NAJNOVIJE OBJAVLJENO

USPJEŠNO ODRŽAN „EDU&ART KARAVAN“ U PETNJICI

Radio Petnjica
-
0
USPJEŠNO ODRŽAN „EDU&ART KARAVAN“ U PETNJICI

U utorak, 18. novembra, Centar za kulturu Petnjica bio je ispunjen dječjom radošću i energijom povodom održavanja edukativnog projekta „Edu&Art karavan“, realizovanog pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Tokom trosatnog programa učenici osnovnih škola, kao i mališani iz vrtića, imali su priliku da kroz tri različite pozorišne predstave uđu u svijet umjetnosti i važnih životnih tema.

Program je započeo predstavom „Niko se nije naučen rodio“, namijenjenom najmlađim osnovcima. Djeca od 1. do 3. razreda, zajedno sa vrtićkom grupom, oduševljeno su pratila scenska zbivanja, reagovala na humor, pjevala i aktivno učestvovala. Teme poput odnosa prema tehnologiji, pravilnog ponašanja, higijene i brige o okolini bile su predstavljene na način blizak djeci, zbog čega su mladi gledaoci program napustili vidno raspoloženi i puni utisaka.

Druga predstava, „Energija i ja“, održana u 11 časova, okupila je učenike od 4. do 6. razreda. Interaktivni pristup izazvao je veliko interesovanje – djeca su se javljala, postavljala pitanja, odgovarala i učestvovala u scenskim situacijama. Posebno ih je privukla tema racionalnog korišćenja energije i zaštite životne sredine, jer su prepoznali da i sami mogu doprinijeti pozitivnim promjenama u svom domu i školi.

Za starije osnovce od 7. do 9. razreda u 12 časova je izvedena multimedijalna predstava „Pogledaj unutar sebe“. Mladi su veoma  pažljivo pratili dramatizovane priče o vršnjačkom nasilju, emocijama i komunikaciji u digitalnom dobu. Nakon predstave uslijedile su spontane reakcije, komentari i razgovori, što je potvrdilo da ih je tema duboko dotakla i podstakla na razmišljanje.

Organizatori ističu da je najveći uspjeh dana upravo to što su djeca svih uzrasta – od vrtića do devetog razreda – izašla iz sale nasmijana, motivisana i puna pozitivne energije. Mnogi su izrazili želju da češće prisustvuju sličnim programima, a nastavnici i vaspitači pohvalili su spoj edukacije i umjetnosti koji se pokazao izuzetno djelotvornim.

Sve tri predstave posjeduju sertifikate saglasnosti Ministarstva prosvjete Crne Gore i Zavoda za školstvo, a ulaz je bio slobodan za sve posjetioce.

„Edu&Art karavan“ još jednom je pokazao da pozorište ima snažnu moć da inspiriše, obrazuje i poveže djecu – i da svaki školski čas proveden u kulturi vrijedi mnogo više od obične lekcije.

Zahvalnosti za ovaj važan događaj za naše učenike dugujemo inicijatorki ovog projekta Žani Gardašević Bulatović, predsjednici NU CEMOI u čijoj je organizaciji Edu&Art karavan realizovan. Naravno, sve to ne bi bilo moguce da nije bilo sjajne ekipe mladih glumaca Lare Dragovic, Itane Dragojević, Jovane Brnović, Alekse Balevića i Stefana Vukovića koji su glumački zaigrano prenijeli važne poruke našim osnovcima.

 Sinan Tiganj

 

 

EPCG JE STUB ENERGETSKE STABILNOSTI

Radio Petnjica
-
0
EPCG JE STUB ENERGETSKE STABILNOSTI

 

Smatra se da je ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE, po mnogo čemu, pozitivna priča nove i moderne Crne Gore. Investicije su uveliko podigle imidž kompaniji. O tome i pogledima za budućnost ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE svoje mišljenje iznio je gospodin Milutin ĐUKANOVIĆ, predsjednik Odbora direktora kompanije evropskog glasa.

Gospodin ĐUKANOVIĆ i ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE svakog dana postižu izvanredne rezultate svojim upornim i žestokim radom, ali ovaj vrhunski menadžer nikad ne zaboravi reći – sa svojim radnicima i saradnicima, ljudima iz Nadzornog odbora, te podrškom vlasti Crne Gore.

ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE je, nakon dolaska Milutina ĐUKANOVIĆA na čelo kompanije, zasjala punim sjajem. Zbog svega postignutog za nepune četiri godine, koliko se nalazi na čelu ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE, Milutin ĐUKANOVIĆ je opravdano dobio epitet eksperta evropskog biznisa u oblasti energetike!

Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić (EPCG) je nacionalna elektroenergetska kompanija, osnovana odlukom o transformaciji JEP „Elektroprivreda Crne Gore“ Nikšić, 1998. godine, radi proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom. Imaju lidersku ulogu u privrednom razvoju Crne Gore, konkurentnost na evropskom tržištu i aktivno učešće u novim tržišnim izazovima kroz ulaganje u ljude, zelenu energiju, nove tehnologije i kapacitete, održavanje i optimalno korišćenje resursa i digitalnu transformaciju kompanije. Raspolažu kapacitetima za proizvodnju električne energije ukupne instalisane snage 874 MW, od čega se 649 MW (74,3 odsto) odnosi na hidroelektrane „Perućica“ i „Piva“, a 225 MW (25,7 odsto) na Termoelektranu „Pljevlja“. U vlasničkoj strukturi kompanije najveće učešće (88,12 odsto) ima država Crna Gora, koja zajedno sa Elektroprivredom, koja ima 10 odsto akcija, ima preko 98 odsto vlasništva kompanije.

Proizvodimo preko 3.500 GWh godišnje

„Radim više od tri decenije“

EUROMANAGER: Gospodine Đukanoviću, kako je tekao Vaš profesionalni put?

ĐUKANOVIĆ: Moj put počeo je u energetici, sektor koji je uvijek bio strateški važan za državu. Kroz više od tri decenije rada, prošao sam različite pozicije – od inženjerskih do rukovodećih. Danas, kao predsjednik Odbora direktora EPCG, osjećam veliku odgovornost, jer odluke koje donosimo utiču na živote svih građana.

Milutin ĐUKANOVIĆ, rođeni Nikšićanin, nakon diplomiranja na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, u Elektroprivredi AD Nikšić je od 1992. do 2012. godine, prošao gotovo kroz sve sektore, do šefa službe i rukovodioca Sektora za razvoj tehničkih poslovnih rješenja. Obavljao je i funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore. Od 2021. godine do danas obavlja najodgovorniju funkciju u ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE AD NIKŠIĆ – predsjednik Odbora direktora.

EUROMANAGER: Kako biste opisali EPCG i njenu ulogu u kojoj su najvažniji projekti ove izuzetno važne kompanije za državu Crnu Goru?

ĐUKANOVIĆ: EPCG je kompanija sa više od 1.000 zaposlenih, godišnjom proizvodnjom od preko 3.500 GWh i prihodima koji čine značajan procenat BDP-a Crne Gore. Naša energetska mreža obuhvata više stotina kilometara dalekovoda i trafostanica, povezujući koliko složen, toliko i stabilan sistem. Mi smo ključni faktor stabilnosti elektroenergetskog sistema.

