Poslije godina provedenih u Holandiji, Ferid Škrijelj vratio se u rodni kraj sa željom da ovdje živi, radi i prenese makar dio iskustva zemlje u kojoj sistem ne zavisi od poznanstava i političke volje. Umjesto podrške, kaže, dočekali su ga problemi koje je Evropa odavno prestala da smatra problemima, neuredno vodosnabdijevanje, loši putevi, nestabilna električna mreža i institucije pred čijim vratima građanin često ostaje sam.
Kada je odlučio da se iz Holandije vrati u Bihor, Ferid nije imao iluziju da će sve biti jednostavno. Znao je da Petnjica nije Terneuzen, grad u kojem je proveo veliki dio života, niti je očekivao da se preko noći mogu nadoknaditi decenije propuštenih prilika.
Nije, međutim, očekivao ni da će se u 21. vijeku i dalje voditi borba za ono što bi moralo da bude podrazumijevano.
Za vodu u kući. Za bezbjedan put. Za stabilno napajanje električnom energijom. Za mogućnost da građanin uđe u instituciju i dobije odgovor, a ne da traži vezu, posrednika ili političku preporuku.
„U Holandiji čovjek ne razmišlja da li će iz slavine poteći čista voda, da li će dijete bezbjedno stići u školu ili hoće li ga neko saslušati kada traži ono što mu po zakonu pripada. Ovdje se i dalje troši energija na stvari koje su u uređenim državama odavno riješene“, kaže Ferid.
Povratak među svoje ljude
Uređen život u inostranstvu nije bio dovoljan da ga zadrži daleko od kraja u kojem je odrastao. Vukla ga je, kaže, želja da se vrati među svoje ljude i da ono što je naučio u jednoj evropskoj zemlji pokuša da primijeni u Petnjici. Vratio se sa nadom da iskustvo, rad i dobra namjera mogu otvoriti vrata.
Umjesto toga, često je nailazio na zid.
„Najveća prepreka nije priroda, niti udaljenost naših sela. Najveća prepreka su ljudi koji obavljaju važne funkcije, a zaboravljaju da su na tim mjestima zbog građana. Funkcija ne bi smjela da bude nagrada niti sredstvo za lični uticaj. Ona je obaveza“, poručuje Ferid.
Posebno ga, kaže, pogađa što u Petnjici i okolnim selima još postoje domaćinstva koja nemaju pouzdano vodosnabdijevanje, pristojan put i stabilnu električnu mrežu.
To za njega nije politička tema koja se otvara pred izbore, već pitanje dostojanstva.
„Ne tražimo luksuz. Voda, put i struja nijesu privilegije. To su osnovni uslovi da bi čovjek mogao da živi u svom domu.“
Ljudi nijesu odlazili zato što nijesu voljeli Bihor
Ferid ne prihvata objašnjenje da su iseljavanje i gašenje sela nekakav neizbježan proces protiv kojeg se ništa ne može učiniti.
Porodice nijesu napuštale svoja ognjišta zato što nijesu voljele Bihor. Odlazile su jer su željele posao, sigurnost i normalne uslove za svoju djecu. Mnogi su birali život u tuđini jer im njihov zavičaj nije pružio dovoljno razloga da ostanu.
Najopasnije je, smatra, što se danas odlazak sve češće prihvata kao jedino rješenje.
„Ne želim da vjerujem da je sudbina Petnjice da iz nje svi odu. Ako je moguće izgraditi sistem koji služi građaninu u jednoj evropskoj državi, onda mora biti moguće da se to uradi i kod nas. Evropske vrijednosti ne počinju u Briselu. Počinju u svakoj kući koja ima vodu, na svakom sigurnom putu i u svakoj instituciji koja odgovara građanima“, kaže Ferid.
On ne zagovara preslikavanje holandskog modela, niti tvrdi da Petnjica može preko noći postati Terneuzen. Želi, međutim, da se preuzme ono najvažnije, ozbiljno planiranje, odgovornost, poštovanje zakona i svijest da opština postoji zbog ljudi, a ne ljudi zbog opštinske administracije.
Jedna od njegovih ideja je i uspostavljanje saradnje, a u budućnosti eventualno i pobratimstva Petnjice i Terneuzena. Tokom godina provedenih u tom holandskom gradu, kaže, izgradio je dobre odnose sa predstavnicima lokalne uprave i vjeruje da bi se kroz takvu saradnju mogla razmijeniti korisna iskustva.
„Ljudi žele promjene, ali nijesu imali kome da vjeruju“, poručuje Ferid.
Ohrabrenje mu daju porodica, rođaci i ljudi koji mu svakodnevno pružaju podršku. U razgovorima sa njima, kaže, sve češće čuje istu poruku – građani žele promjene, ali su godinama ćutali jer nijesu vidjeli dovoljno ozbiljnu alternativu.
„Ljudi su se povlačili jer nijesu vjerovali da mogu nešto da promijene. Neki su se plašili posljedica, drugi su izgubili povjerenje u politiku. Promjene se, međutim, ne mogu napraviti bez građana. Potrebni su nam jaka volja, ozbiljan program i ljudi koji će stajati iza svoje riječi“, kaže Ferid.
Upravo je to razlog zbog kojeg je odlučio da se uključi u Bihorsku inicijativu. Ne, kako navodi, da bi dobio funkciju ili privilegiju, već da bi pokušao da doprinese stvaranju opštine iz koje se neće odlaziti čim se ukaže prva prilika.
Njegova poruka građanima je da se oslobode straha, uključe i javno kažu kakvu Petnjicu žele.
„Pozivam ljude da ne čekaju da neko drugi riješi njihove probleme. Treba da se okupimo, razgovaramo i radimo zajedno. Petnjica može biti jaka i stabilna opština, ali samo ako njeni građani povjeruju da imaju pravo da odlučuju o njenoj budućnosti.“
Ferid Škrijelj se vratio jer je mogao da bira gdje će živjeti. Izabrao je svoj kraj.
Sada želi da Petnjica postane mjesto u koje će se i drugi vraćati – a ne opština iz koje će odlaziti zato što je sistem zaboravio da uradi svoj posao.
SAMIR RASTODER
This story was produced with the financial support of the European Union under the SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans project, implemented by Center for Democratic Transition (CDT). The content is the sole responsibility of the author, and does not necessarily reflect the views, opinions, or values of the European Union or Center for Democratic Transition (CDT).
