koji je u više navrata radio sondiranje na ovoj lokaciji. Imajući u obzir da je opština pokrenula proceduru da ovaj lokalitet uđe pod zaštitu UNESCO-a, smatram da podrška države neće izostati. Kao i mnoge aktivnosti koje smo imali u prethondom periodu i ova aktivnost je u svrhu unapređenja turističke ponude opština Petnjica i moram izraziti zahvalnost NTO Crne Gore koja prepoznaje i podržava naše aktivnosti. Uskoro će biti i završen sajt TO Petnjica tako da će sve aktivnosti biti prezentovane na njemu“, kazao je za portal Radija Petnica, Rešad Muratović, direktor TO Petnjica.
U okviru projekta „Valorizacija arheološkog parka torine i pećina grad“, koji je podržao NTO CG, ranije je izgrađena pristupna staza i staze između Torina i Pećina grad kao i vijadukt.
DENIS BOŽOVIĆ
Ko je sagradio podgoričku Sahat kulu, i odakle krst na njoj?
Sat kula u Podgorici je zadužbina Hadži Mehmed paše Osmanagića, pretka crnogorskoga vojvode Bećir bega Osmanagića, podignuta 1667. godine, i uvakufljena. Do konca Veljega rata, 1878. godine, na njoj nije bilo nikakvoga simbola, sem sata. Nekolike godine nakon oslobođenja, jedan podgorički paroh je organizovao postavljanje krsta na njen vrh, koji je uklonjen tokom nedavne restauracije. Ne treba biti posebno pametan, sem elementarno pošten, i priznati da nije mjesto krstu na vakufu jednoga znamenitoga podgoričkoga muslimana. U protivnome, držim da su u pitanju nečije zadnje namjere u vezi ove zemlje, naroda i mira i ljubavi u njoj, i treba im stati na kraj, prije nego bude kasno.
Ko i s kakvim argumentima traži da se vrati krst na Sat kulu?
Nedavno se postavilo pitanje povrataka uklonjenoga krsta na isto mjesto, njen vrh, koje je aktuelizovao čelnik cetinjske filijale Beogradske patrijaršije, Amfilohije, nazivajući odluku o uklanjanju skandaloznom. Dajući mu za pravo, odgovorili su mu stručnjaci, koji su nemušto nagovijestili da svi elementi Sat kule koji su postojali prije restauracije moraju biti vraćeni na svoje mjesto jer, vele, tako propisuju i struka i zakon, zato što je prije nekih 50 godina uvedena u listu kulturnih dobara. Dakle, potvrdili su mu da treba, i nagovijestili da će se vratiti krst na vakufu, što je nonsens. A te iste stručnjake treba pitati, zašto su dozvolili istome Amfilohiju, ne da uklanja ili stavlja krst na more crkava i manastira koji su pod zaštitom, nego da vrši radikalne i sveobuhvatne interevencije koje su u potpunosti izmijenile izgled zaštićenoga kulturnoga dobra, a Islamskoj zajednici, koja po prirodi stvari brine i o islamskoj kulturnoj baštii, osporavaju kompetencije, i to u korist istoga Amfilohije. Pitam se jesu li podgorički muslimani, klirici i laici, kmetovi Beogradske patrijaršije, i jeli ovo teokratska država, kojom upravljaju beogradski popovi. Ako jeste, neka objave žiro-račun pa da njima plaćamo porez.
Amfilohije je nastavio da izmišlja, a štampa da mu objavljuje, kako je krst nadgrobni spomenik onima koji su oslobodili Podgoricu u vrijeme knjaza Nikole. Niti krst na Sat kuli može biti nadgrobni spomenik, niti je Podgorica oružjem oslobobađana od Turaka, kao Nikšić i Bar. Već je po odluci berlinskoga kongresa, uz uslov da vrati oslobođeni Ulcinj Turskoj, predata i prisajedinjena Crnoj Gori, bez opaljenoga metka i bez kapi krvi, 8 februara 1879. godine, u 3 sata poslije podne. Istom prilikom uvrijedio je i nama prijateljsku državu, jer je izjavio da su oni koji su ga skinuli (krst) došli iz Turske, veli da su došli ovdje da obnove neke stvari, da Crnogorci zarade malo para.