Elektroprivreda Crne Gore AD (EPCG), u većinskom državnom vlasništvu mora da obezbijedi stabilno snabdijevanje električnom energijom svih svojih potrošača. S obzirom na to da uslovi, odnosno cijene električne energije po kojima EPCG snabdijeva svoje potrošače ne odgovaraju tržišnim, pri čemu te cijene u prosjeku iznose 45 €/MWh, dok su istovremeno na berzi nekoliko puta veće, menadžment ove regionalno uspješne kompanije došao je na ideju da krene u realizaciju projekta „Solari 3000+ / 500+ i 5000+“, čija je osnova da se električna energija proizvodi onde gdje se i troši, a istovremeno se proizvodi – koliko i troši. Implementacija ove ideje i projekta omogućila je profitabilnije poslovanje EPCG, obezbijedila stabilno i jeftino snabdijevanje električnom energijom njihovih potrošača, a istovremeno, sa aspekta ekologije i očuvanja prirode, veoma je atraktivan projekat.

Pored ovih, već nabrojanih benefita ovog izuzetno respektabilnog projekta, za potrošače su troškovi priključenja svedeni na minimum, s obzirom na to da nema novih trafostanica, kilometarskih dalekovoda…, a EPCG je obezbijedila kreditna sredstva za realizaciju projekta, dio se do kredita za troškove opreme i uređaja prenosi na potrošača, kroz formu koja je slična lizingu. Na ovaj način, potrošač se automatski upućuje na korišćenje struje do, od tada, prosječnog računa. Pojednostavljeno, EPCG prodaje opremu potrošačima, organizuje sve aktivnosti za realizaciju projekta, potrošaču se fakturiše oprema i radovi na montaži iste, a troškove za potrošnju električne energije ima nula eura, dok u narednih šest do osam godina potrošač plaća ratu za opremu i radove. Nakon otplate takve potrošač dobija, praktično, besplatnu električnu energiju, a EPCG višak energije koji ostaje, s obzirom na to da ne može isporučivati energiju ovom potrošaču, prodaje po tržišnim uslovima dalje. I to nije sve! Na sve ove navedene benefite, potrošači imaju i dodatnih 20 odsto subvencije od EKO-FONDA, koji inače EPCG uplaćuje zbog emisije CO₂.

Države. Trenutno radimo na ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane Pljevlja, investiciji vrijednoj preko 70 miliona eura, koja će omogućiti usklađenost sa EU direktivama. Projekat Solari 3000+ i 5000+ ima za cilj instalaciju više od 20 MW solarnih kapaciteta na krovovima domaćinstava i preduzeća. Takođe, planiramo gradnju novih solarnih elektrana ukupne snage 200 MW i razvoj vjetroparkova koji će značajno povećati ulogu obnovljivih izvora u potrošnji električne energije.

„Preko 8.000 instaliranih fotonaponskih sistema“

EUROMANAGER: Ovo je vrlo ambiciozan projekat „Solari 3000+ i 5000+“. Možete li nam reći nešto više o tome?

ĐUKANOVIĆ: U Crnoj Gori danas imamo preko 8.000 instaliranih fotonaponskih sistema, što potvrđuje da gradjani i privreda aktivno učestvuju u energetskoj tranziciji. Pored toga, hidroenergetski potencijal, naravno, daje veliki prednost jer omogućava integraciju novih solarnih kapaciteta na efikasan način. Kod zadnjih iskora, raspisali smo javni poziv za nabavku dva BESS postrojenja snage po 30 MW i kapaciteta od 120 MWh, čime ulazimo u novu fazu sigurnosti i fleksibilnosti sistema. BESS (Battery Energy Storage System) je napredna tehnologija za pohranu električne energije koja koristi baterije za skladištenje viška energije iz mreže, obnovljivih izvora poput sunca ili vjetra, ili drugih generatora. EPCG ostaje posvećena daljem razvoju i investicijama u obnovljive izvore, vjerujući da je to najbolji put za održivu budućnost Crne Gore i regiona.

EUROMANAGER: Kako usklađujete poslovne obaveze i privatni život?

ĐUKANOVIĆ: Pokušavam da balansiram. Porodica mi je oslonac i inspiracija. Slobodno vrijeme provodim u prirodi, najviše na planinama. Volim sport i vjerujem da fizička aktivnost daje mentalnu snagu potrebnu za vođenje ovako velike kompanije.

Na čvrstim temeljima

EUROMANAGER: Šta se čeka, se za EPCG, dogoditi za deceniju?

ĐUKANOVIĆ: To nije lako predvidjeti. Zbog čega? Pa, daljnji hod kompanije ne zavisi samo od nas. Važno je i to kako se ponaša politika. Crna Gora je mala zemlja i svaka eventualna greška, ili lošija politička procjena, može imati značajnog uticaja i na našu kompaniju. Ali, ja sam optimista. Firma je na čvrstim temeljima. Nadam se da ćemo se uspješno razvijati. Budućnost ove kompanije kreiraće, direktno ili indirektno, više faktora, ali vidim nas kao kompaniju koja inovira, uvodi nove proizvode i pruža nove usluge kupcima, poput pametnih brojila, e-mobilnosti i digitalnih platformi. Naš cilj je da EPCG bude prepoznata kao moderna, zelena i profitabilna kompanija koja doprinosi razvoju Crne Gore.

Gospodin ĐUKANOVIĆ ističe da EPCG mora biti lider energetske tranzicije u Crnoj Gori.
To znači kontinuirane investicije u proizvodne kapacitete, mrežnu infrastrukturu i pametne tehnologije. Dodatno, kompanija radi na edukaciji građana o energetskoj efikasnosti, što ima i ekonomski i ekološki značaj. U narednom periodu, fokus biće na razvoju elektromobilnosti i izgradnji mreže brzih punjača širom Crne Gore.

EUROMANAGER: Hoćete li prokomentarisati dodjelu nagrada i dr. po redu svečanu ceremoniju u Sarajevu?

ĐUKANOVIĆ: Svečana ceremonija dodjele nagrada najmenadžerima i najkompanijama u Sarajevu bila je, mogu to slobodno reći, iznad mojih očekivanja. Koristim priliku da, prije svega, zahvalim svojim saradnicima, svim radnicima Elektroprivrede Crne Gore, jer su oni najzaslužniji što smo se, kompanija i ja, našli u ovom društvu odabranih. Naravno, hvala i onima koji su nas nominovali i predložili u krajnjem, hvala i Stručnom žiriju, ali i cijelom timu Evropske agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija. Ova dodjela nagrada za privrednike zaista je pohvalna. Naravno, svaka nagrada i je obaveza za novo dokazivanja, pa čemo nastojati da i u narednom periodu budemo se susretnemo na nekoj od narednih manifestacija.

EUROMANAGER: Brojni privrednici smatraju da je potrebno još više učiniti u regionalnom povezivanju – i država i ekonomija u cjelini. Kakvo je Vaše mišljenje?

ĐUKANOVIĆ: U vrijeme postojanja nekadašnje zajedničke države imali smo čvršće povezanosti između grana i kompanija. U ovom trenutku, iz iskustva, postižemo dobre rezultate. Mi privatnici, sa manjim ili drugim, nije to ni malo, moramo se biti i efikasnije povezivati. Živimo na ovim prostorima i to je naša sudbina. Posmatram region cijeli, sve države u ovom dijelu Evrope su premale da bi mogle biti samo za sebe i dovoljne. Nekada smo, recimo, u bivšoj Jugoslaviji imali primjerno povezan elektroenergetski sistem, trgovinu… još mnogo toga. Od menadžera, njihove zrelosti i razumijevanja, ali i nečeg više u regionalnoj saradnji, prije svega ekonomskoj, ovisi postojanost i dolazak do iskoraka. Ljudi koji se bave biznisom morali bi da znamo više nego što vide – svoje poglede usmjeravajući ka onome što se zove – napredak.

„Najbolji u svom poslu ne treba da brinu za budućnost“

EUROMANAGER: Kakva bi bila Vaša poruka mladim ljudima, budućim generacijama, koje bi trebale biti pokretač pozitivnih promjena u ovom regionu?

ĐUKANOVIĆ: Iskreno vjerujem da će ovo naše društvo ići u pravcu da daje jednake šanse svima. To danas, nažalost, nije slučaj. Da mlade ljude vidimo koji se u svojoj struci nasloje da dostignu vrh, a onda neće biti problema za njihov posao i angažman, kako u Crnoj Gori i u ovom regionu, tako i bilo gdje na svijetu. Svi oni koji su dobri majstori svoga zanata, dobri ljekari, pravnici, koji su se usavršili u svom zanimanju, imaju posao. Naravno, moraju biti spremni da rade, jer taj rad ne svodi na osam sati. Danas je informatika poslovna osnova. Da biste radili bilo koji posao, morate vladati informatičkim tehnologijama, minimalno u mjeri u kojoj je to neophodno. Osim toga, veoma je važno poznavanje svjetskih jezika. Oni koji uspiju da budu najbolji u svom poslu, a podrazumijeva se da su informatički pismeni, ne treba da se brinu za svoju budućnost.

Posebno je zadovoljstvo upoznati se i razgovarati sa čovjekom koji zna šta hoće i koliko može da uradi, kakav je Milutin ĐUKANOVIĆ, predsjednik Odbora direktora ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE iz Nikšića. On je, nema sumnje, potpuno zasluženo postao laureat prestižne nagrade „Najmenadžer“ iz svoje djelatnosti, a firma kojom „komanduje“ Najkompanija na nivou jugoistočne i srednje Evrope.

 

DAN SANDŽAKA – ČESTITKA SPPCG

Radio Petnjica
-
0
DAN SANDŽAKA – ČESTITKA SPPCG

Povodom 20. novembra, Dana Sandžaka,   Stranka pravde i pomirenja  upućuje najiskrenije čestitke svim građanima Sandžaka u domovini i dijaspori.

“Ovaj datum podsjeća nas na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS-a) 1943. godine, kada su narodi ovog kraja pokazali odlučnost, hrabrost i viziju zajedničkog života u miru i međusobnom poštovanju.
Dan Sandžaka je simbol naše višedecenijske borbe za slobodu, ravnopravnost i očuvanje identiteta, ali i podsjetnik da je antifašizam, suživot i međunacionalno povjerenje trajna vrijednost našeg društva.

Danas, više nego ikad, potrebna nam je snaga zajedništva i odgovornost prema budućim generacijama. Sandžak je prostor bogate tradicije, kulture i historije, ali i ogroman potencijal za razvoj, saradnju i napredak. Naša je obaveza da u duhu pravde, dijaloga i pomirenja nastavimo raditi na izgradnji društva u kojem će svaki čovjek biti slobodan, ravnopravan i uvažavan.

U ime  SPP  u Crnoj Gori, svim građanima čestitamo 20. novembar – Dan Sandžaka, sa željom da nas ovaj dan inspiriše da zajednički gradimo budućnost dostojnu naših predaka i njihove borbe”, stoji na kraju saopštenja koje potpisuje  Mehmed Kalač član predsjedništva SPP i predsjednik opštinskog odbora Rožaje.

NACRT REBALANSA BUDŽETA U PETNJICI: 90.000 EURA ZA SLUŽBENA KOLA, KOMUNALNI HAOS NA ČEKANJU!

Radio Petnjica
-
0
NACRT REBALANSA BUDŽETA U PETNJICI: 90.000 EURA ZA SLUŽBENA KOLA, KOMUNALNI HAOS NA ČEKANJU!

Rebalans budžeta u Petnjici, po pravilu, nikad nije samo tehnička stvar. To je mali rendgen koji pokaže šta vlast zaista vidi kao prioritet. Ovog puta govorimo o nacrtu rebalansa budžeta – dokumentu koji još nije zvanično došao pred odbornike SO Petnjica.

Prema nezvaničnim, ali sasvim pouzdanim informacijama iz više izvora koji su imali uvid u nacrt rebalansa budžeta Opštine Petnjica, u toj radnoj verziji dokumenta našlo se 90.000 eura za službena auta.

Portal Radija Petnjica je, povodom ovih saznanja, uputio pitanja Opštini Petnjica – kao i mnogo puta ranije. Odgovori, međutim, nijesu stigli.

Upravo zato u ovom tekstu govorimo o onome što piše u nacrtu, onako kako su ga naši izvori opisali, uz jasno naglašavanje – dok Skupština opštine ne kaže svoje, ovo je i dalje nacrt, a ne zvanični akt.

GRAD BEZ AUTOBUSA, SA SLUŽBENIM KOLIMA U NACRTU

Devedeset hiljada. Za limuzine. U opštini u kojoj se ljudi svakodnevno pitaju hoće li imati vodu, gdje se kanalizacija izliva u centru, a komunalno preduzeće i vatrogasna služba rade u zgradi koja jedva stoji i koja je, povrh svega, dodatno stradala u požaru izazvanom dotrajalim elektro-instalacijama.

Možda vlast računa da će nova kola bar lakše preskakati rupe.

Da podsjetimo, iako to svi znaju. Petnjica je jedini grad u Crnoj Gori do kojeg ne vozi nijedan autobus. Nakon stečaja beranskog „Simon vojaža“, Petnjica je ostala bez javnog prevoza, a stanovnici su prepušteni taksijima.

Dakle – nema autobusa za građane, ali bi, prema nacrtu rebalansa, moglo biti službenih kola za funkcionere. To je ta evropska perspektiva – ti idi pješke, oni će kolima.

Ista ta Petnjica već deset godina nema ni nazive ulica.

Logika je, valjda, zašto davati imena ulicama koje su pune rupa, raskopane ili nikad dovršene? Mnogo je lakše kupiti nova vozila i nastaviti da se kroz taj urbanistički off-road provlače zatamnjena stakla.