U vezi pomenutoga krsta, beogradski vladika nastavlja javno da priča gluposti i neistine, o tome kako su preci stare, veoma ugledne i poznate podgoričke porodice Đečevića, čija je kuća sagrađena najvjerovatnije nad benediktinskim samostanom Svetoga Marka, kojega je Nemanja porušio, bili vojvode cara Dušana. Izjavio je da mu je pokojni Halit Đečević rekao: „Ko je bio gladan taj se poturčio.“ Drugom prilikom, nastavio je da iznosi nove neistine o ovoj porodici. Tvrdio je da se u njihovom podrumu nalaze neke freske, i da su pred Drugi svjetski rat predali lobanju nekakve svete mučenice Feronije, izvjesni krst i mošti svetoga Teodora Stratilata cetinjskome manastiru. Pa je dodao, ako se krst ne vrati na Sat kulu to bi bilo obnavljanje mržnje. Skandal. Oće pod silom i prijetnjom da stavi krst na islamski vakuf, odnosno zadužbinu. Ovo nije izjava jednoga pastira nego vuka u lisičjoj čapri; teško stadu kojega on čuva.
Velikosrpski političari, taj krst su nazvali krstom cara Dušana, koji je, kako pišu, simbol oslobođenja rodnoga grada njegovoga pretka i osnivača dinastije Nemanje, što nije tačno. Kakav krst cara Dušana? To je glupost. A Nemanja nije rođen u Podgorici nego kršten u nekoj podgoričkoj katoličkoj crkvi, dakle, rođen u duhovnome smislu. Naravno, krstili su ga latinski jereji, jer dugih, sem latinskih crkava tada nije bilo u kraljevini Duklji. Pa su zato krštenje ponovili u Raškoj, ali pravoslavni popovi, kako i piše u njegovome žitiju. Iz Islamske zajednice su ponovili, više puta već rečeno, da nijedna od sahat-kula, kao ni džamije i ostali objekti islamskih zadužbina nijesu imali, niti su mogli imati krst kao obilježje. Ta pojava je po njima novijeg datuma, isto kao i otimačine i uzurpacije nad imovinom Islamske zajednice u Podgorici i širom Crne Gore, što je tačno. Samo su trebali da kažu da im imovinu uzurpira beogradska patrijaršija, i ko sve drugi.
Zašto se pokrenulo pitanje povraćaja krsta na vrh Sat kule?
Nesporna je namjera Beogradske patrijaršije, i Amfilohija lično, da nas dezintegriše kao narod, dakle, podijeli na plemena, sukobi unutar vjerskoga i nacionalnoga bića, umreži i poveže sa srpskom crkvom i opozicijom i stavi u funkciju velikosrpskih geostrateških interesa. Njegov politički program je zasnovan na vulgarnome tumačenju hrišćansta, koje za okosnicu ima feudalinu doktrinu zloupotrebe vjerskih osjećanja mase prostih ljudi, koji se vjerski zatucaju i fanatizuju da brane tobožnje pravoslavne interse, iza koji se krije najobičnija srbijanska palanačka politika aneksije Crne Gore. Rasprava o krstu ukazuje na tu dimenziju, koja dobija na značaju, upravo, pred sljedujuće izbore u Podgorici. Pokušava da se nametne kao zaštitinik i arbitar unutar pozamašnoga velikosrpskoga korpusa, i koji ima svoje političke favorite, i na drugu stranu da napravi političku pukotinu pomeđu Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka, i spriječi združenu političku protivakciju. Zato on ponovo javno prezentira ratnohuškačku ideologiju mržnje, i to na vulgaran način, kao da živimo u vrijeme ranoga srednjega vijeka. Tako nas je svojevremeno, početkom devedesetih godina prošloga vijeka, uvodio u mračni i sramni period crnogorske istorije, od koga se moraju stiđeti svi civilizovani građani ove zemlje. To pokušava ponovo, i na isti način. Kao rezlutat pobjede njegovih političkih favorita, dobili bismo velikosrpski despotski režim, oličen u kakvome beogradskome gaulajteru. Takve, koji bi promicali beogradske interese, zemlju uvodili u sukobe s okolnim narodima, hapsili, prebijali i ubijali sopstvene građane katoličke i islamske vjere, već smo imali prilike nedavno da gledamo, i nebi bilo dobro da to gradivo ponavljamo.