ZGRADA KOJA GORI, PUTEVI KOJI PROPADAJU

Dok se u nacrtu rebalansa budžeta odvaja 90.000 eura za službeni vozni park, komunalno preduzeće i vatrogasna stanica rade u staroj, trošnoj zgradi koja je bukvalno prijetnja zaposlenima. Dotrajala konstrukcija, loša instalacija, požar koji je dodatno oštetio objekat – i opet isto. Zaposleni nastavljaju da rade u uslovima koji bi u iole ozbiljnoj državi bili skandal prvog reda.

Vatrogasci koji spašavaju tuđu imovinu sjede u zgradi koja jedva spašava samu sebe. Komunalci koji treba da brinu o gradu rade u prostoru koji podsjeća na odlagalište brige države prema sjeveru.

Na putevima – stara priča u novom talasu. Godinama se ponavlja ista situacija – sanacija udarnih rupa pa opet sve ispuca, propadne, pa krpljenje ispočetka. Građani apeluju, šalju fotografije, pišu da je put „katastrofalan“. Reakcija? Povremena sanacija, tanak sloj asfalta – taman da potraje do prve ozbiljnije zime.

NAPOLA ZAVRŠEN CENTAR

Uz to, u samom centru – napola završen grad. Fale uređeni trotoari, nedostaju obilježena parking mjesta, fasade i javne površine ostavljaju utisak da je sve stalo negdje na pola posla. Država je lani najavila milion eura za „modernizaciju centra Petnjice“, novac je uplaćen, rebalans je planiran, ali je i laiku jasno da centar ni izbliza ne izgleda kao grad koji je modernizovan milionom eura.

Više liči na grad u kojem su radovi ili kasnili, ili lutali, ili se u hodu mijenjali prioriteti.

Ako je centar grada lice jedne opštine – Petnjica danas izgleda kao neko ko se godinama sprema, pa nikako da izađe iz kuće.

KANALIZACIJA U CENTRU I POPČI

Posebna priča je ono što ne vidimo na prvi pogled – otpadne vode. Petnjica već dugo kuburi sa kanalizacijom koja se djelimično izliva u centru, a ono što se ne izlije – odlazi u rijeku Popču. Umjesto da bude izvor života, Popča postaje tih i neugodan podsjetnik koliko malo vrijedi riječ „zaštita životne sredine“ kad dođe do konkretnih investicija.

Prije nekoliko godina krenuo je pionirski projekat – biljno postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Gusarama. Predstavljan je kao prvi ovakav projekat u opštini, vrijedan oko 500.000 eura, sa ciljem da riješi otpadne vode iz užeg gradskog jezgra i da, na duži rok, zaštiti rijeku Popču.

U međuvremenu, nastavak projekta – obaloutvrda i izgradnja kanalizacione mreže – procijenjen je na nekoliko miliona eura. Po riječima nadležnih, lokalna uprava nije mogla sama da iznese troškove, čekalo se na državu, faze su se odlagale, i danas imamo klasičan balkanski scenario – skupa iskopina koja stoji, zarasta, propada. Služi samo kao spomenik jednom od brojnih „strateških projekata“ koji su krenuli sa kamerama, a završili sa prašinom.

Dok biljni prečistač „čeka bolja vremena“, kanalizacija i dalje završava tamo gdje ne bi smjela. Rupa u zemlji, rupa u planiranju, rupa u odgovornosti. Samo u budžetu – nema rupa kada treba upisati cifru od 90.000 za vozni park, makar za sada u nacrtu.

ŠTA SVE ZNAČI 90.000 EURA

Prije nego što odbornici podignu ruku za rebalans – ukoliko se nacrt, kakav su vidjeli naši izvori, zaista nađe pred njima – valjalo bi da naglas, na sjednici, izgovore ovo:

„Da, u opštini sa tolikim rupama, sa tolikim komunalnim problemima, sa zgradom komunalnog i vatrogasne službe koja je jedva bezbjedna – mi mislimo da je nabavka službenih automobila prioritet.“

Jer 90.000 eura u Petnjici nije sitnica. To su, na primjer:

  • novi krov, instalacije i osnovna adaptacija za komunalce i vatrogasce – da ljudi rade u zgradi koja ne prijeti da im padne na glavu;
  • ozbiljna sanacija makar jednog najkritičnijeg putnog pravca, gdje su danas rupe dublje od povjerenja u lokalnu vlast;
  • početak stvarnog rješavanja kanalizacije u centru, makar kroz pripremne radove i projekte za povezivanje na budući prečistač;
  • ulaganje u opremu vatrogasaca i komunalaca, ljudi koji prvi izlaze na teren kad nastupi problem – bilo da gori kuća ili klizište odnese dio puta.

Službeni automobil, nasuprot tome, rješava jedan, vrlo uzak problem – kako da funkcioner brže ode iz Petnjice i vrati se, eventualno, kad dođe vrijeme za novo obećanje i novu svečanu izjavu pred kamerama.

RACIONALIZACIJA ILI LUKSUZ

Zato se i nameće gorak, ali logičan humor – možda je ideja da se službena vozila iskoriste kao pokretni spomenici lokalne vlasti. Dok građani gaze po rupama, službeni automobili će elegantno krstariti Petnjicom, podsjećajući sve da je sistem uredno kupio sebi ono što je htio – i da nema namjeru da se previše potresa oko onoga što treba građanima.

Možda će neko u opštini reći da je vozni park zastario, da se troše velike pare na popravke, da treba „racionalizovati“. Možda je sve to i tačno. Ali racionalizacija se ne mjeri isključivo godinom proizvodnje službenog auta, već redosljedom prioriteta.

U gradu bez autobusa, bez ulica, sa ispucalim putevima, problematičnom kanalizacijom i zapuštenim javnim objektima – svaki euro za luksuz vlasti izgleda kao otvoreni prezir prema građanima.

Kad vam se kanalizacija izliva u centru, a vatrogasci sjede u zgradi koju može da zapali iskra iz stare instalacije, pričati o službenim kolima zvuči kao loša šala. Samo što ovo nije skeč – ako nacrt rebalansa ostane ovakav kakav je sada.

PITANJA ZA ODBORNIKE

Nacrt rebalansa budžeta će, prema informacijama naših izvora, uskoro doći pred odbornike. Tu se završava alibi priča da je „to samo prijedlog administracije“. Onog trenutka kada neko pritisne dugme „ZA“ – to postaje i njegova odluka, njegov glas protiv komunalnih potreba Petnjice, a za službeni luksuz.

Zato bi svaki odbornik, prije glasanja, trebalo da odgovori sebi – a po mogućnosti i javno:

  1. Da li ste bili skoro u zgradi gdje su smješteni komunalno preduzeće i vatrogasci? Biste li tamo poslali svoje dijete da radi?

2. Jeste li se skoro vozili putevima prema Radmancima, Lagatorima i drugim selima? Smatrate li da je stanje tih puteva prihvatljivo za opštinu u 21. vijeku?

3. Smatrate li normalnim da grad bez javnog prevoza i dalje prioritetno ulaže u službeni vozni park?

4. Jeste li spremni da građanima u lice kažete: „Da, glasao/glasala sam da službena kola budu važnija od vode, kanalizacije, puteva i uslova rada onih koji vas svakodnevno služe“?

Ako je odgovor na ovo „da“ – onda je poštenije da se to jasno kaže, bez spinova i priča o „tehničkim korekcijama budžeta“. Ako je odgovor „ne“ – onda je red da se na sjednici čuje glas razuma. Da se ova stavka preispita, umanji ili ukloni, a da se 90.000 eura usmjeri tamo gdje Petnjici zaista gori pod nogama.

LOPTA JE U SKUPŠTINI, ODGOVORNOST JE JAVNA

Nacrt rebalansa budžeta je, za sada, papir. On će važiti onoliko koliko mu odbornici i građani dozvole. Ako prođe bez otpora – 90.000 eura za službena auta biće još jedan dokaz da vlast u Petnjici radi za sebe. Ako se zaustavi, prepravi i okrene ka komunalnim problemima – to će biti prvi dokaz da je pritisak građana imao smisla.

Lopta je, ovog puta, jasno na terenu Skupštine opštine Petnjica. A građani imaju puno pravo da gledaju – i glasno zvižde, ako treba.

SAMIR RASTODER

ZASTAVE IZNAD PEŠTERA – DAN SANDŽAKA I MOĆ ZAJEDNIČKOG NASLJEĐA

Radio Petnjica
-
0
ZASTAVE IZNAD PEŠTERA – DAN SANDŽAKA I MOĆ ZAJEDNIČKOG NASLJEĐA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Bile su to istorijske tekovine koje su na najljepši način utkale vjeru u pravedniji svijet i u dostojanstvo insana-čovjeka. Dana 20. novembra 1943. formiran je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka – ZAVNOS, hrabri odgovor generacije koja je razumjela da sloboda pripada svima i da se za nju vrijedi boriti. Taj datum postao je sudbinski trenutak odluke da se narodi štite, poštuju i uzdižu zajedničkim naporom. Sandžak je kraj koji je oblikovan rukama Bošnjaka, Crnogoraca, Srba, Albanaca, Goranca i svih naroda koji su u njegovim dolinama i čaršijama ostavili svoje biljege, a nad pešterskim visoravnima, dok su se vijale i razvijale zastave slobode. U tom mozaiku kultura i običaja nijedan kamen nije suvišan svi zajedno čine cjelinu koja nadilazi granice i prolazne razlike. Tu se vijekovima živi riječju, ritmom, dovom-molitvom i pjesmom koji nikada nijesu bili jednobrazni, već snažno isprepleteni.

 

Dan Sandžaka slavi se kao dan odvažnosti i nepokolebljive uspravnosti. Dan kada se zahvaljujete precima što su pokazali da se identitet, kultura i jezik čuvaju međusobnim uvažavanjem. Dan kada shvatate da ta plemenita misija ostaje snažna samo ako narodi Sandžaka stoje rame uz rame svako sa svojim nasljeđem, ali sa jednim zajedničkim pogledom prema budućnosti.

I upravo tu u toj neraskidivoj kulturrno-istorijskoj vezi vrijedi se podśetiti na riječi akademika Muamera Zukorlića (1970–2021), iz njegove čuvene beśede povodom Dana Sandžaka, izgovorene 20. novembra 2020. godine i objavljene u Glasu Islama. On je tada podśjetio da Sandžak nije samo administrativni pojam, već „središnja tačka Balkana“, mjesto đe biste  kako on reče „ako želite nacrtati krug oko Balkana, iglu šestara morali staviti upravo u Sandžak“.

Govorio je da je to prostor koji je i kada bi bio spaljen i opustošen, „uvijek iznova nicao iz pepela“, jer njegova snaga ne počiva na duhu, misli i samobitnosti ljudi koji ga nose u srcu. Zukorlić je podśećao da negacija imena znači negaciju postojanja, i da zato Sandžak  kao ime, identitet i borba pravednosti mora ostati čuvan kao svetinja sj śećanja i slobode. Njegove riječi danas zvuče tako proročki: Da Sandžak postoji dok postoji svijest o slobodi i dostojanstvu njegovog čovjeka.

Kao vaš crnogorski brat, sa iskrenim poštovanjem i dubokim uvažavanjem, želim da vam čestitam ovaj veliki dan. Dijelio sam i dijelim sa vama dobro kroz književnost i kulturu, vjerujući da se narodi uzdižu onda kada uzdižu i vjeruju u svoje najbolje šćeri i sinove. Neka nas 20. novembar podsjeti da Sandžak ima snagu koja isijava dobrotu što traje, i čast koja se brani mišlju, djelom i predanjem.

Sandžak je prostor koji čovjek ne može razumjeti sa distance on se otkriva tek kad usporiš korak i slušaš kako vrijeme ovđe teče drugačije i postojanije. U toj borbi shvatiš da da je vrijeme da podneseš svoje breme bez gorčine i da ostaneš vjeran onome što je u tebi najstamenije. Čovjek pripada prostoru tek kad nauči da mu odoli i da ga nosi bez gorčine  zato je Sandžak manje pitanje porijekla, a više pitanje karaktera. Neka vam je hairli nastupajući Dan Sandžaka neka donese mir, radost i samopouzdanje naroda koji znaju čuvati svoje korijene i graditi svoje śutra.

 

PETNJICA: Požar izbio u zgradi gdje je smješteno Komunalno preduzeće i vatrogasci, nema povrijeđenih (VIDEO)

Radio Petnjica
-
0
PETNJICA: Požar izbio u zgradi gdje je smješteno Komunalno preduzeće i vatrogasci, nema povrijeđenih (VIDEO)

U Petnjici je danas, oko podneva, izbio požar u staroj kancelariji mjesne zajednice, u čijem prostoru su smješteni i vatrogasna stanica i komunalno preduzeće. Riječ je o najtrošnijoj opštinskoj zgradi, za koju mještani kažu da je bilo pitanje dana kada će se ovako nešto desiti.

Na lice mjesta su odmah reagovale vatrogasne ekipe, a zajedno sa njima u intervenciji su učestvovali i zaposleni iz komunalnog preduzeća koje se nalazi u istoj zgradi. Požar je relativno brzo lokalizovan, a gašenju je doprinijela i kiša koja je u tom trenutku padala, čime je spriječeno dalje širenje vatre.

Direktor komunalnog preduzeća Mithad Cikotić:
„Odjednom je nestala struja, zvali smo da provjerimo i ubrzo nakon toga je nešto puklo na tavanu. Brzo smo reagovali, ali da nije puklo i to nas upozorilo, vjerujem da bi šteta bila veća. Iznosili smo stvari i arhivu van zgrade jer nijesmo znali da li će vatra doći i do naših prostorija.“

Uslovi za rad vatrogasaca u ovom objektu godinama su nikakvi, zapravo jako loši, pa mnogi smatraju da je ovo posljednja opomena za lokalnu vlast da reaguje i obezbijedi bolje uslove i adekvatan smještaj za službu koja je od ključnog značaja i u ljetnjem, ali i u zimskom periodu.

Prema tvrdnjama očevidaca, materijalna šteta nije velika, i na svu sreću u požaru nije bilo povrijeđenih.

Jasmin Šabotić, FIFA sudija iz Luksemburga – primjer kako se čuvaju korijeni i gradi uspjeh u dijaspori

Radio Petnjica
-
0
Jasmin Šabotić, FIFA sudija iz Luksemburga – primjer kako se čuvaju korijeni i gradi uspjeh u dijaspori

Kada priča o svom životu, Jasmin Šabotić govori mirno, ali s ponosom koji se ne može sakriti. Rođen je u Luksemburgu, u zemlji reda, discipline i modernih vrijednosti, ali njegovo srce oduvijek pripada Crnoj Gori. Njegovi roditelji, porijeklom iz opštine Petnjice, odgajali su ga tako da zna ko je, odakle je i da se nikada ne odrekne jezika i kulture svog naroda. U njihovom domu, u samom srcu Luksemburga, govorilo se crnogorskim jezikom, slavili su se običaji, pjevale pjesme iz zavičaja i prenosila toplina domovine koja se nije mogla zaboraviti.

Jasmin je odrastao između dvije stvarnosti – moderne Evrope, koja mu je pružila obrazovanje i prilike, i Crne Gore, koja mu je dala korijen, identitet i dušu. I danas, kad nosi FIFA oznaku na dresu i sudi međunarodne utakmice širom Evrope, on u sebi nosi to nasljeđe. S ponosom kaže da su mu upravo porodične vrijednosti, skromnost i radna etika koje je naslijedio od svojih roditelja pomogle da postane ono što jeste.

Danas je Jasmin jedini  FIFA sudija ne samo iz Crne Gore nego i sa Balkana koji predstavlja Luksemburg na međunarodnoj sceni – ali i mladi čovjek koji nikada nije prekinuo nit sa svojim korijenima. Svaki dolazak u Crnu Goru za njega je više od odmora – to je povratak sebi, porodici i osjećaju pripadnosti. „Ovdje napunim glavu i dušu“, kaže.

U razgovoru za portal #CGdijaspora, Jasmin govori o svom djetinjstvu i odrastanju u dijaspori, o sportskom putu koji ga je doveo do najvišeg nivoa suđenja, o disciplini i odricanjima koja nosi ta profesija, ali i o ljubavi prema Crnoj Gori koja se, kako sam ističe, „ne gubi, ma koliko daleko bio“.

#CGDIJASPORA:  Vi ste rođeni i odrastali u Luksemburgu, ali ste porijeklom iz Crne Gore. Možete li nam reći nešto više o sebi i svom porijeklu?

#Jasmin Šabotić:  Da, rođen sam i odrastao u Luksemburgu, ali moji roditelji su porijeklom iz opštine Petnjice, iz Crne Gore. Oni su me od malih nogu učili da ne zaboravim odakle potičem, da govorim naš jezik i da čuvam naše običaje. Danas sam ponosan što sam uspio da sačuvam tu vezu sa korijenima i što kroz svoj profesionalni put, kao jedan od rijetkih FIFA sudija iz Luksemburga, mogu da predstavljam i zemlju u kojoj sam rođen, ali i zemlju iz koje potičem. Crna Gora mi je i dalje veoma bliska i često dolazim da posjetim porodicu i prijatelje.

#CGDIJASPORA: Govorite crnogorski jezik potpuno prirodno. Kako ste uspjeli da ga sačuvate?

#Jasmin Šabotić: To je prije svega zasluga mojih roditelja. Od malena se u kući vodilo računa da se priča crnogorskim jezikom, da znamo odakle potičemo, ko smo i čiji smo. Možda je to kod nas u dijaspori i još izraženije – roditelji su uvijek govorili da ne smijemo zaboraviti svoj jezik i korijene. I ja sam to prihvatio kao bogatstvo. Mislim da je to prednost – da znaš više jezika inače govorim pet.  Bitno je da razumiješ različite kulture, a da istovremeno znaš svoje porijeklo. Taj osjećaj pripadnosti me uvijek vuče ka Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Roditelji su doselili u Luksemburg?

#Jasmin Šabotić: U Luksemburg smo rođeni brat i ja.  Moji roditelji su se u Luksemburg doselili iz Crne Gore prije mnogo godina, i uspjeli su da izgrade život, ali i da sačuvaju ono što su ponijeli iz zavičaja.

#CGDIJASPORA:  Zanimljivo je da ste po obrazovanju socijalni pedagog, a po pozivu – fudbalski sudija. Kako se to dogodilo?

#Jasmin Šabotić:  Završio sam fakultet za socijalnog pedagoga u Luksemburgu. To je program koji mi je mnogo pomogao da naučim rad s ljudima, da razumijem različite karaktere i da razvijem strpljenje – što je, iskreno, vrlo korisno i u suđenju. Fudbal sam volio od malih nogu, igrao sam ga rekreativno, ali sam već sa 12 godina počeo da sudim utakmice mlađih kategorija. Bilo je to više iz znatiželje u početku, ali kasnije je postalo ozbiljno. Luksemburški fudbalski savez mi je dao priliku da odem u Švajcarsku, na UEFA obuku i testove. Nakon šest mjeseci treninga i evaluacija, 2020. godine su me predložili za FIFA sudiju. To je bio jedan od najposebnijih trenutaka u mom životu – jer sam znao da predstavljam cijelu zemlju na međunarodnom nivou.

#CGDIJASPORA: Kakav je osjećaj biti FIFA sudija i predstavljati Luksemburg na svjetskoj sceni?

#Jasmin Šabotić: To je zaista privilegija. Osjećaš ogroman ponos, ali i odgovornost. Kada izlaziš na teren sa FIFA oznakom, ti ne predstavljaš samo sebe – već cijelu zemlju, njen fudbalski savez, pa i sve koji te poznaju. Koliko znam, ja sam jedini FIFA sudija u istoriji luksemburškog fudbala koji je porijeklom sa Balkana ne samo iz Crne Gore. I to me dodatno ispunjava ponosom.

#CGDIJASPORA: Iako ste rođeni tamo, ljubav prema Crnoj Gori je očigledna. Kako se to održalo?

#Jasmin Šabotić:  To je nešto što se ne gubi, bez obzira gdje živiš. Roditelji su iz Petnjice, i oni su uvijek pazili da nas nauče odakle smo. U kući su se pričale priče o Crnoj Gori, o običajima, o životu u zavičaju, o ljudima koji su tamo ostali. Uvijek su nas učili da cijenimo svoj narod i svoje porijeklo. Taj mentalitet, ta kultura – to mi je ostalo u srcu. Danas sam srećan što to nisam zaboravio. Dolazim često, posjećujem familiju, i svaki put kad dođem – kao da dođem kući.

#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?

#Jasmin Šabotić: Dolazim koliko god mogu, najmanje nekoliko puta godišnje. Volim da dođem da odmorim glavu, da napunim baterije. Ovdje je klima drugačija, ljudi su topliji, sve je nekako mirnije. U Luksemburgu je tempo života brži, užurbaniji. Ovdje se stvarno napunim pozitivnom energijom.

#CGDIJASPORA: Imate li prijatelje ovdje, osim porodice?

#Jasmin Šabotić:  Imam, naravno. Stekao sam divna prijateljstva u Baru i okolini. Kad sam u Crnoj Gori, treniram sa svojim kondicionim trenerom – imam ličnog trenera koji mi pomaže da održim formu. To je jako važno, jer u mom poslu ne smiješ da se opustiš. Moraš da budeš fizički spreman u svakom trenutku.

#CGDIJASPORA: Koliko je suđenje zahtjevno u fizičkom i psihološkom smislu?

#Jasmin Šabotić: Sudija mora da bude maksimalno spreman – fizički, mentalno i moralno. To je profesija u kojoj nema mjesta za greške. Ne smiješ da piješ, da pušiš, da se gojiš, da zapostaviš treninge. Moraš da vodiš računa o svemu: o ishrani, odmoru, kondiciji. To je način života, ne samo posao. Ako hoćeš da napreduješ, moraš imati disciplinu. Ja treniram četiri puta sedmično, i svake sedmice sudim utakmice u Luksemburgu. Kad imam međunarodne mečeve, to zna da bude i po 10 do 12 utakmica godišnje širom Evrope. To je mnogo putovanja, ali i mnogo iskustva.

#CGDIJASPORA:  Ove godine ste sudili i utakmicu u Crnoj Gori?

#Jasmin Šabotić: Da, to mi je bila posebna čast. Sudio sam prijateljsku utakmicu Crna Gora – Armenija u Nikšiću. Bio je to predivan osjećaj. Na tribinama je bila moja familija, prijatelji, mnogi su me pratili i preko televizije. Nakon utakmice sam dobio brojne poruke podrške. To mi je ostalo kao posebno emotivan trenutak u karijeri.

#CGDIJASPORA: Kada ste u Crnoj Gori, koje krajeve najviše volite da posjetite?

#Jasmin Šabotić:  Volim Petnjicu i Bar – to su moji korijeni, ali volim i Podgoricu, Kotor, Tivat… Posebno mi je draga Boka. Taj spoj mora, planine i istorije ima posebnu energiju. Svaki put kad dođem, obiđem sve te krajeve.

#CGDIJASPORA: Da li još uvijek igrate fudbal ili se sada u potpunosti posvetili suđenju?

#Jasmin Šabotić: Ranije sam igrao fudbal, ali sada više ne smijem zbog rizika od povreda. Sudija mora da bude maksimalno zdrav i spreman, tako da ne rizikujem. Volim da pratim utakmice, da analiziram igru, ali na terenu sam sada samo u ulozi sudije.

#CGDIJASPORA: Kako funkcioniše zajednica Crnogoraca u Luksemburgu?

#Jasmin Šabotić: Imamo jaku zajednicu. Postoji više kulturnih udruženja, često se organizuju druženja, proslave, humanitarne akcije. Kad god mogu, odazovem se. Ljudi su povezani, drže se zajedno. To je ono što nas održava u tuđini – zajedništvo, poštovanje i osjećaj pripadnosti.

#CGDIJASPORA: Kako vam danas izgleda Crna Gora, u odnosu na ranije?

#Jasmin Šabotić: Vidim mnogo pozitivnih promjena. Crna Gora se razvila, modernizovala, izgradila. Ljudi žive bolje, ima više optimizma. Mislim da je zemlja na dobrom putu i da je spremna za ulazak u Evropsku uniju. Po onome što vidim, to bi moglo biti vrlo realno već 2027. ili 2028. godine. Ima još posla, ali šanse su velike.

#CGDIJASPORA: Koliko odricanja zahtijeva vaš posao?

#Jasmin Šabotić: Mnogo. Sudija mora da vodi računa o svakom detalju – o ponašanju, izgledu, slici koju šalje u javnost. Jedna greška može da te košta karijere. Dakle, moraš da budeš profesionalac u svakom trenutku. To je pritisak, ali i odgovornost koju prihvatiš ako voliš to što radiš.

#CGDIJASPORA: Koja utakmica vam je ostala najviše u sjećanju?

#Jasmin Šabotić:  Osim utakmice u Nikšiću, pamtim i jednu u Njemačkoj, pred oko 25.000 gledalaca. To je bilo nevjerovatno iskustvo. Svaka utakmica ima svoju priču, svoj ritam i emociju. Kad se završi, analiziraš svaku odluku, svaku situaciju. To je proces koji te stalno usavršava.

#CGDIJASPORA: Pratite li crnogorske fudbalere?

#Jasmin Šabotić: Pratim rezultate, ali nažalost, nemam mnogo vremena da detaljno gledam utakmice. Putovanja i treningi oduzimaju mnogo vremena. Ipak, vidim da ima talenta i potencijala u crnogorskom fudbalu, i vjerujem da će mnogi igrači tek pokazati što mogu.

#CGDIJASPORA: I za kraj, koja bi bila vaša poruka Crnogorcima u dijaspori?

#Jasmin Šabotić: Da budu jaki i čvrsti, jer po tome smo poznati. Da ne zaborave ko su i odakle su, bez obzira gdje žive. Korijeni su ono što nas čini onim što jesmo. A kad to znaš, možeš biti uspješan bilo gdje u svijetu.

PREUZETO: CG DIJASPORA.

PIŠE: NADA KOVAČEVIĆ

LINK: https://cgdijaspora.me/jasmin-sabotic-fifa-sudija-iz-luksemburga-primjer-kako-se-cuvaju-korijeni-i-gradi-uspjeh-u-dijaspori/

OBJAVLJENA NOVA KNJIGA PROF. DR ZEĆIRA RAMČILOVIĆA – „DOMOVNICA“

Radio Petnjica
-
0
OBJAVLJENA NOVA KNJIGA PROF. DR ZEĆIRA RAMČILOVIĆA – „DOMOVNICA“

U izdanju DIVAN-a objavljena je nova knjiga prof. dr Zećira Ramčilovića pod naslovom „Domovnica“ (Knjiga 1, Tom 1), vrijedno naučno djelo koje donosi dragocjena svjedočanstva o istoriji, demografiji i identitetu stanovništva Gornjeg Bihora. Knjigu je uredio i priredio sam autor, a recenzenti su prof. dr Lidija Đurkovska, prof. dr Draško Došljak i dr Sait Šabotić. Knjigu je štampala Aurora, Skoplje, u tiražu od 300 primjeraka.

Autor u predgovoru ističe da je istraživanje započelo još 2015. godine na naučnom skupu u Petnjici, nakon što je u Petnjičkoj džamiji pronašao i analizirao dvije matične knjige (Domovnice) iz perioda Kraljevine SHS/Jugoslavije. „Smatrajući da je svaki list, svako napisano slovo dio nas i našeg nasljeđa, odlučio sam da napravim adekvatnu analizu podataka ovih knjiga“, navodi Ramčilović, naglašavajući značaj njihove digitalizacije i zaštite.

Objavljivanje knjige sufinansiralo je Ministarstvo dijaspore Crne Gore, koje je prepoznalo značaj ovog projekta za očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta stanovništva porijeklom iz Bihora. U Sjevernoj Makedoniji danas živi veliki broj ljudi čiji korijeni potiču upravo iz tog dijela Crne Gore, pa je izdavanje „Domovnice“ u Skoplju ujedno i simbol jačanja kulturnih i duhovnih veza između dvije države.

Kako ističe prof. dr Draško Došljak u svojoj recenziji, Ramčilovićeva knjiga „čuva dragocjena svjedočanstva identiteta pojedinca, porodica, ali i naroda“, te naglašava da „lična imena i prezimena predstavljaju važan kulturni i istorijski marker, nosioce kolektivnog pamćenja i kontinuiteta jedne zajednice“. Po njegovim riječima, ova publikacija „predstavlja vrijedan izvor za buduća istorijska, demografska i onomastička istraživanja, ali i za razumijevanje kulturnih procesa i identitetskih slojeva prostora Gornjeg Bihora“.

Knjiga „Domovnica“ prof. dr Zećira Ramčilovića predstavlja svjedočanstvo identiteta jednog naroda i vrijedan doprinos očuvanju kulturne i demografske baštine Bihora. Digitalizacijom i naučnom obradom starih matičnih knjiga, autor je sačuvao dio kolektivnog pamćenja i otvorio nove puteve istraživanja o porijeklu, tradiciji i kontinuitetu života na ovom prostoru.

Prof. dr Zećir Ramčilović rođen je 1975. godine u Donjem Konjaru, Skoplje, gdje i danas živi. Naučni savjetnik je u Institutu za nacionalnu istoriju pri Univerzitetu “Sv. Kiril i Metodij”. Učestvovao je na brojnim domaćim i međunarodnim naučnim skupovima, a autor je više od pedeset naučnih radova i devet knjiga: „Donje Konjare kroz sliku i vrijeme“ (2020), „Nadgrobni spomenici iz osmanskog perioda u ataru Srednjih Konjara, Skoplje“ (2019), „Riječi persijskog porijekla u makedonskom jeziku“ (2019), „Opština Petrovac – jučer, danas, sutra“ (2018), „Makedonija u „Geografiji“ al-Idrisija“ (2017), „Poznati Bošnjaci Makedonije“ (2016)  i „Bošnjaci u Makedoniji u XX vijeku“ (2014.), koja je objavljena i na bosanskom jeziku (2023), i njeno drugo dopunjeno izdanje objavljeno u Crnoj Gori (2024). Bio je poslanik u dva mandata i potpredsjednik Skupštine Republike Sjeverne Makedonije, te ambasador Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori, do 2025. godine, kada se vratio u svoju matičnu instituciju – Institut za nacionalnu istoriju, gdje nastavlja naučnoistraživački rad.

DVA PROGRAMA U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

Radio Petnjica
-
0
DVA PROGRAMA U CENTRU ZA KULTURU PETNJICA

JU Centar za kulturu u srijedu 12.11.2025. godine organizuje dva programa:
Izložbu slika Tragovi duše u pejzažu akademskih slikara Nermina Ćemana i Ferida Ramićevića u 14 i 30 h a u15h promociju knjige Nikola Karović život pretočen u pjesmu Milorada Mića Miranovića.

Pozivamo Vas da prisustvom date podršku nama i akademskim slikarima kao i autoru.
Dobrodošli.

Ispod istog neba: Od Bohora do Bihora

Radio Petnjica
-
0
Ispod istog neba: Od Bohora do Bihora

Ovih dana slovenačku javnost ponovo je iznenadila vijest da će biti priređena i druga izložba fotografija poznatog slovenačkog intelektualca crnogorskog porijekla, privrednika, pisca i publiciste Remza Skenderovića — jer nije bilo široko poznato da se bavi i ovim vidom umjetničkog stvaralaštva.

Izložba je postavljena u Knjižnici Mirana Jarca u Novom Mestu, gdje je g. Skenderović duže živio i radio, i trajaće mjesec dana. U muzičkom dijelu programa na klasičnoj gitari nastupila je učenica šestog razreda osnovne škole Sofija Vernig Skenderović.

O fotografskom stvaralaštvu autora u katalogu i na samoj izložbi govorila je istoričarka umjetnosti Milana Zlatar. Zapisala je, između ostalog:

Ljudi smo odavno pogledavali u nebo — sa strahopoštovanjem. Tako je i danas: bilo da je čovjek pjesnička duša, umjetnik ili radoznali naučnik, pa i svako od nas. Pogled u nebo odvodi nas u meditaciju i metafiziku; ispod neba, zvijezda i oblaka, tajnovitih, nedodirljivih i nedostupnih.

Ovom događaju lijepo se pridružuje i Bodlerova „Stranac“, koja teče kao dvogovor i dijelom glasi:

STRANAC (Charles Baudelaire)
— Koga najviše voliš, zagonetni čovječe, oca ili majku,
sestru ili brata?
— Volim oblake… oblake što prolaze… ondje… divne oblake!

U izabranoj seriji Remzo Skenderović hvata neuhvatljive trenutke — čas kada je nebo najdramatičnije, puno kretnje i brzo mijenjajuće svjetlosti. Skoro filmski kadrovi s arhitektonskim elementima karakterističnim za taj dio Ljubljane određuju i lokaciju: Koseze. Zato „Koseško nebo“ u sitnim detaljima nudi slutnju najličnijeg, a istovremeno i opšte ljudske poglede, koji nas povezuju s nama samima i s dijalogom pjesnika Bodlera i Stranca (1862). Pred nama se otvara prozor u vasionu i veliku tajnovitost. Belgijski nadrealista René Magritte (1898–1967), koji je često slikao oblake i uključivao ih u neobične motive i samosvojne kompozicije s pticama, nije volio pitanje „Šta to znači?“. Odgovarao je da ne znači ništa — kao što i tajnovitost ne znači ništa jer je nepoznato. A ipak, poleti mašta uz svijest da smo mi i sav svijet pod istim nebom.

Na pitanje prisutnih otkud interesovanje za nebo i zbivanja na nebu, autor je duhovito odgovorio da je rođen u Trpezima, opština Petnjica, na 954 m nadmorske visine; da je živio na Žabljaku (oko 1400 m), zatim u Gusinju (preko 1000 m), i ljetovao na djedovom katunu (oko 1300 m). Svi ti krajevi su bliže nebu, pa je kao dječak mogao posmatrati svijet drugačijim očima — što je vjerovatno i ostalo u njemu. Istakao je i da su ga na ovu aktivnost podstakli supruga i prijatelj, poznati slikar prof. Skender Bajrović, koji ga je ohrabrio da iz „bogatstva“ od oko 400 snimaka izdvoji i prikaže 50 fotografija.

Fotografije predstavljaju nebo, oblake, sunce i mjesec — ukratko: život i prirodu, trenutak svakoga od nas na ovom svijetu. Autor je s osjećajem za sve navedeno zabilježio mete i promjene vremena nad dijelom Ljubljane zvanim Koseze, otuda i naslov ciklusa: Koseško nebo.

123...964Stranica 1 of 964